Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

IVAN ARALACIA NA AKADEMIJI POVODOM 90. OBLJETNICE RO─ÉENJA DR. FRANJE TU─ÉMANA    (16.05.2012.)

Nijekanje

Kad mi je bilo dano da nad otvorenom rakom Predsjednika Tu─Ĺmana, posljednji, ka┼żem ukratko nekoliko rije─Źi, jer u toj prigodi dugi govori ne prili─Źe, na┼íao sam se u muci ┼íto iz bogate riznice njegova ┼żivota odabrati i istaknuti kao posebnu vrijednost, vrijednost bez koje se njegovo temeljno djelo, nastanak suvremene hrvatske dr┼żave, ne bi moglo ostvariti. Od nekoliko mogu─çnosti odabrao sam njegovu politiku nacionalnog pomirenja, uz veliki rizik da me se shvati kao frazera, jer sam bio uvjeren da bez politike nacionalnog pomirenja dr┼żavu u ovakvom obliku gotovo da ne bi mogao ostvariti.

 

Da se na to odlu─Źim bio je i jo┼í jedan valjan razlog! Govore─çi o pomirbi, ─Źisto politi─Źkoj kategoriji, imao sam u vidu i pomirbu kao evan─Ĺeosku kategoriju, imao sam u vidu ono mjesto u evan─Ĺeljima kad U─Źitelj predaje posljednje poruke svojim u─Źenicima. Koliko god se koga dojmilo smionim, u─Źinilo mi se to mjesto iz evan─Ĺelja usporedivim s politikom nacionalne pomirbe. Nisam vidio ─Źovjeka koji bi hrvatski narod onoliko volio koliko ga je Tu─Ĺman volio. Volio ga je koliko taj narod zaslu┼żuje da ga se voli i preko toga! Toliko da mi se u─Źinilo kako se iz njegova ustrajavanja na politici nacionalnog pomirenja, dok je ┼żivio, mo┼że izvu─Źi poruka koja ─çe, upu─Źena hrvatskom narodu kao posljednji pozdrav, glasiti isto onako kao ┼íto je na posljednjoj ve─Źeri glasila poruka U─Źitelja u─Źenicima: Kao ┼íto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.


Predmet je za politi─Źku raspravu u kolikoj smo se mjeri nakon njegova odlaska dr┼żali na─Źela nacionalnog pomirenja i koliko smo slu┼íali rije─Źi poruke koja je iz te politike proizlazila, da moramo ljubiti jedni druge, jer nas, ne ljubimo li se me─Ĺusobno, nitko drugi nema voljeti.


Svjedoci smo, me─Ĺutim, da tijekom proteklih godina otkako nije me─Ĺu nama, ni┼íta tako sustavno nije napadano i dovodeno u pitanje kao nacionalno pomirenje. I kao politi─Źka pragma i kao izvori┼íte poruke da ljubimo i poma┼żemo jedni druge! Na trenutke se sti─Źe dojam da sve ┼íto se ─Źini - a pogotovo ┼íto je ura─Ĺeno ovih zadnjih nekoliko mjeseci - ─Źini se samo zato da se nacionalna pomirba razbije i narod rascijepi, ne na dva, nego na stotinu dijelova.

─îini se to na mno┼ítvo rafiniranih i grubih na─Źina, a najvi┼íe tako da se poku┼íava zatrti spomen na Tu─Ĺmanovo ime kao preduvjet zatiranja njegova djela. Detu─Ĺmanizatorima se od po─Źetka do danas ─Źinilo da o┼żivljavanje njegova imena o┼żivljava i njegovo djelo, pa se bez potiskivanja u zaborav toga imena njegovo djelo u zaborav ne mo┼że protjerati. I kad je to s tim imenom i tim djelom tako kako sam kazao, postoji potreba da se jo┼í jednom oslonim na tekst evan─Ĺelja, na ono mjesto kad se Petar na posljednjoj ve─Źeri zaklinje U─Źitelju da ─çe i svoj ┼żivot dati za njega, a U─Źitelj mu odgovara: Zaista, zaista, ka┼żem ti, sigurno pijetao ne─çe zapjevati dok me tri puta ne zanije─Źe┼í.

Nemogu─çe je kategorizirati i nabrojati sve one koji su tijekom proteklih godina Tu─Ĺmana zanijekali, zatajili, zaobi┼íli i pre┼íutjeli. Otkako nas je napustio do dana┼ínjih dana, kad su pijevci iz kukuriku legla toliko glasno kukurijeknuli da su i za─Źepljene u┼íi mogle ─Źuti kako svojom zorom najavljuju na┼í sumrak! Bez pretenzija da sve negatore svrstam u grupe i nabrojim, nabrojit ─çu ih tek nekolicinu i nasuprot njima, negatorima, samo jednog jedinoga koji Tu─Ĺmanovo ime nikad nije zatajio. Ni prije nego su kukuriku pijevci zapjevali ni nakon toga, ovih dana!


Nijekali su ga oni koji su imali dobre namjere kao i on, ali ih nisu znali ostvariti kao ┼íto ih je on ostvario, a ta┼ítina im nije dopu┼ítala da se uklju─Źe u politi─Źku formaciju kojoj je on bio na ─Źelu.


Zanijekali su ga oni koji su s njim i┼íli dio puta prema ostvarenju hrvatske dr┼żave, ali su ga napustili, jer tu dr┼żavu, optere─çeni pro┼ílo┼í─çu gra─Ĺenu na diobama, nisu pristajali graditi na nacionalnom pomirenju.


Presu─çivali su ga oni koji su mislili, kad su nakon njegove smrti do┼íli na vlast, da ─çe njegovo djelo prisvojiti, a ime sa stranica povijesti, da bi tamo upisali svoje, izbrisati tako lako kao ┼íto se mokrom spu┼żvom sa skolske plo─Źe bri┼íe pismo napisano kredom.


Nijekali su ga, u cijelosti ili u dijelovima, oni kojima je odricanje od njega trebalo poslu┼żiti da bi se, neoptere─çeni identifikacijom s njim, lak┼íe uklju─Źili u politi─Źku garnituru koja ga je oduvijek nijekala.


Nijekali su ga i blatili oni koji su tim nijekanjem i bla─çenjem krili vlastitu ni┼ítavnost i umo─Źenost u blato do grla.


Nijekali su ga i oni kojima je ograni─Źena pamet prije─Źila da shvate ┼íto u kona─Źnici sva ta nijekanja zna─Źe.


I, najzad, zaobilazili su ga oni koji su do┼íli na njegovo mjesto uz oslonac na njegov lik i djelo, ali su njegov moralni potencijal zloupotrijebili i po─Źinili nezakonita djela s nesagledivo lo┼íim posljedicama.


Pa, kod tolikih ┼íto ga nije─Źu i zaobilaze, tko je taj, jedan jedini, koji ga nikada nije zanijekao i zaobisao? To je onaj ─Źije je pomirenje tra┼żio, to je onaj na ─Źijem je pomirenju stvorio dr┼żavu i to je onaj komu je slao poruke neka voli sebe sarna, jer ne bude li se sam volio, ni drugi ga ne─çe voljeti. Taj narod, kad god bi mu se pru┼żila prilika da se oglasi o Tu─Ĺmanu i njegovu djelu, u kom god to obliku bilo, i prije smrti i nakon nje, davao mu je osamdeset postotnu podr┼íku.


I, kad je tako, u ─Źemu je onda problem toga nijekanja, kad ono, koliko god ga bilo, ne te┼żi vi┼íe od dvadeset postotaka narodne pod┼íke? U tomu ┼íto politi─Źki predstavnici onih dvadeset posto protivnika i hrvatske dr┼żave i njena duhovnog izmirenja, zahvaljuju─çi tom nijekanju, pre┼íu─çivanju i zaobila┼żenju Tu─Ĺmanova djela i imena, ve─ç po drugi put preuzimaju vlast da bi nam suton otkukurijekali kao zoru. U tomu je problem nijekanja!


I zato na devedesetu godi┼ínjicu njegova ro─Ĺenja usu─Ĺujem se re─Źi:


Ne nije─Źite ga, jer se on, bez ┼ítete za onoga tko ga nije─Źe i za sve nas, ne da ni u dijelu zanijekati, a nekmoli u cijelosti.

Ivan Aralica

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU