Doček hrvatske nogometne reprezentacije u srpnju 2018. godine nakon što je na Svjetskom prvenstvu u Rusiji osvojila srebrenu medalju i titulu viceprvaka svijeta, bio je događaj za pamćenje.
Tada se na ulicama Zagreba i u Velikoj Gorici kod zračne luke okupilo ukupno 550 tisuća građana, te više od 120 tisuća na Trgu Bana Jelačića. To je bila fešta veća od nogometa kojom je proslavljen globalno veliki uspjeh male Hrvatske. Tom masovnom proslavom sportskog podviga "vatrenih" konačno je slomljen stereotip da hrvatski nogomet, raspadom Jugoslavije, tobože ne može samostalno postizati visoke svjetske domete. Taj su mit producirali jugonostalgičari. Hrvatski su ga nogometaši uzdrmali još na Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj kada su osvojili brončanu medalju a dokusurili su ga srebrenom medaljom na Svjetskom prvenstvu 2018. godine u Rusiji dok su na Svjetskom prvenstvu u Kataru 2022. godine osvajanjem brončane medalje potvrdili sportsku moć samostalne hrvatske nogometne reprezentacije.
Više od milijun vjernika okupilo se u travnju 1994. godine na zagrebačkom Hipodromu na misi koju je predvodi Papa Ivan Pavo II.
Četiri godine kasnije, u listopadu 1998. na splitskom Žnjanu Papa Ivan Pavo II predvodio je misu u nazočnosti oko 800 tisuća vjernika.
To su bili događaji kojima je učvršćivana neraskidiva veza hrvatskog katoličkog puka s Vatikanom.
Oko pola milijun vjernika okupilo se u rujnu 1984. godine na euharistijskom slavlju u Mariji Bistrici.
Zapravo, bio je to događaj više od mise na kojem je je osnažena nacionalna osviještenost za burne događaje koji su uslijedili rušenjem Berlinskog zida što je na simboličnoj ravni označilo pad komunizma na europskom tlu a posljedično tomu raspad komunističkih režima Jugoslavije, Čehoslovačke u i Sovjetskog saveza.
U nizu velikih tema koje su opečaćene masovnim skupovima hrvatskog puka preostao je Bleiburg
čije spominjanje mnogima smeta i sada, 80 godina nakon brutalnih masovnih likvidacija što ih počinio jugo-komunistički režim. Thompson je odučio pred pola milijuna nazočnih progovoriti o toj nacionalnoj tragediji istaknuvši kako je na Bleiburgu stradalo onoliko osoba koliko ih se okupilo na koncertu, dakle oko pola milijuna.
"Kako su nam kazali naši povjesničari, koliko nas je tu večeras toliko nas je bilo na Bleiburgu, a nisu se vratili," kazao je Thomson.
Tom rečenicom pred tako masovnim auditorijem, Thompson je slomio otpor onih koji nastoje umanjiti razmjere zločina što ih je nakon drugog svjetskog rata počinila tadašnja jugo-komunistička vlast koja je sebe nazivala osloboditeljskom, a zapravo je bila nova okupacija koja je masovnim likvidacijama neistomišljenika demografski osakatila hrvatski puk do te mjere, da se od toga desetljećima još oporavlja.
Stoga je Thomsonov koncert na zagrebačkom Hipodromu više od glazbe. To je prirodni nastavak ranijih masovnih skupova koji su Hrvatima davali smjer - tko su, što su i kamo idu.
Piše: Pejo Gašparević
Foto: Marijan Ćošković
|
