Ivana Brlić-Mažuranić u književnosti se javila početkom 20. stoljeća pripovijetkama i pjesmama za djecu Valjani i nevaljani, te poučnim omladinskim štivom Škola i praznici. U tom prvom razdoblju književnog rada objavila je i knjigu pjesama Slike. Prijelomni trenutak u njezinu stvaralaštvu označio je kratki roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića iz 1913. Uz to djelo, najvažnijom književnom ostavštinom Ivane Brlić-Mažuranić smatra se knjiga Priče iz davnine, prevedena na mnoge svjetske jezike. Njezini junaci prolaze začaranim šumama, jedre morima, lete među oblacima, tragaju za spasom.
Ivana Brlić-Mažuranić bila je prva hrvatska akademkinja i četiri je puta nominirana za Nobelovu nagradu za književnost. A najveća je nagrada da su njezina djela čitana te da postaju likovni, literarni, filmski i animirani predlošci učenicima i mladim umjetnicima.
„Oduvijek sam razmišljala da animiram Šumu Striborovu“, kazala je predstavljajući svoj animirani film autorica i redateljica Ana Despot. Sedam minuta njezina filma, nastalog, naglašava, prema Ivani Brlić-Mažuranić, donosi izmijenjenu priču, a autorica na kraju filma kaže „Oprosti mi, Ivana!“. Ana Despot izradila je animiranu sliku, potom je napisala tekst, rimovan, duhovit, šarmantan.
Filmu znatno pridonosi odlična glazba skladatelja Darka Hajseka. Glazba je toliko dobra, rekao je dramski umjetnik Dragan Despot, da je film mogao i bez naratora. Dakako, njegov glas i interpretacija čine ovo djelo cjelovitim i privlačnim, osobito mladima koji odrastaju na vizualnoj kulturi.
Piše Lina Kežić
VIJENAC br. 800, 07.11.2024.
|