Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

HRVATSKA KNJI┼ŻEVNOST NIJE RAZGOLITILA KOMUNIZAM     (15.03.2019.)

Komunizam je gra─Ĺen na mr┼żnji / To kako se mene tretira pre┼żivljeni je pogled iz vremena komunizma. Moji me partizani, koji su komunizmu ostali vjerni i sada se zovu antifa┼íisti, dr┼że ve─çim usta┼íom od ijednog usta┼íe / Mi nemamo jasan pojam o tome da smo ratovali i protiv komunizma / Dana┼ínja lijevo usmjerena knji┼żevnost glorificira komunizam, a sotonizira vjeru i naciju

Roman Farrell, prije ┼íest godina objavljena knjiga Mentalni komunist i knjiga u nastajanju Hrvatska knji┼żevnost i hrvatski komunizam tri su djela hrvatskog knji┼żevnoga klasika Ivana Aralice u kojima pi┼íe za┼íto je komunizam prianjao na hrvatsko politi─Źko bi─çe, to bi─çe destruirao i uni┼ítavao. To, kao i jo┼í ┼żivi hrvatski komunizam, povod su razgovora s knji┼żevnim klasikom i akademikom Ivanom Aralicom.

Akademi─Źe Aralica, roman Farrell obra─Ĺuje temu Hrvata useljenih u SAD, u gradi─ç Farrell, me─Ĺu kojima djeluju komunisti. Otkud komunisti me─Ĺu gotovo nepismenim ljudima?

- To je posljedica njihove diskriminacije. Svi Slaveni bili su rasno diskriminirani jednako kao crnci i domoroci. Slaven je u o─Źima anglosaksonskih rasista u to vrijeme, na podru─Źju Farrella, bio ve─çi crnac od crnca.

U romanu pišete da je tada u Farrellu bilo tristotinjak Hrvata komunista. Zašto toliko?

- Temeljna komunisti─Źka ideja da se nasilnim prevratom i uspostavom diktature proletarijata stvori dr┼żava obilja i socijalne jednakosti prianja na obespravljenu i porobljenu masu koja u sebi nosi duhovnost, kr┼í─çanskog ili kojega drugog podrijetla. Na toj ideji Hrvati su ÔÇô tek pismeni, jedva pismeni i nepismeni ÔÇô preko no─çi prigrlili komunisti─Źku ideju. Komunisti─Źku revoluciju i diktaturu na┼íi su ljudi lako prigrlili zbog kr┼í─çanske podloge u svojoj duhovnosti i zbog procjene da ─çe do bogatstva lak┼íe do─çi s pu┼íkom nego s lopatom u ruci. Pojednostavnjeno gledano komunizam je aberacija, skretanje s puta, kr┼í─çanskoga socijalnog u─Źenja o jednakosti me─Ĺu ljudima. Te┼żnja za jednako┼í─çu ljudi bila je jako ra┼íirena i u pravoslavnoj Rusiji, u pravoslavnoj vjeri te zemlje, gdje su ljudi lako prihvatili komunizam. Nije bez razloga Lenjin Dostojevskoga proglasio mra─Źnjakom, a Tolstoja ÔÇ×ogledalom ruske revolucijeÔÇť.

Glede toga, je li velikosrpska agresija na Hrvatsku posljedica i komunizma?

- Velikosrpska agresija i komunizam su povezani. Ako danas pogledamo na tada┼ínja zbivanja, onda se moramo malo odmaknuti od konkretnosti, malo gledati iz nekog vi┼íeg motri┼íta, jer ─Źesto nemamo jasna odgovora na pitanje, od koga smo se osloba─Ĺali kada smo branili Vukovar i kad smo stvarali na┼íu samostalnu dr┼żavu. ─îesto se na─Ĺemo u dilemama, je li u tom trenutku to bila pogre┼íka hrvatske vlasti prema domicilnim Srbima, je li to bila pobuna srpske dijaspore u funkciji srpskog hegemonizma, je li to bila agresija Srbije? Ne osloba─Ĺaju─çi nikoga krivnje moramo re─çi da je to bilo zapravo i osloba─Ĺanje od komunizma. To ─Źesto postaje predmet na┼íih brojnih zbrka i nesporazuma.

To, da smo se osloba─Ĺali i od komunizma?

- Da. Ne samo kada to gledamo iz doma─çe perspektive nego i kada gledamo svjetski trenutak ÔÇô da nije bilo perestrojke, da nije bilo razmontiravanja komunizma u SSSR-u i komunisti─Źkom lageru, nikada na dnevnom redu ne bi bio raspad Jugoslavije i stvaranje samostalnih dr┼żava. I to kako se mene tretira zapravo je pre┼żivljeni pogled iz vremena komunizma. Moji me partizani, koji su komunizmu ostali vjerni i sada se zovu antifa┼íisti, dr┼że ve─çim usta┼íom od ijednog usta┼íe. Ja sam njima Maks Luburi─ç, Ljubo Milo┼í i Jure Franceti─ç u jednom komadu!

Je li na┼ía knji┼żevnost raskrinkala komunizam?

- Nije. U vrijeme komunizma pisci su imali mogu─çnost da pi┼íu i govore dosta slobodno ako je to bilo u prilog komunizma i njegove stabilnosti. Slobodno, ali u prilog komunizma. Ako ste pisali i govorili protivno komunizmu, onda ste do┼íli na odstrel, a najte┼żi odstrel bio je ako ste bili protiv komunizma s nacionalnog stanovi┼íta.

Osobito hrvatskoga?

- Da, da. U tom slu─Źaju ÔÇô mogli ste biti prvoborac, nositi ne znam koliko ordena i ─Źinova ÔÇô dolazili biste pod udar koji je bio u rasponu od smrti pa do ┼íikana u slu┼żbi i obi─Źnom ┼żivotu. Ja sam fenomen da se sve nacionalno tretira kao usta┼ítvo imenovao usta┼íkim sinkretizmom. Dakle, ┼íto god pozitivno o nacionalnom ka┼żete, vi ste s motri┼íta komunista usta┼ía.

I danas je tako?

- Apsolutno. Danas mo┼żda i vi┼íe jer je u to vrijeme bila bojazan da se u osu─Ĺivanju usta┼ía ne ide predaleko, da se ne pretjera, da ih ne bi bilo vi┼íe nego komunista. To je smije┼íno i to bi trebalo odumrijeti s komunisti─Źkim mentalitetom.

Ali taj mentalitet ne odumire nego, kako tvrdite, ┼żivi. Za┼íto ┼żivi?

- Vratimo se ratu. Mi nemamo jasan pojam o tome da smo ratovali protiv komunizma. Mi smo se u tome pogubili i povjerovali da su nam zapravo Srbi bili protivnici. Nikoga ne osloba─Ĺam sudioni┼ítva, ali mislim da su Srbi s komunizmom pro┼íli vrlo te┼íko i vrlo mu─Źno.

Zato ga se br┼że osloba─Ĺaju nego Hrvati?

- U svojoj mati─Źnoj zemlji osloba─Ĺaju, ali dio Srba koji je ostao u dijaspori i koji je u Hrvatskoj neprekidno na dnevnom redu, ostao je na ─Źistim komunisti─Źkim pozicijama prema Hrvatima i Hrvatskoj. Sredi┼ínja figura toga je Milorad Pupovac, koji je, po mom sudu, ni kriv ni du┼żan neprekidno predmet sporova. I onda se stje─Źe dojam da je sporna srpska dijaspora u Hrvatskoj. Nije sporna ta dijaspora, nju treba njegovati, treba joj davati prava itd., ali je sporno da Pupovac i grupa oko njega nastavljaju komunisti─Źku srpsku politiku iz Jugoslavije, ┼íto je kobno i nesretno za njega i srpsku dijasporu. Kada se vide sporni ─Źlanci, koje objavljuju srpske Novosti, nitko se ne spori s ─Źlancima u tom listu koji govore o tome kako ┼żivi srpski narod u Hrvatskoj itd. To nije sporno, s tim se nitko ne spori! Nego se spori s dijelom novinara koji su kao Jugoslaveni na┼íli uhljebljenje u tom listu. Pupovac im daje pokroviteljstvo srpske dijaspore, a oni iz jugoslavensko-komunisti─Źke pozicije polemiziraju u javnom prostoru. Pupovac tolerira tu jugoslavensku politi─Źku opciju, to je ono ┼íto je komunisti─Źko u Pupov─Źevoj politici i ┼íto neprekidno izaziva sporove.

Pupovac to ne bi mogao da nema podršku i novce hrvatske vlasti?

- Hrvatska vlast mora davati odre─Ĺena sredstva za potrebe srpske dijaspore.

I za antihrvatske tekstove?

- Hrvatska vlast ne bi smjela tolerirati Pupov─Źevu jugoslavensku politiku! Kad ve─ç govorimo o tom problemu, Pupovac od po─Źetka rata nije bio ekstreman kao ┼íto su bili radikali koji su tra┼żili i htjeli Krajinu, on je uvijek bio za to da se srpsko pitanje rije┼íi u okviru hrvatske dr┼żave. Ali ne tako da bi se srpska manjina u─Źinila nacionalnom manjinom, nego da ona dijeli suverenitet s hrvatskim narodom. To nije uspio, u na┼íem ustavu to vi┼íe ne pi┼íe, ali svaki njegov politi─Źki korak je u funkciji dijeljenja suvereniteta. To komunisti─Źko naslje─Ĺe izaziva sporove o kojima govorim.

O komunisti─Źkom naslje─Ĺu pi┼íete i u jo┼í nezavr┼íenoj knjizi Hrvatska knji┼żevnost i hrvatski komunizam?

- Da. Bit ─çe to Fragmenti nikad napisane cjeline, kako sam je podnaslovio. Na vlastitom iskustvu obrazlo┼żit ─çu kako se i za┼íto hrvatska knji┼żevnost u vrijeme komunizma prema tom komunizmu, na ─Źelu s Krle┼żom, pona┼íala krajnje kukavi─Źki. Zbog kukavi─Źluka hrvatska knji┼żevnost, njezini knji┼żevnici, snose dio krivnje ┼íto je nakon ru┼íenja komunizam, u mentalnom obliku, u Hrvatskoj pre┼żivio kao ┼íto nije pre┼żivio ni u jednoj zemlji propalog komunizma, koje su danas ─Źlanice EU.

Kako je pre┼żivio?

- Tako ┼íto se i u demokraciji nastavilo s knji┼żevno┼í─çu kakva je bila za vrijeme komunizma ÔÇô sada u duhu komunizma. Nije li knji┼żevnosti za vrijeme komunizma glavna preokupacija bio otpor prema crkvi i naciji? Nije li to i danas glavna preokupacija ljevi─Źarske knji┼żevnosti i, njoj na tragu, ljevi─Źarskog filma? ─îim zinu, laju na vjeru i naciju. A da nije bilo vjere i nacije, ne bi bilo ni demokracije.

Koji je najte┼żi zlo─Źin komunizma prema knji┼żevnosti?

- Utjerivanje straha u kosti i du┼íu, i ┼żigosanje srama. Strah i stid ostavili su hrvatski komunizam nedirnutim. I ispod razvikane ÔÇ×hrvatske ┼íutnjeÔÇŁ stoji strah i stid. Strah od ┼íikane i stid od konzervativnosti! Zbog straha i stida hrvatska knji┼żevnost ne samo da nije kriti─Źki razgolitila totalitarno komunisti─Źko dru┼ítvo, nego i danas o tome ┼íuti ÔÇô oni koji su se onda pla┼íili i stidjeli ni danas ne priznaju da su se stidjeli i pla┼íili. Ne priznaju da se nisu upu┼ítali u obradu tema komunistima svetih i nedodirljivih ÔÇô Tita, partije, armije, komunizma i jugoslavenstva ÔÇô nego su, ako bi ipak ne┼íto htjeli re─çi, tra┼żili izlaz u simbolu i alegoriji ili u, recimo tako, ÔÇťstilskim vje┼żbamaÔÇŁ.

Simbol i alegorija komunizam nisu mogli uzdrmati?

- Ne. U vrijeme hrvatskog komunizma u hrvatskoj je knji┼żevnosti postao kult baviti se knji┼żevno┼í─çu, a ne baviti se politikom. To je tako─Ĺer posljedica straha i stida, straha od progona i stida od konzervatizma, koje je komunizam fizi─Źkim i duhovnim terorom nametnuo hrvatskoj knji┼żevnosti. Zato je ve─çina pisaca pribjegla nikada imenovanu pravcu literature ─Źiste od bilo kakve politike, literature koja se bavila apoliti─Źnim ─Źovjekom. Otu─Ĺenim ─Źovjekom, govorilo se! Zato je nastala potraga za bizarnim i originalnim knji┼żevnim pravcima i autorima po stranim knji┼żevnostima, pravcima i autorima koji su apoliti─Źnu knji┼żevnost smi┼íljali i njegovali.

To nije bilo dobro?

- Zbog toga je kod nas krenula fama o slobodi stvarala┼ítva kakve nigdje nema. U ─Źisto knji┼żevnom smislu dogodilo se da je ono ┼íto u stranim knji┼żevnostima postoji kao bizarnost i underground kod nas postalo mainstream, a ono ┼íto je kod stranaca bio mainstream kod nas je postalo underground. Dopu┼ítena je neograni─Źena sloboda eksperimentiranja knji┼żevnom formom, od tvrdokuhane, preko hermeti─Źne do ezoteri─Źne i egzorcisti─Źke literature, koja se nije ─Źitala. Mnogi od takvih knji┼żevnika su, na primjedbu da ih nitko ne ─Źita i ne razumije ono ┼íto pi┼íu, ponosno izjavljivali kako oni i ne pi┼íu da bi bili ─Źitani, da je njima dovoljno da sami sebe ─Źitaju i razumiju. Pored takve knji┼żevnosti moglo je postojati stotine Golih otoka, Hudih jama na svakom koraku i tisu─çe utamni─Źenih zbog verbalnog delikta.

Dakle, hrvatska knji┼żevnost nije raskrinkala hrvatski komunizam! Osim vas, Antuna ┼áoljana, Slobodana Novaka i Ive Bre┼íana nitko nije pisao protiv komunizma.

- I to je ─Źinjenica. Mi nemamo disidentsku knji┼żevnost kakvu su imale neke komunisti─Źke zemlje, i manje, a osobito velike kao ruska knji┼żevnost. Mi nemamo Pasternaka, nemamo Sol┼żenjicina, nemamo Vladimira DudincevaÔÇŽ Mi imamo nekoliko knji┼żevnika koji su davali primjedbe na komunizam, ali ga nikada nisu dovodili u pitanje temeljito kako su to radili Pasternak i Sol┼żenjicin. Takvo ┼íto mi nismo imali. Sam poku┼íaj toga odmah bi izazvao likvidaciju takva autora.

Vi ste ipak pokušavali.

- Ja sam doista u Okviru za mr┼żnju to i ostvario i gadno sam se opekao. Vrlo gadno. Tada, kada su me drugi put najurili iz partije, vidio sam da je to sistem koji je zasnovan na mr┼żnji. Veoma je krivo misliti da je komunizam ra─Ĺen na altruizmu. Ne, on je gra─Ĺen na mr┼żnji i na zavisti! Ja sam to iskusio na vlastitom ┼żivotu. Ono ┼íto se u romanu doga─Ĺa drugomu to se zapravo doga─Ĺalo meni u Zagrebu, u tehni─Źkoj ┼íkoli. To sam opisao. I prije nego je roman objavljen bio je napadnut.

Od boraca?

- Od komunista. To nisu bili partizani, to su bili borci komunisti. Borci partizani su kada je zavr┼íio rat oti┼íli svojim ku─çama, vratili su se u svoja mjesta, u svoja sela obra─Ĺivati zemlju. Mene su napali komunisti. Jo┼í samo digresija. Mi ─Źesto govorimo o jedinstvu lijeve i desne opcije i to govorimo uvijek kao o jedinstvu domobrana i partizana. To je krivo. Moglo bi se govoriti o jedinstvu usta┼ía i komunista. Najve─çi dio hrvatskih partizana bili su u po─Źetku domobrani koji su zavr┼íili kao partizani. Negdje su ─Źitave jedinice domobrana pre┼íle u partizane. Kad je rat zavr┼íio, ti su se borci vratili tamo odakle su do┼íli, u kr┼í─çanstvo, u svoju naciju. A drugo su komunisti i usta┼íe. Prema tome mene su napali komunisti. Ja sam dirnuo u samu sr┼ż komunisti─Źkog sistema.

Kao Brešan u Hamletu iz Mrduše Donje?

- To je izvrsna drama, ali ako govorimo o tome je li demontirala komunizam, onda to ta drama ne radi. Ona dokazuje da je komunizam svjetlost, a nacija i vjera mrak. U njoj su pozitivni likovi prvoborac i njegov sin. Oni su sveci i glorifikatori komunisti─Źkog re┼żima, a oni koji su pretjerali u primjeni komunizma i doveli do izopa─Źenja to su moji Zagorani, oni su sve pokvarili. Ivo Bre┼ían, veliki komediograf i mali prozaik, ─Źvrsto je vjerovao da je komunizam genijalna zamisao i genijalno bi zavr┼íio da ga primitivci nisu upropastili. Samo komunizam nije bio sjajna zamisao. On je u izvori┼ítu bio zlo─Źin, u sebi je nosio propast kao ┼íto je svaka mr┼żnja nosi. A Zagorani su, ┼íto se kvarenja komunizma ti─Źe, nevina dje─Źica.

U ─Źasopisu Republika rekli ste da je razlog hrvatskoga nepisanja o komunizmu ÔÇô uz strah, stid, kukavi─Źluk, autocenzuru i hrvatsku ┼íutnju ÔÇô i Miroslav Krle┼ża. Za┼íto Krle┼ża?

- Prije nego odgovorim za┼íto Krle┼ża, rekao bih da je hrvatsku knji┼żevnost optere─çivao i stid zbog usta┼ía. Zbog usta┼ía se ─Źovjek mora stidjeti. Silno zamjeram usta┼íama njihovo pona┼íanje prema ┼Żidovima. Silno! ┼Żidovi su u─Źinili za formiranje hrvatske nacije jako mnogo.

I za formiranje hrvatske svijesti.

- I svijesti. Ono ┼íto mi se ─Źini najdegutantnjim za usta┼íku antisemitsku epizodu u ratu i najtragi─Źnije u sudbini hrvatskih ┼Żidova, jest ─Źinjenica da su bili istrijebljeni od dijela hrvatske nacionalne politike ÔÇô frankovaca, potonjih usta┼ía ÔÇô koju su ┼Żidovi dobrim dijelom sami oblikovali i podigli na noge. ─îovjek se mora stidjeti ┼íto su ┼Żidovi na taj na─Źin do┼żivjeli nezahvalnost hrvatskog naroda u cjelini. Do sr┼żi me stid usta┼íkog odnosa prema ┼Żidovima. I kada mi govore da sam usta┼ía, to mi je najte┼że. Pa ja ┼Żidovima nikada ne bih ne┼íto lo┼íe napravio. Ja hrvatski nacionalist jesam, ali antisemit ne mogu biti. Prvo zato ┼íto sam sljedbenik Nazare─çanina, koji nas je po svojoj objavi i po ┼żidovskoj vjeri u─Źinio svojim sljedbenicima, a drugo zato ┼íto sam nacionalist hrvatskoga nacionalizma u ─Źijem su profiliranju ┼Żidovi bitno sudjelovali! Na obje opcije, desnoj i lijevoj!

Zato ste u tom razgovoru rekli i da je ustaška ideja pozitivna?

- Zamisli usta┼ítva i partizanije su pozitivne i jao nama ako ih kao takve ne shvatimo i kao takve ne smjestimo u pro┼ílost! Me─Ĺutim, izvedbe su i jednoga i drugoga projekta, usta┼íkog i partizanskog ÔÇô jer su se realizirale unutar dva globalna totalitarizma, fa┼íisti─Źkog i komunisti─Źkog ÔÇô obilovale brojnim negativnostima.

Tko je u izvedbi bio gori?

- Jedina razlika je u tome ┼íto je izvedba usta┼íkog projekta trajala ─Źetiri godine, a partizanska je kao proces komunisti─Źkog nasilja trajala jo┼í ─Źetrdeset i ne┼íto godina. Zbog toga je partizanija ostavila ja─Źe posljedice na hrvatsku knji┼żevnost i kao represija na mozgu, dok je bila vlast, i kao mentalitet smje┼íten u mozgu, koji traje i nakon silaska komunista s vlasti. Zbog toga se hrvatska knji┼żevnost ÔÇô sotonizirana od Titova bratstva i jedinstva ÔÇô na┼íla izme─Ĺu sotoniziranog usta┼ítva kao sinkretizma anacionalne misli o dr┼żavnoj samostalnosti i diviziniranog bratstva i jedinstva kao jugoslavenskog komunisti─Źkog sinkretizma, u kojemu hrvatska dr┼żavna samostalnost i u obliku federacije mora nestati. Prosto re─Źeno, nisi li vjernik samoupravnog komunizma i zadrta jugoslaven─Źina, ti si usta┼ía, kolja─Ź jasenova─Źki, pa bio i za Hrvatsku koja bi u federaciji zasebno federirala.

Ho─çete li odgovoriti za┼íto je za hrvatsku knji┼żevnost kriv Krle┼ża?

- Krle┼żino djelo je neodvojivo od komunisti─Źke ideologije. To je za tog pisca tragi─Źno. Ja se zala┼żem za to da se ideologija i politi─Źka djelatnost pisca amputiraju u povijesti knji┼żevnosti, ali da to bude univerzalno, da se to jednako primijeni i na Krle┼żi i na Ivu Andri─ça i na Milu Budaka. Neka njihovo knji┼żevno djelo samo ostane, ukoliko samo mo┼że postojati bez politi─Źke dimenzije. Glavna Krle┼żina krivnja jest ┼íto on nikada ni rije─Źi nije rekao protiv socijalizma.

Mislite jugoslavenskog komunizma?

- Komunizma, komunizma! Krle┼ża je zagovarao knji┼żevnost koja ne─çe biti u slu┼żbi komunizma, ali dogodilo se da je dao za pravo knji┼żevnicima koji se nisu bavili suvremenim temama. U to je vrijeme zavladala tzv. teorija ÔÇťpovijesne distanceÔÇŁ. Je li ona bila pod Krle┼żinim izravnim utjecajem, ne znam, ali ona je na njegovu primjeru o─Źita. Povijesna distanca je izlika pomanjkanja hrabrosti, ona je progutala i potisnula u zaborav ─Źitavo razdoblje na┼íe komunisti─Źke mra─Źne stvarnosti. Iz tog simulacijskog prenemaganja, na crti povijesne distance redovito su stajali politi─Źki strahovi, ideolo┼íki tabui i bezidejna praznina. Zbog nje se hrvatska knji┼żevna rije─Ź, u odnosu na komunisti─Źki totalitarni re┼żim, vladala pokorno i prijetvorno te ─Źesto igrala ulogu politi─Źke papige.

Zbog te distance prevladavalo je knji┼żevno mi┼íljenje da o suvremenom dru┼ítvu ÔÇô samoupravnom komunizmu, uvodu u ─Źisti komunizam, prelaznom dru┼ítvu iz kapitalizma u komunizam ÔÇô ne treba pisati ni pri─Źe ni romane, ni pozitivne ni negativne, ni laude ni satiru. Treba pri─Źekati da se to dru┼ítvo iska┼że, pa da ga se iz te vremenske distance sagleda i vidi ┼íto ono jest, a ┼íto nije. Obuzdavanje kreativnih reakcija na svakodnevni ┼żivot i potiskivanje unutarnjih impulsa, koji su u sebi nosili intelektualnu smjelost, u mnogome nam obja┼ínjavaju elemente na┼íe klaustrofobi─Źne izolacije duha, zbog koje je hrvatska pripovjedna proza u europskome knji┼żevnome okru┼żenju ostala bezimena i nepoznata.

I danas hrvatska knji┼żevnost sli─Źno tretira komunizam!?

- Dana┼ínja lijevo usmjerena knji┼żevnost na silu, poznatu iz vremena komunizma, name─çe knji┼żevni mainstream iz vremena komunizma, glorificira komunizam, a sotonizira vjeru i naciju. U najbolju ruku radi na pobolj┼íanju komunizma, kritizira njegove bezna─Źajne anomalije da bi mu dala ljudsko lice. Takva hrvatska knji┼żevnost snosi dio krivnje ┼íto se hrvatsko dru┼ítvo te┼íko rastaje s komunisti─Źkim naslje─Ĺem i ┼íto je mnoge elemente komunizma zadr┼żalo u svom mentalitetu, promijeniv┼íi samo ambleme pod kojima taj mentalitet brani i promi─Źe. Zato je komunizam jo┼í uvijek na┼ía suvremenost i jo┼í ─çe dugo vremena to ostati. Zato jo┼í prebiva u nama i mar┼íira na┼íim ulicama! Uzoran primjerak knji┼żevnosti i filma koji nastavljaju komunisti─Źku knji┼żevnost jest ono ┼íto pi┼íu Ante Tomi─ç i Jurica Pavi─Źi─ç, a snimaju Rajko Grli─ç, Hrvoje Hribar i Vinko Bre┼ían. Ta knji┼żevnost i film uzrok svih zala vide u nacionalnom i vjerskom, u patrijarhalnosti i konzervativizmu. Oni su po Pasternaku fanati─Źni geniji duhovne ograni─Źenosti ÔÇô bili i ostali.

Krle┼ża se ipak osje─çao Hrvatom.

- Pokojni mi je predsjednik Tu─Ĺman, koji je s Krle┼żom drugovao, dosta i ─Źesto govorio o Krle┼żi. Nije bilo razgovora o knji┼żevnosti a da ga ne bi spomenuo. Govorio mi je: Pazite, Ivane, obrazovanijeg ─Źovjeka od Krle┼że nema, ve─çeg Hrvata od njega nema, ali i ve─çe kukavice od njega nema. Ostavimo kukavi─Źluk, a ┼íto je pisao o komunisti─Źkim vo─Ĺama neka mu ide na du┼íu, ali je ─Źinjenica da je bio veliki Hrvat. On je doista, kada se gleda njegovo djelo, neprekidno vodio brigu o hrvatstvu. Samo on je mislio i da se realizacija hrvatstva u dr┼żavnom, kulturnom i svakom drugom pogledu do maksimuma ostvarila u komunisti─Źkom sistemu.

Bio je za kontrolirano hrvatstvo, koje komunisti i Jugoslaveni i dalje ┼żele?

- To oni ┼żele! Njima je optimum ono ┼íto su komunisti i Tito dali Hrvatima. Otuda je ono Krle┼żino; Dobro je dok je Tito ┼żiv, a ┼íto ─çe biti poslije? On nikada nije vjerovao, iako je bio vojnik ÔÇô iako se, kako je Tu─Ĺman govorio, neprekidno spominjao svojih dana u austrogarskoj vojsci ÔÇô da Hrvati mogu pobijediti i stvoriti hrvatsku dr┼żavu.

Je li i permanentna fa┼íizacija Hrvatske u javnosti posljedica komunisti─Źkog mentaliteta?

- Ona je posljedica spomenutoga komunisti─Źkog sinkretizma usta┼ítva ÔÇô fa┼íizam je sve ┼íto je nacionalno. To vam je na djelu u Hrvatskoj. To je mentalna kategorija prenesena iz komunizma u na┼íe vrijeme.

Prenijeli su je fanati─Źni geniji duhovne ograni─Źenosti?

- Jesu. Marxovu ideju o jednakosti ljudi provodili su u djelo fanati─Źni geniji ograni─Źenosti, kakvi su bili skleroti─Źni Lenjin, drumski razbojnik Staljin i svim mastima premazan amoralni hedonist Tito. Ali i ve─çi dio onih koji se danas kod nas predstavljaju kao ÔÇťantifa┼íistiÔÇŁ. Kada danas, recimo, zapo─Źnete razgovor s ÔÇťantifa┼íistimaÔÇŁ, iznenadite se da vas ti ljudi ne mogu shvatiti. To me pratilo od moga uklju─Źivanja u partizanski pokret sve do danas. U tim ljudima ima jedno golemo, golemo ograni─Źenje.

Razgovarao Andrija Tunji─ç, Vijenac 650

www.hkz-kkv.ch

169 -2019

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU