Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

PRAVOPISNI KAOS U UDŽBENICIMA     (15.04.2012.)

Osebujno stanje u hrvatskoj jezičnoj zajednici

Hrvatska jezična zajednica, a zajedno s njom i jezikoslovna kroatistika, rascijepljena je na nepomirljive jezikoslovne tabore, što uz odsustnost općega zakona o jeziku i usklađenih normativnih priručnika stvara i unosi u hrvatsku standardnojezičnu praksu jezičnu zbrku koja se održava u pismu i udžbenicima. Nažalost, ne misli se na dobrobit jezika i djece koja idu u školu i često nisu u stanju dobro svladati materinski jezik

Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari. 

(Hrvatska narodna poslovica)

Matura je. Ivan je krenuo u školu na ispit iz hrvatskoga jezika. Djed Marko ga je s postelje opomenuo: - Ivane, ne piši neću, nećeš sastavljeno i ne zaboravi ubaciti t i j u riječima kao uradtci, napitci, pogrješka. Ugodi svojemu staromu djedu.
Iz kuhinje je odmah odjeknuo bakin glas: - Ivane, dragi, nemoj slušati ishlapjela djeda. Ako danas dobiješ jedinicu, nemoj se tužiti - rasrdila se je baka Marija.
- Pa dobro, bako, slušat ću nekoga.
Tijekom puta u školu Ivana je nazvala majka s posla: - Ivane, sunce moje, doći ću doma kasnije. Budi pažljiv na ispitu i slušaj djeda i baku. Dobar si ti dječak, volim te!


Na ispitu je Ivan napisao u jednom primjeru ne će, u drugom - neće, u trećem zadaci, a u četvrtom - strelica. Nakon kratke stanke, malo pomislivši, pridao je riječi strelica j da bude pravilno - strjelica.

Nepomirljivi jezikoslovni tabori


Na prvi pogled moguće je da se ova priča nekomu čini malo pretjeranom, ali ona razvidno pokazuje osebujnost društvenojezičnoga stanja u hrvatskoj jezičnoj zajednici. Hrvatska jezična zajednica, a zajedno s njom i jezikoslovna kroatistika, rascijepljena je na jezikoslovne tabore, a jezična politika ima necentralizirani karakter. Odsustnost općega zakona o jeziku i usklađenih normativnih priručnika stvara i unosi u hrvatsku književnojezičnu (standardnojezičnu) praksu jezičnu zbrku koja se održava u pismu i udžbenicima.

Navest ćemo nekoliko tipičnih pravopisnih razlika koje možemo naći u Babić-Finka-Ham-Moguševu i Badurina-Marković-Mićanovićevu pravopisu.

Usporedite: bezgrješan, u Zagrebu 6. listopada, ne ću, uradak - uradci, zadatak - zadatci (Babić, S., Moguš, M.: Hrvatski pravopis, usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2010.) i bezgrešan, u Rijeci, 13. rujna, neću, uradak - uraci, zadatak - zadaci (Badurina, L., Marković, I., Mićanović, K.: Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.).


Kao posljedak dvostrukosti i neusklađenosti tih i sličnih protuslovnih i raznolikih razlika vidimo u književnojezičnoj (standardnojezičnoj) svagdanjici, poglavito u školskim udžbenicima hrvatskoga jezika. Predsjednik Društva profesora hrvatskoga jezika Srećko Listeš u svojem izvješću od 10. prosinca 2011. god. kaže: "Ministru znanosti, obrazovanja i športa upućen je 8. listopada 2009. zahtjev da se uvede jedinstveni pravopis u institucionalnu naobrazbu. U stotinjak škola peticiju je potpisalo 4.000 učitelja i nastavnika svih predmeta budući da je pravopis postao problemom kad je 'sve pravilno' i kad se više ne treba previše truditi i ulagati u učenje pravopisa budući da ionako ne možeš pogriješiti. Smatramo da je problem pismenosti povezan i s neprikladnom i nedostatnom nastavom hrvatskoga jezika u srednjoj školi. Jednak je zahtjev upućen i Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora, ali nijedno se tijelo nije očitovalo" (Vjesnik, br. 5., 2011., str. 4.: (http://www.dphj.hr/dokumenti/vjesnik_dpjh_5.pdf).


Postupak potvrđivanja školskoga udžbenika pokreće izdavač koji podnosi knjigu Stručnomu povjerenstvu pri članku 8. Pravilnika iz 2006. god. Nakon prosudbe predlaže odobreni udžbenik ministru. Odluku o odabiru udžbenika donose stručni aktivi uz prethodno mnijenje Vijeća roditelja. Na temelju odluka o odabiru ministarstvo utvrđuje i objavljuje konačnu listu odabranih udžbenika u školi (v. Udžbenici za osnovnu i srednju školu: http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2194).

Unosno (i štetno) trgovanje jezikom


U udžbenicima npr. koje je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa za uporabu u školi u školskoj godini 2009./10. očita je neistovjetost poretka padeža. U jednom udžbeniku možemo naći stari, tradicionalni radoslijed učenja padeža: N, G, D, A, V, I, L, a u drugom razmjerno novi koji je predložila prof. Zrinka Jelaska - N, A, G, D, L, I, V. Zanimljivo je da je u udžbeniku Riječ hrvatska 5. zadržan stari, tradicionalni poredak padeža u sklonidbenoj pradigmi u poglavlju Sklonidba imenica, ali je u daljnjoj obradbi svakoga pojedinoga padeža radoslijed prema novoj paradigmi: (http://www.mameibebe.biz.hr/phpBB2/viewtopic.php?f=53&t=55651).


Profesorica hrvatskoga jezika Nives Opačić u članku Odakle stižu ozbiljnije prijetnje hrvatskom jeziku: izvana ili iznutra? veli: "Nije naodmet upozoriti ni na lijepu (komercijalnu) zbrku koja vlada u hrvatskim knjižarama. U njima se npr. i danas prodaje udžbenik hrvatskoga jezika za 5. razred (S. Težak, Z. Klinžić, Moj hrvatski 5, Školska knjiga, Zagreb, 2006.) u kojem je radoslijed padeža tradicionalan. Udžbenik istih autora pod istim naslovom, ali tiskan 2007. god., ima, kao i svi ostali, promijenjenu padežnu paradigmu" (Lahor, br. 2., 2007., str. 287.).

Pravila, kao i svaki zakon, gube svoj smisao ako ih se svaki čas mijenja i prekraja, a porabnik po vlastitoj želji može ta pravila rabiti kako mu je drago. Ni stranim kroatistima nije svjedno Šarolikost i neujednačenost u školskim udžbenicima stvara nestabilnost i nesustavnost u učenju jezika. Posljedak odsutnosti ponajprije jedinstvenoga pravopisa i spomenutih razlika jest u tom da se jedan školarac služi jednim pravilom, drugi - drugim pravilom, a treći moguće i jednim i drugim ili uopće ne poštuje pravila.


Škola i obično profesorica (u osnovnim i srednjim školama češće rade žene) samostalno odabiru udžbenik, odnosno nakladnika, ali npr. u jednim se učilima niječna čestica u zanijekanom obliku pomoćnoga glagola htjeti piše rastavljeno: ne ću, ne ćeš, ne će..., a u drugim - sastavljeno: neću, nećeš, nećeš... Stjepko Težak je o sastavljenom, odnosno rastavljenom pisanju neću/ne ću napisao sljedeće: "Učenici su i dalje u nedoumici hoće li pisati ne ću i neću ili se odlučiti samo za jednu od tih pravopisnih inačica" (Težak, S.: Hrvatski naš (ne)podobni, Školske novine, Zagreb, 2004., str.48.).

Odonda je proteklo desetak, a možda i više godina, ali i sada hrvatski jezik nema jedinstvenoga pravopisa koji bi poštovali svi u Hrvatskoj i izvan nje. Inačice tipa ne ću - neću, podatak, podatci - podatak, podaci, pogrješka - pogreška i sl. pomućuju normu, stvaraju jezičnu zbrku, zapravo dovode ljude u stanje da ne znaju kako treba pisati. Svi pišu testove na maturi jer su testovi isti diljem Hrvatske - esej će pisati svatko po svom, a ispravljat će djecu kako tko... Ako ima nekoliko različitih rješitba u pravopisima i slovnicama, onda sve može i ovako i onako. Nažalost, ne misli se na dobrobit jezika i djece koja idu u školu i često nisu u stanju dobro svladati materinski jezik.
I na koncu, stranim kroatistima nije svejedno što se događa s hrvatskim jezikom jer je to ne samo vaš nego i naš problem.

Sve može ovako i onako


Neusklađenost u djelovanju subjekata jezične politike stvorila je u društvu pismeni nered u pojedinim pravopisnim pravilima. Usporedite udžbenike za 8.razred: "Poveži strjelicama odgovarajuće parove" (Hrvatski jezik 8, radna bilježnica, Stjepko Težak i dr., 2010.,Školska knjiga, Zagreb, str. 16.) - "To su dva kolinearna vektora (leže na paralelnim pravcima) a strelice obaju vektora usmjerene su na istu stranu" (Matematika, udžbenik za 8. razred, Copić, B., Orčić, Ž., Sarapa, N., 2010., Školska knjiga, Zagreb, str. 4.). "Zadatci" (Svijet tvari 2, udžbenik iz kemije za 8. razred, Petković, M., Kocijan, Đ., 2007., Profil, Zagreb, str. 78.) - "Zadaci i vježbe" (Geografija Hrvatske, udžbenik iz geografije, Curić, B., Curić, Z., 2008., Naklada Ljevak, Zagreb, str. 15.) - "Odgovarajuća rješenja pridružite zadacima i redom upišite slova ..." (Matematika, udžbenik za 8. razred, Copić, B., Orčić, Ž., Sarapa, N., 2010., Školska knjiga, Zagreb, str. 40.). Načelno je očita stvar da onaj tko piše npr. zadatci, strjelica i sl., pisat će i zadaci, strelica i sl.

 

Piše Artur Rafaelovič Bagdasarov
Školske novine br. 7, veljača 2012

 

Artur Rafaelovič Bagdasarov ruski slavist i kroatist, podrijetlom je Armenac. Rođen je 2. prosinca 1958. god. u gradu Bakuu (Azerbajdžan). Slavistiku studira na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Sankt Peterburgu od 1976. do 1981. godine. Godine 1992. obranio je doktorsku disertaciju o razlikama između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika. Kao profesor predaje hrvatski jezik i sociolingvistiku na više moskovskih fakulteta. Proučava različita područja suvremenoga hrvatskoga standardnoga jezika (leksikologiju, leksikografiju, normu). Sudjelovao je na brojnim slavističkim skupovima u Rusiji i Hrvatskoj. Objavio je više od šezdeset radova: knjiga, priručnika, članaka, prikaza, priloga. Vanjski je suradnik tjednika Hrvatsko slovo (Zagreb) i suurednik časopisa Riječ (Rijeka).
Dobitnik je Inine nagrade za promicanje hrvatske kulture u svijetu.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: