Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

NESPORAZUM S POVIJESTI      (15.10.2011.)

'EUROPA se vraća nacionalnim identitetima' - tko će utješiti hrvatske 'eurofile'?'

'Europa je na prekretnici', piše poznati londonski dnevnik o znacima koje odčitava u današnjoj krizi koja bjesni.

'Ona se okreće protiv jedinstvene europske države, s njezinom valutom u luđačkoj košulji, rijekama gospodarskih migranata, s jedne, i rijekama subvencija, s druge strane, vječnim krizama i ponižavanjem demokratskih vlada. Europa se okreće nacionalnim identitetima i EU to ne može zaustaviti'

Hrvatska će, kako reče početkom ove godine povjerenik Europarlamenta za našu zemlju Hannes Swoboda, (najranije) 2013. godine ući u Europsku Uniju (EU). Vrlo lijepo i ohrabrujuće od njega - samo zaboravio je navesti jedan bitan uvjet: Hrvateka će ući, ako rečena EU te 2013. godine uopće bude postojala!

Mogućnost da bi ova Unija, o kojoj godinama sladostrasno govore ovdašnji ugojeni kmetovi - koji se lažno predstavljaju kao 'hrvatski političari' - mogla do toga nadnevka ne postojati (!), iznio je ovih dana poljski ministar financija Jacek Rostowski, čija zemIja trenutno upravlja tom Unijom. Po njemu, moguć je raspad Eurozone, a ako se to dogodi, onda ni 'EU ne će moći preživjeti'. Ako ona ne preživi, moguć je i 'rat'. A ako bude 'rata', onda će Rostowski svojoj djeci priskrbiti 'zelene karte' i poslati ih u Ameriku! Ovaj brižni pater familias EU - i, dakako, svoje obitelji - nije pritom odgovorio na dva pitanja: prvo, kamo će, ako doista bude rata, svoju djecu poslati drugi europski očevi i, drugo, što ako tada u Americi bude još gore nego u Europi?

Karta za 'Titanic'

Hrvatske političare ovakva eshatološka pitanja - koja odjekuju od finskog sjevera do grčkog juga, od hladne Laponije do sunčane Krete - uopće ne more: oni pred očima imaju nepomućen Cilj!
A taj je: svečano potpisati pristupnicu i ovjeriti kartu za europski brod koji, eto, i samom zapovjedniku izgleda kao "Titanic". Potom: dobiti izbore u maloj i zabitnoj hrvatskoj guberniji, a onda se - kao, recimo, spretni izdajnik Ivan Šimonović u UN-u - izgubiti negdje u tom divnom i uzbudljivom labirintu bruxelleske birokracije. I konačno naplatiti svoju prvu lažnu, a masnu dnevnicu, koja negdje tamo željno čeka 'našeg čovjeka u EU'.

Da ovi hrvatski ovnovi - ili, bolje, slijepci - predvodnici ne vide ništa osim svoga Cilja, svakodnevno svjedoči cijeli europski pogon u njihovoj sretnoj Satrapiji. U njemu su, osim njih samih, najvažniji ovdašnji 'njemački' (londonski) jugomediji, koji ih u ostvarenju Cilja zdušno opslužuju i usput nadziru. Najrječitiji su tu pak slavni eurospotovi, namijenjeni dobnoj skupini od pet do sedam godina - lagodno proširenoj na cjelokupno pučanstvo - ali nimalo ne zaostaju ni istraživanja javnog mišljenja s unaprijed ugrađenim rezultatom, i tako redom.


Istina, ni mediji u bijelom svijetu nisu mnogo slobodniji, ali ih barem ima više, čitateijstvo ima duže iskustvo s tzv. demokracijom, osobito s ovom europskom, u kojoj se izlazi na referendume sve dotle dok gazde ne budu zadovoljni ishodom. Konačno, ponešto bitno o svijetu i Europi dade se iskopati i na internetu pa čovjeku nije nužno jedini medijski obzor najnovije ludilo Zdravka Mamića ili najnoviji botoks lepe Severine.


I tako dok cijeli ovdašnji europogon uživa u čarima predstojećeg multikulturnog raja, kojemu hrlimo, u samoj Huropi sve mu češće priređuju - opijelo. I pritom su još veseli! Sjetite se kako su nam devedesetih predbacivali: dok se cijeli svijet ujedinjuje, vi se - nesretni Jugoslaveni - razjedinjujete.
Sada je obratno: tek što su te jadnike 'ognjem i mačem' uvjerili u čari ujedinjene Europe (i 'Zapadnog Balkana'), Europa kreće natrag. Vraća se sebi!
O tome zgodno svjedoči naslov u londonskom Guardianu od 15. rujna: 'Europa se vraća nacionalnom identitetu - i to je prekrasno!' Autor mu je poznati novinar Simon Jenkins i to, nota bene, u jednom od moćnih glasila britanskog vladajućeg sloja i, nakon New York Timesa, najčitanijem angloameričkom glasilu na mreži.


Zanimljivo je da Jenkins sam sebe naziva 'dobrim Europljaninom', kakav je cijelo vrijeme bio i sam Guardian, ili je to nekada bio. Sada se - barem ovaj komentator - otrijeznio, budući da je uočio da je "svaki korak Bruxellesa prema moći sve više oduzimao slobodu europskim poreznim platišama i zakonodavcima, pritom propisujući, subvencionirajući i korumpirajući sve čega se doticao'.

U svemu tomu, po njemu, nije kriva ni Njemačka, ni Grčka, niti druge male europske zemlje, kojima je poslije Drugog svjetskog rata 'obečano' da više ne će biti stalne žrtve velikih sila - a glavni simbol te neovisnosti njihovo je pravo da same 'utvrđuju svoje poreze, socijalnu sigurnost i vrijednost vlastite valute', što im je EU oduzeo.


Krivac je, po Jenkinsu - i ne samo po njemu - euro, dakle, eurozona, koji se sada raspadaju. Ključni argument protiv njega je onaj nobelovca Paula Krugmana iz siječnja ove godine: dolar, recimo, iza sebe ima 'saveznu vladu, zajednički jezik i političku kulturu', dok euro 'nema ništa od ovoga'. I zato je bio 'od početka nepotreban'.
Po nekadašnjem britanskom ministru financija lordu Lawsonu 'euro je jedna od najneodgovornijih političkih zamisli poslijeratnog doba'.

Prilika i za Hrvatsku


Zbog svega ovoga tekstopisac poziva 'proeuropljane da prestanu trtljati gluposti i okrenu se realnoj politici', jer je ta njihova priča postala 'vjerski kult, a ne politika', pa vjernici odavno ne vide 'njezine strahote' niti prosvjeduju protiv njih. Posebno je dojmljiv njegov zaključak: 'Europa je na prekretnici. Ona se okreće protiv jedinstvene europske države, s njezinom valutom u luđačkoj košulji, rijekama gospodarskih migranata, s jedne, i rijekama subvencija, s druge strane, vječnim krizama i ponižavanjem demokratskih vlada. Europa se okreće nacionalnim identitetima i EU to ne može zaustaviti'. O toj i takvoj Europi - ili, po Jenkinsu, takvom (novom) Lisabonskom sporazumu, koji će 'moći proći na referendumskoj provjeri', a ne da ga se, kao u Hrvatskoj, skriva o naroda - govorio je i pokojni Franjo Tuđman: ne o Europi državi, već o Europi (slobodnih i neovisnih) država.
Ali on je mislio kao slobodan čovjek i državnik, a ne kao ovi naši današnji pohlepni i pokvareni sluge bezlične naddržavne i imperijalne birokracije.
Možda se doista treba nadati ovoj mogućnosti koja se pruža u krizi: ukoliko se Europa vrati sebi, možda to pođe za rukom i Hrvatskoj.

Piše Domagoj Barić
HRVATSKI LIST
29.09.2011.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU