Ovaj okrÅ¡aj ujedno je bila i posljednja velika pomorska bitka u kojoj su sudjelovale galije. Naime, u to doba pomorski se rat vodio pomoću velikih galija s velikim brojem veslaÄa i s ukrcanim naoružanim vojnicima. Kad bi se galije zabile jedna u drugu vojnici bi prelazili na neprijateljski brod i borili se prsa o prsa.
Neposredan povod za bitku bilo je osmansko osvajanje posljednjeg mletaÄkog uporiÅ¡ta u istoÄnom Sredozemlju – Famagusta u kolovozu iste godine. UvidjevÅ¡i opasnost od prodora Osmanlija s juga dotadaÅ¡nji rivali – Å panjolska, Papinska Država, Venecija, Genova i Malta sklopile su savez tzv. Svetu ligu na poticaj pape Pia V. Liga je opremila veliku flotu od 206 galija i 22 jedrenjaka s oko 28.000 vojnika, 43.000 veslaÄa i 13.000 mornara. Flotom je zapovijedao Don Juan od Austrije, nezakoniti sin cara Karla V. i polubrat Å¡panjolskog kralja Filipa II.
UvidjevÅ¡i opasnost sultan Selim II. zapovijedio je svom velikom admiralu Ali-paÅ¡i da pomakne flotu do utvrÄ‘ene lepantske luke. Osmanska flota brojila je oko 220 galija i 80 drugih brodovlja s 25.000 vojnika te desecima tisuća mornara i veslaÄa – robova.
Do same bitke doÅ¡lo je u zaljevu Patras na zapadnoj obali GrÄke.U kršćanskoj su floti na lijevom krilu bili mletaÄke galije. U srediÅ¡tu su bili Å¡panjolski brodovi Don Juana Austrijskoga te preostale mletaÄke galije i papinski brodovi. Zdesna su flotu zavrÅ¡avali Ä‘enovski brodovi s admiralom Doriom. Nasuprot njima, Osmanlije je na desnom krilu predvodio admiral Mehmet Sorak, u sredini Mehmet Ali, a slijeva UluÄ Ali (odmetnuti Talijan iz Kalabrije).
Bitka je trajala nekoliko sati, a završila je premoćnom pobjedom Svete lige. Tijekom borbi ubijen je Ali-paša kojem je glava nabijena na kolac i izložena na jarbolu španjolskog zapovjednog broda. Ovime je potpuno pao moral osmanskih snaga koje su se dale u bijeg. Manje od 10.000 Osmanlija preživjelo je bitku, a izgubili su i 180 galija, s druge strane Liga je izgubila 7.000 ljudi i 12 galija. Kršćani su pobjedili prvenstveno zahvaljujući svojim topovima i arkebuzama, dok su Osmanlije još uvijek koristile luk i stijele.
U bitci je sudjelovalo i šest hrvatskih galija s Cresa, Krka, Raba, Šibenika, Trogira i Hvara. Pored toga bile su i jedna galija iz Kopra i jedna iz Kotora. Jedna galija iz Zadra je u danima prije bitke razbijala gusarsko brodovlje oko Lepanta kako bi brodovlje Svete lige bilo neoštećeno prije bitke. Sama zadarska galija nije sudjelovala u Lepantskoj bitci jer je pala u ruke Osmanlijama kod Krfa.
Dražen Krajcar, povijest.hr
|
