Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

GOVOR PREDSJEDNIKA HDSSB-A VLADIMIRA ┼áI┼áLJAGI─ćA NA BLEIBURGU 12. SVIBNJA 2012. GODINE    (14.05.2012.)

┼átovane Hrvatice i Hrvati, o─Źe biskupe i sve─çenici, po┼ítovani ─Źlanovi po─Źasnog Bleibur┼íkog voda i svih nazo─Źnih udruga, predstavnici hrvatskog naroda iz BiH, ┼ítovani efendijo i predstavnici Me┼íihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, bra─ço i sestre, dragi hodo─Źasnici, prijatelji i njegovatelji tu┼żne uspomene na ┼żrtve Bleiburga i Kri┼żnoga puta koji ste do┼íli iz svih krajeva svijeta i drage nam Domovine.


"Vi niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta."


Misao je ovo iz Evan─Ĺelja kojom upu─çujem pozdrave svima vama koji ste danas ovdje, u Bleiburgu, na mjestu koje je simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od zvjerskih komunisti─Źkih zlo─Źina po─Źinjenih nad hrvatskim narodom 1945. godine.

Danas su ovdje, kao i svake godine, izabrani! I svi koji su danas ovdje trebaju biti ponosni što su ovdje! I oni koji nas sada gledaju i suosjećaju sa nama. A oni koji su mogli i trebali biti ovdje, a nisu jer su se toga odrekli i ne suosjećaju sa nama, i bolje da nisu ovdje. Jer njima ovdje i nije mjesto!


I vi i ja znamo o kome govorim.

U ┼żivotu svakoga od nas postoje trenutci i dani na koje smo posebno ponosni. Takvih dana nema previ┼íe, ali ba┼í zato ┼íto su rijetki, time su zna─Źajniji i posebniji. Jedan od takvih dana za mene osobno jest i dana┼ínji dan. Dan kada s ponosom upu─çujem pozdrave svima vama, ne samo u svoje osobno ime ve─ç i u ime Osje─Źko-baranjske ┼żupanije, pokrovitelja ovogodi┼ínje komemoracije ┼żrtvama jedne od najve─çih tragedija hrvatskoga naroda, ┼żrtvama Bleibur┼íke tragedije.
Neizmjerno ponosan na tu ─Źinjenicu, u isto vrijeme sam i ogor─Źen spoznajom da je Predsjedni┼ítvo najvi┼íeg predstavni─Źkog i zakonodavnog tijela Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora, nakon mnogo godina, ove godine donijelo, ne samo sramotnu, ve─ç i izdajni─Źku odluku o odustajanju od pokroviteljstva nad obilje┼żavanjem ovog "kri┼żnog puta" kojim su na stotine tisu─ça nevinih pripadnika hrvatskog naroda hodili prije 67 godina.


Hrvatski narod je u svojoj povijesti pretrpio mnoga te┼íka isku┼íenja i podnio te┼íke ┼żrtve za svoju slobodu i nezavisnost. Ne odlaze─çi u daleku povijest, i u na┼íoj bli┼żoj povijesti brojni su bili poku┼íaji hrvatskoga naroda za zbacivanje okupacijskoga jarma i postizanja nacionalne i osobne slobode i dr┼żavne nezavisnosti.
Od Pobune hvarskih pu─Źana po─Źetkom 16. stolje─ça, preko Selja─Źke bune 1573. godine, hrvatskih sinova Zrinsko-Frankopana, povijesnih Pokreta za slobodu Bosne u prvoj polovici XIX stolje─ça, Rakovi─Źkog ustanka 1871. godine slavnog Eugena Kvaternika, Hercegova─Źkog ustanka krajem 19. stolje─ça, Pobune labinskih rudara 1921. godine i Velebitskog ustanka 1932. godine, sve do obnovljene dr┼żavnosti travnja 1941. godine, u nesretnim svjetskim politi─Źkim i povijesnim okolnostima nadolaze─çeg vihora II svjetskog rata i uspostave Nezavisne Dr┼żave Hrvatske.


I danas ovdje, na ovom svetom tlu natopljenom nevinom hrvatskom krvlju, onima koji su donijeli izdajni─Źku odluku kojom se ogra─Ĺuju od ovog simbola stradanja vlastitog naroda treba s ponosom ponoviti povijesnu istinu izgovorenu kroz misao prvog hrvatskog predsjednika i povjesni─Źara dr. Franje Tu─Ĺmana 24. velja─Źe 1989. godine, da "NDH nije bila samo puka kvislin┼íka tvorba ve─ç i izraz povijesnih te┼żnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom dr┼żavom." I nakon 1945. godine, nakon koje je hrvatski narod i svako hrvatsko nacionalno promi┼íljanje bilo izvrgnuto nevi─Ĺenim komunisti─Źkim zlo─Źinima i teroru, te┼żnje hrvatskoga naroda za slobodom i nezavisno┼í─çu nisu zamrle.
Naprotiv, nastavile su se, usprkos svim zlo─Źinima Titovog zlo─Źina─Źkog jugo-komunisti─Źkog re┼żima i zvjerskim udba┼íkim obra─Źunima sa svakom hrvatskom domoljubnom mi┼ílju.


I pamti hrvatski narod sva nastojanja i aktivnosti iseljene Hrvatske na o─Źuvanju i njegovanju hrvatske dr┼żavotvorne misli u organizaciji hrvatske politi─Źke emigracije od 1945. godine diljem demokratskog slobodnog svijeta, sve do predve─Źerja ponovnog uskrsnu─ça hrvatske dr┼żave 1990. godine. Kroz ta desetlje─ça nebrojeni su hrvatski mu─Źenici polo┼żili svoje ┼żivote na oltar Domovine, sve u ┼żelji ostvarenja i o┼żivotvorenja tisu─çljetnog sna brojnih generacija Hrvata za slobodnom i nezavisnom hrvatskom dr┼żavom.
I onda, 1991. godine, taj je tisu─çljetni san kona─Źno postao i stvarnost! Pla─çen visokom cijenom ┼żivota hrvatske mladosti, tisu─çljetni hrvatski san je kona─Źan dosanjan!
No, onda kada smo pomislili da je san uistinu postao stvarnost, po─Źeli smo se suo─Źavati sa spoznajom da je komunisti─Źko zlo samo zamrlo, ali i ne zauvijek umrlo i zauvijek iskorjenjeno!


I ta prikivena ideolo┼íka neman u Hrvatskoj, ne samo da ┼żivi, nego danas, na ┼żalost, Hrvatskom i vlada!


Nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tu─Ĺmana, Republika Hrvatska je za Predsjednika dobila ─Źovjeka koji, osim ┼íto je izvr┼íio zadatak me─Ĺunarodnih silnika i svojim la┼żnim svjedo─Źnjem pred haa┼íkim istra┼żiteljima i me─Ĺunarodnim sudom u Haagu iskriminalizirao Domovinski rat, u─Źinio i ─Źin nacionalne veleizdaje izjedna─Źiv┼íi odgovornost hrvatske ┼żrtve i velikosrpskog agresora. Godinama je drugi hrvatski predsjednik s pozicije hrvatskog suverena pravdao neobranjive krvave komunisti─Źke partizanske zlo─Źince i zlo─Źine koji su se doga─Ĺali pod simbolom Titove "crvene zvijezde petokrake", jo┼í mjesecima nakon 8. svibnja 1945 godine. Njegovim prestankom mandata, po tko zna koji puta naivno smo vjerovali da se hrvatskom narodu vi┼íe tako ┼íto ne mo┼że dogoditi i ponoviti.


Ali na┼żalost, ponovilo se i dogodilo. Danas, 22 godine nakon uspostave moderne hrvatske dr┼żave, njome, uz ─Źasne izuzetke, vladaju potomci onih ─Źiji su preci bili aktivni sljedbenici, ili direktni izvr┼íioci jugoslavenskih komunisti─Źkih zlo─Źina koji su prije 67 godina izvr┼íili stravi─Źna zla nad nevinim hrvatskim civilima, ┼żenama, djecom i hrvatskim ratnim vojnim zarobljenicima.
Suo─Źeni sa ne─Źistom savjesti i zlo─Źina─Źkom pro┼ílosti svojih predaka, u strahu definitivnog skidanja polustoljetnog "vela tajni" sa zlo─Źina skrivenih u mra─Źnim jamama, grobi┼ítima i grobovima du┼ż kri┼żnoga puta od Bleiburga, preko Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije do Makedonije, ti isti pojedinci koji danas spletom ponovnih nesretnih politi─Źkih okolnosti obna┼íaju vlast u Republici Hrvatskoj, uzeli su si nepripadaju─çe pravo odbiti pokroviteljstvo nad ovom op─çenacionalnom komemoracijom najve─çe tragedije hrvatskog naroda u ─Źetrnaeststoljetnoj hrvatskoj povijesti.


Potporu za ovakvu izdajni─Źku politiku aktualni vlastodr┼íci crpe i iz pona┼íanja dana┼ínjeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovi─ça, koji, ne samo da i 67 godina nakon zavr┼íetka drugog Svjetskog rata bolesno ┼żeli voditi "bitke protiv usta┼íke zmije" u dr┼żavi ─Źiji je, na ┼żalost, predsjednik, ve─ç se i ne rijetko neukusno hvali kako je "dijete Titovog partizana", i to onog istog Tita kojeg istaknuti povjesni─Źari svjetskog glasa svrstavaju u dokazanu skupinu od 10 najve─çih zlo─Źinaca XX stolje─ça. To je, na ┼żalost, danas hrvatska stvarnost. Ono ─Źega bi se mnogi svjesni, savjesni i duboko nacionalno osvije┼íteni sinovi hrvatskog naroda stidjeli, tre─çi po redu predsjednik Republike Hrvatske i njemu ideolo┼íki bliski partijski drugovi se ponose.


Zaboravljaju da oni koji zatvaraju o─Źi nad u─Źinjenim zlo─Źinima svojih predaka, podpiruju i izazivaju nove podjele i ponovo bacaju klicu ponovnih razdora za koje smo mislili da su postignutim stupnjem zavidnog nacionalnog jedinstva 1990. godine zauvijek ostali iza nas. Ukidanje pokroviteljstva Hrvatskoga sabora nad povijesno najve─çom klaonicom vi┼íe desetaka, a mo┼żda i vi┼íe od stotinu tisu─ça Hrvata izraz je ne samo nepriznavanja grijeha i zlo─Źina svojih "otaca i djedova", ve─ç i podmukli ponovni "pucanj u potiljak", ovaj puta u potiljak potomaka ┼żrtava.
Bez namjere za osporavanjem legitimiteta aktualne Vlade RH u vo─Ĺenju zemlje u ovom te┼íkom gospodarskom trenutku koji Hrvatska pro┼żivljava, sa ovoga mjesta kao povijesnog simbola svih hrvatskih stradanja i patnji poru─Źujemo vlasti i ukazujemo hrvatskoj javnosti, da "niste dobili mandat hrvatskog naroda da vodite politiku kojom ─çete poku┼íati prikriti i poni┼ítiti neoborive pokazatelje zlo─Źina─Źke komunisti─Źke politike nakon 15. svibnja 1945. godine"! Ne samo da nemate mandat prikrivati stravi─Źne razmjere tih zlo─Źina, ve─ç imate obvezu kazneno-pravnog progona i privo─Ĺenja jo┼í ┼żivu─Źih komunisti─Źkih zlo─Źinaca licu pravde, bez obzira o kome se radi.


Vi, dana┼ínji vlastodr┼íci, morati ─çete priznati da je Bleibur┼íka tragedija u svakom pogledu i prema broju pogubljenih civila i zarobljenih hrvatskih vojnika, kao i prema nizu drugih posljedica - uvjerljivo najve─ça tragedija u cijeloj hrvatskoj povijesti. Morati ─çete priznati da je krajem II-svjetskog rata i u pora─çu jugoslavenski komunisti─Źki re┼żim sustavno provodio sve oblike nasilja nad Hrvatima i Hrvatskom.
Vi, ideolo┼íki slijednici nekada┼ínje Komunisti─Źke partije, morati ─çete priznati da su u divlja─Źkom i ni─Źim ograni─Źenom jugokomunisti─Źkom revolucionarnom pohodu ljudi masovno ubijani, zatvarani u logore, proganjani i plja─Źkani, te na sve na─Źine zlostavljani i mu─Źeni. Morati ─çete priznati da su uz masovne zlo─Źine nad ljudima, ti komunisti─Źki zlo─Źinci potpuno rastrojili sve hrvatske institucije, nacionalne vrijednosti, tradicijsku ba┼ítinu i simbole.
Vi, ideolo┼íki sljedbenici Titova jugoslavenskog zlo─Źina─Źkog komunisti─Źkog nauka, kad-tad ─çete morati priznati ─Źinjenice o ogromnim razmjerima i sustavnosti u─Źinjenih poratnih zlo─Źina nad Hrvatima i drugim narodima koji su boravili u jugoslavenskoj komunisti─Źkoj tamnici, jer o tome najzornije svjedo─Źi preko 1700 masovnih prikrivenih grobi┼íta koja su do sada evidentirana na prostoru od Bleibur┼íkog polja, preko cijelog prostora biv┼íe Jugoslavije, do granice s Gr─Źkom.


Oni koji su 1991. godine glasovali u Hrvatskom saboru protiv hrvatske neovisnosti, a danas vode tu njima ne┼żeljenu dr┼żavu, ne─çe mo─çi zatajiti dana┼ínjim i budu─çim generacijama hrvatske mladosti, da su u jugoslavenskom komunisti─Źkom pohodu smrti njihovih predaka, najstra┼ínija bila sustavna masovna pogubljena bez ikakvog su─Ĺenja i bez vo─Ĺenja ikakve evidencije. To je povijesna istina koja se mora prenositi s generacije na generaciju. I zato smo mi danas ovdje, na ovom satu nacionalne povijesti.
U protivnom, ovakva politika današnjeg vodstva Republike Hrvatske ponovno otvara nezarasle stare rane nacionalnih podjela. A to ne samo da nije dobro, već to osim što vodi u neminovne daljnje nacionalne podjele, vodi i u moguće sukobe unutar hrvatskog nacionalnog korpusa!


I ovdje, na Bleibur┼íkom polju, ne mo┼żemo i ne smijemo zaboraviti i ne sjetiti se svih ┼żrtava iz Domovinskoga rata koje su polo┼żile svoje ┼żivote za uspostavu i o┼żivotvorenje tisu─çljetnog sna nebrojenih generacija Hrvata, za slobodnu i nezavisnu dr┼żavu Hrvatsku. Od Vukovara do Dubrovnika!


Hrvatske ┼żrtve Bleibur┼íke tragedije su ┼żrtve Titovih partizanskih kolja─Źa i zlo─Źinaca, a hrvatske ┼żrtve iz Domovinskoga rata su ┼żrtve sinova i unuka tih istih povampirenih srbo-komunisti─Źkih zlo─Źinaca, pedeset godina poslije.
I zato je danas, na ┼żalost, u Hrvatskoj postalo potpuno "normalno" da hrvatski heroji Domovinskoga rata nevini le┼że u hrvatskim, bosansko-hercegova─Źkim, haa┼íkim i inim kazamatima diljem Europe, a da u Hrvatskom saboru sjede, zbog abolicije nikad osu─Ĺeni pripadnici zlo─Źina─Źkih paravojnih srpskih oru┼żanih skupina!


Ali zato, usprkos svima onima koji su doprinijeli toj sramotnoj ─Źinjenici da na┼íi hrvatski heroji le┼że utamni─Źeni, u ime na┼íih hrvatskih generala, heroja Domovinskoga rata i u ime svih stradalnika Domovinskoga rata, s ovoga, za svakog Hrvata svetoga mjesta, upu─çujem pozdrave cijelom hrvatskom narodu i poziv na jedinstvo iseljene i domovinske Hrvatske.


I zavr┼íit ─çu svoj govor rije─Źima poznatog hrvatskog povjesni─Źara Vjekoslava Klai─ça: "... jedna kap krvi prolivene za domovinu vrijedi vi┼íe nego ─Źitavo more ili najgu┼í─ça ki┼ía rodoljubnih govora...!"


Oni ─Źijoj se ┼żrtvi danas klanjamo, umrije┼íe s porukom nama: "Vi koji ostaste, ne dozvolite da na┼ía ┼żrtva i ┼żrtva svih poginulih bude uzaludna!" To nam poru─Źuju na┼íi mrtvi preci. To su rije─Źi neizre─Źene, ali struje u mislima na┼íim. To su rije─Źi koje se ne ─Źuju, ali koje odjekuju u srcima na┼íim. To je ono ┼íto daje mir du┼íama njihovim. I to je ono ┼íto nam oni, vi┼íe nego itko drugi, imaju pravo za re─çi!


I stoga, odaju─çi po─Źast na┼íoj mu─Źki ubijenoj bra─çi i sestrama, ┼żrtvama zlo─Źina─Źkog Titovog jugo-komunisti─Źkog re┼żima, ne zaboravimo zavjeta svih onih koji domovinu istinski vole: "Nikada se nemoj zamoriti u davanju domovini." Kao ┼íto se niti oni nisu zamorili u tom davanju domovini Hrvatskoj kada su joj poklonili svoje ┼żivote! Hvala na pozornosti.

Vladimir Šišljagić

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU