Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   

 

BLEIBURG - 73 GODINE GENOCIDA NAD HRVATIMA ZA KOJE NITKO NIKADA NIJE ODGOVARAO     (19.05.2018.)

Macelj - ogledalo srama hrvatskih vlasti

Nikada na godi┼ínjoj spomen-misi u Macelju nije nazo─Źio niti se hrvatskoj javnosti obratio ni jedan predsjednik Republike Hrvatske, nijedan predsjednik Hrvatskoga sabora, ni jedan predsjednik Vlade Republike Hrvatske

Nakon zavr┼íetka Drugoga svjetskog rata, zarobljenici su maceljskom cestom prolazili svoj Kri┼żni put od Bleiburga prema Krapini, nadaju─çi se povratku svojim domovima. Tijekom svibnja i lipnja 1945. partizanski su zlo─Źinci u maceljskim ┼íumama pobili vi┼íe tisu─ça zarobljenih hrvatskih vojnika i civila. Tako Macelj postaje najve─çe masovno gubili┼íte i strati┼íte
nakon Drugoga svjetskog rata na podru─Źju Republike Hrvatske. Nakon genocida po─Źinjenoga 1945. godine nad Hrvatima, maceljska je ┼íuma progla┼íena Titovim lovi┼ítem. U vrijeme komunizma ovamo se nije smjelo zalaziti, a o ovim se partizanskim zlo─Źinima moralo ┼íutjeti. No stra┼íni zlo─Źini nisu nikada zaboravljeni, samo su strahom bili u narodu zatomljeni. ┼áutnja o njima prestaje s utemeljenjem samostalne demokratske hrvatske dr┼żave 1990. godine.

Macelj nakon obnove hrvatske dr┼żave

Zagreba─Źki nadbiskup i kardinal Franjo Kuhari─ç na strati┼ítu Lepa Bukva 9. lipnja 1991. prvi je put slu┼żio svetu misu za sve ┼żrtve Kri┼żnoga puta i javno je progovorio o ovim zlo─Źinima o kojima se do tada moralo ┼íutjeti, po cijenu ┼żivota. Na polo┼żaju Lepa Bukva 24. lipnja 1992. g. Dr┼żavna komisija Hrvatskog sabora zapo─Źinje istra┼żivanja. Ukupno su na podru─Źju Macelja istra┼żene 23 jame i prona─Ĺeni zemni ostatci 1.163 osoba. Dr┼żavna komisija istra┼żivala je i strati┼íte na Ilovcu, a nije istra┼żivala Smiljanovu grabu kao ni neka druga strati┼íta. Oko 130 jama ostalo je neistra┼żeno. U ┼íumarskoj ku─çi biv┼íega vlasnika Freudenreicha, kasnije poznatijoj kao Titovo lovi┼íte, u bunaru su tako─Ĺer prona─Ĺene ljudske kosti. Iz nepoznatih razloga u kolovozu 1992. komisija je naglo prekinula sva istra┼żivanja, koja se do danas nisu nikada nastavila.

Smatra se da je na Macelj u stradalo od 12 do 13 tisu─ça ┼żrtava, po izjavi partizanskoga stra┼żara Mladena Safranka, pokajnika koji je pokazao mjesta smaknu─ça. On je spasio domobranskoga ─Źasnika Frana Zivi─Źnjaka, koji je svojim zalaganjem od 1990. do 1998. razotkrivao strahote Macelja i zapisao svoja i Safrankova svjedo─Źanstva.

Macelj i maceljske ┼żrtve u hrvatskoj dr┼żavi

Nalazi i zapisnici Dr┼żavne komisije ukazuju da su iskopane ┼żrtve na Macelju prije smrti bile vezane ┼żicom, a usmr─çivane su udarcima ┼íumarskih sjekira u lubanju ili metkom u potiljak. Svjedoci i pisani dokumenti potvr─Ĺuju i mu─Źenja prije usmr─çivanja. Iz ─Źetiri jame na ovome strati┼ítu od 174 zemna ostatka prona─Ĺeni su i ostatci 21 sve─çenika i bogoslova. Vjerodostojan dokument opisa stradanja 21 sve─çenika nalazi se o─Źuvan u Kronici Franjeva─Źkoga samostana u Krapini upisima od travnja do lipnja 1945. Tako─Ĺer tu se nalaze i neki o─Źuvani predmeti tih sve─çenika.

Dr┼żavna je komisija nakon prekida iskapanja ostatke 1.163 ┼żrtava otpremila na Patologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Ostatci maceljskih mu─Źenika le┼żali su na tavanu u Zagrebu punih 12 godina! U tih 12 godina hrvatske vlasti nisu u─Źinile ni┼íta da se posmrtni ostatci mu─Źenika dostojno pokopaju. I to je bio novi zlo─Źin u samosvojnoj hrvatskoj dr┼żavi, poslije zlo─Źina iz vremena komunisti─Źkoga re┼żima!

Po─Źetkom 2004. godine, zaslugom Stjepana Brajdi─ça, hrvatskoga domobranskog ─Źasnika, sudionika Kri┼żnoga puta i dugogodi┼ínjega politi─Źkog zatvorenika i fra Drage Brgleza, ┼żupnika ┼żupe sv. Jurja u ─Éurmancu, zapo─Źeli su s pripremama za pokop zemnih ostataka ukupno 1.163 maceljskih mu─Źenika te izgradnju grobnice za njihovo trajno po─Źivali┼íte. Prigodom mise zadu┼ínice 6. lipnja 2004. na Macelju je pomo─çni biskup zagreba─Źki mons. Vlado Ko┼íi─ç blagoslovio kamen-temeljac za novu crkvu Muke Isusove. Nadbiskup zagreba─Źki, kardinal Josip Bozani─ç 5. lipnja 2005. godine slu┼żio je misu zadu┼ínicu za sve ┼żrtve Kri┼żnoga puta na mjestu budu─çe crkve Muke Isusove. Tada┼ínje vlasti Republike Hrvatske na te su se doga─Ĺaje posve oglu┼íile.

Na Macelju se dogodio najve─çi pokop ikada zabilje┼żen u Hrvata

Nekoliko mjeseci kasnije, ostatci 1.163 maceljskih mu─Źenika vra─çeni su poslije 12 godina iz Zagreba na Macelj te su 22. listopada 2005. dostojanstveno pokopani u novoizgra─Ĺenoj grobnici. Pokop je vodio nadbiskup zagreba─Źki, kardinal Josip Bozani─ç i prvi vara┼żdinski biskup Marko Culej, uz koncelebraciju tridesetak sve─çenika iz raznih krajeva Hrvatske.

Na Macelju se dogodio najve─çi dostojanstveni zajedni─Źki pokop ikad zabilje┼żen u Hrvata i ikad zabilje┼żen izvan Hrvatske. A mediji su taj najve─çi pokop nedostojno ignorirali i posve pre┼íutjeli. Tako su u slobodnoj hrvatskoj dr┼żavni mediji bezobzirno zatajili, nisu ispunili svoju dru┼ítvenu ulogu osvje┼í─çivanja javnosti, ni iskazivanja dostojne po─Źasti kod pokopa ┼żrtvama te nisu doprinijeli razotkrivanju i dru┼ítvenoj osudi tog monstruoznog komunisti─Źkog zlo─Źina.

Politika zaborava poslije pokopa

Nakon dostojnoga pokopa maceljskih mu─Źenika nastavljena je izgradnja spomen-crkve Muke Isusove. Pomo─çni biskup zagreba─Źki Valentin Pozai─ç slu┼żio je 4. lipnja 2006. godine misu zadu┼ínicu za sve ┼żrtve Kri┼żnoga puta ispred crkve u izgradnji.

Sljede─çe godine biskup vara┼żdinski mons. Josip Mrzljak, 3. lipnja 2007., sve─Źano je blagoslovio novoizgra─Ĺenu spomen-crkvu Muke Isusove i slu┼żio misu zadu┼ínicu za sve ┼żrtve Kri┼żnoga puta. Smjenjuju se godinama biskupi i govornici na Macelju gotovo s istim porukama hrvatskim vlastima da se istina mora objaviti i dostojanstvo ┼żrtava po┼ítovati. No nije se mnogo toga dogodilo ni ─Źulo iz usta politi─Źara koji bi trebali slu┼żiti svome napa─çenom i komunisti─Źki zadojenom narodu. Dok su politi─Źari u Zagrebu stalno izbjegavali susret s istinom o be┼í─çutnim partizanskim pokoljima na Macelju, dotle su lokalni politi─Źari predvo─Ĺeni zagorskim SDP-ovcem, ┼żupanom ┼Żeljkom Kolarom, vjerno hodo─Źastili u Kumrovec i ondje ispod bron─Źanog ┼íinjela zlo─Źinca Tita palili svije─çe trobojnice s hrvatskim grbom. ─îinili su to u ÔÇťprigodno vrijemeÔÇŁ katoli─Źkoga blagdana Svi Svetih. Tako su se jo┼í jednom rugali svim ┼żrtvama pobijenima u zlo─Źina─Źkome Titovu re┼żimu i onima koji su u tom re┼żimu robijali za ÔÇťzlo─ŹineÔÇŁ isticanja hrvatske zastave, hrvatskoga grba ili pjevanja hrvatske himne. A Macelj su u svim prigodama nastojali izbjegavati i zaobilaziti.

No nisu jedini. Tragi─Źna je istina da u gotovo tri desetlje─ça od uspostavljene hrvatske dr┼żave, u kojima su se politi─Źke opcije vlasti mijenjale, nikada na godi┼ínjoj spomen-misi u Macelju, nije nazo─Źio niti se hrvatskoj javnosti obratio ni jedan predsjednik Republike Hrvatske, ni jedan predsjednik Hrvatskoga sabora, ni jedan predsjednik Vlade Republike Hrvatske! Eto, to je na┼ía hrvatska politika: bez dostojnoga pijeteta ┼żrtvama zarobljenika poslije Drugog svjetskog rata, koji su po svim pravilima ratovanja trebali biti po┼íte─Ĺeni, bez imalo gri┼żnje savjesti prema ┼żrtvama sve─çenika, bogoslova i redovnika, ─Źije je najve─çe skupno strati┼íte na prostorima Hrvata upravo na Macelju, bez stida zbog pomaganja u prikrivanju svih tih povijesnih istina o te┼íkim partizansko-komunisti─Źkim zlo─Źinima.

Tito je poslije zlo─Źina dolazio u lov na Macelj

Rezidencijalna ┼íumarska ku─ça veleposjednika macelj skih ┼íuma Alfreda Freudenreicha nije se bezvezno u komunizmu prozvala Titovim lovi┼ítem. Uostalom, objekt je bio ogra─Ĺen i ─Źuvan, uvijek spreman ugostiti mar┼íala Tita ÔÇťnajdra┼żega gostaÔÇŁ i ÔÇťtrostrukoga narodnog herojaÔÇŁ. Tito je bio najmanje tri puta u lovu u Macelju. Njegovi lova─Źki izleti u maceljske ┼íume ostali su zabilje┼żeni u izdanjima ┼áumarskoga lista. Tako u broju 7.-8. iz 1979. godine ostaje zabilje┼żeno da je Tito za ru─Źkom u ┬╗Lepoj Bukvi┬ź rekao: ÔÇťOrganizacija lova je bila dobra, ali ja nisam imao sre─çe, no ┼íto nije bilo danas, biti ─çe drugi puta, a uvjerio sam se da me nekako ove maceljske svinje 'ne vole', pa ne─çe do─çi u moju blizinuÔÇŁ. Autor ─Źlanka zabilje┼żio je za kraj i ovo:

ÔÇťZa uspomenu na taj lov, nazvano je ono mjesto gdje je On (autor je pisao velikim slovom!) stajao pod krasnom jelkom iznad maceljskog poto─Źi─ça ┬╗Titovo stajali┼íte. (...) Ostale su drage uspomene, a ti do┼żivljaji prepri─Źavaju se, a i prepri─Źavat ─çe se i ubudu─çe o lovovima druga Tita u maceljskim ┼íumama i boravku u ┬╗Lepoj Bukvi┬źÔÇť.

Stra┼íno da stra┼ínije ne mo┼że biti! Mar┼íalovo posje─çivanje mjesta krvavih egzekucija sve─çenstva gotovo je opjevano!

Dok se cjelovito razotkrivanje istine tih sotonskih doga─Ĺaja cjelokupnoj hrvatskoj javnosti ipak jednog dana ne dogodi, dotle ─çe hrvatski narod vapiti za pravdom i istinom na godi┼ínjim spomen-misama u sveti┼ítu Muke Isusove za du┼íe maceljskih mu─Źenika svake prve nedjelje u lipnju.

U takvim okolnostima politi─Źkoga slijepila, ludila i ruganja ┼żrtvama, spomen-grobnica macelj skih mu─Źenika i crkva Muke Isusove na spomen ┼żrtvama Kri┼żnoga puta ostaju kao trajni znak sje─çanja hrvatskome katoli─Źkom narodu, obvezi po┼ítovanja prema onima koji su zbog vjere i ljubavi prema Bogu i prema hrvatskoj domovini bili prisiljeni polo┼żiti svoje ┼żivote.

Tko god zataji istinu o zlo─Źinu...

Na blagoslovu dovr┼íenoga Kri┼żnog puta 12. lipnja 2011. g. zagreba─Źki pomo─çni biskup mons. Mijo Gorski u propovijedi je rekao: ÔÇ×Tko god zbog interesa ili ideologije zataji istinu o zlo─Źinu, sam postaje sudionik zlo─Źina. Tko god iz istih razloga sprije─Źi informaciju o dobru, postaje neprijatelj dobraÔÇť. Kako godine odmi─Źu, te rije─Źi postaju sve poticajnije za djelovanje Udruge Macelj 1945. Ovo spomen-zdanje zajedni─Źko je djelo mnogih privatnih donatora i ┼ítovatelja na┼íih mu─Źenika, kao i svih dobro─Źinitelja koji su sudjelovali u izgradnji. No posebno treba zahvaliti pokojnome Stjepanu Brajdi─çu, prvom predsjedniku Udruge Macelj 1945., kao i tada┼ínjem ┼żupniku ┼Żupe sv. Juija u ─Éurmancu fra Dragi Brglezu, na svemu poduzetom da se macelj ske ┼żrtve dostojno pokopaju i dobiju dostojno spomen- obilje┼żje. Naposljetku, da se spomen-sveti┼íte Crkve Muke Isusove dovr┼íi s Kri┼żnim putem i Spomen sobom.

Spomen-soba i ostavština iz grobova

Komunisti─Źka plja─Źka privatne imovine zarobljenika zapo─Źela je odmah poslije izru─Źenja u Bleiburgu. Hrvatski vojnici, kao i hrvatski civili u zbjegu prema Bleiburgu, bili su dobro i uredno odjeveni te su posjedovali vrijedne privatne stvari. Po zarobljavanju odmah je nastupila partizanska plja─Źka. Hrvatska je vojska razodjenuta, otete su im odore i vojni─Źka obu─ça, a zauzvrat su prisiljeni odjenuti dronjke koje su nosili tzv. ÔÇ×oslobodiociÔÇť. Malo je toga na─Ĺeno u jamama gdje su pogubljene 1'163 maceljske ┼żrtve. Ne za─Źu─Ĺuje stoga ┼íto ostav┼ítina 1.163 ┼żrtve stane u jednu kutiju za cipele. Ubojice su oplja─Źkale svoje ┼żrtve prije njihove smrti. ┼áto su ┼żrtve ipak uspjele skriti i ponijeti sa sobom u grob, mo┼że se vidjeti u spomen-sobi. I te su se privatne stvari ┼żrtava godinama skrivale po raznim ostavama dr┼żavnih ureda, kao uostalom i njihove kosti, ne bi li
sve utonulo u zaborav zbog namjerne i pre┼íutne amnestije komunisti─Źkih zlo─Źinaca i zlo─Źina.

Spomen-podru─Źje Macelj

Svake godine prije Uskrsa, u subotu prije 5. korizmene nedjelje, odr┼żava se tradicionalni Kri┼żni put ÔÇ×Stopama pobijenihÔÇť. Pje┼íaci se i moli desetak kilometara, za du┼íe macelj skih mu─Źenika, od prve postaje ┼żeljezni─Źkoga kolodvora ─Éurmanec, do strati┼íta Lepe Bukve, a posljednja je postaja na grobnici ┼żrtava. Kri┼żni put zavr┼íava svetom misom u Crkvi Muke Isusove.

Crkva Muke Isusove i grobnica macelj skim ┼żrtvama trajno su spomen-obilje┼żje mu─Źenicima koji su protivno ┼Żenevskoj konvenciji poslije Drugoga svjetskog rata okrutno pogubljeni od partizanskih brutalnih ubojica. Moralno je nedopustivo da za ove komunisti─Źke zlo─Źine nikada nitko nije ni odgovarao, niti je bio optu┼żen. Macelj je najve─çe poznato strati┼íte i grobi┼íte u Republici Hrvatskoj koje svjedo─Źi o komunisti─Źkom genocidu nad hrvatskim narodom.

Cijelo podru─Źje maceljskoga strati┼íta, s jo┼í neotkopanim jamama, treba se proglasiti spomen-podru─Źjem. U sklopu toga Spomen-podm─Źja Macelj potrebno je osobito za┼ítititi i urediti podru─Źje Lepe Bukve, uklju─Źuju─çi jamu IV. D u kojoj su prona─Ĺeni ostaci sve─çenika.

Tako─Ĺer, treba sprije─Źiti daljnje propadanje ┼íumarske ku─çe ubijenoga biv┼íeg vlasnika Alfreda Freudenreicha, kasnije prozvano Titovo lovi┼íte, u kojoj su u kuhinjskom bunaru tako─Ĺer prona─Ĺeni ostatci ljudskih kostiju. To je originalno mjesto zlo─Źina, koje bi bilo potrebno urediti kao prikladno memorijalno sredi┼íte. Svakako je potrebno intenzivno nastaviti istra┼żivanja, trajno o─Źuvati istinu i uspomenu na sve maceljske mu─Źeni─Źke ┼żrtve. To bi trebala kona─Źno biti zada─ça ┼íire dru┼ítvene zajednice i prije svega jedne ulju─Ĺene i od komunizma mentalno oslobo─Ĺene hrvatske dr┼żave!

 

 

 

 

Predsjednica Grabar-Kitarovi─ç poklonila se ┼żrtvama u Macelju

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarovi─ç pro┼íli je ─Źetvrtak, zajedno s ministrom dr┼żavne imovine Goranom Mari─çem, koji je bio njezin izaslanik na komemoraciji na Bleibur┼íkom polju, odala po─Źast hrvatskim ┼żrtvama komunisti─Źkog re┼żima ubijenim nakon zavr┼íetka Drugog svjetskog rata, kod spomen-obilje┼żja i grobnice pored crkve Muke Isusove u Macelju.

'Svaka ┼żrtva zlo─Źina ima pravo na grob i javni spomen. To pravo ─Źetiri i pol desetlje─ça nisu imale hrvatske ┼żrtve ubijene nakon zavr┼íetka Drugoga svjetskog rata. Nijedan politi─Źki cilj ni poredak ne mogu opravdati zlo─Źine koji se ─Źine u njegovo ime', stoji u priop─çenju predsjednice Grabar Kitarovi─ç, koja je tom prilikom poru─Źila kako je ove godine u Macelj do┼íla kako bi iskazala po─Źast tamo┼ínjim ┼żrtvama jer je to jedno od rijetkih grobi┼íta u Hrvatskoj koje je istra┼żeno i ima dostojno spomen-obilje┼żje.

 

 

Damir Borov─Źak, Hrvatski tjednik

www.hkz-kkv.ch

157- 2018

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU