Slijedeći izabrani predsjednik Stjepan Mesić, položio je
svečanu prisegu 18. veljače 2000. Odmah pri ustoličenju,
ukinuo je crvene povijesne odore počasne bojne
Prvoga gardijskog zdruga. Kako je ranije najavio,
novi predsjednik Mesić nije nosio predsjedničku lentu, a
hrvatski stijeg koji mu je na putu do govornice
zavihorio u lice, grubo je odgurnuo. Ubrzo poslije
ustoličenja je proglasio detuđmanizaciju. Nikada kroz
svoja dva mandata nije položio vijenac na Oltaru
domovine na Medvedgradu.
Slijedom
takvih promjena godine 2001. krenula je izmjena
Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim
danima u Republici Hrvatskoj. U Saboru vladajući SDP
stavlja na dnevni red promjene Dana državnosti
po prijedlogu zastupnika HSLS-a Ive Škrabala. U svom
uvodnom izlaganju, zastupnik Škrabalo otkriva pravi
motiv ukidanja 30. svibnja kao Dana državnosti.
Podsjetio je na dan 30. svibnja 1990. kad je "na vlast
kao najjača stranka došao HDZ, to je datum koji je u
ožujku 1991., dakle niti godinu dana nakon tog
događaja, proglašen državnim praznikom pod imenom Dan
državnosti".
U završnici rasprave o Škrabalovu
prijedlogu izmjena i dopuna zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima
u Republici Hrvatskoj, vladajući SDP iznenada predlaže da se Danom državnosti
proglasi 25. lipnja. To je dan kada je 1991. godine Hrvatski (tada državni)
sabor donio Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Konačnom izmjenom Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u
Republici Hrvatskoj utvrđeno je da se Dan državnosti u Hrvatskoj ne će više
slaviti 30. svibnja (kao proteklih deset godina) i premješta se na 25. lipnja.
Od tada Dan državnosti 30. svibnja postaje radni dan te je preimenovan u Dan
hrvatskog sabora i kasnije poticajem branitelja u Dan hrvatskih branitelja grada
Zagreba.
Preostaje nam sažetak:
- 30. svibnja 1990. g. konstituiran je
prvi višestranački Sabor u Hrvatskoj, a za prvog
predsjednika izabran je dr. Franjo Tuđman
- 25. lipnja 1991. g. Hrvatski sabor je donio Odluku
o samostalnosti i suverenosti proglašavajući Republiku
Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom
- 8. listopada 1991. g. Hrvatski državni sabor donio
je Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim
republikama SFRJ
- 15. siječnja 1992. g. Hrvatska je međunarodno
priznata kao samostalna država
Iz gore navedenih nadnevaka jasno je
da niti jedan dan ne može biti objedinjujući, jer se
Hrvatska samostalnost gradila kroz period od godinu i
pol dana.
Ako razmišljamo o novijoj povijesti,
treba li uzeti za Dan državnosti početak samostojnosti
- 30. svibanj 1990. ili završetak 15. siječanj 1992.?
Ili treba uzeti nešto iz sredine - 25. lipanj 1991.
ili 8. listopad 1991.?
Logično je za Dan državnosti odrediti
početak samostojnosti. Jer tada, 30. svibnja 1990. bio
je početak od kojeg je sve krenulo. Zbog provedbe
politike tzv. detuđmanizacije, smišljene promjene
prekinule su tradiciju, unijele zabune, težile ugasiti
ponos i uspomene na predhodna vremena. Rušenje
tradicije ne služi nikome na čast i ponos, ali u
narodu su posijane nove podjele, zabune i
nesnalaženja. Nije li to bio ustvari pravi cilj
promjena državnih blagdana 2001. g.?
Konačno, i Medvedgrad i Oltar
domovine, istovremeno se željelo s istim motivima
degradirati, zapustiti, devastirati i zaboraviti. Zato
smo mi i danas ovdje. Treba svjedočiti da je
Medvedgrad prihvaćena tradicija, posebno 30. svibnja
na Dan državnosti, pa i danas 25. lipnja na povijesni
Dan ustavne samostalnosti i suverenosti Republike
Hrvatske, ali i 1. studenog na dan Svih Svetih.
Medvedgrad je po hrvatskim braniteljima i po svijesnom
dijelu hrvatskog naroda, prihvaćeno mjesto, kao
uostalom i grob predsjednika Franje Tuđmana na
Mirogoju. Koliko se god trudili poremetiti nam
pamćanje, nacionalni ponos i ljubav, svijeće na
Tuđmanovom grobu nikada u 13 godina nisu prestajale
goriti. Tako ni ovdje na Medvedgradu, domoljubi nikada
nisu prestajali dolaziti, odavati počast Domovini i
pretcima koji su je kroz vjekove čuvali i branili.
Neka tako ostane i u budućnosti. Amen.
Piše:
Damir Borovčak |