Funkcioniranje odnosno nefunkcioniranje pravne države u Republici Hrvatskoj ovih je dana izazvalo očitovanje zabrinjavajuće pojave podijeljenosti u hrvatskom drustvu i, osobito, podijeljenosti hrvatskoga drustva u odnosu prema hrvatskim braniteljima.

Nepravomoćna presuda Županijskoga suda kojom su osuđeni članovi tzv. "gospićke skupine" izazvala je burne reakcije braniteljskih udruga i naroda sinjskoga područja koje su kulminirale zaustavljanjem prometa u Sinju i Trilju, a potom i prosvjedima branitelja sirom zemlje uz mjestimična kraća zaustavljanja prometa. Ti prosvjedi ocijenjeni su od službenih predstavnika vlasti kao i od većine medija, uz pozivanje na praksu civiliziranoga i demokratskoga svijeta, kao pritisak na pravosuđe i kao osporavanje funkcioniranja pravne države. O toj presudi očitovali su se i političari te su izrazili neslaganje s tom presudom, jedni jer ta presuda znači kaznu, a drugi sa sasvim drugih pozicija da ťto i nije tako velika presudaŤ. Dok su prosvjednici i prvo spomenuti političari dobili sa svih strana žestoke verbalne lekcije, na izjavu prvoga čovjeka jedne stranke da "to i nije tako velika presuda" uopće nije bilo reakcija, premda se i ta tvrdnja može shvatiti kao pritisak na sud, osobito Vrhovni. Činjenica da se dogodio taj raskorak u ocjenjivanju reakcija na nepravomoćnu sudsku presudu otkriva pristranost i službenih predstavnika vlasti i medija. Nereagiranje na spornu izjavu prvoga čovjeka jedne od stranaka vladajuće koalicije s pravom budi zabrinutost i potvrđuje kako slutnje onih koji upozoravaju na kriminalizaciju Domovinskoga rata i na ponižavanje onih ljudi koji su svojim žrtvama obranili i omogućili stvaranje samostalne hrvatske države nisu bez temelja. Činjenica toga raskoraka, koji ne može biti slučajan, veoma je zabrinjavajuća jer potvrđuje nepoželjnu podjelu u hrvatskom drustvu, i to o odnosu prema braniteljima, a sto se nužno prenosi i na odnos prema postojanju samostalne hrvatske države. Svaka država na svijetu želi se zastiti i opstati, i za to ima pravo u svojoj obrani upotrijebiti i silu, a u Hrvatskoj se očituju snage koje Hrvatsku ne žele, koje blate sve sto je hrvatsko, a vlast, koliko je javno poznato, na to i ne reagira.

Otkriće SFOR-a u Banjoj Luci o djelovanju Obavjestajne službe Vojske Republike Srpske, uz ostalo, potvrdilo je da zloglasna Kontraobavjestajna služba (KOS) jos uvijek postoji i djeluje i da je na udaru tih obavjestajaca i Republika Hrvatska. Poznato je da je KOS imao vrlo rasirenu mrežu po čitavoj bivsoj Jugoslaviji, a osobito po Hrvatskoj, pa je vijest o postojanju i djelovanju KOS-a za hrvatsku javnost sokantna i veoma uznemirujuća, a reakcijâ, ni službenih ni medijskih, jos uvijek nema, tek je najavljeno da će o tome biti govora na saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Hoće li se ikada otkriti gdje su sve kosovci imali, odnosno zacijelo jos uvijek imaju prste kad je riječ o blaćenju i razaranju svega sto je hrvatsko i katoličko od proslosti do sadasnjosti? Postoji li i koliki je utjecaj kosovaca na hrvatske medije? Mogu li kosovci pozitivno misliti o hrvatskim braniteljima koji su omogućili stvaranje neovisne Republike Hrvatske, ili će ih pokusati svim sredstvima kompromitirati? Jesu li možda bas kosovci ti koji insceniraju pojave ustastva u suvremenome hrvatskom drustvu? Hoćemo li ikada dobiti odgovore na ta važna pitanja?

Funkcioniranje pravne države u nasoj zemlji nije dosta podupirati verbalno, i to u situacijama koje određenim političkim snagama odgovaraju, nego to podupiranje i ostvarivanje mora biti stvarno i u svim slučajevima. Nije li sramota sto skupina otpustenih policajaca, koji su također kao branitelji dali obol za stvaranje slobodne Hrvatske, već punu godinu dana bezuspjesno prosvjeduje pred nosom Vladi na zagrebačkom Markovu trgu? A da su imali pravo kad su tvrdili da se na njihova mjesta u policiju primaju ljudi koji su se borili protiv hrvatskoga naroda, zar nisu potvrdila uhićenja upravo takvih pojedinaca!? Nije li, skrivanjem kriterija po kojem su otpustani s posla ti policajci te uporno nerjesavanje njihova statusa jasan znak odnosa sadasnje vlasti prema braniteljima, prema njihovim obiteljima? Jesu li nositelji vlasti svjesni da takvim postupanjem, umjesto da okupljaju hrvatsku naciju u složno, tolerantno, solidarno i prosperitetno drustvo, upravo djeluju za podijeljenost, za tenzije u tom drustvu?

Nije li ne samo tužno nego i porazno i poziv na uzbunu činjenica da su u nedjelju 30. ožujka na Plitvicama u spomen na 12. obljetnicu pogibije prvoga hrvatskog redarstvenika u Domovinskom ratu Josipa Jovića održana dva odvojena komemorativna skupa? Je li moguće da takva podvojenost ikome odgovara i da se državna vlast miri s time da ona bude samo jedna od strana?

Ovih dana Ministarstvo za zastitu okolisa odlučilo je demonstrirati silu, angažirajući vise stotina policajaca, i provesti svoju odluku o rusenju četiriju objekata izgrađenih u naselju Majdan na području Vranskoga jezera u općini Pakostane, a da zapravo nije jasno spada li mjesto na kojem su podignuti sporni objekti u zastićeni Park prirode ili ne spada. Ministarstvo je iskazalo nevjerojatnu ažurnost i demonstriralo silu i učinkovitost, a tek slijedi upravni spor gdje je granica zastićenog ornitoloskog rezervata, jer općinske vlasti tvrde jedno, ministarstvo drugo, a Prostornog plana parka prirode Vransko jezero koji bi granice točno definirao jos nema jer ga Hrvatski sabor nije jos donio. Žuri li se toliko tom ministarstvu možda zato sto su ondje svoje kuće željeli podići hrvatski branitelji koji su zemljiste pod odgovarajućim uvjetima dobili od općine? Je li moguće da je sadasnja vlast takvim nedomisljenim potezima spremna gotovo svaku priliku iskoristiti da bi ponizila i kompromitirala hrvatske branitelje? Znači li to da zapravo vlast stvara podjelu u hrvatskom drustvu?

Glas Koncila, 14/2003