Osim jasnih poruka usmjerenih protiv nedavne odluke o
ulasku Hrvatske u Europsku uniju, brijunski sastanak ima
i svoje viševrsno simbolično značenje. Brijunski plenum
na hrvatskoj političkoj razini označava početak
snažnijega javnog obračuna nositelja balkanskih
političkih integracija s aktualnom predsjednicom
Hrvatske vlade Jadrankom Kosor, koja je, kakvom-takvom
politikom, ipak na kraju uspjela Hrvatsku iščupati iz
grotla već pripremljena pakla nove Jugoslavije.
Politička skupina koju predstavlja Ivo Josipović ne može
Jadranki Kosor nikako oprostiti srpanjski završetak
pregovora s EU, pa predsjednika države, unatoč ustavnim
ograničenjima, gura u predizborno natjecanje, čime on
izravno krši Ustav, kojeg bi morao štititi po definiciji
svoga položaja. Kao što u prošlosti Ustav diktatorima
nikad nije predstavljao obvezu, tako ga samodršci i
danas, uz pomoć i odobravanje većine medija nastoje
zaobići, omalovažiti ili obezvrijediti.
Kako funkcionira sustav mediokratura
najbolje svjedoči upravo otkrivena afera u carstvu
britanske demokracije, gdje se na kriminalan način,
raznim vrstama korupcije, na štetu političke slobode,
isprepleću probitci medijskih mogula i političkih
moćnika. Takav je sustav u Hrvatskoj na snazi već
cijelo posljednje desetljeće, a prepoznatljiv je po
kampanjama potpore političkim strategijama što su ih,
nasuprot Vladi, vodili ili vode predsjednici Stjepan
Mesić i Ivo Josipović. U nedavnu javnom istupu
Josipović je poručio Jadranki Kosor, kao očito sam
nadzire obavještajni sustav, Državno odvjetništvo i
sigurnosni aparat, na što se premijerka samo
zaprepašteno upitala: "Odkud predsjednik Josipović to
zapravo zna? Je li to nagovještaj da želi nadzirati
potpuno neovisna tijela?"
Naravno, ne treba opravdavati naivnost
predsjednice Vlade, čija je zadaća, između ostaloga,
da i sama nadzire zaštitu Ustava te da pravodobno o
njegovu možebitnom kršenju izvješćuje javnost. U
protivnom, moć bi samodršca mogla narasti do
neslućenih razmjera, da ovaj, primjerice, počne
odlučivati o sudbinama mnogih pojedinaca, kao što
trenutačno odlučuje o životu i smrti pojedinih visokih
časnika Hrvatske vojske ili bivših branitelja.
Ne bi se smjelo prijeći ni preko činjenice kako su
na brijunskom skupu sudjelovali predstavnici država -
Josipović, Tadić i Komšić - koji doduše u različitim
varijantama vlastito političko naslijeđe duguju bivšem
jugoslavenskom diktatoru Josipu Brozu, a platforma što
su je ponudili, nije samo oprječna sadašnjem
političkom položaju Hrvatske, koja se nalazi pred
ulaskom u EU, nego je i u izravnoj protimbi s
američkom strategijom, na što tankoćutno upozorava
Janusz Bugajski, kad naglašava kako s Hrvatskom u ovom
desetljeću završava ciklus proširenja Europske unije.
Brijunski sastanak nekadašnjih
Brozovih sljedbenika, dakle, potvrđuje nastavak
ubrzane intnegracije balkanskih država, a naglasak na
razvoju međusobne suradnje unutar pravosudnih tijela
otkriva i pozadinu sustavnog progona hrvatskih
branitelja, a žrtva te politike je i u zatvoru nedavno
preminuli hrvatski general Đuro Brodarac. Odgovornost
za sumnjivu smrt hrvatskoga generala odbacio je
osječki Županijski sud, zatvorska uprava i bolnička
skrb, a onda bi po lancu zapovjedne odgovornosti, za
Brodarčevu smrt, trebalo odgovarati Državno
odvjetništvo na čelu s Mladenom Bajićem, na kojeg bi
se također trebalo primijeniti njegovo nedavno
izrečeno vlastito načelo kako nitko ne može podnijeti
zahtjev da se obustave istrage protiv hrvatskih
branitelja, jer je siguran da branitelji potpuno
razumiju da svatko tko je počinio kazneno djelo mora
zato odgovarati.
Od načela da bi pred zakonom svi
trebali biti jednaki ne treba biti izuzet ni sam
glavni državni odvjetnik, koji je u slučaju gonidbe i
zatvaranja, a time i smrti generala Brodarca zasigurno
imao važnu ulogu. Kad su pak u pitanju progoni ratnih
zločinaca, a riječ je o zločinima koji ne
zastarijevaju, Bajićevo načelo o nemogućnosti
podnošenja zahtjeva za obustavom progona komunističkih
zločinaca, također bi, za razliku od sadašnjega
pasivnoga promatranja, trebalo biti pravno
primjenjivo. Dosadašnje toleriranje masovnih
komunističkih zločina počinjenih nad hrvatskim narodom
dovodi u pitanje već spomenuto Bajičevo načelo, a
vjerojatno otkriva kako se iz takvih odluka skrivaju
političke snage, koje i dalje smatraju da se u ime
Jugoslavije nisu mogli niti mogu počiniti ratni
zločini.
U javnosti su poznati istupi Stjepana
Mesića, ali i sadašnjeg predsjednika Republike
Hrvatske Ive Josipovića, koji su otvoreo agitirali
protiv progona jugoslavenskih ratnih zločinaca.
Brijunski skup vjerojatno je potvrdio te već ustaljene
smjernice Državnog odvjetništva. Nastavak te
pasivnosti mogao bi i javno otkriti kako se Državno
odvjetništvo nalazi pod nadzorom političke skupine,
koja, nasuprot ulasku Hrvatske u EU, zagovara sve
snažnije povezivanje bivših jugoslavenskih republika u
zajedničku balkansku regiju.
Piše Mate
Kovačević
Hrvatsko slovo 22.07.2011.
|
