Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   

 

MATERIJALNA KULTURA HRVATA U EUROPSKOJ GODINI KULTURNE BA┼áTINE   ┬á ┬á (19.08.2018.)

Baština kao temelj identiteta

Kulturna ba┼ítina Hrvatskoj je uvijek zna─Źila mnogo vi┼íe od povijesnog naslje─Ĺa, ona je zapis sudbine jednog starog naroda koji je opstao na osjetljivom mjestu sudara dviju civilizacija razvijaju─çi vlastitu memoriju koja je u┼íla u temelje njegove samobitnosti.

U vremenu kad kultura ili kulture imaju razli─Źita zna─Źenja i postaju platforme za ogledavanje ─Źesto suprotstavljenih svjetonazora, ili pak poprimaju antiteti─Źke predznake na tragu distinkcije civiliziranog od neciviliziranog, odluka Europskog parlamenta i Vije─ça od 17. svibnja 2017. da 2018. proglasi Europskom godinom kulturne ba┼ítine, za Hrvatsku ima posebno veliko zna─Źenje. S jedne strane strah od akulturacije maloga naroda u zajednici velikih nacija, ─Źije su kulture duboko usa─Ĺene u korijene europske uljudbe, mo┼że stvoriti neku vrst ksenofobije, ili kompleksa manje vrijednosti, a s druge strane isticanje nekada┼ínjeg sjaja i civilizacijskog dometa ne bi trebalo biti opravdanje za stagnaciju suvremenog izraza.

Isto tako treba spomenuti da je kulturna ba┼ítina Hrvatskoj uvijek zna─Źila mnogo vi┼íe od povijesnog naslje─Ĺa, ona je zapis sudbine jednog starog naroda koji je opstao na osjetljivom mjestu sudara dviju civilizacija razvijaju─çi vlastitu memoriju koja je u┼íla u temelje njegove samobitnosti.

Prihva─çanje razli─Źitih kulturnih utjecaja Hrvatsku je pratilo od samih po─Źetaka gotovo od doseljenja iz pradomovine. Iz tog je dalekog vremena hrvatski narod u novu domovinu donio drevne obi─Źaje i vjeru, ┼íto je ostavilo daleko ve─çi trag nego ┼íto je to na prvi pogled vidljivo. Posebno je to razumljivo u nematerijalnoj kulturnoj ba┼ítini, u toponimiji krajolika, u pre┼żicima stare vjere koji se provla─Źe kroz stihove narodnog pjesni┼ítva i u drugim narodnim obi─Źajima. Vrli─Źko nijemo kolo, ojkavica i drugi primjeri genijalnosti narodnog stvarala┼ítva uvr┼íteni na listu svjetske ba┼ítine, poveznica su suvremenoga doba s hrvatskom pretpovije┼í─çu i vremenima u kojima o Hrvatima sti┼że tek poneka vijest iz stranih povijesnih izvora.

 

Ostaci crkve sv. Petra i Mojsija u Solinu iz 6. stolje─ça / Snimio Zoran Alajbeg

 

Jedinstveni spoj Istoka i Zapada

Doseljenjem na prostor dana┼ínje domovine Hrvati su se susreli s velikim kulturama starosjedilaca, a gotovo sa sigurno┼í─çu mo┼żemo re─çi da je najve─çi kulturni utjecaj imao romanitas, duh antike koji je pro┼żeo slavensko narodno bi─çe ve─ç u prvim stolje─çima su┼żivota.

Od vremena doseljenja do po─Źetka 9. stolje─ça Hrvati nisu ostavili velika traga u materijalnoj kulturi me─Ĺu ostalim jer je Bizantsko Carstvo i njegov ulju─Ĺeni okoli┼í dominantno obilje┼żio to razdoblje su┼żivota. Zanimljivije je promatrati ┼íto se sve u tom razdoblju nije dogodilo, a bilo bi potpuno o─Źekivano da jest, poput obnove poru┼íenih gradova na obali i u zale─Ĺu, me─Ĺu kojima se isti─Źe Salona, sredi┼íte nekada┼ínjeg Ilirika.

U vrijeme ra─Ĺanja srednjovjekovne Europe Hrvatska je odigrala veliku ulogu u sukobu na samoj granici dvaju carstava. Karlu Velikom Isto─Źno je Carstvo zanijekalo krunu zapadnoga rimskog cara, kojom ga je 800. godine okrunio papa, jer nije potpuno ovladao tim teritorijem. Pirinejski poluotok nije posve kontrolirao, a isti je problem imao i u Iliriku, na koji je Justinijan u rekonkvisti pro┼íirio svoje carstvo.


Hrvatska dr┼żava nastala je pod okriljem Frana─Źke, nakon sukoba velikih sila, mirom u Aachenu 812. Bilo je to okon─Źanje rata izme─Ĺu Nikifora i Karla Velikog, kojim je priznato Zapadno Carstvo i podijeljen Ilirik s novom granicom. Time su otvorena vrata europskoj karolin┼íkoj umjetnosti, koja se pod utjecajem frana─Źkih misionara ┼íirila na istok Europe. Hrvati su ponovno pokr┼íteni. Novi crkveni centri Hrvatima postaju Akvileja i Cividale u Friuliju, a njihov se utjecaj mo┼że pratiti od po─Źetka 9. stolje─ça. Karolin┼íka umjetnost ostavila je naj─Źitljiviji trag u crkvenoj arhitekturi, posebno u vladarskim zakladama rane srednjovjekovne hrvatske dr┼żave. Di┼żu se ┼żupanske, kne┼żevske i kraljevske crkve s westwerkom, kamena plastika dobiva novu dekorativnu funkciju na oltarnim pregradama njihovih sveti┼íta, a natpisi na njihovim vrpcama prvi su autenti─Źni pisani tragovi toga doba.

Paralelno s frana─Źkim utjecajima, romanitas obalnih gradova dopunjava umjetnost liturgijskih predmeta i knjiga. I dok se granice europskog kulturnog utjecaja na ┼íirem prostoru rane hrvatske dr┼żave preklapaju s arheolo┼íkim nalazima karolin┼íkih ma─Źeva, njih ipak nije mogu─çe precizno i┼í─Źitati zbog jedinstvena spoja istoka i zapada, koji je na ovom prostoru posljedica posebne sklonosti karolin┼íke umjetnosti prema rimskoj kulturnoj tradiciji.

U Europskoj godini kulturne ba┼ítine Hrvatska treba pokazati posebnu brigu za prezentaciju vlastite kulture, koja je iznimno velika i u europskim razmjerima va┼żna. Ona je, kako je spomenuto, ugra─Ĺena u temelje europske kulturne ba┼ítine. Hrvatska kulturna ba┼ítina ujedno je i most izme─Ĺu Istoka i Zapada i njihovih kulturnih tradicija, obiju uistinu golemih.

Majstori Buvina, Radovan i Mravar

Neobja┼ínjiv mjestimi─Źan uzlet umjetnosti u na┼íim sredinama, koja je u nekim trenucima dodirivala same vrhove svjetske umjetni─Źke ba┼ítine, nazivao se kampanilizam. S druge strane umjetnost na tlu Hrvatske ─Źesto se vrednovala perifernom i provincijalnom, iako to nije dobar termin, jer je samo polo┼żaj Hrvatske bio periferan. Povijest se nasuprot tomu pobrinula da Hrvatska u nekim, za Europu va┼żnim povijesnim vremenima, ne bude periferija.

Romanika je u na┼íe prostore stizala kri┼żarskim magistralnim pravcima na putu u Jeruzalem. Od Zvonimirova doba, preko Kolomana i Andrije II, kri┼żarski je svijet ostvario znatan utjecaj na hrvatsku kulturnu ba┼ítinu. Arpadovi─çi su preko hrvatskih prostora komunicirali s Bizantom, koji je posljednji put zavladao Hrvatskom za Emanuela Komnena, strica Bele III. U dinastijskom ratu, nakon bitke kod Zemuna, ugarskoj kruni oteo je Srijem i Bosnu i ujedinio je sa zapadnim dijelom Hrvatske bez Zadra. Tako je nastala nova dr┼żava pod krunom normanskog vojvode Rogerija Slavena (1164ÔÇô1180).

Kako Trpimirova dr┼żava nije bila frana─Źka markgrofovija, tako ni Rogerijeva dr┼żava nije bila organizirana kao tipi─Źna politi─Źka tvorevina Bizantskog Carstva, ve─ç kao autonomna kne┼żevina pod patronatom bizantskog cara, ┼íto je bilo posve suprotno obi─Źaju, a Hrvatska je posljednji put u povijesti imala vlastiti politi─Źki centar u Splitu.

Hrvatsku nisu mimoi┼íli ni crkveni pokreti koji su po─Źetkom 13. stolje─ça katarskim herezama uzdrmale ─Źitavu kr┼í─çansku Europu. Antihereti─Źki program doveo je splitsku crkvu u sredi┼íte pozornosti kad je nadbiskupom grada postao Bernard, pedagog kralja Emerika, papin poslanik na dvoru Arpadovi─ça jo┼í od vremena Bele III.

Splitski nadbiskup Bernard i njegov u─Źenik Treguan, trogirski biskup, naru─Źitelji su najve─çega umjetni─Źkog programa, koji je Hrvatskoj donio prve poznate umjetni─Źke karijere, majstora Buvinu i Radovana, ─Źije je djelo u─Źinilo Hrvatsku mjestom najboljih umjetni─Źkih ostvarenja srednjovjekovne Europe. Portal majstora Radovana i danas je enigmati─Źan po svom osebujnom umjetni─Źkom izri─Źaju, a njegove skulpture nose pe─Źat anti─Źke umjetnosti i jedinstven su spoj zapadnoeuropske i anti─Źke kiparske vje┼ítine.

Tajna visokih dometa hrvatske umjetnosti tog doba, kao i kvaliteta narud┼żbi iz stranih sredina, le┼żi u preporodu izazvanu emancipacijom hrvatskih rodova ┼áubi─ça, jer su nakon poraza kraljeve vojske od Tatara kod ─îazme oni spasili krunu. U osamdeset godina njihove vladavine Hrvatska je do─Źekala kraj loze Arpadovi─ça i dolazak nove dinastije na hrvatsko prijestolje ÔÇô An┼żuvinaca. Njih su upravo ┼áubi─çi doveli na hrvatsko-ugarsko prijestolje iz Napulja.

Nesloga i obra─Źun s Nelip─Źi─çima i Baboni─çima ozna─Źio je kraj dinastije ┼áubi─ç, a klimaks uspona hrvatska je do┼żivjela za Ludovika Velikog An┼żuvinca, koji se orodio s kraljevnom hrvatske krvi. Bosansko plemstvo zagospodarilo je Dalmacijom, iznimno bogato i mo─çno zbog posjeda u zale─Ĺu i na obali. Me─Ĺu njima se isticao Sandalj Hrani─ç u gornjoj Dalmaciji i Hrvoje Vuk─Źi─ç Hrvatini─ç, gospodar Splita i Herceg-Hrvatske.

Umjetnost tog doba pokazat ─çe rastro┼ínu stranu hrvatskoga plemstva, a narud┼żbe u gradovima od Bribira do Splita i Trogira u tu su sredinu dovele velike majstore goti─Źke umjetnosti od kojih neki nadilaze razinu najboljih ostvarenja Venecije 13. i 14. stolje─ça. Majstor Mavar kao i kipari propovjedaonica u Splitu i Trogiru vje┼ítiji su od mleta─Źkih kipara iz obitelji De Sanctis, koji su gradili kapelu sveca u Padovi, ali i staru kapelu svetog Ivana u Trogiru.

Hrvatska umjetnost kasnoga srednjeg vijeka karika je koja nedostaje u interpretaciji europske umjetnosti toga doba jer se nalazila na raskr┼í─çu ideja i u sjeni velikih centara gdje su ideje nastajale. Rana renesansa Dubrovnika, Trogira i Splita, ┼áibenika i Zadra, posljedica je tragi─Źnih doga─Ĺaja na istoku kr┼í─çanskog svijeta i poklapa se s osmanskim osvajanjima Konstantinopola, crkvenoga sredi┼íta Bizanta.

Trogir ÔÇô Vukovar 15. stolje─ça

Pad Konstantinopola 1453, obrana Beograda 1456, priprema kri┼żarskog rata u Mantovi 1460. i pad Bosne 1463. presudni su doga─Ĺaji, koji su iznimno sna┼żno uzdrmali Europu, ali isto tako usmjerili pozornost kr┼í─çanstva na hrvatski kulturni krajolik. S jedne strane arhitekti i kipari papine dr┼żave, Michelozzo Michelozzi, Niccol├▓ di Giovanni, Mazo di Bartomeo i drugi skrenuli su graditeljski utjecaj Venecije prema sredi┼ínjoj Italiji i doveli u Hrvatsku najsuvremenija ostvarenja humanisti─Źke Europe, me─Ĺu kojima i arhitekturu Leona Batiste Albertija.

S druge strane kiparstvo s utjecajima Donatella, Filaretea i Laurane sti┼że u ove krajeve prije nego na zapad Europe i stvara ponovno kampanilisti─Źke domete kulturnoga kruga koji ─çe u na┼íe vrijeme biti uvr┼íteni na listu svjetske ba┼ítine. ┼áibenska katedrala na tragu bolnice S. Spirito, desetlje─çe prije Lombardovih ostvarenja na lagunama, unosi u arkadijski periferni svijet sru┼íenih anti─Źkih metropola najvi┼íe domete ranorenesansne umjetnosti svijeta. Nije to plod konjunkture, ve─ç spoj visoke razine likovne kulture povezan s aktualnim fokusom dnevne politike.

Hrvatska umjetnost kasnoga srednjeg vijeka karika je koja nedostaje u interpretaciji europske umjetnosti toga doba

Jo┼í nije potpuno jasno kako doma─ça disciplina izu─Źavanja kulturne ba┼ítine nije povezala univerzalno zna─Źenje Dubrovnika, Mostara i Iloka, kao vidljivo svjedo─Źanstvo velike ujedinjene kr┼í─çanske obrambene linije prema Mehmedu Osvaja─Źu, najve─çem geniju ratnog umije─ça nakon Aleksandra Makedonskog. Nije samo velika vojna tradicija hrvatskog i ma─Ĺarskog naroda juna─Źki obranila kr┼í─çanske granice, za tu su ideju papini kardinali od Domenica Capranice do Bernardina L├│peza de Carvajala skupljali priloge po dvorovima europskih prijestolnica, a nacrti papinih arhitekata realizirani su istodobno u Tivoliju kao i u Glamo─Źu te drugim gradovima bosanskoga kraljevstva i kne┼żevine hercega Stjepana.

Procvat kiparstva, slikarstva, arhitekture, liturgijskog umjetni─Źkog obrta i drugih umjetnosti pratio je krvavi danak ratnih stradanja. Venecija je istodobno koristila osmansko napredovanje da u─Źvrsti nelegalno ste─Źene posjede, ne boje─çi se vi┼íe cara kojem je otela hereditarna prava. Njezin je poguban stisak osjetio Trogir, hrvatski Vukovar 15. stolje─ça, koji je mleta─Źka mornarica bombardirala i do temelja razru┼íila u lipnju 1420. Pro─çi ─çe manje od stolje─ça i Dalmacija ─çe postati siroma┼ína provincija na pomorskom putu na Otrant, u kojoj se samo propalo plemstvo sje─çalo stare slave.

Kultura knjige i kultura stola

Hrvatska se na zgari┼ítu ratnih sukoba ra─Ĺala poput Feniksa u stihovima Maruli─ça, u dramama Hektorovi─ça, Luci─ça, Benetovi─ça i njihovih dubrova─Źkih takmaca Dr┼żi─ça i Gunduli─ça te poeziji Nalje┼íkovi─ça, Vetranovi─ça i Sorko─Źevi─ça. Drama hrvatskoga Cervantesa Benetovi─ça ÔÇô Komedija od Raskota ÔÇô gorki je smijeh razo─Źaranih branitelja Europe na ra─Źun Raskota i Duklina, glavnih likova komedije koji personaliziraju ─Źovjeka iz Ra┼íke i Duklje, Crnogorca i Srbina, u ─Źije su se juna┼ítvo uzdali i pjevali pjesme hrvatski pjesnici sve do doba Ka─Źi─ça i Ma┼żurani─ça, uvjereni kako ─çe taj ─Źvrsti svijet zaustaviti prodor Islama.

Upravo suprotno, padom Bosne i formiranjem Bosanskog Sand┼żaka stvorila se nova prilika za izmjenu kulturnih vrijednosti na kojima bi pozavidjela romanti─Źna Europa Delacroixa i Baudelairea. Hanovi, hamami, trgovi┼íta i karavanski putovi stvorili su novo veliko tr┼żi┼íte razmjene ideja na kojima ─çe Habsbur┼íka Monarhija u istom stilu nastaviti stvarati svoj idealni svijet egzoti─Źnog Orijenta poput kulisa ekranizirane pri─Źe iz 1001. no─çi.

Nigdje u europskoj kulturi nije narodni genij bio razapet izme─Ĺu toliko kulturnih utjecaja, njeguju─çi istodobno prastaru autohtonu kulturu. Kranj─Źevi─çev stih ÔÇ×Gle gusala na┼íe slaveÔÇť istaknut ─çe poveznicu narodnoga stvarala┼ítva s homerskom starinom, a iz njezinih vrela i danas rekonstruiramo prastare obi─Źaje, doga─Ĺaje i vjeru. Kultura stola jednako je tako ─Źuvala ne samo utjecaje razli─Źitih kultura, koji su se na ovom prostoru pro┼żeli, vi┼íe od toga, ona je naslje─Ĺe nestalih kultura koje je hrvatski narod ba┼ítinio. Soparnik, vitalac, procip i drugi prethistorijski specijaliteti, poput ka┼ítradine i kupusa, hrane anti─Źkih vesla─Źa na galijama, koji su postali simbol tada┼ínje talasokracije od Venecije do Dubrovnika, nadopunit ─çe zajedno s literarnim receptima renesansnih knji┼żevnika sliku kulture stola koja nije amalgam stranih utjecaja, kako se ─Źesto pi┼íe, ve─ç autohtono naslije─Ĺeno kulturno blago Hrvatske.

U Europskoj godini kulture trebali bismo pro─Źistiti kulturnu strategiju koja je po svemu sude─çi Hrvatima iznimno vrijedna, posebno zbog povijesne ba┼ítine, temelja suvremenog dru┼ítva. Ona je odigrala sna┼żnu ulogu u vrijeme stvaranja neovisne Republike Hrvatske, jer se dr┼żavotvorna ideja hrvatskog naroda na ovom prostoru zametnula jo┼í u ranom srednjem vijeku. Povijesna ba┼ítina na┼íla se tako u temeljima humanisti─Źke restauracije anti─Źkog svijeta.

Petrarkin italitas iza┼íao je iz ┼żelje za obnovom velike pokrajine Italije rascjepkane u srednjem vijeku u velik broj dr┼żavica. Na Apeninskom su poluotoku, pored papinskih dr┼żavica, neovisne republike od Firence preko Milana, do Venecije. Dvije Sicilije dr┼żali su Francuzi ju┼żno od Napulja. Ujedinjenje tog dijela svijeta utopisti─Źka je ideja Petrarce sadr┼żana u pojmu italitas. Povode─çi se za svojim uzorom, Hrvatski su petrarkisti sanjali ujedinjeni Ilirik, provinciju koja je od kasnog carstva bila ugra─Ĺena u temelje Rimskog Carstva obuhvativ┼íi gotovo cijeli Balkanski poluotok.

Toj su ideji Maruli─ç i splitski humanisti─Źki krug posvetili veliku pozornost, i to u vremenu kada Hrvatska nije bila geografski ni politi─Źki pojam. Hrvati su se tada u svijetu predstavljali kao narod iz domovine sv. Jeronima, ro─Ĺena u Stridonu, negdje u rimskoj provinciji Dalmaciji. Ideju su preuzeli hvarski i dubrova─Źki humanisti 16. stolje─ça stvaraju─çi na povijesnoj ostav┼ítini pretpostavku ponovnoga stvaranja jedinstvene kulture. Kulturna ba┼ítina igrala je golemu ulogu u prepoznavanju vlastitog identiteta u cijeloj Hrvatskoj, u vremenu kad se u Europi jo┼í ne pojavljuju nacije onako kako ─çe ih definirati 19. stolje─çe. Pa ipak narod se ve─ç tada identificirao s povije┼í─çu, jezikom, a nadasve kulturnom ba┼ítinom.

Dana┼ínje vrijeme gotovo na isti na─Źin treba kulturnu ba┼ítinu radi o─Źuvanja vlastitog identiteta, identiteta naroda koji se ponovno na┼íao unutar mnogoljudne i kulturno dominantne Europe, zajednice velikih kulturnih nacija. S druge strane kulturna ba┼ítina i spomenici minulih vremena temelj su suvremenoga turizma, nove velike industrije koja se sna┼żno razvila posljednjih desetlje─ça.

Turizam je u dana┼ínjoj gospodarski oslabljenoj Hrvatskog iznimno va┼żna gospodarska grana na kojoj se temelji razvitak. To je pozitivna strana turizma, ali pored toga ┼íto turizam razbija ksenofobiju i otvara zaostale sredine novim idejama, razmjenama znanja i iskustava, turizam ima i svoje nali─Źje. On uni┼ítava svakodnevni ┼żivot, onaj temelj na kojem po─Źiva svaki narod, a to je sveti prostor privatnog i za┼íti─çeni dom kao uto─Źi┼íte ─Źovjeka.

160 godina institucionalne brige za baštinu

Iskustva Hrvatske u obnovi ba┼ítine golema su. Na ovom je prostoru ro─Ĺena ideja o─Źuvanja, i to ba┼í anti─Źke starine, koja je polovinom 19. stolje─ça u Splitu bila jedini stvarni atribut carske krune Habsburgovaca, nasljednika rimskih careva. U Splitu je 1854. za cara Franje I. osnovan odjel Carsko-kraljevske centralne komisije, s konzervatorom Vickom Andri─çem na ─Źelu. Od tada vi┼íe od 160 godina u Hrvatskoj traje institucionalna briga za kulturnu ba┼ítinu.

Danas je konzervatorstvo u sastavu Ministarstva kulture i zauzima va┼żno mjesto u dru┼ítvu. Ipak, novi ciljevi o─Źuvanja ba┼ítine tra┼że njegovu prilagodbu i pretvorbu u suvremenu disciplinu, jer tradicionalna konzervatorska slu┼żba nije vi┼íe odr┼żiva. Recesijom smanjen broj slu┼żbenika u dr┼żavnoj slu┼żbi doveo je do diskontinuiteta izme─Ĺu starih i novih nara┼ítaja, pa razina znanja novih konzervatora ponekad te┼że dosti┼że onu koju su preci imali.

Novi udarac na tu staru i elitnu struku u Hrvatskoj, donijelo je mije┼íanje termina, a time i razli─Źitih struka u istu, naime, restaurator nije i konzervator.

Restauratorstvo se posljednjih desetlje─ça razvilo u znanstvenu disciplinu temeljenu na forenzici i razvitku novih modernih metoda obnove spomenika. Naziv konzervator, u doba kad je pojam nastao, dolazi iz latinske rije─Źi conservator, i uz titulu soter naziv je vrhovnog boga Jupitra kao ─Źuvara i spasitelja. Zna─Źenje titule konzervator je ─Źuvar. Preciznije, ─Źuvar ba┼ítine, a ne restaurator.

Konzervatorstvo je osjetljiv i odgovoran posao u kojem se ponekad u interpretaciji ba┼ítine vuku nepovratni zahvati, pa je stoga silno zna─Źajno da konzervator bude ne samo neovisan dr┼żavni ─Źinovnik, ve─ç prvenstveno znanstvenik sposoban prepoznati i valorizirati kulturnu ba┼ítinu da bi je bolje ─Źuvao. Mo┼żda bi u godini Europske kulturne ba┼ítine trebalo me─Ĺu ciljeve nove strategije ─Źuvanja kulturne ba┼ítine staviti i o─Źuvanje konzervatorstva, kao jednog od najzna─Źajnijih mehanizama o─Źuvanja kulturne ba┼ítine sa stoljetnom tradicijom u na┼íem dru┼ítvu. Tim vi┼íe ┼íto je u Hrvatskoj briga o ba┼ítini izravno vezana uz ─Źuvanje vlastitog identiteta, a to pripada u sferu obrane Hrvata, malobrojnog ali starog europskog naroda.

Radoslav Buzan─Źi─ç, Vijenac

www.hkz-kkv.ch

161- 2018

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU