Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

PRI─îA JEDNOG PARTIZANSKOG KOMESARA       (08.05.2019.)

Uz 9. svibnja, dan takozvanog oslobo─Ĺenja Zagreba

Drage prijateljice i prijatelji, Hrvatice i Hrvati!


I ove 2019. godine ─çe takozvani antifa┼íisti na dan 9. svibnja prirediti u maloj dvorani Lisinski u Zagrebu sve─Źanu akademiju u povodu Dana pobjede i oslobo─Ĺenja grada Zagreba, i sa pozivnicom na kojoj je slika kako crveni lik mlati crnoga, ┼íto zna─Źi da se u svome komunisti─Źkom mentalitetu ne mogu nikako osloboditi nasilja. Organizatori su: Savez antifa┼íisti─Źkih boraca i antifa┼íista RH i Zajednica udruga antifa┼íisti─Źkih boraca i antifa┼íista Zagreba─Źke ┼żupanije i Grada Zagreba.

Pitajmo se tko su ti "antifa┼íisti" u dana┼ínje vrijeme, u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj, koji provociraju hrvatski narod i slave taj zlo─Źina─Źki dan za grad Zagreb. Neumitno┼í─çu kronologije, samih sudionika onda┼ínjih komunisti─Źkih zlo─Źina je preostalo vrlo malo. Moglo bi ih se na prste nabrojati. Njihovih biolo┼íkih i ideolo┼íkih, mr┼żnjom zalu─Ĺenih sljedbenika svakako ima jo┼í prili─Źan broj. Nije mogu─çe da bar kroz ovih posljednjih 29 godina nisu ─Źuli za te sve u┼żasne zlo─Źine nad gra─Ĺanima tada┼ínjega Zagreba i cijele Hrvatske. Nije mogu─çe da ne vjeruju, jer su otkrivene tisu─çe Hudih jama i ostalih mno┼ítvenih strati┼íta, sa tolikim nedu┼żnim hrvatskim ┼żrtvama diljem biv┼íe zlo─Źina─Źke dr┼żave Jugoslavije, kao i bar stotinjak takvih strati┼íta u Zagrebu i oko Zagreba. To slaviti mogu samo potpuno amoralni neljudi.


Konkretno znamo da su toga dana, 8. svibnja 1945. godine, u┼íle u nebranjeni Zagreb divlja─Źke velikosrpske horde I i II armije takozvane NOV Jugoslavije, pod vodstvom Ko─Źe Popovi─ça, Peke Dap─Źevi─ça, Milutina Mora─Źe, Mijalka Todorovi─ça, Radovana Vukanovi─ça, Ljube Vu─Źkovi─ça i drugih, a me─Ĺu njima ni jedan Hrvat. Deseti zagreba─Źki korpus, pod vodstvom Ivana ┼áibla i Mate Jerkovi─ça nije smio biti ni blizu. Oni su u Zagreb u┼íli pokunjeni, tek drugoga dana, tj. 9. svibnja.


Sam Ivan ┼áibl, partizanski general potpukovnik i politi─Źki komesar X zagreba─Źkog korpusa, a kasnije, od 1951, i narodni heroj Jugoslavije, u svojim "Sje─çanjima" priznaje da su se on i ostali borci X zagreba─Źkog
korpusa toga dana osje─çali krajnje poni┼żeno i posti─Ĺeno. Zagreb je bio pust, a u Beogradu se divljalo od veselja ┼íto su Hrvati "bratski oslobo─Ĺeni", a posebno hrvatski glavni grad Zagreb. Kakav je to bio teror, plja─Źkanja, ubijanja, klanja, silovanja i sve ostalo ┼íto je uslijedilo, poznato je.

Stoga mi dolazi u sje─çanje jedan davni osobni razgovor, vezan za ta doga─Ĺanja u Zagrebu.


Bilo je to 1976. godine. Nakon zavr┼íenog studija op─çe medicine, obavljala sam lije─Źni─Źki sta┼ż u jednoj zagreba─Źkoj bolnici (iako sam prethodno ve─ç bila zavr┼íila Stomatolo┼íki fakultet i bila zaposlena kao lije─Źnica dje─Źji stomatolog). U popodnevnim satima po┼íla sam obi─çi bolesnike i u jednoj jednokrevetnoj sobi bio je stariji bolesnik. Malo smo porazgovarali o njegovom stanju i on me je upitao poznajem li dr. Pavla Sokoli─ça. Odgovorila sam: "Kako ne! On je krasan ─Źovjek i bio mi je profesor iz predmeta patofiziologije". Tada mi je taj bolesnik rekao: "Znate, ja njega zovem 'tatek', a on mene isto 'tatek'. Ho─çete li da Vam ispri─Źam?"

Meni se nije ┼żurilo i on je po─Źeo:

"Ja sam za vrijeme Drugoga svjetskoga rata bio partizanski komesar i djelovao sam u okolici Zagreba. U jednoj akciji zarobili su me usta┼íe. Dospio sam u zatvor u Savskoj u Zagrebu. Tijekom istrage jako su me mu─Źili i ja sam pretu─Źen le┼żao na podu sobe. Jednoga dana ─Źuo sam kome┼íanje po hodniku i u sobu mi je u┼ílo nekoliko ljudi u pratnji upravitelja zatvora. Shvatio sam da je to bila komisija Me─Ĺunarodnoga crvenoga kri┼ża. Kada su vidjeli mene pretu─Źenog na podu, jedan od njih je strogim glasom rekao: 'Ovaj ─Źovjek treba odmah u bolnicu!'. Taj glas me je obradovao i urezao mi se za sva vremena u sje─çanje. Nije bilo pogovora od strane usta┼ía i ja sam odmah preba─Źen u bolnicu Sveti Duh. Nakon desetak dana ve─ç sam se bio oporavio i jedne no─çi u moju bolesni─Źku sobu upadaju trojica u usta┼íkim odorama. Pomislio sam: 'Sad sam gotov!'. Kada su mi strogo rekli: 'Po─çi ─çe┼í s nama!', odgovorio sam: 'Mo┼żete me ubiti, ali znajte, moj duh ─çe lebdjeti nad Hrvatskom!'. No, oni su mi pri┼íli bli┼że i potiho rekli da su na┼íi i da me spa┼íavaju.

Borba se nastavila i mi smo pobijedili i našli se u Zagrebu. No, u Zagrebu su nastale strašne stvari, jer su prije nas ušle srpske armije i preuzele komandu grada. Jednoga dana ja, na uglu Draškovićeve i Vlaške
ulice, sretnem Ve─çeslava Holjevca. Dobro smo se poznavali i zaustavili se u razgovoru. On mi re─Źe: 'Vidi┼í li ┼íto se doga─Ĺa? Pobi┼íe nam narod! Molim te, oti─Ĺi odmah u Maksimir, na stadion, tamo je sabirni logor, i vidi ┼íto se doga─Ĺa!'. Oti┼íao sam odmah i zaprepastio se koliko je tamo bilo jadnih ljudi. Na cijelome stadionu, na otvorenom, stajali su ili sjedili po zemlji. Bio sam u vojni─Źkoj odori i jedva sam prolazio. Na jednome mjestu zapazim ─Źovjeka kako ─Źu─Źi i jako ka┼ílje. Slu─Źajno ga upitah: 'Tko ste Vi?' i odjednom ─Źujem glas: "Ja sam Pavao Sokoli─ç". Meni odmah sine: 'Pa to je glas onoga ─Źovjeka iz komisije koji me je spasio iz zatvora'. Upitao sam ga: 'Otkud Vi tu?'. Odgovorio je: 'Na znam. A tu je i jo┼í pet profesora iz bolnice Rebro'. Oti┼íao sam do zapovjednika logora Maksimir, a to je bio neki Srbin Mitrovi─ç iz Vojvodine. Rekao sam mu da je tu ─Źovjek koji je mene spasio iz zatvora i da nema smisla da se tako prema njemu postupa. Uspio sam osloboditi i dr. Sokoli─ça i jo┼í te druge profesore. Od tada smo dobri prijatelji."


Osobno se sje─çam da je nama studentima uvijek bilo ─Źudno za┼íto se profesor Sokoli─ç, kojega smo izuzetno cijenili, pi┼íe samo titulom doktor, a bez profesor. Saznali smo da su ga iza rata okrivljavali da je bio Paveli─çev lije─Źnik i da su mu zbog toga oduzeli zvanje profesora. Znamo da su mu kasnije predlagali da bar formalno zatra┼żi i provede proceduru za povratak titule profesora, ┼íto on nikada nije htio, makar je zbog toga imao slabiju pla─çu.


Nisam zapamtila ime toga bolesnika i nikada mi nije bilo jasno za┼íto je to ba┼í meni ispri─Źao. Razmi┼íljala sam i o tome ┼íto se sve govorilo o NDH, a i po ovome primjeru se vidi kako je to bila ure─Ĺena dr┼żava, a i po ovom razgovoru se vidi kako su neki vode─çi hrvatski partizani mislili da se bore za hrvatsku dr┼żavu. No, da je bilo i takvih koji su kao poslu┼ínici velikosrpske politike i sljedbenici jugoslavenske zablude ogrezli i u zlo─Źinima protiv svoga naroda, te tako odgajali i svoje potomke i sljedbenike, dokazuju i ovi njihovi dana┼ínji nasljednici, koji veli─Źaju i slave te stra┼íne zlo─Źince, kao ┼íto je njihov mar┼íal Tito, i koji slave zlo─Źina─Źke spomendane.

dr. Ru┼żica ─ćavar

www.hkz-kkv.ch

171 -2019

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU