Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   

 

CROATOAN INDIJANCI  ┬á ┬á (21.08.2018.)

Tragom legende o Hrvatima u Sj. Karolini

"Gdje li sve hrvatska noga nije stala? Kora─Źala je po vrhovima Anda i podzemnim hodnicima rudnika Perua, Bolivije i Sjedinjenih Ameri─Źkih Dr┼żava. Bila je na Aljasci i Ognjenoj zemlji. Pustila je korijen u brazilskoj pra┼íumi, zamrznutoj Patagoniji i vru─çem pijesku sjevernog ─îilea. Teturala je na palubi broda uz kalifornijsku obalu, ali i na Parani, Urugvaju i Mississippiju.

Klecala je pod teretom u luci Buenos Airesa, ali i pred kri┼żem u hrvatskim crkvama. Navla─Źila je gumenu ─Źizmu luizijanskog o┼ítrigara, ali i finu gradsku cipelu ─Źileanskog poslovnog ─Źovjeka. Doticala je pozornicu Metropolitena, ali je gazila i prljave podove saluna i boardinghousea. I┼íla je pravim putem, ali i pre─Źicom pa i stranputicom. Stotinu puta se uputila ku─çi u Hrvatsku i isto toliko puta ostala u Americi..."

Tako bismo ÔÇô kroz zabilje┼íku profesora Ljubomira Anti─ça iz knjige Hrvati i Amerika ÔÇô ukratko mogli sa┼żeti te┼íku, ali i slavnu povijest hrvatskih iseljenika. Ta je povijest obilje┼żena brojnim legendama, uspomenama i pri─Źama koje govore o neustra┼íivosti, otvorenosti, snala┼żljivosti pa i ludosti na┼íih predaka, koji su ÔÇô bje┼że─çi od neima┼ítine ili politi─Źkog terora poku┼íavali podizati nove domove daleko u slobodi tu─Ĺine. A poznato je da su Hrvati stolje─çima naseljavali i najudaljenije dijelove svijeta. Zapravo je danas hrvatske tragove mogu─çe prona─çi na gotovo svim meridijanima i paralelama, gdje je kro─Źila ljudska noga.

Me─Ĺutim, jedan trag na obalama ameri─Źke savezne dr┼żave Sjeverne Karoline, koju zapljuskuje Atlantski ocean na ameri─Źkom istoku, mogao bi uvelike promijeniti povijest doticaja Europljana s novootkrivenim ameri─Źkim kontinentom. Isto tako bi mogao uvelike pridonijeti slici Hrvata kao velikih pomoraca i istra┼żiva─Źa koji su slijedili Kolumba.

Hrvatski bjegunci

No, sve po─Źinje jednom legendom koja se u Dalmaciji po─Źela prepri─Źavati polovicom ┼íesnaestog stolje─ça. Prema kazivanju starih Dubrov─Źana, a navodno i nekim povijesnim zapisima, oko 1540. godine iz Dubrovnika su za Ameriku isplovila dva broda, a na njima su uglavnom bili hrvatski bjegunci pred Turskom najezdom iz Bosne i Hercegovine. Prolazili su mjeseci i godine, a brodovi se nisu vra─çali, niti se ─Źulo i┼íta o sudbini njihovih pomoraca i putnika. Nekoliko godina kasnije, drugi dubrova─Źki brodovi koji su se uspje┼íno vratili iz Amerike, donijeli su crne vijesti kako su se brodovi razbili na opasnim hridima strmih isto─Źnih obala nadomak slobode, a mogu─çim pre┼żivjelima izgubio se svaki trag.

Neki povjesni─Źari smatraju da se to dogodilo 1558. godine, a neki spominju i druge godine. Me─Ĺutim za ovu pri─Źu godina je zapravo irelevantna, jer da nije uslijedio nastavak pri─Źe, bila bi to jo┼í jedna sasvim obi─Źna sudbina kakvih je zapisano na stotine u dalmatinskim arhivima i srcima tu┼żnih obitelji koje su zagledane u more ─Źekale sinove da ima se vrate. Naime, takva putovanja u 16. stolje─çu bila su uobi─Źajena, jer su Dubrov─Źani bili na glasu kao odva┼żni pomorci, istra┼żiva─Źi i diplomati, a Hrvati u Dalmaciji ─Źak i u stranoj literaturi nazivani su jednima od najboljih pomorskih naroda u Europi.

Na kraju, vi┼íe je autora koji tvrde kako je nekoliko Dalmatinaca bilo na Kolumbovim brodovima u trenutku povijesnog otkri─ça Amerike 12. listopada 1492. godine. U svakom slu─Źaju nastavak ove zanimljive pri─Źe, kojom se ve─ç stolje─çima bave ameri─Źki, ali i hrvatski istra┼żiva─Źi, zabilje┼żili su britanski pustolovi, koji su ─Źetrdesetak godina poslije ÔÇô oko 1590. upravo u Sjevernoj Karolini, na otoku Roanok, poku┼íali osnovati prvu anglosaksonsku koloniju na tlu Amerike.

Pronašli hrvatske tragove?

Tome je prethodila prva engleska ekspedicija na sjevernoameri─Źki kontinent, koju su vodili Philip Amadas i Arthur Barlow 1584. Za─Źudili su se kad su me─Ĺu tamo┼ínjim Indijancima vidjeli "djecu s vrlo lijepom crvenkastosme─Ĺom kosom i o─Źima boje kestena", jer su svi ostali Indijanci bili izrazito crni. Po tome su zaklju─Źili da su prije njih Engleza, ovdje morali biti neki drugi bijelci. Tako─Ĺer ih je iznenadilo koliko su ti Indijanci bili prijateljski raspolo┼żeni. Nazivali su se Hatteras, prema otoku na kojem su ┼żivjeli, a Englezi su ih zvali Croatoan ili Croatan, prema imenu njihova naselja na otoku ju┼żno od Roanokea.

Istra┼żiva─Źi su u svojim zapisima spominjali svjedo─Źenja Indijanaca o njihovu podrijetlu. Posebno su isticali Mantea i Wanchesea, koje su poslije odveli u Englesku, gdje su nau─Źili jezik, te vratili u Ameriku kako bi pomagali Englezima kao njihovi namjesnici. Po njima nazvana su dva mjesta na otoku Roanok. Njihovo je svjedo─Źenje danas neprocjenjivo va┼żno za razumijevanje legende o Craoatian Indijancima. Naime, ispri─Źali su kako su neki bijelci prije tridesetak godina do┼żivjeli brodolom u blizini, te da su se neki od njih spasili. Poslije su poku┼íali otploviti uz pomo─ç dvaju ─Źamaca, koje su napravili zajedno s Indijancima, ali u tome nisu uspjeli pa su ostali ┼żivjeti s njihovim roditeljima.

U svakom slu─Źaju, ti mladi Indijanci nisu znali puno o podrijetlu brodolomaca, niti za┼íto je njihovo naselje nazvano Croatan, ali je Englezima bilo jasno kako su na ovom prostoru i prije njih boravili Europljani, te su bili slobodniji u komunikaciji s tim plemenom. Poslije je na otok Roanoke do┼ílo nekoliko engleskih doseljeni─Źkih skupina, me─Ĺu kojima i ona ─Źuvenog sir Waltera Raleigha, koju je vodio John White, koji je trebao postati guverner prve engleske kolonije na novom kontinentu. Bilo je to 1587.

 

 

Tajna izgubljene kolonije

Godinu dana poslije, po izbijanju rata sa ┼ápanjolskom, White se vratio u Europu, ostaviv┼íi doseljenike na otoku Roanoke. S njima je dogovorio kako ─çe mu ostaviti obavijest ako se u me─Ĺuvremenu presele. Ako s Roanokea odu u Croatan, bli┼że Indijancima ostavit ─çe natpis Craotoan urezan u koru drveta. Ako to bude u nu┼żdi, ostavit ─çe urezan i kri┼ż. U me─Ĺuvremenu White nije mogao prona─çi brodove kojima bi se iz Europe vratio natrag. Kad se nakon dvije godine u ljeto 1590. White kona─Źno vratio na otok Roanoke, ostao je zaprepa┼íten, jer nije na┼íao nikoga. Naselje je bilo opusto┼íeno i ogra─Ĺeno, poput utvrde. Na velikom stablu prona┼íao je urezan natpis Croatoan, bez kri┼ża.

Nadaju─çi se kako su mu sunarodnjaci na sigurnom me─Ĺu indijanskim prijateljima na obli┼żnjem otoku, poku┼íao je otploviti do njega, ali ga je u tome sprije─Źilo nevrijeme pa je bio prisiljen ve─ç u listopadu vratiti se u Englesku, a da nije do kraja rije┼íio zagonetku o "izgubljenoj koloniji". Me─Ĺutim, ve─çina je vjerovala kako su zbog napada drugih Indijanaca i nedostatka hrane, iselili i ostali ┼żivjeti u mije┼íanom plemenu Croatan Indijanaca, koje su poslije istra┼żiva─Źi smatrali vrlo naprednima. Godine 1714. namjesnik Sjeverne Karoline John Lawson pohodio je Craotian Indijance na Hatterasu i oni su mu ispri─Źali kako su neki od njihovih predaka bili bijelci, te da su znali "govoriti u knjigu". Godine 1885. dr┼żava ih je priznala pod imenom Croatani i od tada im je nekoliko puta mijenjano ime. U okrugu Robeson ┼żivi ih oko 40 tisu─ça, a ve─çina njih su farmeri ili tvorni─Źki radnici.

 

 

Ho─çe li se ikad doznati?

Od 1887. imaju vlastitu ┼íkolu Croatan Normal School, u kojoj su se ┼íkolovali njihovi u─Źitelji, a iz koje se poslije razvio i Pembroke State University. Posljednjih nekoliko desetlje─ça komunikaciju s njima, u ime hrvatske zajednice u SAD-u, odr┼żavaju hrvatski franjevci iz Chicaga, odnosno tamo┼ínji Hrvatski etni─Źki institut. Jedan od franjevaca fra Robert Joli─ç, tijekom slu┼żbe u Chicagu 2000. godine posjetio je otoke Roanok i Hatteras u potrazi za Croatan Indijancima. Ondje je na┼íao brojne tragove koji podsje─çaju na to neobi─Źno pleme i izgubljenu englesku koloniju.

Uostalom dolazite li ovdje sa sjeverozapada lokalnom cestom br. 168, pa pre─Ĺete na 158 u potrazi za ovda┼ínjim dugim otocima, koji se poput ┼ítita pru┼żaju uz isto─Źnu obalu, vidjet ─çete kako se cesta 158 ponosno naziva Croatan Boulevard, a pro─çi ─çete i kroz veli─Źanstvenu ┼íumu Croatan National Forest. Natpis Croatoan koji je Englez White prona┼íao na starom hrastu, nedaleko od dana┼ínje utvrde Fort Raleigh, mogu─çe je vidjeti na jednom minijaturnom deblu kreiranom u turisti─Źke svrhe, te u originalnom Whiteovom izvje┼í─çu.

Ve─çina tamo┼ínjih turisti─Źkih djelatnika je prvi put od ovog franjevca ─Źula mogu─çnost da su tamo┼ínji Indijanci dobili ime po Hrvatima, koji su ondje doplovili prije Engleza, asimilirali se i ostavili svoje gene nara┼ítajima ljepu┼íkastih sme─Ĺokosih Indijanaca. Iako o tome nema nikakvih relevantnih znanstvenih ─Źinjenica, pri─Źa im je zvu─Źala atraktivno. Vi┼íe od 400 godina, koliko je pro┼ílo od prvog spomena Croatan Indijanaca u Europi, ipak je preduga─Źko razdoblje da bismo ikada do kraja rasvijetlili ┼íto se uistinu dogodilo na divljim obalama Sjeverne Karoline nedugo nakon ┼íto je Kolumbo otkrio taj kontinent, kad je Dubrova─Źka Republika po─Źela ┼íiriti svoj utjecaj i na Novi svijet sura─Ĺuju─çi i sa ┼ápanjolcima i Englezima. Ovo pleme i dalje ostaje zagonetka, a njihovo hrvatsko podrijetlo - vje─Źna legenda.

Croatoan ÔÇô jezikoslovci ga te┼íko mogu protuma─Źiti kao indijanski dijalekt

O prvim susretima Europljana s ameri─Źkim kontinentom objavljena je 1955. u Londonu izvrsna knjiga urednika Davida Quinna "The Roanok Voyages 1584. ÔÇô 1590." U njoj je mogu─çe prona─çi zapise prvih istra┼żiva─Źa, pa tako i Arthura Barlowea. On pi┼íe kako su Croatani bili izvrsni trgovci, te da su dobro poznavali bjela─Źko oru┼żje, ┼íto jasno govori o njihovu iskustvu s bijelcima. Quinn misli kako su se s njima mo┼żda susreli ┼ápanjolci, koji su do┼żivjeli brodolom. Me─Ĺutim, rije─Ź je samo o pretpostavci, po kojoj i ameri─Źki znanstvenici hrvatskog podrijetla poput Prpicha, Adamica i Rouceka s pravom tvrde da su to uistinu mogli biti i hrvatski moreplovci. U prilog njihovim tvrdnjama ide i natpis Croatan, koji i najbolji jezikoslovci i stru─Źnjaci za indijanske dijalekte te┼íko mogu protuma─Źiti, pa otud ostaje jednostavno tuma─Źenje kako je jednostavno rije─Ź o izvedenici tada┼ínjeg latinskog naziva hrvatskog imena.

www.vecernji.hr

www.hkz-kkv.ch

161- 2018

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU