Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

DA JE TU─ÉMAN SLU┼áAO ┼áPEGELJA, TUSA I STIPETI─ćA, DANAS HRVATSKE NE BI BILO      (27.06.2011.)

S generalima Špegeljom, Tusom, Stipetićem i Agotićem, koji se danas promoviraju kao stvaratelji Hrvatske vojske, Hrvatska je imala više problema nego sa svim srpskim generalima na vojnome polju.

Prije desetak dana obilje┼żena je 20. obljetnica utemeljenja Hrvatske vojske. Proslavom su evocirane uspomene na doga─Ĺaj na nogometnom stadionu u Kranj─Źevi─çevoj, u Zagrebu, gdje je prvi hrvatski predsjednik postrojio neke postrojbe tada┼ínje Hrvatske vojske u nastajanju. Tada je narod odu┼íevljeno klicao hrvatskim mladi─çima i djevojkama u odorama jer je to bio i stvarni i simboli─Źki znak mlade, netom progla┼íene dr┼żave te jamstvo da ─çe se Hrvatska oduprijeti srpskoj oru┼żanoj agresijil. No 20 godina poslije, proslava u Kranj─Źevi─çevoj odr┼żana je prakti─Źki uz bojkot naroda. Istodobno, u dijelu hrvatskih medija ─Źetiri umirovljena generala, ┼ápegelj, Stipeti─ç, Tus i Agoti─ç, predstavljeni su kao oni koji su stvorili Hrvatsku vojsku ┼íto je izravnim svjedocima i sudionicima toga vremena jo┼í jedan oblik krivotvorenja ─Źinjenica. O svemu tome razgovaramo s umirovljenim admiralom Davorom Domazetom Lo┼íom, najboljim poznavateljem povijesti nastanka Hrvatske vojske i Domovinskoga rata, strategije i vojne doktrine.


 

Nedavno je obilje┼żena 20. Obljetnica utemeljenja hrvatskih oru┼żanih snaga. Na stadionu u Kranj─Źevi─çevoj u Zagrebu, uz ─Źelnike dr┼żave i brojne goste, bio je jako malo gra─Ĺana. Jeste li vi pozvani na tu proslavu?

Dobio sam poziv. Nazvao me ─Źasnik iz ureda na─Źelnika Glavnog sto┼żera, no poziv sam uljudno odbio jer sam pretpostavljao kakva ─çe to proslava biti.
Obilje┼żavanje obljetnice moglo se pratiti u programu televizije i taj ─Źin je potvrdio ispravnost moga postupka.

Kako ocjenjujete proslavu?

Jednom rije─Źju, otu┼żno.

Zašto?

Bilo je otu┼żno jer nije bilo naroda, a hrvatske oru┼żane snage stvorio je hrvatski narod u obrani od agresije. Hrvatska je vojska za samo ─Źetiri godine rata postala jedna od respektabilnih vojnih snaga, ne po brojnosti, nego po doktrini, a doktrina je na─Źin na koji se borite na boji┼ítu. Samo su tri vojske izvele elemente zra─Źno-kopnene bitke, odnosno integriranog boji┼íta, a to su izraelska, ameri─Źka i hrvatska, i to svi stru─Źnjaci znaju. Zato smo mi pobijedili u ratu. Ali na toj proslavi, umjesto da se slavi ─Źinjenica da smo jedna od triju zemalja koje su usvojile najsuvremeniju vojnu doktrinu, doktrinu 21. stolje─ça, doktrinu integriranog boji┼íta, od svih generala koji su usvojili i primijenili tu doktrinu, nije bilo nikoga. Imao sam dojam da se htjelo ┼íto mizernije i ┼íto banalnije prikazati tih 20 godina stvaranja hrvatskih oru┼żanih snaga. O─Źigledno, u tome su uspjeli.

Narod ne osje─ça da je to njegova pobjedni─Źka vojska

Čega je posljedica ta ravnodušnost naroda koji je ignorirao proslavu?

Narod osje─ça da to nije pobjedni─Źka Hrvatska vojska iz 1995. godine. To nije Hrvatska vojska koja je stvorila najboljeg pje─Ĺaka na svijetu, to nije Hrvatska vojska koja je integrirala na bojnome polju eksplozivnost ju┼żnih i ustrajnost sjevernih Hrvata te oslobodila zemlju, a na prostorima Bosne i oslobodila dobar dio prostora te omogucila Daytonski sporazum. To nije vojska od koje je JNA strepila 1995. U zadnjih deset godina sve se u─Źinilo da od te pobjedni─Źke vojske ne ostane prakti─Źki ni┼íta. A u─Źinilo se tako da su njezini klju─Źni generali progla┼íeni zlo─Źincima, a onda to ─Źasnici, branitelji i narod osje─çaju jer je narod skupa sa svojom vojskom branio Domovinu od agreslje kojom je bilo predvi─Ĺeno da Hrvatska padne za 14 dana. Narod, dakle, osje─ça da to vi┼íe nije ona njegova pobjedni─Źka vojska i zato je postao ravnodu┼ían na ovakve proslave. Ali sigurno ne bi bio ravnodu┼ían da se postroje istinskt hrvatski generali koji su vodili operacije.

Ova obljetnica bila je povod nekim medijima da istaknu neke ─Źasnike i predstave ih kao stvaratelje Hrvatske vojske. To su generali Antun Tus, Petar Stipeti─ç, Martin ┼ápegelj i Imra Agoti─ç. U svojim istupima oni su ne samo zanemarili ulogu prvog predsjednika Tu─Ĺmana, nego su ─Źak o njemu govorili kao o ─Źovjeku koji je ko─Źio nastanak Hrvatske vojske... Kako ste do┼żivjeli njihove istupe?

Mislim da je to dio iste pri─Źe o kojoj Vam govorim u kojoj se sustavno ┼żeli stvoriti slika o generalima JNA i tzv. ┼áu┼íkovim generalima. S tim generalima, s tom ─Źetvoricom koju spominjete, Hrvatske oru┼żane snage imale su vi┼íe problema nego sa svim srpskim generalima na vojnome polju. Za┼íto vam to govorim? Prvo, cijela ova proslava 20. obljetnice pretvorila se u hvalospjeve generalu ┼ápegelju, a ┼ápegelj je predlagao ne┼íto ┼íto bi ┼żeljeli i predlo┼żili u to vrijeme i sami vode─çi srpski generali, Kadijevi─ç ili admiral Mamula, koji su jasno i glasno rekli da je njima trebao tada legitimitet za napad na Hrvatsku. A to ┼íto je ┼ápegelj predlagao, napad na vojarne, to je bila zamka za Hrvatsku koja je i┼íla na ruku Srbima. U strate┼íkom smislu, da je Tu─Ĺman tada poslu┼íao ┼ápegelja, danas ne bismo imali nikakvu Hrvatsku.


Drugo, ostali generali, poglavito Tus i Stipeti─ç, do┼íli su kad je prakti─Źki sve bilo gotovo. Bio sam u Zboru narodne garde na Tu┼íkancu i znam da ih se pet puta ─Źekalo da do─Ĺu, ali oni su mirno sjedili: Tus u svome domu, a Stipeti─ç u 5. vojnoj oblasti u Zagrebu. Kad su sazreli uvjeti, 14. rujna 1991., dakle kad smo krenuli na vojarne jer je postalo jasno tko je agresor, a to su bili JNA i srpske paravojne snage, a mi imali embargo na oru┼żje, onda su oni do┼íli. Ponavljam, kad je bilo gotovo. Kad su se, pak, pojavili, do┼ílo je prakti─Źki do opstrukcije unutar Hrvatskih oru┼żanih snaga. Podsjetio bih na zapovijed generala Tusa kad je postao na─Źelnik Glavnoga sto┼żera, a na─Źelnik je postao zato ┼íto je Tu─Ĺmanu trebalo da do─Ĺe ┼íto vi┼íe generala JNA i da se suprotstavi namjerama Engleza da oru┼żane snage i hrvatsku dr┼żavu prika┼żu kao zlo─Źina─Źku i kao novu usta┼íku dr┼żavu.


Tu─Ĺman je ┼żelio poslati poruku da ne stoje takve teze ako su i generali JNA pristupili Hrvatskoj vojsci. Me─Ĺutim, njihov dolazak je, ponavljam, predstavljao potpunu opstrukciju u hrvatskim oru┼żanim snagama.

Vra─çam se generalu Tusu. Za vrijeme pregovora Tu─Ĺmana, Milo┼íevi─ça i Izetbegovi─ça u Haagu, a konferenciju je vodio lord Peter Carington, Tus je pokrenuo napad na bjelovarsku vojarnu kada nikakvoga razloga za to nije bilo. Tu─Ĺman se u Haagu na┼íao u vrlo neugodnoj situaciji jer mu je re─Źeno da on kao vrhovni zapovjednik mora nadzirati vojsku, a u tom trenutku na─Źelnik Glavnoga sto┼żera, general Tus, samostalno je pokrenuo akciju uz pomo─ç eklatantnih pripadnika HOS-a. I to je stvorilo problem Tu─Ĺmanu na politi─Źkoj i diplomatskoj pozornici.


Ista ta ekipa generala kriva je za ono strahotno stradanje 102. brigade pri prelasku rijeke Kupe u kasnu jesen 1991. godine. Uz ostalo, general Gorin┼íek je u travnju 1992. i┼íao u nepotrebnu operaciju u Baranji koja nije imala nikakva izgleda, nadalje general Stipeti─ç bio je zapovjednik obrane Posavine pa vidimo kako je zavr┼íila, ali je to kasnije izokrenuo u optu┼żbe kako je netko to tobo┼że izdao itd. Bit cijele pri─Źe tih ─Źetiriju generala je da prika┼żu kako je to sve ┼íto govore i ┼íto su radili jedino ispravno, a svi ostali, Tu─Ĺman, ┼áu┼íak i svi drugi generali, da su radili neispravno i da su bili zlo─Źinci. Zato se tu ─Źetvoricu danas potencira i la┼żno prikazuje kao stvaratelje Hrvatske vojske.

Da biste napali, odnos snaga mora biti minimalno tri prema jedan

Oni uz ostalo tvrde da se rat mogao završiti 1992. godine, samo da se njih slušalo.

General Tus samostalno je zapovjedio napad na vojarnu u Bjelovaru, ┼íto je Tu─Ĺmanu zadalo probleme na politi─Źkoj i diplomatskoj pozornici. General Stipeti─ç izgubio je Posavinu, a onda izokrenuo pri─Źu o navodnoj izdaji. To svjedo─Źi o njihovoj razini strate┼íkog promi┼íljanja. Takve tvrdnje pokazuju da su to ljudi koji pojma nemaju o strategiji, a ja to mogu re─Źi jer sam zavr┼íio JNA kao i oni, ali oni nemaju pojma. Ne treba biti mnogo pametan, nego samo uzeti u obzir odnos snaga, a druge elemente rata ne moramo ni spominjati jer oni te druge elemente rata i ne znaju, nisu to u─Źili niti su za njih sposobni. Dakle koji je to odnos snaga potreban da bi se i┼ílo u napad? Da biste i┼íli u napad, minimalni uvjetje da imate tri puta ja─Źe snage od protivnika. Ne samo u ljudstvu, nego i u tehnici i u svim ostalim segmentima. Mi danas ┼żivimo u vrijeme tehni─Źkog vo─Ĺenja rata. Ve─ç danas je potreban odnos snaga pet prema jedan, odnosno ─Źak sto prema jedan.


Amerikanci kad vode danas neke operacije, imaju odnos snaga tisu─çu prema jedan. A ta ─Źetvorica generala, ┼ápegelj, Tus, Stipeti─ç i Agoti─ç ne poznaju suvremeni na─Źin ratovanja, ne poznaju modularnu strukturu, ne znaju ┼íto je integrirano boji┼íte, ne znaju ┼íto je realno vrijeme. Da se njih slu┼íalo, danas ne bismo imali Hrvatsku. Osim toga, zapadni analiti─Źari i stru─Źnjaci, pa i ti Englezi koji nam nisu skloni, izra┼żavali su divljenje Hrvatskoj vojsci jer je "Hrvatska vojska uspjela operativno narasti i biti sposobna za izvo─Ĺenje strate┼íkih operacija za samo tri godine 1992. do 1995." Kako bi se stvorila vojska da ide u strate┼íke napade i osloba─Ĺanje, potrebno je 20 do 30 godina velikoga rada i mnogo novca, a Hrvatske oru┼żane snage su to stvorile za tri godine. Ali nisu ─Źak ni ta ─Źetvorica generala, mojih kolega, kriva ┼íto tako govore koliko su krivi mediji koji su ih stavili u funkciju te propagande, a oni su pristali na to i u tomu je njihova pogre┼íka.

Je li mogao general Stipeti─ç ve─ç 1992. s hrvatskim snagama do─çi u Banja Luku s obzirom da je navodno JNA bila u kaosu nakon uspje┼ínih operacija HV-a u zapadnoj Slavoniji? Neki autori to spominju dodaju─çi da je grijeh Tu─Ĺmana ┼íto to nije prihvatio, nego je general Bobetko i┼íao na razgovore ili pregovore s ratnim zlo─Źincem Ratkom MIadi─çem?

To su sve izokrenute pri─Źe. Ma kojim snagama smo mi mogli 1992. u Banju Luku? Prije svega, za┼íto svi ti koji pisu takve nebuloze nisu do┼íli 1992. pa skupa s Tusom i Stipeti─çem i┼íli na Banju Luku? Nitko im nije branio. To su ispraznice koje nemaju nikakve veze sa strate┼íkim planom. Vrlo je jednostavno bilo: neprijatelji nisu uspjeli u Hrvatskoj za 14 dana izbiti na granicu Virovitica-KarIobag, a toliko su bili predvidjeli i u to su bili sigurni. Premda s tre─çinom okupiranog teritorija, Hrvatska je ostala na nogama, a uz to je i spasila Bosnu i Hercegovinu. Da su Srbi izbili na zapadnu zami┼íljenu im granicu Velike Srbije, tada bi Bosna i Hercegovina bila gotova i tada tamo ne bi bilo borbenih djelovanja. Kad to nisu uspjeli, onda Beograd uz sugestije izvana 1992. godine kre─çe u okupaciju BiH te prebacuje sve snage u tu susjednu zemlju. U Bosni i Hercegovini tada je bilo ┼íest korpusa JNA, uz srpske paravojne formacije i cjelokupne snage na prostoru Cme Gore, kao i cjelokupne snage na prostoru Srbije. Prema tomu, s kim i ─Źime bismo mi to, kao ┼íto tvrde, te godine do┼íli u Banju Luku, u situaciji embarga na oru┼żje. Ljudi koji to pri─Źaju nemaju, zapravo, pojma o ─Źemu govore.

Osim toga, u to vrijeme ne vode igru ni Tu─Ĺman, ni Milo┼íevi─ç, pa ni Izetbegovic. Igru vode London, Pariz i Washington. Konkretno, lord Peter Carington, kao predsjedavaju─çi konferencije za biv┼íu Jugoslaviju, tra┼żio je razgovor tih snaga. Budu─çi da je to bio vojni razgovor, tra┼żili su od generala Bobetka da razgovara sa svima. Za┼íto ti kriti─Źari ne ka┼żu tko je vodio te razgovore. Nisu se Bobetko i Mladi─ç na┼íli sami. Vodila se, dakle, igra da bi Srbi dobili dovoljno vremena za pripremu okupaciju Bosne i Hercegovine. Ali, ┼íto se doga─Ĺa nakon toga 1992? Oslobo─Ĺen je jug Hrvatske! Eto, kako i za┼íto su se doga─Ĺali ti susreti i razgovori. Jedini koji je znao i ispravno razumijevao strate┼íke silnice bio je Tu─Ĺman. Hvala Bogu da je imao generala Bobetka koji je, premda stariji ─Źovjek, za razliku od ovih danasnjih kriticara, razumijevao strategiju u svim elementima, diplomatskom, politi─Źkom, povijesnom i svakom drugom, za raziiku od njih koji ni┼íta nisu razumjeli.

JNA je ─Źekala da hrvatska prava napadne, ali Tu─Ĺman nije nasjeo


Jedna od optu┼żaba generala Stipeti─ça, ┼ápegelja, Tusa i Agoti─ça odnosi se na prvog predsjednika Tu─Ĺmana. Tvrde da je stalno govorio da rata ne ─çe biti, da ih je time demotivirao i sli─Źno?

Ako Kadijevi─ç i Mamula, dvije najmjerodavnije osobe u JNA, ka┼żu da ih je Tu─Ĺman pre┼íao jer je odugovla─Źio, onda je jasno o ─Źemuje rije─Ź. Tu─Ĺman je bio i vojnik, i general, i povjesni─Źar i politicar. On je znao da ne mo┼że opstati ako izade otvoreno, sto su nepnjateli i jedva ─Źekali. JNA nije imala legitimitet za djelovanje unutar Jugoslavije, oru┼żane snage svake zemIje djeluju na ugroze izvana. Da bi imala legitimitet ili legalitet, Hrvatska je trebala prva napasti JNA, nakon ─Źega bi JNA imala pravo poraziti, hrvatske, kako su zvali, paravojne snage. Tu─Ĺman je sve to znao, a oru┼żja nije imao. On dobiva na vremenu. Neka ti kriti─Źari pro─Źitaju i citiraju Kadijevi─ça ┼íto ka┼że o Tu─Ĺmanu.

Navedena ─Źetvorica generala prozivaju i Vas da ste pokazivali bijes prema oficirima koji su dolazili iz JNA govore─çi: "┼áto ─çe nam te komunjare; sad kad je sve gotovo do┼íli su samo po ─Źin"?

Budu─çi da sam poznavao taj mentalni sklop, odnosno da su zastupali doktrinu Crvene armije ili JNA, kojima je vrijeme pro┼ílo, a znaju─çi istodobno da se s takvom doktrinom ne mo┼żemo suprotstaviti JNA, ja sam u tom smislu uistinu bio ljut zbog tolike nesposobnosti i nerazumijevanja suvremene doktrine. Bilo mi je jasno da se mi s doktrinama JNA ne mo┼żemo suprotstaviti nekomu tko ima oru┼żja, a mi ga nemamo. U tomu je na┼í nesporazum i onda i danas, i bit ─çe zauvijek.

Zašto su se sastajali obetko i Mladić?

Jo┼í nam malo demistificirajte te susrete hrvatskih i srpskih predstavnika u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku jer posljednjih godina mnogi kritiziraju, primjerice, prodaju nafte Srbima u to vrijeme, razgovore u Grazu izme─Ĺu Mate Bobana i Radovana Karad┼żi─ça i sli─Źne pojave?

Postoji nekoliko razina tih susreta i razgovora. Prvo, govorimo o strate┼íkoj razini. Zaboravlja se da nisu ni Tu─Ĺman, ni Milo┼íevi─ç ni Izetbegovi─ç gospodari situacije ili rata, nego je Milo┼íevi─ç odabran kao operator krize da stvri Veliku Srbiju. Glavni igra─Źi te upravljane krize su Britanci, potpomognuti Francuzima, a svoju politiku imali su i Amerikanci. Oni su igra─Źi. Imamo, dakle, pregovore na najvi┼íoj razini, postojao je predsjedavaju─çi za biv┼íu Jugoslaviju, lord Carington, ─Źovjek koji je Milo┼íevi─çu rekao "brzo, bez mnogo prolijevanja krvi", a onda je do┼íao James Baker pa Milo┼íevi─çu dao zeleno svjetlo da mo┼że krenuti. ─îim bi oni pozvali na razgovor, razgovor se morao odr┼żati. I onaj ─Źesto spominjani susret u Grazu izme─Ĺu Mate Bobana i Radovana Karad┼żi─ça, a bio je tamo i Izetbegovi─ç, ali to preska─Źu, dio je te razine.

I na drugoj razini sve ┼íto se doga─Ĺalo, doga─Ĺalo se pod patronatom me─Ĺunarodnih snaga. Taj isti general Stipeti─ç bio je sa mnom u izaslanstvu kada se pregovaralo s izaslanstvom Srba s okupiranih dijelova Hrvatske. Bili smo od Norve┼íke do Geneve, ne znam gdje sve nismo pregovarali, a uvijek su to vodili predstavnici UN-a. Tre─çe, na najni┼żoj razini, rat je sam po sebi kaos. Najve─Źi zlo─Źin i prema Hrvatima i prema muslimanima nisu u─Źinili sami Srbi, a kad to ka┼żem govorim o zlo─Źinu u strate┼íkom smislu, a ne u smislu ubijanja. Najve─çi zlo─Źin prema Hrvatima i Muslimanima u strate┼íkom smislu napravilo je Vije─çe sigurnosti Ujedinjenih naroda koje je izglasalo embargo na uvoz oru┼żja.

Srbi, dakle, imaju oru┼żja koliko god ho─çe, Hrvati i Muslimani nemaju ni┼íta i jo┼í im je uveden embargo, a za embargo je pored Britanaca koji su to progurali u VS UN-a najzaslu┼żniji Budimir Lon─Źar. Kad nemate oru┼żja u ratu, a oni su htjeli u BiH da bude rat svih protiv svih s ciljem da amnestiraju srpsku agresiju na BiH koju su u 1992. godine branili Hrvati, onda su dobrano radili na sukobu Hrvata i Muslimana kako bi rekli da svi ratuju protiv svih. A nitko ne spominje da je Hrvatska istodobno bila optere─çena sa 700 tisu─ça prognanih, me─Ĺu kojima su bili i Muslimani, ┼íto je tako─Ĺer bio dio strategije da se Hrvatska slomi. Bilo je tada 60 do 70 posto BiH okupirano. Rat sa sobom nosi i ono sve ┼íto ne valja, izme─Ĺu ostaloga dolazi i do onoga ┼íto se zove ┼íverc, a najvi┼íe su ┼ívercali pripadnici me─Ĺunarodnih snaga, oni su bili glavni ┼íverceri. Ali to je najni┼ża razina rata, razina koja prati, na ┼żalost, svaki rat.

Pi┼íe Ivica Marija─Źi─ç

Hrvatski list
9. lipnja 2011.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU