Ova je godina ujedno godina velikoga Redovitog jubileja Crkve i izbora novoga pape Lava XIV., te nemalih političkih preslagivanja na globalnoj razini koja pokazuju krhkost i snagu demokracije, kao i slabe i jake točke makro i mikro politika europskih država, među kojima je i Republika Hrvatska.
Iz svega kao narod i kao pojedinci možemo puno naučiti. Ova crkva u središtu Markova trga, u čijoj se neposrednoj blizini stoljećima oblikovala sudbina našega naroda, brižno čuva povijest i tiho nas poziva da u svim događanjima ne zaboravimo svoj pogled uzdignuti k Božjem Prijestolju.
Ovdje smo, kao i svake godine, kako bismo Bogu zahvalili na daru slobode i državnosti koju je Hrvatska, nakon gotovo devet stoljeća, ponovo stekla krvlju naših branitelja i mudrošću političara. Očuvanje vjere i nacionalnoga identiteta tijekom dugih stoljeća pod tuđom vlašću znak je da nisu državne granice ni državne institucije ono što nam je jamčilo opstojnost. To su prije svega naša kršćanska vjera, jezik i kultura koji su nas i oblikovali kao naciju. Povijest nas uči da država i njezine institucije ne mogu zamijeniti naciju, kao što ne mogu zamijeniti ni obitelj iz jednostavnog razloga što su i obitelj i nacija naravna društva, a ne plod jednostavna dogovora.
Stoga bih u ovoj prigodi želio podsjetiti na riječi blaženoga kardinala Alojzija Stepinca koji je s pravom istaknuo da je katolička vjera „prvo i najveće dobro hrvatskog naroda, kao što svjedoči bjelodano čitava povijest naša“. To dobro valja čuvati, a danas smo potaknuti na promišljanje o razlozima te svete obveze. Oni se ne nalaze u nostalgiji za prošlim vremenima, nego u vapaju sadašnjosti i čežnji za budućnošću. Ne nalaze se u želji za povratkom na nekadašnje oblike institucionalne suradnje države i Crkve, nego u istini o Bogu i čovjeku koju Kristova Crkva sveto čuva i vjerno prenosi...".
Cijelu homiliju pročitajte OVDJE
|
