Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

DANI SJE─ćANJA NA ┼ŻRTVU VUKOVARA

Govoriti ili pisati o suvremenoj politi─Źkoj i nacionalnoj povijesti hrvatskoga naroda, naro─Źito o procesima i zbivanjima koji su prethodili ili koji su se doga─Ĺali tijekom stvaranja i obrane neovisne hrvatske dr┼żave (po─Źetkom 1990-ih godina), nemogu─çe je, pa i nezamislivo, bez argumentirane rasprave o Vukovaru 1991. Vi┼íe je nego dovoljno dokaza da se mo┼że bez suvi┼ínih ustezanja - priznaju─çi, dakako, stradalni┼ítvo mnogih drugih hrvatskih gradova i krajeva - kako je na mu─Źeni┼ítvu i ┼żrtvi Vukovara, stvorena i obranjena hrvatska dr┼żava. I, to ne samo s vojno-politi─Źkog motri┼íta gledano, nego i s motri┼íta humanosti i morala. Obrana Vukovara, kao i njezino ┼íire stvarno, simboli─Źko i identitetsko iskustvo, stvorilo je neuni┼ítive temelje i neraskidive veze unutar hrvatskog nacionalnog tkiva, u─Źvr┼í─çuju─çi ga tih godina u neprelazni bedem srpskom osvaja─Źu sa istoka.

Ovo posljednje je tim zna─Źajnije, jer iskustvo Vukovara 1991. po─Źiva gotovo isklju─Źivo na skromnim i obi─Źnim ljudima, koji su potaknuti o┼żivotvorenjem ideje kona─Źnog stvaranja hrvatske dr┼żave, svoj dotada┼ínji, uobi─Źajeni i mirni ┼żivot, svjesno i odva┼żno zamijenili odlaskom u rat, stavljanjem vlastite sudbine i vlastitoga ┼żivota u njedra domovine, koja je u tim dramati─Źnim danima trebala i pomo─ç i spas. Na taj su na─Źin svi branitelji i stradalnici Vukovara tijekom domovinskog rata, postali i ─Źuvarima vi┼íestoljetne hrvatske povijesno-politi─Źke, demografske, kulturne, vjerske i nacionalne hrvatske i kr┼í─çansko-katoli─Źke ba┼ítine - tj. cjelokupnog hrvatskog identiteta, ne samo toga grada, nego i cijele hrvatske dr┼żave.


┼Żrtva Vukovara toliko je velika da s puno pouzdanja mo┼żemo pojam Vukovar 1991. upotrijebiti kao simboli─Źku ozna─Źnicu svih hrvatskih stradanja tijekom srbijanske oru┼żane agresije i Domovinskog rata, kao ┼íto, primjerice, danas pojam Bleiburg ne ozna─Źava samo stradanja na Bleibur┼íkom polju sredinom svibnja 1945. godine, nego i sva hrvatska stradanja na kri┼żnim putovima i masovnim ubijali┼ítima od slovensko-austrijske do makedonsko-gr─Źke granice, koja su se protegla i mnogo mjeseci nakon tragi─Źnog svibnja 1945. godine.

Tisu─çe su ljudi prolazili kroz pakao Vukovara. Mnogi, na┼żalost, nisu do─Źekali slobodu koju mi danas u┼żivamo. Ginuli su na prvim crtama boji┼ínice u gradu, ubijani su od strane svojih doju─Źera┼ínjih susjeda po okupaciji grada, zlostavljani su i odvo─Ĺeni u srpske koncentracijske logore u Srbiji. Svjedo─Źanstva pre┼żivjelih dokaz su kroz ┼íto su sve Vukovarci i oni koji su do┼íli pomo─çi Vukovaru prolazili kao bi sa─Źuvali grad i dr┼żavu od srbijanskog agresora. Njihovo mu─Źeni┼ítvo jasan je dokaz da je, unato─Ź tome ┼íto je nakon 86 dana te┼íkih borbi Vukovar privremeno bio okupiran, a dio ba┼ítine uni┼íten, spaljen ili oplja─Źkan, u Vukovaru obranjen i sa─Źuvan njegov hrvatski identitet, ali, mo┼żda zvu─Źi paradoksalno, i hrvatski integritet i identitet cijele Hrvatske.

Srbijanska agresija na Vukovar

Za napad na grad Vukovar, srpski agresori su odredili dan 25. kolovoza 1991.godine. Dva dana prije napada na Vukovar, iz grada je oti┼ílo posljednje srpsko dijete. Dan poslije, 24. kolovoza 1991., po─Źeo je povratak vukovarske djece s mora u Vukovar. Pojavom prvih autobusa s vukovarskom nesrpskom djecom u Vukovaru, srbijanski je agresor napao grad..

Tada je po─Źela bitka za Vukovar. Ona nije bila samo najve─ça bitka hrvatskog Domovinskog rata u vojnom pogledu. To je bila i bitka, koja je okrenula smjer politi─Źkih zbivanja u korist Republike Hrvatske. Vukovar je 1991. godine branio i sebe i cijelu Hrvatsku. Stoga su se u njega slijevali borci iz mnogih hrvatskih sela i gradova. Umjesto da za dva do tri dana pokori Vukovar, srbijanski je agresor u vukovarskim ulicama - simboli─Źki re─Źeno - slomio zube i otupio o┼ítricu naleta s kojom je ra─Źunao pogaziti ne samo Slavoniju, nego doprijeti i do Zagreba. Da nije bilo Vukovara 1991. ne bi bilo niti Hrvatske! Drugim rije─Źima, Vukovar 1991. je bio sudbonosan za proces nastanka suvremene hrvatske dr┼żave. U tome je gotovo neizmjerno povijesno zna─Źenje Vukovara 1991. u povijesnom identitetu i ba┼ítini hrvatskoga naroda i dana┼ínje hrvatske dr┼żave.

Dimenzija zlo─Źina nad Vukovarom

Jedna od najstra┼ínijih posljedica srbijanske agresije na Vukovar bila su velika stradanja civila i branitelja tijekom opsade grada, te po prestanku borbi, u danima, tjednima, pa i mjesecima, kada su trebali biti za┼íti─çeni svim me─Ĺunarodnim konvencijama o za┼ítiti ljudskih, humanitarnih i ratnih prava. Na┼żalost, zbivanja u i oko Vukovara u jesen 1991. godine su ozna─Źila slom me─Ĺunarodnoga humanitarnoga ustrojstva i za┼ítite. Svijet je nijemo i nezainteresirano pratio krvavi pir kojega su "pobjednici i osloboditelji" priredili "pobje─Ĺenima". Dovoljno je prisjetiti se pjesme "osloboditelja" Vukovara, koja je, zahvaljuju─çi elektronskim i pisanim medijima, obi┼íla tada cijeli svijet -

Genocid

Tijekom agresije u Vukovaru je, prema podatcima Hrvatskog sanitetskog sto┼żera, do 19. studenog 1991. godine, poginulo 450 branitelja i 1.350 civila, od toga 86 djece. Ranjeno je bilo vi┼íe od 2500 ljudi (od toga su 570 trajni invalidi). Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. 2630 ┼żitelja Vukovara je nestalo nakon pada grada 18. studenog. Njihove se sudbine, na┼żalost, doznaju tek po okon─Źanju procesa mirne reintegracije, s otkrivanjem brojnih masovnih grobnica u gradu i njegovoj okolici (vi┼íe od 50), me─Ĺu kojima je, sa stajali┼íta kr┼íenja me─Ĺunarodnih ratnih i humanitarnih prava, najstra┼ínija ona na Ov─Źari (pet kilometara jugoisto─Źno od Vukovara), gdje su mu─Źeni i pobijeni ranjenici i bolesnici iz vukovarske bolnice - njih 261 odvezeno i nestalo, a 200 ubijenih prona─Ĺeno je u toj masovnoj grobnici. Istodobno, na Novom groblju u Vukovaru otkrivena je najve─ça masovna grobnica u Hrvatskoj, iz koje je ekshumirano 938 ┼żrtava srbijanske agresije: najstarija ubijena osoba je baka od 104 godine i najmla─Ĺa ubijena osoba - dijete-beba od ┼íest mjeseci. Na podru─Źju grada Vukovara ekshumirano je ca. 1700 ubijenih i poginulih osoba. Iz Vukovara je prognano oko 22.000 Hrvata i Nesrba koji su potom privremeni smje┼ítaj na┼íli u vi┼íe od 500 hrvatskih naselja, ali i diljem Europe (Njema─Źka, Ma─Ĺarska,...), pa sve do daleke Argentine i Australije. Rat je ostavio duboke o┼żiljke u ┼żivotu grada i njegovih ┼żitelja, ┼íto ─çe biti te┼íko ispraviti i ukloniti.

Kroz srpske koncentracijske logore u Srbiji (Begejci, Staji─Źevo, Beograd, Ni┼í, Aleksinac, Srijemska Mitrovica...), u Crnoj Gori (Morinj), u Bosni i Hercegovini (Manja─Źa, Banja Luka...) te na tada okupiranim podru─Źjima Hrvatske (Bu─Źje, Knin, Beli Manastir, skladi┼íte Veleprometa u Vukovaru, Negoslavci, Petrovci...), pro┼ílo je vi┼íe od osam tisu─ça hrvatskih zato─Źenika (┼żena, djece, staraca i odraslih mu┼íkaraca - me─Ĺu njima i svi vukovarski franjevci (5) i ─Źasne sestre Sv. Kri┼ża (5), ponajvi┼íe Vukovaraca (oko pet tisu─ça). Hrvatski branitelji i civili u srpskim su logorima boravili od nekoliko dana do nekoliko mjeseci, a neki i du┼że. Zato─Źenici su bili izlo┼żeni te┼íkim torturama. Izvr┼íena su i mnoga silovanja. Zbog iznimno lo┼íih uvjeta i stalnih zlostavljanja u logorima je ┼żivot izgubilo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila.

Kulturocid


Srbijanska ratna agresija 1991. godine, kao i sve ono ┼íto se zbivalo tijekom vi┼íegodi┼ínje okupacije (1991.-1998.), znatno su izmijenili Vukovar, kako u arhitektonsko-urbanisti─Źkom i demografskom, tako i u humanisti─Źkom smislu. Njegova je bogata, vi┼íestoljetna, urbana, arhitektonska, kulturna, sakralna i spomeni─Źka ba┼ítina najve─çim dijelom uni┼ítena ili oplja─Źkana. Nadle┼żna dr┼żavna tijela su utvrdila (procijenila) da je vi┼íe od 70% stambenih objekata u gradu tijekom ratnih aktivnosti i okupacije u cijelosti poru┼íeno. Oko 15% objekata je bilo mogu─çe uz odre─Ĺenu obnovu privesti funkciji stanovanja, dok je svega oko 15% objekata ostalo sa─Źuvano i to uglavnom u dijelovima grada (npr. Petrova Gora) s ve─çinski naseljenim srpskim stanovni┼ítvom, dijelovi grada koji su se od po─Źetka rata nalazila pod kontrolom JNA i srpskih pobunjenika.

Vukovarski vojni fenomen svjetskih razmjera

Vukovar 1991. nije postao samo simbolom obrane hrvatske dr┼żave od srbijanske oru┼żane agresije, ve─ç i povijesno-politi─Źko-vojnim fenomenom, koji ishodi┼íte nalazi u odnosu snaga izme─Ĺu branitelja i agresora te u vojnim rezultatima koje je postigla obrana Vukovara. Naime, grad je branilo pribli┼żno 1.800 neuvje┼żbanih i izrazito slabo naoru┼żanih branitelja, koji nisu imali te┼íkog oru┼żja, oklopnih vozila ni zrakoplova. S druge strane, agresor je na ┼íirem prostoru Vukovara raspolagao s vi┼íe stotina tenkova (─Źak 600) i oklopnih transportera, velikim brojem svih vrsta topni─Źkog oru┼żja, borbenim zrakoplovima te s nekoliko desetaka tisu─ça odli─Źno naoru┼żanih vojnika. I u takvim okolnostima opkoljeni je Vukovar branjen punih 86 dana, tijekom kojih je uni┼íteno pribli┼żno 300 srpskih tenkova ili oklopnih transportera, oboreno izme─Ĺu 25 i 30 zrakoplova te iz stroja izba─Źeno nekoliko desetaka tisu─ça neprijateljskih vojnika.

Nova demografska slika Vukovara

Ratna stradanja izazvala su, uz materijalne i zna─Źajne demografske promjene. Godine 2001. u Vukovaru je popisano tek ne┼íto vi┼íe od 31.000 stanovnika, ┼íto je za oko 30% manje nego deset godina prije; 1991.g. kada je popis dao brojku od 46.500 stanovnika u Vukovaru. Veliki izravni i migracijski demografski gubitci tijekom Domovinskog rata i okupacije, odre─Ĺena socio-psiholo┼íka integracija vukovarskih prognanika u ratnim privremenim prebivali┼ítima diljem Hrvatske (njih 500!), smanjilo je povratak, te relativno spora obnova gospodarstva i infrastrukture, utjecalo je na golem regres stanovni┼ítva grada i njegove okolice. U Vukovar se vratilo oko 17.000 Hrvata i ne┼íto drugih pripadnika nacionalnih manjina. Srba je ostalo oko 10.000.

Vrednote Vukovara 1991. - temelj suvremenog hrvatskog identiteta

Iz niza pokazatelja posve je jasno da se fenomen i iskustvo Vukovara 1991. nikako ne mo┼że objasniti isklju─Źivo s motri┼íta vojno-politi─Źkih zbivanja.

Vukovar je uspje┼íno branjen od srbijanskoga agresora zahvaljuju─çi prije svega temeljnim vrednotama koje je hrvatski narod kao dio srednjoeuropskog i mediteranskog civilizacijskog i kulturnog kruga njegovao ve─ç stolje─çima, ali koje su na poseban na─Źin do┼íle do izra┼żaja upravo tijekom domovinskog rata. Te su kulturnei moralne vrednote, poput patriotizma-domoljublja, ┼żrtvovanja, maj─Źinstva, ispomo─çi, miroljubivosti, ─Źovjekoljublja-humanosti, solidarnosti, pravednosti, radinosti i druge, bile, dakako, izra┼żene u cijelom hrvatskom nacionalnom korpusu. Me─Ĺutim, nigdje tako ustrajno, cjelovito i duboko kao u Vukovaru. Mnoge od tih vrednota imaju svoje ishodi┼íte u kr┼í─çanskoj/katoli─Źkoj ba┼ítini stanovni┼ítva ovoga kraja. "Crkva je identitet hrvatskog naroda. To su i na┼ía groblja, razli─Źiti spomenici kulture koji govore i svjedo─Źe o hrvatskoj prisutnosti na ovim prostorima. To su najstariji ┼żivotni elementi grada Vukovara", napisati ─çe tada┼ínji vukovarski gvardijan fra Branimir Kosec.

Zato je civilizacijska ba┼ítina i bila toliko na udaru srbijanskoga agresora. ┼Żeljelo se uni┼ítiti svaki materijalni i duhovni dokaz o postojanju i ┼żivotu Hrvata i katolika u Vukovaru. ┼Żeljelo se izbrisati i hrvatsko ime u tom gradu. Zato su i ljudi protjerani. Mislio je agresor da ─çe ru┼íenjem crkvi, spomenika, ubijanjem i protjerivanjem, razoriti i hrvatski identitet grada. Me─Ĺutim, ne samo da to nije uspio, nego su ljudske, nacionalne i vjerske vrijednosti vukovarskih branitelja i drugih stradalnika bile tada prepoznate kod svakog obi─Źnog hrvatskog ─Źovjeka kao upori┼íne i izvori┼íne to─Źke borbe za slobodu hrvatskoga naroda i o─Źuvanje hrvatske dr┼żavne samostalnosti. Stoga ih na odre─Ĺeni na─Źin i mo┼żemo najcjelovitije izraziti pojmom VUKOVARSKE VREDNOTE ili VUKOVARSKA NA─îELA obrane domovine, kao izvornih i temeljnih vrednota/na─Źela na kojima je po─Źivala obrana domovine.

Ova vukovarska na─Źela morala bi postati nacionalnom strategijom hrvatske dr┼żave, kako danas tako i sutra. ─îinjenica da se to jo┼í uvijek nije dogodilo te da fenomen Vukovara 1991. u novom hrvatskom identitetu nije za┼żivio u punom smislu te rije─Źi. Unato─Ź izlaska Hrvatske iz politi─Źkog okvira biv┼íe dr┼żave, moralne, odnosno, duhovne vrijednosti na kojima po─Źiva ili bi trebao po─Źivati dana┼ínji hrvatski identitet, jo┼í uvijek se nalaze pod odgovaraju─çim utjecajem jugoslavenske ideolo┼íke svijesti, koja je jo┼í uvijek duboko ukorijenjena u hrvatskom dru┼ítvu, hrvatskoj dr┼żavi i osobito hrvatskim upravlja─Źkim strukturama.

To potkrepljuje i uporno marginaliziranje te ustrajno i plansko zanemarivanje onih istinskih vrednota, poput domoljublja, ─Źovjekoljublja, bogoljublja, humanosti, pravednosti, solidarnosti, sebedarja i sli─Źno, na kojima je branjena i obranjena hrvatska dr┼żava.


Na┼żalost, hrvatske su politi─Źke elite i upravlja─Źke strukture bitno doprinijele ja─Źanju tih procesa. Slu┼żbena je hrvatska politika (dr┼żavna vlast), postupno popu┼ítaju─çi pod pritiskom nekih me─Ĺunarodnih, ali i doma─çih interesnih krugova, potpisivala niz sporazuma, kojima je - ako ne "de iure", ono zasigurno "de facto" - pristala na formu gra─Ĺanskoga rata ili jednake krivnje za sva, pa tako i za ratno-zlo─Źina─Źka zbivanja tijekom agresije na Hrvatsku. S jedne strane imamo neaktivnost me─Ĺunarodne zajednice u sprje─Źavanju zlo─Źina i njegovu sankcioniranju, a s druge strane sustavno prisiljavanje stanovnika Hrvatske na su┼żivot sa zlo─Źincima. Izjedna─Źavanje ┼żrtve i agresora u srpskom agresivnom ratu na Hrvatsku, koje se danas odvija pred na┼íim o─Źima u politi─Źkim odlukama, sporazumima i zakonima - poput Zakona o oprostu, Erdutskog sporazuma, Ustavnog zakona o suradnji Republike Hrvatske s Me─Ĺunarodnim kaznenim sudom ili, primjerice, Zakona o obnovi, posebno Zakona o lokalnim upravama i samoupravama, kojim se bez izbora odre─Ĺuje broj pripadnika nacionalnih manjina u gradskim i op─çinskim vije─çima! - u funkciji je etabliranja interesa onih doma─çih i me─Ĺunarodnih ─Źimbenika koji jo┼í uvijek proces osamostaljivanja Hrvatske do┼żivljavaju nepo┼żeljnim.

Vukovar - škola nenasilnog mira


Imaju─çi sve prethodno re─Źeno na umu, ustrajno svi moramo upravo raditi na tome da istina o velikoj tragediji Vukovara i golemih stradanja i patnji i svih vrsta pritisaka na njegove stanovnike i branitelje nikada ne padne u zaborav. Novi hrvatski identitet mora po─Źivati i razvijati se na ba┼ítini vukovarske ┼żrtve i vukovarskog pobjedni─Źkog mentaliteta. Vukovar je zapravo oli─Źenje na┼íe nacionalne i vjerske svijesti, ili bolje, na┼íega identiteta, na┼íega karaktera koji se profilirao tijekom duge povijesti. Vukovar je obilje┼żje hrvatske nacionalnosti.

U ovom gradu, natopljenom mu─Źeni─Źkom krvlju hrabrih branitelja i nedu┼żnih civila - djece, ┼żena, starica i staraca, susrest je s na┼íom stvarno┼í─çu koja neprestano poziva na odgoj za istinu, ohrabruje u zauzetosti za pravdu i poziva na nenasilan mir.

Gradu, u kojem je mir nasilno nametnut Erdutskim sporazumom i abolicijom ratnih zlo─Źina, po kojoj najve─çi dio doma─çih srpskih agresora mirno i nesmetano ┼żivi i danas u Vukovaru, potrebna je sna┼żna podr┼íka cijele Hrvatske, kako bi se povratnicima pomoglo u pre┼żivljavanju te┼íkih susreta s o─Źima, koje su im u najstra┼ínijim danima vukovarske tragedije samo sijale mr┼żnju i smrt. Usprkos svemu pro┼żivljenom, vukovarski hrvatski povratni─Źki puk nije odustao od svojih ljudskih, kr┼í─çanskih i civilizacijskih vrijednosti: u Vukovaru se, nakon mirne reintegracije, nije dogodilo niti jedno ubojstvo iz mr┼żnje i osvete! Pet tisu─ça je ubijeno 1991. godine u Vukovaru. U Vukovaru si nijedan hrvatski branitelj nije oduzeo ┼żivot!

ovome Gradu ─Źini stra┼íno nasilje. I to upravo nad djecom, koja bi trebala biti budu─çnost Vukovara. Podjelom ┼íkola po nacionalnoj osnovi, podijeljen je, namjerno, grad Vukovar. Vukovarski Srbi ne dozvole svojoj djeci polaziti osnovnu ┼íkolu zajedno s drugom nesrpskom djecom. To isto ─Źine i s djecom u dje─Źjim vrti─çima. U tome ih podr┼żavaju i me─Ĺunarodni promatra─Źi, koji su otvoreno stali na stranu Nacionalne manjine - samo jedne. Autosugestivnom fobijom, svojom starom proku┼íanom metodom, kako je srpska manjina podre─Ĺena asimilaciji, potkrepljuje se ova namjerna autogetoizacija ili segregacija Srba u Vukovaru. Usprkos svim nastojanjima da se ovaj problem zajedni─Źki rije┼íi na osnovama ┼íkolske prakse ostalih nacionalnih manjina u Hrvatskoj, pa i primjera rje┼íavanja iste problematike iz Europske Zajednice, srpska se strana nije pozitivno o─Źitovala za integracijski sustav njihove djece s hrvatskom i ostalom nesrpskom djecom u njihovu zajedni─Źku budu─çnost u Vukovaru. Postavljaju─çi sebe namjerno u imaginarni ugro┼żeni polo┼żaj, Srbi namjerno nasilno ugro┼żavaju vlastitu djecu i njihov zajedni─Źki ┼żivot u Vukovaru. Zato i mogu njihovi dvadesetgodi┼ínjaci s isukanim ma─Źevima i bajunetama.

Vukovar, usprkos svemu ovome ┼íto je pro┼żivio i ┼íto danas te┼íko pro┼żivljava, ima snage kojom nenasilnim putem nudi mir. Taj se mir ne mo┼że nametnuti, njega se ┼żivi u najte┼żem obliku ljudskog djelovanja. Vukovarski povratnici su svjesni kako je nametnuti mir nastavak njihovog kri┼żnog puta i stalnog razapinjanja. Za njih je nenasilni mir nepobitna vrijednost koja dovodi do bitnih promjena u me─Ĺuljudskim odnosima i koji odgaja sada┼ínjost kojom je sposoban gledati u bolje sutra.

Vukovar je svjestan, da je mir bitni preduvjet svih ljudskih odnosa. A istinski je mir mogu─ç samo po opra┼ítanju. Opro┼ítenje nije ponuda koja se mo┼że olako prihvatiti i ostvariti. Ono je trajanje kojim se lije─Źi ranjena du┼ía koja te┼żi za istinom o uzroku svoje boli.

Rije─Ź oprosti, sastavni je dio ljudskog ┼żivota; ona je klju─Ź koji otvara sve zamr┼íene situacije, kojima se ─Źovjek udaljio, odijelio ili ─Źak potpuno zatvorio za drugoga. Taj klju─Ź je jako krhak, jer je osu─Ĺen na paradoksalnost: ako oprostim, gubim svoj EGO - JA, a ako ne oprostim vi┼íe ne ┼żivim ja nego ┼żivi u meni netko tko mi je nanio bol.
Smisao opro┼ítenja je prividni gubitak koji u isto vrijeme na dugi rok jam─Źi stvarni dobitak: izlije─Źenu du┼íu, slobodu duha i djelovanja; opro┼ítenje jam─Źi ┼żivot.

Kada pogo─Ĺena du┼ía do─Ĺe do ovoga stanja, ona po─Źinje ostvarivati i zlatno pravilo u njegovom najpozitivnijem obliku: <─Źini drugome ┼íto bi ┼żelio da drugi tebi ─Źini>. ─îovjek, koji je oboga─çen Kristom, shva─ça tada i Kristov zahtjev da se na zlo uzvrati dobrim. Kada drugi - druga─Źiji ─Źovjek postane bli┼żnjim, sve ostalo, kao ┼íto su nacionalna, religiozna, vjerska, rasna ili politi─Źka pripadnost prelazi u drugi plan.

Budu─çi da je ─Źovjek dru┼ítveno bi─çe, on ne mo┼że izbje─çi zajednicu kojoj pripada. Zato se nacionalna bol pretvara u njegovu osobnu. Nacionalna bol ima utjecaja na njegovu osobnu bol. Lije─Źiti nacionalnu bol ne mo┼że ve─ç osoba koja pripada toj naciji. Pokreta─Ź lije─Źenja nacionalne boli mo┼że biti visoka politika, ali sama stvarnost jest izlije─Źeni pojedinac koji svojim utjecajem stvara takvo ozra─Źje u kojemu ─çe se ra─Ĺati civilizacija i kultura ┼żivljenja, a ne nacionalne optere─çenosti.

Da bi taj proces bio kra─çi i , ispru┼żena ruka po─Źinitelja boli postaje tim krhkim klju─Źem koji otvara vrata pouzdanja, ve─çeg povjerenja, vrata istinitog mira koji se doga─Ĺa u pravdi i pravednosti. Kako se to jo┼í uvijek u Vukovaru nije dogodilo, vukovarska povratnica, starica majka, kojoj je sedmero ubijeno pred o─Źima, a taj su zlo─Źin po─Źinili njihovi doju─Źera┼ínji susjedi Srbi, ─Źini prvi ljudski i kr┼í─çanski korak: Ona moli Boga da joj dade snage, kako bi im to sve mogla oprostiti!

U takvom se okru┼żenju mr┼żnje, ru┼íevina i upitnih pogleda s jedne strane i snage unutarnjih kr┼í─çanskih i ljudskih vrijednosti koja nadilaze zlo i pobje─Ĺuju ga mirom i opro┼ítenjem, nalaze i vukovarska povratni─Źka djeca. Zato se nije niti ─Źuditi njihovom na─Źinu razmi┼íljanja i vi─Ĺenja okolnosti u koje su jednostavno uba─Źeni i ostavljeni. Njihovim vidljivim znakom postaje kri┼ż od trnja; napravila su ga sama kao znak patnje, napu┼ítenosti i boli, i postavljaju ga na zid razru┼íene crkve sv. Filipa i Jakova.


Ovakvim svojim prikazom te┼íko─çe ┼żivljenja u Vukovaru, kri┼żem napravljenim od trnja, vukovarska su povratni─Źka djeca ┼żeljela poslati poruku svoj djeci Hrvatske, da budu cvjeti─ç nade na trnu njihova kri┼ża, jer, kako sama tuma─Źe: Ovo je najjasniji i otvoreni poziv djece Vukovara svoj djeci svih uzrasta i svim ljudima dobre volje u Hrvatskoj: NE ZABORAVITE VUKOVAR. Jer, Vukovar je vi┼íe od razru┼íenog grada. Vukovar su vrata Hrvatske kroz koja trebaju pro─çi svi. Branitelji su pro┼íli i ostavili slobodu i Hrvatsku iza sebe - i bijele kri┼żeve vjere u budu─çnost.
Mislim da su zaslu┼żili podr┼íku i ljubav svih nas.

Mr. sc. Zlatko Špehar

 

006-2007

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU