Treba dakle razjasniti okolnosti ovoga članka. Nikakvo
savjetničko mjesto ne tražim. Savjete upućujem gospođi
Grabar Kitarović samo stoga što se po istraživanju
javnoga mnijenja od svih dosad spominjanih kandidata na
predsjedničkim izborima samo gospođa Grabar Kitarović
može uspješno suprotstaviti neprispodobivomu sadašnjem
predsjedniku Republike Ivi Josipoviću. Iste bih savjete
uputio svakomu drugom predsjedničkom kandidatu. Gospođu
Grabar Kitarović površno sam upoznao davno, u
Ministarstvu vanjskih poslova, za Tuđmanova života.
Otada se nismo sreli. Zašto je onda javno oslovljavam
imenom? Ni zbog prisnosti ni zbog nepristojnosti. Samo
stoga što želim da njezino ime, u kojemu je - uzgred
budi rečeno - etimološki zapretana pobjeda, postane
pobjedničkim simbolom centripetalnoga obrata u hrvatskoj
državnoj politici.
To se može očekivati samo ako Kolinda
jasno, bez uvijanja u diplomatski celofan, pokaže da
stavotvoritelji iz protivničkog tabora svrhovito lažu
kada tvrde da se ona i Josipović razlikuju samo u
"nebitnim" nijansama - po ishodišnim strankama i
vjerskoj pripadnosti. Istina, zadnjih su godina
Josipović i njegovi opet navalili ("nalegli") na javni
"jazik hrvatski" i gotovo ga posve osvojili, ali
unatoč tomu ne će moći skriti bitne političke razlike
među kandidatima. Ako Kolinda u predizbornoj kampanji,
osobito u televizijskom sučeljavanju kandidata,
nabroji samo desetak "bisera" iz bogate riznice
Josipovićevih političkih sramota i zauzme suprotna
stajališta, kampanja će dobiti poželjnu dinamiku i
povećati izlaznost njezinih birača na birališta.
Ne treba tu ništa spektakularno. Čak
ni Josipovićevo ime. Dostatno je reći:
- Ne ću ni slogom ni sadržajem
nastaviti državnu politiku drugoga i trećega hrvatskog
predsjednika. Sadržajno ću suvremenim slogom nastaviti
državnu politiku prvoga hrvatskog predsjednika.
- Ne ću klevetati hrvatsku naciju i
njezinu državu lažnim optužbama da su izvršile oružanu
agresiju na Bosnu i Hercegovinu ili tvrdnjama da u
suvremenom hrvatskom društvu žive glasovite
jugoslavenske ideološke "zmije" iz pretprošloga rata.
Upravo suprotno, ponašat ću se kako se ponašaju
državni poglavari našega kulturnog kruga.
- Ne ću na Pantovčaku zbrinjavati
ucviljene gojence propale jugoslavenske države. Neka
idu u ubožnicu.
- Ne ću dijeliti državna odličja
osobama koje - poput Vesne Teršelič - posežu za
isključivim ovlastima državne vlasti.
- Ne ću propagirati "novu pravednost".
Držat ću se svojih ustavnih i zakonskih ovlasti i
stare pravednosti: prema jednakima jednako, prema
nejednakima nejednako -uvijek s osobitom obzirom na
nacionalni i državni probitak.
- Ne ću se, radi društvene promocije,
gurati tamo gdje mi nije mjesto - na primjer, na
agnostičke mise, ako takve postoje; na muslimanske
molitve; na pravoslavna bogoslužja. Umjesto takve
nasrtljivosti promicat ću snošljivost i uzajamno
poštovanje različitih skupina hrvatskoga društva.
- Ne ću zanemarivati predsjedničke
ustavne i zakonske obveze. Umjesto da se bavim
smišljanjem novoga ustava i poticanjem nekakvih
građanskih inicijativa, pomno ću bdjeti nad skladnim
djelovanjem svih grana vlasti i razvojem Oružanih
snaga.
- Ne ću se ljubiti s političkim
šegrtima Vojislava Šešelja - Tomislavom Nikolićem,
koji je čin četničkoga vojvode stekao zločinom u
Slavoniji, i Aleksandrom Vučićem, koji je po Kordunu
raspirivao zločinački moral. Umjesto toga nastojat ću
da se Srbiji ispostavi pošten račun za počinjena
zlodjela.
- Ne ću "iskakati iz paštete". Za one
koji ne znaju što taj umjetnički izričaj znači:
Oslobodit ću državljane totalitarne sveprisutnosti
državnoga poglavara, tj. poglavarice u medijima.
- Ne ću povećavati troškove
Pantovčaka. Dapače smanjit ću ih. A svesrdno ću se
zauzeti da se zatvore postojeće nametničke niše i ne
otvore nove - prije svega uredi "doživotnih bivših
Predsjednika Republike".
Eto. Ah, da! Nisam odgovorio što ću
ako me Kolinda ne posluša. Hoću li joj zamjeriti? Tko
sam ja da joj zamjerim? Ako pobijedi, bit će mi drago.
Ako izgubi, bit će mi žao. To je sve.
Benjamin Tolić, Hrvatsko slovo
12.09.2014.
|
