Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
Èasopis DO
Hrvatska
Va¹a pisma
Knjige
  Iz ©vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   

 

IZBORE JE IZGUBIO HDZ, A NE PREDSJEDNICA      (11.01.2020.)

Zaslužena i čista pobjeda lošijeg predsjedničkog kandidata

Do pred izbore za EU parlament SDP je bio u rapidnom raspadu, a Bernardić izgubljen i izvan prostora i vremena, rekao bi Milanović: „Šaka jada“. Osim djelovanja nekoliko ljudi vrijednih poštovanja SDP je na stranačkoj i hrvatskoj političkoj pozornici bio besmislenost i ispraznost te bez perspektive osuđen na neuspjeh na duže vrijeme.

Međutim, na krilima HDZ-ovih zabluda, promašaja, loše kadrovske politike, prevare svojih članova i simpatizera zanemarujući demokršćanske i katoličke vrijednosti te ulazeći u apsurdne koalicije s onima koji su do nedavno bili prepoznatljivi po govoru mržnje prema HDZ-u i nacionalnim vrednotama, SDP se pomalo oporavljao, a HDZ je sve više i brže gubio povjerenje svoga izbornoga tijela.

Na to su ukazivali rezultati već na izborima za EU, a predsjednički su nedvojbeno potvrdili taj trend koji neminovno anticipira neuspjeh i na sljedećim parlementarnim izborima ukoliko HDZ ne poduzme ozbiljne promjene na svim segmentima stranačkog djelovanja. A ono je tri koplja ispod razine vrlo dobrih postignuća i uspjeha kojeg je ostvarila Vlada RH.

Primicali su se predsjednički izbori. Lijevi mediji i novinari prihvaćaju Milanovićeve signale i uporno guraju političkog mrtvaca za predsjedničkog kandidata. Bez obzira na vrlo tešku hipoteku izuzetno lošeg i neuspješnog premijerskog mandata i bez imalo kritičnosti i objektivnosti prave od njega lažnu ikonu. Milanović je ušao u kampanju potpuno nespreman, bez ikakvog programa. Nesvjesno, nepromišljeno i naivno on i njegov stožer temelje kampanju na geslu: Predsjednik s karakterom. Gore za sebe nije mogao učiniti, a konkurentima je dao fantastičnu mogućnost i priliku da ga razgole upravo u svim njegovim nekarakternim obilježjima. To je klasičan autogol zbog kojeg se u zdravom i normalnom društvu ispada iz daljnjeg natjecanja već u prvom krugu, ne samo na razini Hrvatske, nego i mnogo šire.

Karakter označava ključno obilježje osobnosti ili ličnosti, a on je prepoznatljiv u egocentričnim, paranoično agresivnim, narcisoidnim, socijalnim, neurotskim, kognitivnim i emocionalnim crtama te u kulturi laži. Smatram da je Z. Milanović karakter samo u kognitivnim crtama, a u svim ostalim je vrlo infantilan, tj. nezreo karakter. Čak je sam priznao neke od tih loših crta karaktera. Tu je njega bilo najlakše rušiti, ali stožeri i predsjednički kandidati to nisu iskoristili ili su se tek po koji put površno toga dotakli. A on je to uporno insinuirao protukandidatima i neumorno ih ponavljao iz dana u dan. Laž ostaje laž, ali sto puta ponovljena laž stvara kod gledatelja percepciju o mogućoj istini. Sami prosudite u kolikoj mjeri imamo predsjednika s karakterom ili s nekarakterom.

Mnogi su mu mediji i novinari mediokriteti u tomu pomagali. Pa čak i HRT, kao javni servis, svojim je neprofesionalnim, neobjektivnim i pristranim raspravama i komentarima pogodovao Milanoviću. Postoji li na hrvatskim sveučilištima još koji fakultet i stručnjaci osim Političkih nauka? Za HRT očito ne. Takozvani politički analitičari, osim Ivice Reljkovića, bili su nestručni, subjektivni i pristrani navijači svoga dragoga i velikog Idola s „karakterom“. Njihov je jedini kriterij vrednovanja ideološka pripadnost retrogradnom totalitarističkom režimu iz kojega ili ne žele ili ne znaju izaći. Zataškavali su njegove slabosti prikazujući ih kao njegovu prednost u odnosu na protukandidate. Sramota. Da se tako ponašao kandidat desne orijentacije mediji bi ga razapeli.

Zašto HRT nije pozivao u studio znanstvenike s Filozofskog i dr. fakulteta, npr. filozofe, povjesničare, pedagoge, liječnike, psihologe, prirodnjake i druge koji imaju iskustva i koji o tomu mogu dati mnogo više i objektivnije. Zašto HRT nije imao pitanja o programu, već je potencirao i dopustio jednom kandidatu da provocira, vrijeđa, stvara konflikte, svađa se i laže? U tomu jedna profinjena, odgojena, kulturna, uljuđena, izuzetno sposobna i odgovorna predsjednica kao što je poštovana gđa. Kolinda Grabar Kitarović nije imala nikakvu šansu, jer se nije željela spustiti na tu razinu uličnog primitivizma i uzvratiti istom ili većom mjerom iako je za to imala i previše materijala. Milanović se usudi predbacivati predsjednici izbor ili smjenu savjetnika, što je u njenoj nadležnosti, a on svoga rođaka umirovljenog oficira JNA postavi za ravnatelja Nacionalnog parka Krka, a da ne spominjem neke njegove još gore skandale.

Osim medija neki kandidati autsajderi radili su na sučeljavanju tendenciozno protiv predsjednice, a za interese kandidata s „karakterom“. U tomu im je pomagao i M. Škoro koji je neopravdano prozivao više predsjednicu nego Milanovića. Poistovjećivati aktualnu predsjednicu s nekim slabostima HDZ-a, samo zato što ju je HDZ podržavao, može samo onaj tko je bez poštenja ili ne razumije bit i stanje u politici. Svatko ima demokratsko pravo pokušati biti predsjednik, ali u drugom krugu glasovanja onaj tko je pozivao da se na glasačke listiće dopiše i zaokruži br. 3 pokazao je da ga ne zanima ili da ne zna što je opće dobro njegova naroda, da nema izgrađenu širinu predsjednika državničkog ponašanja, da je egocentrik, da nije karakter, te da je stavio sebe, svoje interese, nezadovoljstvo i prkos ispred interesa hrvatskoga naroda.

Onaj tko želi biti predsjednik Hrvatske ne može javno pozivati da se nezakonito glasuje. To je ozbiljan udarac i protiv Suverenista. Što bi se od takvoga moglo još očekivati kada bi slučajno bio predsjednik? To je sigurno kod mnogih istinskih hrvatskih domoljuba izazvalo prezir, razočarenja i osude te će na sljedećim izborima, ako se uopće usudi kandidirati, to skupo platiti premalenim postotkom osvojenih glasova. Volio sam njegove pjesme i cijenio ga, ali odsada ne želim slušati pjesme niti ću ikada više otići na njegov koncert.

Između ostaloga HDZ je suprotno narodnom bilu i dobronamjernim upozorenjima prihvatio štetnu Istanbulsku konvenciju prožetu sa smećem rodne ideologije. Pokrao je referendum svoga biračkog tijela na sraman, lažan i nedopustiv način. Ušao je u koaliciju s antidemokršćanskim i destruktivnim strančicama. I dalje financira Novosti koje izruguju hrvatske nacionalne vrijednosti. Nanio je sebi duboke političke rane, jaku infekciju i ne baš blagu sepsu sporim rješavanjem i nekorektnim odnosom prema opravdanom štrajku u školstvu. Snažnu domoljubnu i vjersku udrugu U ime obitelji, koja ima nesagledivu energiju i potencijale u svom narodu, tretira kao neprijatelje. Predsjednica je šutjela o referendumu i nije se na pravi način postavila prema Istanbulskoj konvenciji. Tu se morala ograditi od HDZ-a, ali joj je očito trebao za potporu na izborima.

Dakle, nisu uzroci gubljenja izbora u SDP-u i Milanoviću niti ih treba tražiti tamo. Oni su u stanju i djelovanju HDZ-a. Vrlo je upitno koliko je Kolinda dobila, odnosno izgubila, s tom potporom i koliko bi izgubila ili dobila bez potpore HDZ-a. Svakako su joj negativne hipoteke HDZ-a, HNS-a, M. Pupovca, M. Bandića, prebjega iz SDP-a i Škorino nerazumno anacionalno pozivanje na apstinenciju i poništavanje glasačkih listića bili mlinski kamen oko vrata. HDZ već duže vrijeme hrani svoje izborno tijelo sadržajima „otrovnog smeća“, a očekuje da će time anestezirati glasanje svojih protivnika. Grdno su se prešli, politička anestezija i eutanazija zahvatile su njihove članove i sipmatizere.

Gospođa Kolinda Grabar Kitarović je u takvim konstelacijama bila unaprijed osuđena na gubljenje izbora. I to potvrđuje u kakvom se stanju nalazi najjača politička stranka u RH, koja je stvarorila demokratsku, neovisnu i suverenu državu Hrvatsku, a Milanović im s vrlo ozbiljnim političkim slabostima dobiva izbore s manje od 30 posto od ukupnog izbornog tijela. Izbore je izgubio HDZ, a ne predsjednica. Ona to nije zaslužila svojim radom i neobično velikim uspjehom kojeg je postigla u petogodišnjem djelovanju i ranije.

Predsjednik Vlade RH i HDZ-a je zaista sposoban čovjek i veliki diplomat. Nitko pošten i razuman, pa čak i neprijatelji, ne mogu ne priznati gospodinu A. Plenkoviću da je kao predsjednik sa svojom Vladom u vrlo teškim okolnostima i uvjetima postigao zaista zavidne i jako ohrabrujuće rezultate na razini Hrvatske pa i u EU, ali nažalost to se ne može reći i za vođenje HDZ-a. Snosi veliki dio odgovornosti za stanje u HDZ-u, ali ne samo on.

Nisam aktivan ni u jednoj stranci niti sam bilo komu savjetnik. Ali kao građanin i domoljub zbog općeg dobra u hrvatskom društvu i zbog autohtonih nacionalnih interesa smatram da bi bilo najbolje da se gosp. A. Plenković posveti radu u Vladi RH, a da se zahvali HDZ-u kao predsjednik i što prije raspiše stranačke izbore, kako bi se izabrao novi predsjednik HDZ-a s iskusnim i mlađim suradnicima koji su spremni na velike promjene. U protivnom poslije parlamentarnih izbora morat će se ići na veliku koaliciju. A to je suludo, jer bi u tom slučaju SDP imao otprilike pedeset posto svojih ljudi po ministarstvima i drugim ustanovama, a HDZ pedeset posto svojih od kojih je polovica zapravo SDP-ova. Tako bi po gruboj prosudbi SDP imao 75 posto, a HDZ samo 25 posto svojih predstavnika.

Treća opcija s takvim ponašanjem M. Škore izgubila je sljedećih deset godina, a možda i više.

To su samo neki, po meni najindikativniji razlozi takvih postignutih izbornih rezultata. Pobijedio je, bez obzira na splet okolnosti i na neke prljavštine, zasluženo i čisto lošiji kandidat od gđe Kolinde Grabar Kitarović, kojemu treba pošteno i iskreno čestitati. Ako predsjednik RH gospodin Zoran Milanović zaista bude radio na sebi i na promjenama u svom ponašanju, koje je obećao, te bude, ne uvijek nego češće, slušao savjete supruge Sanje on će sigurno pobijediti ovakav HDZ i njegova kandidata i za drugi mandat predsjednika RH.

Ako HDZ žurno ne promijeni kolosijek kojim već godinama luta u bespućima, SDP će dobiti i skore parlamentarne izbore. Na ovakav scenarij upozoravao sam u ožujku 2018. godine s tekstom: Ne Istanbulskoj konvenciji, ali očito je da odgovorni kojima sam se obraćao imaju uši a ne čuju, imaju oči a ne vide, olako daju obećanja a vrlo ih teško, nikako ili na vlastitu štetu ostvaruju.


mr. sc. Ivica Đaković
Zagreb, na sv. Tri kralja 2020. god.

www.hkz-kkv.ch

178 -2019

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU