Što je to antifašizam danas u Republici Hrvatskoj? Tko
su njegovi aktivisti i koji su im stvarni, a ne
deklarativno - demagoški ciljevi?
Antifašizam je političko usmjerenje upereno protiv
realnih ili navodnih oblika fašizma, odnosno prije
svega njemačkog nacional - SOCIJALIZMA. Pozicije sa
kojih se antifašizam artikulira mogu imati demokratsku
ili protudemokratsku političku motivaciju i pozadinu.
U komunističkom, protudemokratskom, smislu taj pojam
je, s jedne strane, služio kao demagoška floskula s
ciljem nasilnog isključivanja iz društvenog života
svih drugih političkih smjerova odnosno održavanju
totalitarističke diktature i monopola vlasti jedne
partije, a s druge pak strane istovremeno, naravno u
funkciji navedenog, kao ideološko - pravosudna matrica
za optužbe i progon svih drugačije mislećih ljudi u,
od njihove partije, monopoliziranom režimu.
Tako definirani antifašizam živi još
samo u glavama hrvatskih reakcionarnih jugo -
nostalgičarskih primitivaca koji svoj žal za njihovom,
u krvi propalom, Jugoslavijom, "bratstvom i
jedinstvom", masonom J. B. Titom koji ih je predvodio
lažno se predstavljajući nekakvim komunistom, a u
stvarnosti je samo koristio "samoupravni socijalizam"
kao metaforu i politički paravan za krvavu osobnu
diktatorsku vlast. Titoistički, jugo totalitaristički
represivni "socijalističko - samoupravni
antifašistički" sustav bio je stavljen jedino u
funkciju uspješnog održanja teritorijalnog integriteta
Jugoslavije kao britanskog interesa i ... ništa više!
Njegovi još preživjeli, uglavnom
mentalno jednostavno strukturirani i slabo (krivo)
obrazovani sljedbenici koji, usput budi rečeno, nemaju
blage veze sa teorijom međunarodnog, kako
komunističkog tako i socijaldemokratskog, radničkog
pokreta zbog toga jer su isključivo bili drilani i
upregnuti za funkciju čuvara totalitarističke i
protudemokratske Jugoslavije, a njoj, dakako, nije
bila zadaća izgradnja nikakvog socijalističkog
"pravednog društva" već očuvanje teritorijalnog
integriteta te britanske satrapije, odnosno njezino
samoodržanje.
Jugoslavija
kao demokratska višestranačka građanska država
jednostavno nije bila niti bi mogla biti moguća, što
se empirijski potvrdilo početkom otvaranja
demokratskih procesa 90-tih godina prošlog stoljeća.
Pošto je iz navedenih razloga demokratska i samostalna
Hrvatska negacija njihove takve, jedino moguće
"antifašističke" Jugoslavije oni istovremeno svoju
mržnju spram demokratske Hrvatske kao povijesne
činjenice iskazuju stalnim prizivanjem nekakvog
izmišljenog "fašizma" i "ekstremnog nacionalizma",
nekakve "opasnosti" po demokraciju priželjkujući
nekakve vanjske tutore, prije svega one iz istočnog
susjedstva, s kojima bi nas najradije iznova ugurali u
nekakvu novu "jedinstvenu" umjetnu jugo-tvorevinu!?
Zbog čega se, u stvari, koristi termin antifašizam,
a ne anti-nacionalsocijalizam? Fašizam je patentirani
Mussolinijev ideološki i ekspanzionistički projekt na
koji su ovi naši "fumići", iskrojeni po jugoslavenskom
antifašističkom modelu, manje nabrijani (čak su u
samoupravljanju imali dodirnih točaka sa korporativnim
fašizmom)!? Iako je taj jugo titoistički pojam
antifašizma više usmjeren protiv Hitlerovog
nacional-socijalizma on se od njih iz "opravdanog"
razloga, koji je odgovarao Staljinu i SSSR-u, ne rabi
kao antinacionalsocijalizam i to samo zbog toga kako
se u takvom negativnom i kompromitirajućem kontekstu
ne bi rabio pojam SOCIJALIZAM, na koji oni vjeruju da
jedini imaju apsolutni monopol.
Osim toga
Staljinov SSSR je i šurovao sa nacionalsocijalističkom
Njemačkom, dijelio s njome tuđe teritorije pa bi u to
vrijeme, a naravno i kasnije, bilo politički nezgodno
svoje (Volks)genosse u promidžbenim aktivnostima
apostrofirati kao socijalističke iako samo nacionalne,
a ne internacionalne socijaliste (i jugoslavenski su
bili "nacionalni", istina limitirani na područje od
Triglava do Đerdapa).
Krajnje je vrijeme da se hrvatsko domoljublje više
samo ne brani od lažnih protuhrvatskih jugo - kvazi
antifašista. Dosta je defanzivnog ukazivanja na
neopravdane lažne kvalifikacije, objede i difamiranje
hrvatskog naroda. Njih se treba raskrinkati i nazvati
stvarnim imenom - oni su i danas "peta kolona",
kolaboracionisti velikosrbijanskog fašističkog
ekspanzionizma koji nije sa njihovim nekadašnjim
"drugom", Slobodanom Miloševićem, ni nastao ali niti
nestao već je samo dio 150 godišnjeg kontinuiteta koji
je i danas njihov politički najrelevantniji i
najsnažniji čimbenik u Srbiji, Hrvatskoj, Kosovu,
Crnoj Gori i Republici Srpskoj!
Bleiburg je za sve normalne i samosvjesne Hrvate,
bilo kojeg političkog svjetonazora, sveto mjesto i
nacionalni simbol prvog poslijeratnog genocida nad
hrvatskim narodom koji je Titov režim izvršio.
Drugi je bio
sustavno pripremljen, organiziran i proveden masovni
egzodus milijunskog broja Hrvata na sve kontinente
svijeta. Onaj posljednji genocid, od istog
"antifašističkog" jugo-režima, bila je agresija na
Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu u kojem je krvavo
stradala još jedna generacija Hrvata.
Takvo što, u
jedva 45 godina, teško bi podnijeli i brojniji narodi
od našeg. Zato je krajnje vrijeme da konačno do kraja
raskrinkamo perfidnu igru lažnih "antifašista" na čelu
s aktualnim Predsjednikom (do neki dan samo iz sjene),
kao i njegovim prethodnikom, koji zapravo sami
primjenjuju promidžbene metode političke borbe
etiketiranja svojih protivnika (za njih neprijatelja),
karakteristične za totalitarne sustave, opravdavajući
tako u isto vrijeme (ne)djela svojih roditelja
konstruirajući iznova i još uvijek umjetne "opasnosti"
u nekakvoj virtualnoj mirnodopskoj borbi s izmišljenim
"fašističkim" neprijateljima!
Hrvatsku se ne može dovoljno voljeti, za to ne
postoje mjerljive granice. Takva ljubav je ne samo
dozvoljena već je za male narode imperativ života,
jedini način opstanka. Stoga organizirajmo prave
antifašiste koji će se znati nositi s ovim lažnim, a
zapravo jedinim stvarnim iako (nedovoljno) prikrivenim
("crvenim") fašistima u Hrvatskoj! Privedimo kraju
pomirbu, koju je politički opravdano i dobronamjerno
proklamirao dr. Franjo Tuđman (od nas iskreno, ali
kako izgleda vrlo naivno, do danas prihvaćenu), na
način da se idejno do kraja obračunamo s onih "20%
hrvatskih građana koji žive u Hrvatskoj iako ju mrze"!
Oni su u Republici Hrvatskoj jedina
realna fašistička opasnost danas!
Piše Ninoslav Mogorović
Hrvatsko slovo
studeni 2011. |
