Bliži se moj rođendan. Budući da se svake godine održavaju svečanosti meni u čast, predmnijevam da će se to i ove godine nastaviti. U osvitu moga rođendana ljudi kupuju darove, te su radio postaje kao i TV ekrani zatrpani raznoraznim oglasima, a u svakom dijelu svijeta ljudi govore: Božić se bliži, tek što nije tu! Doista, drago mi je što neki ljudi, makar jednom godišnje, misle na mene.

Svima je poznato da je proslava moga rođendana započela pred mnogo, mnogo godina. U samom se početku činilo kako ljudi shvaćaju što sam za njih učinio i da su zahvalni zbog toga. No, u današnje vrijeme ljudi sve više gube iz vida prave razloge rođendanskoga slavlja. Sastaju se obitelji i prijatelji, lijepo se provode, zabavljaju se, no značenje same proslave postaje sve nejasnije, potisnuto je i iščezava!! Pred očima mi lebdi slika stola ispunjenoga biranim jelima, voćem, orasima i poslasticama. Dekoracija je pomno napravljena, a tu i tamo ističu se darovi zamotani u blistave omote.

Postavljam pitanje - Želite li znati nešto vrlo neobično? Premda sam počasni gost spomenutog slavlja - ja nisam pozvan. Organizatori slavlja meni, slavljeniku, zaboravili su poslati pozivnicu! Usprkos očitoj činjenici što je proslava organizirana meni u čast, kada taj dan dođe, mene ostavljaju stajati pred vratima doma. Čak mi ispred nosa zalupe vratima... A ja, svim svojim srcem, želim biti uza njih, s njima dijeliti slavljenički stol.

Zapravo, spomenuta me činjenica nimalo ne iznenađuje jer, u nekoliko posljednjih godina, gotovo svi slavitelji mojega rođendana predamnom zatvaraju vrata. Premda nepozvan odlučio sam pridružiti se domaćinima i ušavši nečujno, na prstima, stao u kut sobe. Svi prisutni piju, ima nekih koji su se ponapili pa prepričavaju raznorazne pošalice i koječemu se smiju. Čini se da se odlično provode.

Kao kruna svega pojavio se ovelik i podebeo čovjek, odjeven u crveno s dugom i velikom bijelom bradom. Ulazi u sobu uzvikujući - ho, ho ho!! Kao da je pijan. Sjeo je na sofu, a djeca ga okružila govoreći: "Djeda Mraz, Djedice Mraz!", kao da je čitava svečanost priređena njemu u čast.

Oko ponoći jedni su druge počeli grliti; ispružio sam svoje ruke u nadi da će i mene netko zagrliti. Ali, to se nije dogodilo! Iznenada su se počeli međusobno darivati. Otvarali su darove, jedan za drugim, s velikim iščekivanjem na licu. Nakon što su otvorili sve darove nastojao sam ustanoviti jesu li, možda, nešto namijenili meni. Pitam se - što biste osjećali kada bi na vašoj rođendanskoj proslavi svi dobivali darove, jedino bi vi, slavljenik, ostao praznih ruku? Naposljetku sam shvatio da sam nepoželjan na svečanosti i tiho je napustio.

Svake godine obezvrjeđivanje slavljenika postaje gore i gore. Ljudi se samo sjete darova, druženja, ića i pića, ali nitko, baš nitko, mene ne spomene. Kada biste mi dopustili da barem ovoga Božića uđem u vaše živote!!!

Bio bih spokojan kada biste shvatili činjenicu da sam se prije dvije tisuće godina pojavio kako bih vama podario svoj život, kako bih umro na križu za vaš spas! Jedino što danas priželjkujem jest da u to vjerujete svim svojim srcem. Evo što vam svima želim kazati. Budući da me mnogi nisu uprisutnili na svojim svečanostima, odlučio sam prirediti slavlje, veličajnu svečanost, kakvu nitko od vas ne može zamisliti. Još traju završne pripreme.
U tijeku dana poslat ću pozivnice među kojima će jedna biti namijenjena vama osobno. Zanima me, hoćete li se odazvati, jer će vas u slučaju odaziva čekati mjesto, a vaše će ime biti ispisano zlatnim slovima u mojoj velikoj knjizi gostiju. Dakle, samo će oni s popisa gostiju biti pozvani! Oni, pak, koji ne odgovore na poziv, bit će izostavljeni. Budite spremni, jer kada sve pripreme okončam postat ćete sudionici moje velike svečanosti.

Do viđenja. Radujem se susretu! Voli vas ISUS!

Društvene obavijesti broj 104

(S engleskog prevela Nevenka Vučemilović)