Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

DRUGI PARTIZANSKI I ─îETNI─îKI USTANAK      (03.05.2012.)

Nasilni povratak Hrvata u mra─Źnu pro┼ílost 1941. i 1945. godine

Za┼íto nas vreme┼ína bra─ça Danijel Ivin i Slavko Goldstein pod svaku cijenu ┼żele i uspijevaju vratiti u zle i zlo─Źina─Źke godine - 1941. i 1945.?

Sve mudre izreke slavnih ljudi o pro┼ílosti mogli bismo 'strpati' izme─Ĺu ovih krajnosti: optimisti─Źkog uvjerenja Cicerona 'Povijest je u─Źiteljica ┼żivota' i pesimisti─Źkog mi┼íljenja Voltaira 'Povijest je samo popis zlo─Źina i nesre─ça'.

Razmi┼íljanjem o smislu osobne, obiteljske, nacionalne, pa i pro┼ílosti i povijesti ─Źovjeka i ─Źovje─Źanstva, intenzivnije sam se pozabavio posljednjih tjedana jer sam, igrom 'povijesnih' slu─Źajnosti, u nepunih tjedan dana, sudjelovao u dvjema deprimiraju─çim televizijskim raspravama o odnosu sada┼ínjosti i budu─çnosti prema davnoj i odavno 'mrtvoj' (1941.-1945.) - ali medijski i politi─Źki, na ┼żalost, itekako ┼żivoj i ┼żilavoj - povijesti Drugog svjetskog rata i njegova pora─ça.


U Banjoj Luci sam 4. travnja 2012. na tamo┼ínjoj Alternativnoj televizija (emisija Amplituda, voditelj Vedran ┼ákoro) sudjelovao u raspravi 'Dra┼ża Mihailovi─ç: heroj ili zlo─Źinac". Moji su sugovornici bili dvojica srbijanskih povjesni─Źara (dr. Predrag Ostoji─ç i dr. Bojan Dimitrijevi─ç), veliki ┼ítovatelji lika i nedjela 'ministra vojnog', 'zapovjednik kraljevske Jugoslovenske vojske u otad┼żbini', ─Źetni─Źkog vrhovnika i pogubljenog ratnog zlo─Źinca Dragoljuba 'Dra┼że' ili '─îi─Źe' Mihailovi ─ça. ─îetvrti sugovornik na┼íe polemi─Źne i sno┼íljive rasprave bio je Bo┼ínjak dr. Senadin Lavi─ç iz Sarajeva.
Prema o─Źekivanju, dok smo Lavi─ç i ja dokazivali kako je '─îi─Źa' nacisti─Źki i fa┼íisti─Źki kolaboracionisti masovni ratni zlo─Źinac i kako simboli─Źki, metafori─Źki i politi─Źki povratak Srba i Srbije na 'Ravnu Goru', na ideologiju velikosrpskog, osvaja─Źkog, rasisti─Źkog i genocidnog pokreta, ni┼íta dobroga ne mo┼że donijeti ni Srbima, ni nama, njihovim susjedima, srpski sudionici tvrdili su kako je 'ministar vojni' istinski antifa┼íist i junak ─Źija rehabilitacija mo┼że donijeti samo mir i dobro Srbima i Srbiji.


Na kraju rasprave, na┼í je voditelj objavio rezultate telefonske ankete u kojoj je sudjelovalo ─Źak 5.320 ljudi i iz koje je bilo bjelodano da ogromna ve─çina, ─Źak 80 posto, gledatelja odobrava rehabilitaciju 'Dra┼że' i ─Źetni─Źkog pokreta, dok joj se protivi samo njih 20 posto!


Op─çenito se mo┼że kazati da mi je kratki boravak u Banjoj Luci pru┼żio dodatno uvjerenje kako suvremena Srbija i dana┼ínji Srbi nakon gubitka SVIH ratova u devedesetim godinama pro┼ílog stolje─ça (protiv Slovenaca, Hrvata, Bo┼ínjaka i saveza NATO-Kosovari), novo nacionalno upori┼íte, nacionalni identitet i pobjedni─Źki ponos tra┼że u povratku u "slavnu" ravnogorsko idinarsku ─Źetni─Źku pro┼ílost. Sve u svemu, prili─Źno je jasno da Srbija i Srbi pro┼żivljavaju duboku i kroni─Źnu krizu nacionalnog i kulturnog identiteta i da pani─Źno poku┼íavaju pobje─çi od komunisti─Źke i partizanske pro┼ílosti, pa i Milo┼íevi─çeve GUBITNI─ćKE ratne pro┼ílosti. Vlastitu "korisnu" pro┼ílost poku┼íavaju prona─çi u jo┼í jednoj velikoj povijesnoj la┼żi: da su ─Źetnici bili antifa┼íisti, borci za slobodu i ratni pobjednici.

U Zagrebu sam 10. travnja 2012. sudjelovao u HTV┬şovoj emisiji Otvoreno koju je vodila Hloverka Novak Srzi─ç, a ─Źiji su gosti bili povjesni─Źari dr. Ivo Banac i dr. Igor Graovac te nakladnik Slavko Goldstein. Potonji se gledateljima predstavio i kao 'stariji brat' povjesni─Źra i pisca Danijela Ivina, raspravljao o otvorenom Pismu koji je 'mla─Ĺi brat' uputio predsjedniku Sabora Bonsu ┼ápremu. U pismu je od Sabora zatra┼żio da opozove svoju odluku o pokroviteljstvu nad obilje┼żavanjem Dana sje─çanja na ┼żrtve Bleiburga i Kri┼żnoga puta.


Ponovno prema o─Źekivanjima, 'stariji brat' i Igor Graovac zdu┼íno su i gorljivo podr┼żavali poslanje i zahtjeve iz pisma Danijela Ivina, dok smo Ivo Banac i ja poku┼íali pokazati kako bi odustajanje Sabora od pokroviteljstva nad osudom partizanskih i komunisti─Źkih zlo─Źina Lijepu Na┼íu vratilo u mra─Źno ili 'svileno' (Bakari─çevo) doba komunisti─Źkog i partizanskog NIJEKANJA stra┼ínih zlo─Źina po─Źinjenih nad ratnim zarobljenicima i civilima nakon zavr┼íetka Drugog svjetskog rata.


Za┼íto se osvr─çem na te, zapravo uzaludne, elevizijske i javne rasprave o traumati─Źnoj pro┼ílosti 'ovih prostora'? Zato ┼íto sam u spomenutim televizijskim raspravama i brojnim reakcijama na njih (primio sam doslovce stotinjak telefonskih poziva, sms-poruka i e-pisama) jo┼í jednom osna┼żio u vjerenje kako je u pravu bio genijalni Thomas Mann kad je u svojim romanima dokazivao kako nitko od nas - u svom razmi┼íljanju, pisanju, govorenju, ali i u ljubavi i mr┼żnji, pa i ravnodu┼ínosti i prijeziru - nije izvoran i autonoman. Mann je smatrao da svatko od nas svoje misli, navike, odluke, postupke i osje─çaje grabi iz 'zdenca pro┼ílosti': iz pradavnih mitova, kolektivnih svijesti i podsvijesti, arhetipova, pred rasuda, obiteljskih tragedija, uspjeha i legendi, ranjenih i ispunjenih du┼ía predaka. Iz 'zdenca pro┼ílosti' du┼íu i razum napajaju pojedinci, obitelji, dru┼ítvene skupine, pa i cijeli narodi. Na 'zdencu pro┼ílosti' temelje svoje postupke, ukuse i odluke.


Mi Hrvati, ali i na┼íi susjedi Srbi i Bo┼ínjaci, ba┼ítinici smo vi┼íestruko pokvarene, krvave, u┼żasavaju─çe i genocidne povijesti koju je Milan Kundera Iznevjerenim oporukama (17. str.) opisao kao 'neprijateljsku, ne─Źovje─Źnu silu koja nepozvana, ne┼żeljena osvaja izvana na┼íe ┼żivote i uni┼ítava ih'.

Povijest kao veliki tamni─Źar

Da pro┼ílost mo┼że doista biti veliki, vje─Źni, sablasni tamni─Źar ili 'bezdu┼ína krma─Źa koja pro┼żdire vlastitu djecu', mo┼żda najbolje pokazuje primjer bra─çe Slavka Goldsteina i Danijela Ivina. Ta dvojica vazda aktivnih i de┼żurnih javnih i ntelektualaca, svojevrsnih policajaca politi─Źki podobnoga duha (dodu┼íe: Danijel Ivin zakratko se bio odmetnuo u istinske disidente titoizma), ve─ç vi┼íe od pola stolje─ça sebi samima, ali ni nama Hrvatima i Hrvatskoj, ne dopu┼ítaju da se pomirimo ili barem na─Źas odmorimo od tegobne i turobne hrvatske, balkanske i europske pro┼ílosti XX. stolje─ça prepune osvaja─Źkih i zlo─Źina─Źkih ratova, krvavih diktatura, sabornih logora, dr┼żavnih pogroma i masovnih zlo─Źina, holokausta i genocida.

Nakon ┼íto je stariji brat Slavko objavio knjigu '1941. ┬ş godina koja se vra─ça' u kojoj stalno povla─Źi usporednice izme─Ĺu Nezavisne Dr┼żave Hrvatske i njezinih zlo─Źina 1941.-1945. i Republike Hrvatske i Domovinskog rata 1991.-1995., na scenu je stupio njegov mla─Ĺi brat Danijel Ivin sa svojim Otvorenim pismom predsjedniku Hrvatskog sabora Borisu ┼ápremu u kojem zahtijeva da Sabor vi┼íe ne bude pokroviteljem obilje┼żavanja sje─çanja na sve poratne ┼żrtve partizanskih i/ili komunisti─Źkih pogroma kojima je Bleiburg simbol. Klju─Źna je teza te medijski ipoliti─Źki slavljene knjige kako se u procesu uspostave, stvaranja i obrane Republike Hrvat ske 1991.- 1995. godine zapravo dogodila 'modificirana inkarnacija' ili 'vra─çanje' procesa uspostave, stvaranja i obrane Nezavisne Dr┼żave Hrvatske iz razdoblja 1941. - 1945.


Da se doista radi o skandaloznom, javno pre┼íu─çenom i opasnom povijesnom revizionizmu, nije mogao sasvim zanijekati ni poznati liberalni politi─Źar i enciklopedist dr. Antun Vuji─ç koji je u prigodnom, apokrifnom tekstu 'U povodu osamdesete obljetnice ro─Ĺenja Slavka Goldsteina' na samom po─Źetku napisao: 'Kad sam prvi put vidio naslov knjige 1941. Godina koja se vra─ça, pomislio sam - za┼íto naslov nema barem upitnika, za┼íto nas Goldstein stra┼íi tisu─çudevetsto─Źetrdesetprvom? Dodu┼íe, zapazio sam da Goldstein ka┼że da se ta godina vra─ça, a ne da se ponavlja. Obi─Źno se ka┼że - povijest se ponavlja. Ali ta godina, ona se vra─ça! Valjda je u tome neka razlika, barem takva koja izbjegava banalnost izraza povijest se ponavlja. Me─Ĺutim, i izraz vra─ça donosi tjeskobu: vra─çaju se udarci, zlo se zlim vra─ça. I zaista, u prvom ─Źitanju teksta, ─Źitatelj ─çe na vi┼íe mjesta zapaziti paralele izme─Ĺu razdoblja 1941. - '45. (godine usta┼íkog re┼żima i NDH) i 1991. - '95. (godine Domovinskog rata i stvaranja RH).'

lako je i njegov tekst naru─Źen i osmi┼íljen kao jedna od niza apologija liku i djelu 'velikoga intelektualca' Slavka Goldsteina (prigodne govore i tekstove u kojima se veli─Źa slavljenika pripravili su i Vesna Pusi─ç, Andrea Zlatar, Marko Gr─Źi─ç, Predrag Matvejevi─ç, Nenad Popovi─ç, Denis Kulji┼í i Ivo ┼ákrabalo, a objavljeni su u ─Źasopisu Knji┼żevna republika, broj 11 -12, 2008.), dr. Antun Vuji─ç ipak nije ┼żelio prihvatiti zastra┼íuju─çu tezu o RH kao 'modificiranoj inkarnaciji' NDH. Napisao je: 'U Domovinskom ratu (1991. - '95.) zaista je izvr┼íeno odre─Ĺeno prevladavanje pro┼ílosti. Ve─çina Hrvata imala je gotovo jedinstven osje─çaj da se bori i za Hrvatsku i za demokraciju i da su to usko povezani pojmovi. Mislim da se to odnosi i na ┼żidovsku zajednicu u Hrvatskoj. Tako─Ĺer, prvi put u povijesti ta se ve─çina mogla boriti i na istoj strani. Na kraju, izborena je i demokracija - takva kakva jest, ali ipak demokracija.'

Vratimo se sada na znatno aktualniju epistolu mla─Ĺega brata Goldstein - Danijela Ivina. Prije svakog komentara objavit ─çu u cjelini lvinovo pismo, uz va┼żnu napomenu da je pisma istovjetnog sadr┼żaja ranijih godina upu─çivao biv┼íemu predsjedniku Sabora Luki Bebi─çu:


'Po┼ítovani Predsjedni─Źe,
ponovno pi┼íem ovo Otvoreno pismo, kao i va┼íem prethodniku gospodinu Luki Bebi─çu. Nadam se da ─çe Va┼í odgovor, za razliku od prethodnog, biti u skladu s mi┼íljenjem velike ve─çine gra─Ĺana Europe. Vi ste u vi┼íe prilika i na razne na─Źine izra┼żavali svoja antifa┼íisti─Źka uvjerenja. Zbog toga ┼żelim skrenuti Va┼íu pa┼żnju na pripreme da se i ove godine, sli─Źno prethodnim, imenuje izaslanstvo Sabora Republike Hrvatske na fa┼íisti─Źku komemoraciju na Bleibur┼íkom polju, odnosno prihvati se njezina pokroviteljstva. Ovim ─Źinom, u suprotnosti s Va┼íim izjavama i Ustavom Republike Hrvatske, na┼ía dr┼żava postaje sljednik pora┼żene vladavine naci fa┼íista u Hrvatskoj. Na polju kod Bleiburga 15. svibnja 1945. zarobljene su posljednje oru┼żane postrojbe takozvane NDH, koje su se predale jugoslavenskim partizanskim jedinicama, nakon ┼íto su ih odbile Savezni─Źke snage. Naime, ove postrojbe - sastavljene i od poznatih ratnih zlo─Źinaca - vr┼íile su oru┼żane napade i nakon svr┼íetka Drugog svjetskog rata i to pod zapovjedni┼ítvom Maksa Luburi─ça, jednog od najozlogla┼íenijih zlo─Źinaca nekada┼ínjih nacifa┼íisti─Źkih snaga u Hrvatskoj. Na Bleibur┼íkom polju, osim me─Ĺusobnog sukoba usta┼ía u kojem je bilo i mrtvih, dogodili su se mo┼żda i pojedini zlo─Źini, ali nisu izvr┼íena nikakva masovna ubijanja zarobljenika, dok su djeca i ┼żene s civilima - dovedeni prijevarom ili u zabludi i prisilno - rastjerani prema svojim ku─çama. Zarobljenici su odvedeni u Maribor, na stadion, odakle je u okolnostima bezakonja pobjedni─Źke i osvetni─Źke euforije jedan dio tragi─Źno zavr┼íio u Teznu ili na drugim strati┼ítima. Prema tome, na Bleibur┼íkom polju komemorirati 15. svibnja zna─Źi usred Europe uzdignuti u slu┼żbenu sve─Źanost ┼żalovanje za svr┼íetkom posljednjeg ostatka fa┼íisti─Źke vladavine u Hrvatskoj, pa tako i u Europi. Nadam se da ─çete ovu sramotu sprije─Źiti. Daniel Ivin".

'Modificirana reinkarnacija' lijevog - partizansko i komunisti─Źkog - terora

Saborska Kukuriku ve─çina pod zapovjedni┼ítvom Borisa ┼áprema po kratkom je postupku postupila po 'depe┼íi' partizana i 'antikomunista' Danijela Ivina: ukinula je saborsko pokroviteljstvo nad obredom odavanja pijeteta ┼żrtvatna poratnog partizanskog i komunisti─Źkog terora u Bleiburgu. 'Velikodu┼íno' je onima koji njeguju sje─çanje na ┼żrtve Bleiburga i Kri┼żnog puta ostavila zadnju tran┼íu 'judinih ┼íkuda' u iznosu od 500.000 kuna.
Ta ─çe ishitrena, nepromi┼íljena i za budu─çnost hrvatske nacije opasna odluka, nema nikakve sumnje, obnoviti traumati─Źna sje─çanja i podjele u hrvatskom (politi─Źkom) narodu koje su donijele 1941. i 1945., a privremeno dokinule 1991. i 1995. godina. Da ─çe 1945. godina postati jo┼í jedna 'godina koja se vra─ça', jasno je dala naslutiti Hrvatska biskupska konferencija u ime koje je javno progovorio biskup Vlado Ko┼íi─ç, sve─çenik koji je posljednju (?) velikosrpsku agresiju i zlo─Źine pro┼żivio na prvoj crti boji┼ínice.


Odgovaraju─çi na novinarsko pitanje vezano uz ukidanje pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad obilje┼żavanjem stradanja na Bleiburgu, biskup Ko┼íi─ç 19. travnja je rekao: 'Nama bi bilo stalo da se ve─ç jednom maknu te ideologije od pro┼ílih doga─Ĺaja i da se vrjednu ju doga─Ĺaji takvi kakvi su bili. I stoga smatramo, u ime Komisije i osobno ime, da je to sramotno da se to doga─Ĺa Hrvatskom saboru, koji je ve─ç toliko godina bio pokrovitelj najve─çeg stradanja Hrvata u povijesti. To je najve─ça tragedija zapo─Źeta na Bleiburgu i koja se doga─Ĺala tijekom kri┼żnih putova u ─Źitavoj tada┼ínjoj dr┼żavi. Pobijeno je na stotine tisu─çe hrvatskih ljudi. (...) Va┼żno je da se to ne stavlja pod tepih, da se vlast ne distancira, ali ako to radi, tada pokazuje da je odnaro─Ĺena vlast, jer narod neka bude pokrovitelj doga─Ĺaja koji se dogodio narodu, ako vlast nije osjetljiva da ostane uz svoj narod koji je bio na razli─Źitim stranama.'

Biskup Ko┼íi─ç zapravo je dao jasno do znanja da u situaciji kad 'odnaro─Ĺena vlast' odustaje od pokroviteljstva nad odavanjem pijeteta ┼żrtvama partizanskog i komunisti─Źkog terora, to 'pokroviteljstvo' po logici stvari preuzima Crkva i narod. Ideja i politika nacionalnog pomirenja u osvit velikosrpske i JNA agresije za koju se zalagao i koju je uspio ostvariti biv┼íi partizan i komunist dr. Franjo Tu─Ĺman novom je odlukom Sabora simboli─Źki dokinuta.

Nemirna bra─ça Danijel Ivin i Slavko Goldstein napokon mogu odahnuti, ali im povije┼í─çu utamni─Źene du┼íe to ne ─çe dopustiti: nakon vi┼íe od dvadeset godina pobijedili su svog glavnog neprijatelja - stvaratelja hrvatske dr┼żave, mrtvoga Franju Tu─Ĺmana. Za njih i nas to je, na ┼żalost, pirova pobjeda.
Kad bismo, nakon svega, nakon raznih uporaba i zlouporaba povijesti, ┼żeljeli izvu─çi neku poruku, ona bi se mogla otprilike ovako definirati: na┼íe nove nevolje izviru iz - gra─Ĺana superlativa. Punih pola stolje─ça, u doba srpskohrvatskogjezika i SFRJ bili smo ┼żrtve pridjeva koji nismo, u jeziku, smjeli olako koristiti, a u doba postkomunizma postali smo ┼żrtvama ljudi - superlativa.

Veliki Hrvati i superlativni ┼żidovi

Donedavno smo velike nevolje imali zbog samozvanih 'velikih Hrvata' koji su iz prava na hrvatstvo ┼żeljeli i uspijevali 'prognati' - natjerati na ┼íutnju, apatiju i malodu┼íje - sve nas "male" i "obi─Źne" Hrvate. I dok smo mi boravili u unutra┼ínjoj emigraciji, ti veliki, grleni, glasni i prijete─çi Hrvati uspjeli su opusto┼íiti, rasprodati i uni┼ítiti Hrvatsku koja im je navodno bila iznad svega i koju nisu ┼żeljeli dati ni za ┼íto. Sada se u liku i djelima Danijela Ivina i Slavka Goldsteina pojavljuje zametak jedne druge skupine gra─Ĺana superlativa. Radi se o posebnoj vrsti ┼Żidova koje veliki borac za hrvatsku slobodu, i sam ┼Żidov, Alain Finkielkraut, naziva superlativnim ┼Żidovima. U knjizi njegovih razgovora sa ┼Żarkom Pai─çem 'Nezahvalnost' (Ceres, 2002., 53-54.) ovako ih opisuje: 'Oni nose kipu manje radi toga da poka┼żu svoj ┼żidovski identitet, a vi┼íe da iz ┼żidovstva (judaizma) istjeraju ┼Żidove koji nemaju vanjskih ukrasa i ne misle kao oni.(...) Njihov je duh hermeti─Źki zatvoren za mogu─çnost da drugi ili netko drugi ima pravo (...) U njihovim o─Źima u politi─Źkoj sferi ne obitava diskusija, bila ona i o┼ítra, nego radikalni sukob izme─Ĺu dobrog na─Źela koji oni utjelovljavaju i neiscrpne zlo─çe svijeta'.

Taj je tip superlativnih ┼Żidova Woody Allen ovjekovje─Źio u svojoj crnoj filmskoj komediji iz 1997. 'Dekonstrukcija Harryja' (Deconstructing Harry), a naziva ih 'osvetljivi ┼Żidovi' ili '┼Żidovi osvetnici' (Jewish with a vengeance). Kao i 'veliki Hrvati' koji drugima osporavaju svako pravo na hrvatstvo, tako i 'superlativni (osvetljivi) ┼Żidovi' tipa Danijela Ivina i Slavka Goldsteina, ┼żele svakome, osim sebi samima, osporiti pravo na status ┼żrtve zlo─Źina koji su po─Źinili neki DRUGI: partizani ili komunisti. Nikome od nas nije, dakako, lako pokopati vlastitu - osobnu i obiteljsku, pa i narodnu i nacionalnu - pro┼ílost. Nije ju lako prepustiti ┼żuboru Lete, ─Źesto spasonosne, rijeke zaborava.


Dana┼ínja demokratska i recesijska Lijepa Na┼ía upravo zbog toga ne treba starozavjetno shva─çanje odnosa pro┼ílosti i sada┼ínjosti zasnovano na starozavjetnoj mksimi 'Oko za oko, zub za zub', ve─ç treba strpljivo i sno┼íljivo traganje za onim dijelom 'dobre povijesti' koji ugledni ameri─Źki povjesni─Źari nazivaju iskoristivom ili korisnom pro┼ílosti (usuble past). Koncept upotrebljive, iskoristive ili korisne pro┼ílosti osmislio je Van Wyck Brooks pradavne 1918. godine, a o┼żivio ga je jedan od najutjecajnijih ameri─Źkih povjesni─Źara Henry Steele Commager: u teorijskom eseju 'Potraga za upotrebljivom pro┼ílo┼í─çu' iz 1965. godine. Klju─Źna je autorova teza da svaki pojedinac, ali i sve obitelji i narodi ne mogu graditi budu─çnost ako ne poznaju vlastitu pro┼ílost i ako u njoj ne otkriju ono ┼íto je upotrebljivo i korisno kao nadahnu─çe ili poticaj za gra─Ĺenje budu─çnosti. Gotovo sve osobne, obiteljske, skupne i nacionalne povijesti ─Źudesna su, a ponekad i zastra┼íuju─ça mje┼íavina dobrih i lo┼íih vijesti, pozitivnih i negativnih pri─Źa i doga─Ĺaja. Henry Steele Commager mudro je zaklju─Źio da nacionalna i dr┼żavna mudrost zahtijeva otkrivanje i promicanje - 'upotrebljive pro┼ílosti'.


Kad je u pitanju ideja 'korisne pro┼ílosti', treba se jednostavno pa┼żljivo analiti─Źki 'zagledati' u povijest i u njoj prona─çi poticaje, uzore, obrasce ┼żivota, navike, obi─Źaje, znanja i vje┼ítine koji bi mogli obogatiti dana┼ínji i budu─çi hrvatski ┼żivot. Upravo zbog toga, rehabilitiranje 'slavne' ─Źetni─Źke povijesti, za koju se danas zala┼żu brojni srpski i srbijanski politi─Źari i 80-ak posto naroda, ima isti predznak i u─Źinak kao i poku┼íaj Danijela Ivina da zanije─Źe ili opravda pojedina─Źne i masovne zlo─Źine kojima su Bleiburg i Kri┼żni put simboli i metafore.


Osamdeset posto Srba ┼żeli rehabilitaciju Dra┼że Mihailovi─ça. ┼Żele da se njegov zlo─Źina─Źki pokret sudski proglasi antifa┼íisti─Źkim, pravednim i - pobjedni─Źkim. Nadaju se da ─çe im to pripomo─çi da lak┼íe zaborave poraze u nedavnim velikosrpskim osvaja─Źkim, ─Źetni─Źkim, genocidnim (!) ratovima. Onima koje su poveli i izgubili na 'prostorima biv┼íe Jugoslavije' od 1990. do 1999. godine.


Istodobno, puno se desetlje─çe ─Źinilo da smo se mi Hrvati nekako "nagodili" i pomirili s traumati─Źnom, ljudo┼żderskom povije┼í─çu brojnih totalitarnih i zlo─Źina─Źkih pokreta i re┼żima kojih smo bili dionici u XX. stolje─çu: starojugoslavenskog, nacisti─Źkog, fa┼íisti─Źkog, usta┼íkog, ─Źetni─Źkog i komunisti─Źkog.
Na kraju ovog osvrta na zlokobna o┼żivljavanja povijesti, kao ilustraciju odnosa izme─Ĺu 'deminutivnih' (Branko Lustig) i 'superlativnih' (Slavko Goldstein) ┼Żidova objavit ─çu jedan esej koji sam prije nepune tri godine objavio na portalu kojim upravlja veliki glazbenik Nenad Bach.

Umjesto zaklju─Źka:


Lustigove suze dobrote i Glodsteinov cini─Źni smijeh

Objavljeno na internetskom portalu 'CROWN' 27. svibnja 2009.


Tko god je imao privilegiju i sre─çu u emisiji Nedjeljom u dva 24. svibnja 2009. godine sat vremena promatrati i slu┼íati slavnog filmskog producenta i dvostrukog oskarovca Branka Lustiga mogao je, tijekom i nakon njegova nastupa - u osami doma i u podzemlju vlastite du┼íe - tra┼żiti odgovor na jedno od najva┼żnijih egzistencijalnih pitanja: Kako je mogu─çe da ─Źovjek koji je kao maleno dijete do┼żivio, pro┼żivio i pre┼żivio strahote Auschwitza, cijeli svoj ┼żivot u samom sebi i u ljudima i svijetu oko sebe tra┼żi i pronalazi - dobro i dobrotu?


Tra┼że─çi i sam odgovor na to pitanje, prisjetio sam se nepravedno zaboravljenog engleskog mudroslova Georgea Edwarda Moorea koji je tvrdio kako dobrotu nije mogu─çe definirati, ali ju je mogu─çe prepoznati. Tvrdio je tako─Ĺer da dobrota nije rezultat ljudskog uma, razmi┼íljanja i spoznaje, ve─ç je stvar ┼żivotnog izbora. Dobrota je funkcija ljudske volje! Mo┼żda je volja, pa i neuta┼żiva glad, Branka Lustiga za ljudskom dobrotom posljedica fascinantne okolnosti ┼íto negda┼ínji 'dje─Źak u prugastoj pid┼żami' iz Auschwitza nije - za cijeli ┼żivot - zapamtio samo posljednje rije─Źi umiru─çih logora┼ía: 'Nemojte nas zaboraviti: ka┼żite svijetu kako smo umrli.' Cijeli ┼żivot pamti i zrnca dobrote kojima su ga u paklu 'tvornice smrti' darivali sasvim konkretni ljudi: (a) neki osje─Źki SS-ovac koji ga je u Auschwitzu ─Źuvao od smrti, (b) dobri ljudi iz Birkenaua koji su ga te┼íko bolesnog odnijeli do bolnice i (c) Srbin Arsen Jovani─ç koji mu je okrijepio duh vije┼í─çu da mu je majka - za koju je bio uvjeren da je pogubljena - ┼żiva.


Prve suze Branko Lustig pustio je kad je u emisiji Nedjeljom u dva progovorio o vlastitoj k─çeri One su bile potaknute prisje─çanjem na stravi─Źne sudbine svih ┼żrtava holokausta, posebice ┼żidovske djece. Ve─ç sutradan, na sve─Źanom otvaranju Festivala ┼żidovskog filma u kinu Europa, njegove su suze bile namijenjene stradanju djece Vukovara. Naime, dok je uzvanicima i posjetiteljima predstavljao Maju i Dragana Jagri─ça, sestru i brata koji su u Vukovaru 22. rujna 1991. godine 'izgubili' oba roditelja, Branko Lustig spontano je i neutje┼íno zaplakao za svu djecu ┼żrtve Domovinskog rata. I za djecu ┼żrtve svih ratova. Njegove suze ganule su, oplemenile i na dobrotu, makar na kratki tren, obvezale sve ljude koji su te ve─Źeri bili u kinu Europa, kamo su do┼íli da bi pogledali kratki, Oscarom nagra─Ĺeni njema─Źki film 'Zemlja igra─Źaka' i ameri─Źko-britanski film 'Dje─Źak u prugastoj pid┼żami'.


Lustigove suze i njegova volja za dobrotom djelovali su te ve─Źeri u kinu Europa (negda┼ínjem kinu Balkan!) moralno obvezuju─çe na sve nazo─Źne. Osim, ─Źini se, za Slavka Goldsteina. Sasvim neprimjereno povodu, mjestu i ozra─Źju, taj je poznati hrvatski nakladnik, predstavljaju─çi hrvatski prijevod knjige irskog pisca Johna Boyna "Dje─Źak u prugastoj pid┼żami", naklonost publike poku┼íao dobiti sprdanjem na ra─Źun hrvatskih izraza "tiskara" i "tisak", sugeriraju─çi kako su inferiorni i smije┼íni u odnosu na njemu bli┼że rije─Źi "┼ítampanja" i "┼ítampa".
Emocionalno biraju─çi izme─Ĺu Lustigovih suza dobrote i Goldsteinovih rije─Źi cini─Źnog prijekora, publika zapravo i nije imala pravi izbor. Jer Lustigove suze obvezuju na povijesno pam─çenje, pijetet i zavjet "nikad vi┼íe" Auschwitz!

Piše: dr. Slaven Letica

Hrvatski list, 26.04.2012.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU