Ferdo Kikerec (Ferdinand Quiquerez), hrvatski slikar (Budim, Madžarska, 17. III. 1845 – Zagreb, 12. I. 1893).

Quiquerezi su iz prastarog francuskog plemstva. Otac Ferdinand Franjo, bio je austrijski vojni liječnik, pa je silom prilika često mijenjao mjesto boravka. Tako u Slovenskoj Bistrici upoznaje i ženi Mariju Kerschel. Slovenku njemačkog porijekla. Imali su 3 sina i dvije kčerke. Sin Ferdo (Ferdinant Peter) je rođen u Budimpešti, a kada mu je 1854. otac umro, majka se seli u Zagreb kod sestre Magdalene. Po završetku izobrazbe u Zagrebu, proveo je godinu dana u austrijskoj Vojnoj školi, ali zbog niskog rasta nije bio pravi izbor za vojnika.

Vratio se u Zagreb i započeo studij prava, potom se, pohađajući privatnu školu J. F. Mückea, odlučio posvetiti slikarstvu. Zanesen južnoslvenskom ideologijom J. J. Strossmayera slikao je povijesne teme i teme iz narodne predaje (Banović Strahinja, 1868; Dolazak Hrvata na obale sinjega mora, 1869). Na temelju javnih priznanja dobio je stipendiju, te nastavio studij slikarstva na Akademiji u Münchenu kod Johanna Leonharda Raaba i Karla von Pilotyja. Tijekom boravka u Münchenu upoznao je kolegu, hrvatskog slikara Izidora Kršnjavog, koji ga je potaknuo da nastavi studij antičke umjetnosti umjesto da ode u Pariz, kako je Quiquerez želio.

Međutim, zbog lošeg zdravlja, prebacio se na Accademia di Belle Arti di Venezia, gdje je nastavio studij kod Pompea Marina Molmentija. Njegove domoljubne sklonosti dovele su ga do toga da se specijalizirao za povijesna i folklorna djela. Osjećao se nesretno u Veneciji i ubrzo je krenuo na turneju po Italiji s Kršnjavijem, posjećujući mjesta kao što su Firenca, Rim, Napulj i Pompeji.

God. 1875–76. putovao je po Dalmaciji i Crnoj Gori, gdje je radio za kneza Nikolu tijekom pohoda protiv Osmanlija. Naslikao je portret slavnog crnogorskog ratnika Novice Cerovića, koji je desetljećima ranije ubio otomanskog bosanskog generala Smail agu Čengića. Zaustavio se na Cetinju, gdje je nastao veći broj njegovih radova (Bijeg hercegovačke obitelji; Bitka u Vučjem Dolu).

Nakon povratka u Zagreb 1876. radi kao profesor crtanja u srednjoj školi, gdje mu je jedan od učenika bio i hrvatski slikar Oton Iveković.

Tijekom austrougarskog pohoda na Bosnu i Hercegovinu 1878. i 1879. Quiquerez je autor nekoliko skica i crteža ulaska austrougarskih trupa predvođenih generalom Josipom Filipovićem u Bosanski Brod. U Mariji Bistrici Quiqerez je duž arkada novosagrađene crkve naslikao 22 freske s prikazima čudesa Blažene Djevice Marije. Nacrtao je i nekadašnji samostan u Lepoglavi, prije nego što je veliki potres 1880. prouzročio značajna oštećenja.

Slikao je većinom romantične povijesne kompozicije (Kosovka djevojka, Posljednji časovi Petra Zrinskog i Krste Frankapana i dr.), koje su mu oleografski umnožene donijele kratkotrajnu popularnost. Svojim vedutama (Ripetta u Rimu, 1872; Porta Terraferma u Zadru, 1875; Manastir na Cetinju, 1875/76), krajolicima (Crnogorske planine, 1875/76) i portretima (Hercegovac, 1876; Autoportret, oko 1880; Portret stare gospođe, oko 1885; Iso Kršnjavi, 1892) začetnik je hrvatskog realizma. Autor prvoga bakroreza novije hrvatske umjetnosti (Faun kome dječak toči vino, 1873).

Godine 1883. oženio se Gizelom Hadrović (1863.–1914.), a šest godina kasnije dobili su sina Branimira, koji će s vremenom postati profesor u Slavonskom Brodu. Branimirov sin Velibor Kikerec (1925. – 2006.) bio je u partizanima u Drugom svjetskom ratu, a zatim kao zamjenik ministra obrane tijekom Domovinskog rata.

Prema riječima njegovog dugogodišnjeg prijatelja Izidora Kršnjavog, koji ga je posjetio dva dana prije smrti, njegove posljednje godine obilježio je narušeno zdravlje. Quiquerez je umro u Zagrebu 1893. i pokopan je na groblju Mirogoj.

Priredila Dunja Gaupp

www.hkz-kkv.ch /dg