Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

FIZIKA I RELIGIJA, ODNOSNO MATERIJA I DUH

Der erste Schluck aus dem Becher der Wissenschaft macht uns zu Atheisten, am Boden des Bechers erwartet uns aber Gott.

***
Prvi gutljaj iz ─Źa┼íe znanosti vodi nas u ateizam, ali pri dnu ─Źa┼íe nalazimo Boga.

Werner Heisenberg, njema─Źki atomski fizi─Źar, poznat po otkri─çu zakona o neto─Źnosti 1927. god. (Heisenbergsche Unsch├Ąrferelation).

Koji puta ─Źujem prigovor da bi se jedna kulturna udruga trebala suzdr┼żati od politi─Źkih komentara. Me─Ĺutim, kultura je dio politike, a politika dio kulture. Tu isprepletenost pokazuje primjerice film "Oluja nad Krajinom", kojeg je financirala interesna grupa HDZ-ovih i srpskih politi─Źara novcem hrvatskih gra─Ĺana. Za┼íto Hrvatska kulturna zajednica ne bi smjela komentiralti ovakve i druge "kulturne" doga─Ĺaje? (vidi ─Źlanak "Kultura i politika", str. 16)

U ovoj kolumni odustajem od komentara na tu temu, kako ne bih pokvario bo┼żi─çni blagdanski ugo─Ĺaj. No, Bo┼żi─ç je vrijeme kad se mo┼że postaviti pitanje: postoji li ne┼íto izvan materijalnog svijeta i s tim u svezi kakav je odnos znanosti i religije?

(KLIK na sliku, nove Društvene obavijesti u pdf-u)

Diljem zapadnog svijeta slavi se kr┼í─çanski Bo┼żi─ç, uglavnom iz tradicije, a manje iz vjerovanja. Posebice intelektualci, ili oni koji se smatraju takvima, misle da se sve pojave mogu objasniti modernim naukama, a obzirom da se one bave samo materijalisti─Źkim svijetom, nema potrebe za metafizi─Źkim razja┼ínjenjima. Temelj takvom shva─çanju postavio je Karl Marx svojom filozofijom dijalekti─Źkog materijalizma, smatraju─çi da je religija ?opijum za narod?, koji slu┼żi vladaju─çoj klasi za lak┼íe izrabljivanje naroda. Kao ┼íto je K. Marx samo povr┼íno poznavao prirodne nauke, tako i danas ve─çina intektualaca nije upoznata s dostignu─çima, ali i problemima moderne fizike. A upravo je fizika, sa svojom granom astronomijom, ona nauka koja je prva do┼íla u sukob sa crkvom i na kojoj mnogi osnivaju materijalisti─Źko obja┼ínjenje svijeta.


Praotac prirodnih znanosti je Galileo Galilei. Prije njega, u ranom srednjem vijeku u─Źenjaci su se, kao dokaz za svoje zaklju─Źke, pozivali na anti─Źke autoritete, prije svega na Aristotela. Za razliku od njegovih predhodnika, Galileo je uveo, s dana┼ínjeg stajali┼íta gledano, znanstvene metode istra┼żivanja, t.j. mjerenje i ekperiment. To je revolucioniralo nauku, a Europu za slijede─çih stotinak godina katapultiralo od kontinenta koji je znanstveno i tehni─Źki kaskao iza Kine i arapskog svijeta, u gospodara svijeta. Galileo je, na osnovu promatranja neba, prihvatio tezu Kopernika da se zemlja vrti oko sunca, a ne obrnuto. Ta ─Źinjenica nema utjecaja na religiju, ali je crkva, koja je tezu Kopernika najprije primila na znanje bez komentara, od Galilea tra┼żila da tu tvrdnju opovrgne, dok je Giordano Bruno zavr┼íio na loma─Źi. Od tada je fizika kro─Źila velikim koracima, da bi krajem 19. st. izgledalo da ─Źovje─Źanstvo stoji neposredno pred znanstvenim obja┼ínjenjem svih fenomena. Bio je to vrhunac klasi─Źne fizike, ali i njezin kraj. To je onaj dio ─Źa┼íe znanosti u kojem po Heisenbergu nema mjesta za Boga.


Prodiranjem sve dublje u mikro i makro svijet, dakle s jedne strane u najsitnije dijelove materije, a s druge strane u najudaljenije kutke svemira, fizika se sredinom 20. st., a to jo┼í traje, na┼íla pred nekim nerazja┼ínjivim pitanjima. U principu bi ista teorija trebala vrijediti bez obzira na veli─Źinu fizikalnog prostora koji se promatra, dakle bez obzira radilo se o subatomarnim ili kozmi─Źkim veli─Źinama. Ali, jo┼í nitko nije uspio uskladiti kvantnu teoriju kojom se obja┼ínjava subatomarni svijet, sa teorijom relativnosti, koja vrijedi u kozmi─Źkim di-menzijama. Zna─Źajno je tako─Ĺer ┼íto se neke pojave u atomarnom svijetu mogu objasniti materijalnim ─Źesticama, a druge samo valnom teorijom, t.j. ne─Źim nematerijalnim.
Pojam materije podrazumijeva da svako tijelo zauzima odre─Ĺen prostor i ima odre─Ĺenu masu. Valna teorija obja┼ínjava djelovanje na daljinu jednog tijela na drugo bez me─Ĺusobnog dodira. Tako u┼żivamo blagodati sunca, koje nas toplinskim zrakama grije, iako je izme─Ĺu nas i sunca bezmaterijalni prostor. Valovi, odnosno zra─Źenje, nemaju masu. Kako je onda mogu─çe, da su elektron i proton, kao sastavni dio atoma, a time i svekolikog materijalnog svijeta, jednom ─Źestica (kako i o─Źekujemo), a drugi puta elektromagnetsko zra─Źenje? Pojmovi materijalno i nematerijalno u atomarnom se svijetu ispreple─çu.


Teorijom t.z. velikog praska (big bang) o postanku svemira, otvorila su se i nova, zna─Źajna pitanja. Ponajprije je va┼żno napomenuti, da je prema toj teoriji na po─Źetku postojalo samo elektromagnetsko zra─Źenje. A znamo da je svijetlo dio spektra iz elektromagnetskog zra─Źenja. Prema tome mo┼żemo re─çi da je prema fizici prvi akt stvaranja svemira bio: fiat lux (i neka bude svijetlo). Je li vam to poznato?


Druga zna─Źajnost: fizi─Źari su utvrdili da su prirodne konstante, kao ┼íto je primjerice gravitaciona konstanta (sila kojom jedno tijelo privla─Źi drugo), tako uskla─Ĺene da bi odstupanje za milionti dio samo jedne od njih sprije─Źio stvaranje materijalnog svijeta kakvog mi poznamo. Ili, drugim rije─Źima: da fizi─Źke konstante nisu tako perfektno uskla─Ĺene, ne bi bilo ni zvijezda, ni planeta, niti bezbroj kemijskih kombinacija mrtve materije, a kao posljedica toga, ne bi postojala mogu─çnosti za ┼żivot i njegove neizmjerne raznolikosti i ljepote. Upravo na to je mislio W. Heisenberg, kada je u gore citiranoj re─Źenici spomenuo da pri dnu ─Źa┼íe znanosti nailazimo na Boga.


Me─Ĺutim i u malim detaljima postoje pitanja na koje ni u jednoj knjizi fizike nisam na┼íao odgovor. To su na primjer osebine vode, toga tako jednostavno sastavljenog spoja kisika i vodika, a tako zna─Źajnog za ┼żivot. Voda u malom temperaturnom opsegu zauzima sva tri agregatna stanja: plinsko, teku─çe i kruto. Zahvaljuju─çi tome, voda se iz oceana prenosi na kontinente i tamo omogu─çava ┼żivot. Voda ima jo┼í jednu specifi─Źnu osebinu: njoj, kao i drugim teku─çinama, sa smanjenjem temperature raste gusto─ça, t.j. lai─Źki re─Źeno postaje te┼ża. Ali, od +4┬░C na ni┼że kod vode se doga─Ĺa ─Źudo: postaje lak┼ía i u krutom stanju je najlak┼ía. Led pliva! Kad tako ne bi bilo, led bi padao na dno i voda bi se u jezerima i morima i dalje ledila dok se sva ne bi pretvorila u led. Ali, zahvaljuju─çi toj svojoj posebnoj osebini led pliva na povr┼íini i od daljnjeg zale─Ĺivanja ┼ítiti doljnje slojeve vode. Time je ┼żivot u vodi mogu─ç i u hladnijim krajevima, odnosno u periodima ledenog doba. Je li to slu─Źajno?


I na kraju, pitanje svih pitanja o kojem materijalisti nikad ne diskutiraju. Pitanje, na koje znanost nema odgovor i prema mom dubokom uvjerenju nikad ga ne ─çe ni dati. To pitanje glasi: odakle nam svijest o nama samima, zna─Źi samosvijest na hrvatskom, Selbstbewustsein na njema─Źkom, self-awarenes na engleskom? Odakle nam sposobnost saznanja da postojimo? U materiji, fizika ne nalazi takvih naznaka. Ra─Źunalo, koliko god bilo komplicirano, nikada ne─çe re─çi: ja sam ra─Źunalo i tra┼żim svoja ra─Źunarska prava. Teorija evolucije ─Źak ni ne vidi neku prednost u posjedovanju sposobnosti refleksije o samom sebi, pa nema razloga za njeno razvijanje. Kako bi se razumjeli, ne radi se o svrsishodnom reagiranju na vanjske utjecaje, to je mogu─çe i bez samosvijesti; na kraju krajeva skoro svi ┼żivotinjski organizmi, uklju─Źuju─Źi i visoko razvijene kao na pr. psa, nemaju samosvijest. Radi se o onome, ┼íto je srednjevjekovni mislilac, Aurelije Augustinus, a 1200 g. poslije njega i Rene Descartes, smatrao polaznom to─Źkom svake filozofije, a izrazio je re─Źenicom: Cogito, ergo sum - razmi┼íljam, dakle jesam.


Svima, koji razmi┼íljaju i vjeruju, ┼żelimo Blagoslovljen Bo┼żi─ç i sretnu Novu 2011.

Piše Osvin Gaupp

Društvene obavijesti broj 106, prosinac 2010.

   22.12.2010.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU