Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

GENOCID NIJE PRI─îA

Dva je genocida do┼żivio hrvatski narod u dvadesetom stolje─çu, po svr┼íetku Drugoga svjetskog rata i u vrijeme srpske i crnogorske agresije na Hrvatsku po─Źetkom devedesetih godina. Ni za jedan genocid krivci nisu ka┼żnjeni. Za masakr nad Hrvatima 1945. nije ka┼żnjen ni jedan jedini pojedinac. Za etnocid 1991. do 1995. ad hoc me─Ĺunarodni sud za ratne zlo─Źine po─Źinjene u biv┼íoj Jugoslaviji kaznio je nekoliko ni┼żerangiranih srbijanskih oficira, ne┼íto se ─Źetnika na┼ílo pred srbijanskim i hrvatskim sudovima, i to je sve.

Stvorena je tako visoka i stalna kultura neka┼żnjavanja zlo─Źina nad Hrvatima. Njih se izjedna─Źava s Armencima i Kurdima, koje je tako─Ĺer dopu┼íteno masovno ubijati.

Zadnjih je dana sva strahota te visoke kulture i opet do┼żivjela potvrdu svoje trajnosti, be┼í─çutnosti, licemjerstva i sklonosti bezo─Źnom krivotvorenju povijesti. Josipovi─çev posjet Bleiburgu mogao je biti prvi korak, ali izjave koje je dao bacaju u prah sve dobre nade naivnih. Izjava da je sada "ta pri─Źa zavr┼íena ┼íto se ti─Źe politike" besmislena je, neto─Źna i uvrjedljiva.

Prije svega, genocid nije pri─Źa , nego u┼żasan masovni zlo─Źin nad zarobljenim vojnicima i civilima. Rabljenjem rije─Źi "pri─Źa" relativizira se i minorizira jedna velika tragedija, ┼ítovi┼íe prenosi se u podru─Źje fikcije, davnih i koprenom vremena zastrtih zbivanja upitnoga zbiljskog izvora. Drugo: odavanje po─Źasti nevinim ┼żrtvama, kako je Josipovi─çeva bleibur┼íka predstava intonirana, i opet se vrije─Ĺaju ┼żrtve poglavito zato jer nije imenovan krvnik.

Ni jednom rije─Źi Josipovi─ç nije spomenuo da se radi o ┼żrtvama komunisti─Źkih zlo─Źina, ni jednom rije─Źi rije─Źi nije spomenuo partizanske krvnike, odnosno tada ve─ç organiziranu jugoslavensku vojsku ─Źiji su predstavnici zapovjedili i pod─Źinjeni izravno izvr┼íili genocidni zlo─Źin. Nije spomenuo Tita, nije spomenuo da su komunisti i prije Bleiburga, te zatim i za cijelo vrijeme jugokomunisti─Źke vladavine ubijali Hrvate. Spomenuo je zna─Źi samo "nevine ┼żrtve". Ako se ondje na┼íao neki mla─Ĺi strani izvjestitelj bez temeljnih poznavanja povijesnih ─Źinjenica, nikako nije mogao razumjeti ┼íto se u stvari dogodilo u svibnju 1945. Je li Josipovi─ç spomenuo Britance koji su svjesno predali Hrvate u ruke ubojica? Nije ni to. Je li barem spomenuo britanske dokumente po kojima je na Bleiburgu bilo 750.000 Hrvata, od toga pola milijuna civila? Nije. Tako se, na krajnje infantilan i licemjeran na─Źin poku┼íava zata┼íkati bit bleibur┼íke tragedije.

Na taj se na─Źin ta "pri─Źa" glede politike ne mo┼że i ne smije zavr┼íiti, niti je zavr┼íena. Radi se o prekovoljnoj i prozirnoj gesti , indiferentnoj predstavi koja je potaknuta rezolucijom Vije─ça Europe, ali je u izvedbi trebala pokazati da je odigrana u svrhu za┼ítite komunisti─Źkih zlo─Źinaca. Ta krvava rana i dalje ─çe biti uzrokom podjela u hrvatskom dru┼ítvu, s tim ┼íto podjela nije simetri─Źna - na jednoj je strani velika ve─çina hrvatskoga naroda, na drugoj manjinska skupina koja terorizira ve─çinu i povijesni falsifikat podi┼że na razinu slu┼żbene dr┼żavne politike, eskupliraju─çi najve─çi mogu─çi zlo─Źin, dakle genocid. U istom stilu Josipovi─ç namjerava rije┼íiti pitanje genocida iz devedesetih.

Mediji su se u cijeloj stvari dr┼żali iznimno neutralno, prenosili a vrlo malo komentirali. No bilo je upravo tragi─Źno ─Źuti najavu voditeljice HTV-a koja je ( u svezi s Mesi─çevom reakcijom) rekla da je "i on osudio ┼żrtve". Jo┼í jedan susret s novinarskim idiotizmom koji se tolerira na javnoj televiziji.

Mesi─çeve presude

Mesi─ç nije "osudio ┼żrtve", kako se zatim vidjelo iz priloga, rekao je da je "za osudu zlo─Źina", ┼íto je dobro, ali je onda nastavio da je "protiv odavanja po─Źasti pripadnicima kvislin┼íkih snaga na Bleiburgu. Rekao je to u Tuhobi─çu, a govorio je kao po─Źasni predsjednik Saveza antifa┼íisti─Źkih boraca, kojih dakle jo┼í ima a me─Ĺu njima mo┼żda i zlo─Źinaca, ┼íto treba ispitati. Bez obzira ┼íto se radi o djeci ratnicima, nalik na suvremenu afri─Źku situaciju, pa i tu ljudsku dimenziju valja uzeti u obzir prilikom presuda. Te hrvatske djece ratnika, odnosno vrlo mladih ljudi, Hrvata, bilo je i me─Ĺu egzekutorima u Teznom, na Ko─Źevskom Rogu i jo┼í stotinama i stotinama mjesta, a naredbodavci tih zalu─Ĺenih, podivljalih i ideolo┼íki zajapurenih a u biti potpuno nezrelih mladi─ça (i djevojaka) bili su stariji uglavnom srpski kadrovi u vodstvu jugoslavenske vojske, KNOJ-u i OZNI. Potonji su vjerojatno u┼żivali gledaju─çi kako mladi Hrvati ubijaju mlade Hrvate sa suprotne strane u ratu, a cijelu je dobro organiziranu, hladnokrvnu i temeljitu genocidnu brutalnu kampanju nadzirao mar┼íal Tito koji je, po novijih istra┼żivanjima, uvijek bio blizu brojnih strati┼íta.

Mesi─ç, koji se nikada nije odlikovao inteligencijom, pa nije u─Źio ni na svojim o─Źitim pogre┼íkama, ponavlja sada da "antifa┼íizam nije isto ┼íto i komunizam, a zlo─Źini kojih je bilo na strani pobjednika ne smiju se zamagljivati ideolo┼íkim predznakom."

Ne┼íto je sli─Źno govorio i kao predsjednik RH. Tada sam o tome ne┼íto pisao, da se vidi koliko je ─Źovjek stupidan . On se , naime, proglasio antifa┼íistom. On ka┼że da zlo─Źini nisu imali ideolo┼íki predznak, dakle nisu ih po─Źinili komunisti. Onda tko ih je po─Źinio, jer su o─Źito po─Źinjeni, ┼íto i sam ka┼że? Ako je u partizanima bilo komunista i onih drugih, dakle antifa┼íista, pa ako komunisti nisu po─Źinili zlo─Źine, preostaje jedino zaklju─Źiti da su ih po─Źinili antifa┼íisti.

Eto, takav je mozak deset godina bio predsjednik RH.

Sada je predsjednik boraca, antifa┼íista koji nisu dakle bili komunisti. Ti njegovi antifa┼íisti, anonimna skupina fosilnih ostataka, odva┼żila se po─çi u Tezno, gdje su kosti gotovo dvadeset tisu─ça Hrvata. U Bleiburg nisu i┼íli. Za┼íto? Da se ne slave kvislinzi, re─Źe njihov ┼íef, legendarni partizanski borac Stipe Mesi─ç. Iz izjave neke ┼żenske moglo se saznati da nisu i┼íli i zato jer na Bleiburgu nije bilo zlo─Źina, nitko nije ubijen, bilo je samo nekoliko samoubojstava.

Istine radi, na samom Bleiburgu poubijano je podosta ljudi, ali ni izdaleko toliko koliko na Kri┼żnim putovima. No, u ─Źemu je trik koji izvode "antifa┼íisti"? Oni znaju da Bleiburg nije samo Bleiburg, nego je op─ça imenica za sve Kri┼żne putove, imenica koja je postala suzna─Źnicom za genocid nad hrvatskim narodom. Biraju─çi Tezno umjesto Bleiburga, "lukavo" izbjegavaju priznati svu ogromnu tragediju u koju su po┼íli hrvatski vojnici i civili, njih 750.000 dakle, biraju─çi mjesto gdje je ubijeno "samo" 18.000 Hrvata izbjegli su odati po─Źast stotinama tisu─ça koje su pobijene na tisu─çu mjesta, te ta mjesta ni najgorljiviji i najtu┼żniji potomci koji obilaze mjesta hrvatskih stradanja - ne mogu u cijelosti posjetiti.

Što je s Krašićem?

Teletekstom najavljena, u sredi┼ínjem Dnevniku HTV (opet ─îeljuska) nije bila spomenuta (koliko sam mogao vidjeti) obljetnica tragedije u Kra┼íi─çu 1943. i potom 1945. (Jazovka). Naime, 1943. u Kra┼íi─ç su upali partizani i poubijali pedesetak i vi┼íe mje┼ítana rodnoga grada bl. Alojzija Stepinca, koji je u to vrijeme bio zagreba─Źki nadbiskup. Ubijali su ih vatrenim i hladnim oru┼żjem, lopatama i krampovima. Neki od ubojica poznavali su teren, pa im se dvije godine poslije ─Źinilo pogodnim da hrvatske vojnike i civile pobacaju u Jazovku.

Zna─Źi, mjesto dvostrukoga masovnog zlo─Źina, a komemoracija je odr┼żana u organizaciji udruge iz ─Éakova, koja se prisje─ça i svojih ┼żrtava - ─Éakov─Źana koje su partizani ubili na samom svr┼íetku rata.

Za┼íto nije bilo izvje┼í─ça u Dnevniku HTV-a? Da se ne naru┼íi slavlje antifa┼íista, da se barem zata┼íka kako su ─Źinili masovne zlo─Źine i tijekom rata, dvije godine nakon ┼íto su oti┼íli u ┼íumu i to ne na vlastitu inicijativu nego po nalogu Moskve koja je do tada bila u idili─Źnim odnosima s Nijemcima jer su zajedno jeli poljski kola─Ź.

Ne znam jesu li jo┼í ┼żivi svjedoci koji su vidjeli kako partizanka krampom ubija dva ne─çaka biskupa ┼áimraka u Kra┼íi─çu. O tome sam svojedobno pisao (dok su svjedoci bili ┼żivi i moglo se ne┼íto poduzeti), re─Źena partizanka bila je sve vrijeme jugokomunisti─Źke vladavine istaknuta funkcionarka, a zatim mirno ┼żivjela u samostalnoj Hrvatskoj. Nakon moga napisa izjavila je u novinama da la┼żem i na tomu je ostalo. Nitko se nije raspitivao (policija, dr┼żavno odvjetni┼ítvo) jesam li ja to doista kao prononsirani la┼żov i literat sklon fikcijama - izmislio. Poslije je dama umrla, ali ┼żiva je jo┼í jedna koja bi mogla ispri─Źati pone┼íto o Ko─Źevskom rogu. Ali nitko ju ne pita. Aktualna politika prema takvima je: ajmo se praviti blesavi, ─Źekajmo da svi poumiru i onda je pri─Źa gotova, politika tu nema vi┼íe ┼íto re─çi, pri─Źu prepu┼ítamo povjesni─Źarima. To ┼íto zlo─Źin ne zastaruje, ne odnosi se na komuniste.

Kada bi doista moglo biti više-manje gotovo?

Kada bi bila prihva─çena zamisao Hrvatskoga kulturnog vije─ça o Deklaraciji koju bi donio Hrvatski sabor i u kojoj bi (sa┼żeto) bilo re─Źeno: "Dvadeseto stolje─çe je najtragi─Źnije razdoblje u hrvatskoj povijesti. Hrvatska i Hrvati do┼żivjeli su dva totalitarna re┼żima i jedan krvavi gra─Ĺanski rat. Izme─Ĺu totalitarnih re┼żima i ideologija nema razlike - oba su zlo─Źina─Źka, i komunisti─Źki i fa┼íisti─Źki (nacisti─Źki). Ni jedan zlo─Źin nema opravdanja. ┼Żrtvama treba odati po─Źast i ako je mogu─çe osigurati im dostojanstven grob, a zlo─Źince treba kazniti bez obzira na protek vremena, jer zlo─Źin genocida nema zastare." Naravno, ovaj je sa┼żetak prepri─Źan vrlo povr┼íno, ali se na tome tekstu radi ve─ç dulje vremena i bit ─çe pouzdana podloga za saborsku odluku.

Jedino na taj na─Źin "pri─Źa" bi u politi─Źkom smislu bila vi┼íe-manje dovr┼íena. Sve ostalo je infantilno eskiviranje prije svega "antifa┼íisti─Źkoga" genocida nad Hrvatima po svr┼íetku Drugoga svjetskog rata, a koje eskiviranje je - kako rekoh - postalo slu┼żbenim stilom vlasti u RH.

Hrvoje Hitrec,

HRVATSKO KULTURNO VIJE─ćE

24.06.2010.

009-2010

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU