Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

RATNA JE AGRESIJA NA HRVATSKU ZAMIJENJENA GLAZBENOM AGRESIJOM      (06.03.2014.)

Lepoj Breni je nakon završetka rata trebalo tek nešto više vremena da se pojavi na Hrvatskoj televiziji i krene na hrvatsku turneju nego što joj je prije rata trebalo da postane jugoslavenska estradna zvijezda.

Od kada ju je 1981. godine čuveni beogradski TV voditelj Milovan Ilić Minimaks doveo u svoju emisiju �Od glave do pete�. Minimaks je imao pri tome ironijski odmak od nepoznate i ne osobito glazbeno i modno darovite početnice do današnje kozŹmetički i estetski dotjerane zvijezde koja se pojavila na HRT-u. Te davne �81. kada se malo poznata Fahreta Jahić pojavila na beogradskoj televiziji �temeljita�, u tijesnome kombinezonu, koji samo što nije puknuo, počela je njezina nesvakidašnja karijera.


Najnoviji odjek tada počete euforije dogodio se nedavno na hodnicima HRT-a kada je prije snimanja Damina gambita izazvala val nostalgije i uzbuđenja. Ushiti na televizijskim hodnicima podsjetili su na nekadaššnje raspolžoženje koje je ta pjevačica u Jugoslaviji izazivala, a izgleda da ga ni danas nije prestala buditi u Hrvatskoj.

Kada je počeo rat protiv Hrvatske, Lepa Brena je ponosno pozirala u maskimoj uniformi JNA. Njezine pjesme prethodile su ratu. Pjesma koja je veličala kult Jugoslavije i bila prihvaćena kao jugoslavenska neformalna himna prethodila je zagrljavanju armijskih tenkova koji su propagandno predstavljani kao čuvari države i mira u njoj. Brenina �Jugoslavija� pjevala se posvuda od Vardara do Triglava.

Ni Hrvatska u tome slavljenju i pjevanju nije bila iznimka, dapače. Da je bila vidjelo bi se to barem nakon završetka rata. U vrlo kratko vrijeme zvuk narodnjaka postao je manje-višše uobičajenim i u Hrvatskoj. Narodnjački su klubovi postali hrvatska realnost. Hrvatska se u samo nekoliko godina, usprkos ratnim traumama, jako ponarodnjačila. Ono što je nekada bila sramota, danas je postalo normalnim. Nekada se svatko tko je imalo držžao do sebe i do svoga dobrog ukusa klonio narodnjaka. Čak se i sluššanje hrvatskih ššlagera dožživljavalo kao sluššanje �kuruze�. Danas hrvatska mladežž čak ni narodnjake ne dožživljava kao pomanjkanje dobrog ukusa. U Hrvatskoj je, sudeći po brojnosti mladih koji sluššaju istočnjački folk, kulturna razina sve manja. Hrvatska kao da dožživljava kulturnu regresiju.


Ako je istočnjački folk vladao Jugoslavijom, nije se očekivalo da će se poslije rata tako udomaćiti i prošširiti Hrvatskom. Sudi li se po tome, onda bi se moglo, a da i ne bude preuzetnim, reći da je Hrvatska izaššla iz Jugoslavije, no da jugoslavenstvo nije sasvim izaššlo iz nje. Uzroci su očito puno dublji nego ššto se to i danas žželi priznati. Moj je pokojni otac znao reći: "Ne razumijem te Srbe koji žžele Jugoslaviju ratom pretvoriti u Srbiju. Za to im nije trebao rat. Svi smo mi već ionako pjevali �Jugoslavijo, Jugoslavijo�, igrali Užžičko kolo, priređivali oprošštajke za odlazak u JNA, triput se ljubili..�

Srbi su počeli i vodili rat, ali su poslijeratnom političkom propagandom i svojim diplomatskim marifetlucima gotovo do zaborava isprali svoju krivnju. Kao ššto vitalna i mudra 90-godišnja prijateljeva teta znade reći: �Mi smo dobili oružžani rat, ali smo izgubili hladni rat!�

Kada se gleda kako su kozmetičkom propagandom zamaskirani glavni srpski optužženici u Haagu, onda se i ne možže naći zamjerka sudu vremeššne tete da su Srbi dobili hladni rat. Nakon ššto u Haag nisu ni dospjeli vojni rmpalije, generali Veljko Kadijević, Blagoje Adžić i Aleksandar Vasiljević, preostali glavni krivci s vremenom su pretvoreni u bizarne tipove i iščašene balkanske čudake. Radovan Karadžić je prije uhićenja godinama bio dobroćudni alternativac David Dabić, Vojislav ŠŠeššelj postao je reinkarnacija kolektivnoga barbarogenija, a smrtonosni Ratko Mladić neukim balkanskim primitivcem koji ne zna rukovati čak ni zubnom protezom. Narodnjaci su ratu bili zvučna kulisa. Ratna je agresija na Hrvatsku zamijenjena muzičkom.

Inverzija hrvatske realnosti dovedena je do krajnjega paradoksa pa u pulskoj Areni ne možže pjevati hrvatski branitelj Thompson, ali možže Lepa Brena! Možžda će estetski i politički redizajnirana Brena nakon hrvatske turneje uskoro pjevati i u Vukovaru.

Piše: Milan Jajčinović, Večernji list

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: