Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   

 

WASHINGTON MORA ┼áTO BR┼ŻE ISPRAVITI ┼áTETU KOJU JE HAAG UZROKOVAO       (11.01.2018.)

Me─Ĺunarodni se kazneni sud za biv┼íu Jugoslaviju (MKSJ) nesumnjivo nadao da ─çe posljednja presuda od 29. studenog u predmetu Tu┼żitelj protiv Jadranka Prli─ça i drugih ÔÇô poznatih kao "hrvatska ┼íestorka" ÔÇô na zadovoljavaju─çi na─Źin okon─Źati njegovo djelovanje. Sud je nedavno na kaznu do┼żivotnog zatvora osudio Ratka Mladi─ça, srpskog generala koji je zapovjedio izvr┼íenje genocida u Srebrenici (i mnogo ─Źega drugoga u Hrvatskoj za ┼íto mu nikada nije su─Ĺeno).

Potom se dao na ispunjenje pre┼íutnog, no op─çeprihva─çenog mandata izjedna─Źavanja krivnje za ratove nakon raspada Jugoslavije, potvr─Ĺuju─çi duge kazne hrvatskoj ┼íestorci za ratne zlo─Źine protiv muslimana u Bosni i Hercegovini ÔÇô ─Źime je propisno ispunio svoj mandat. Me─Ĺutim, stvari su krenule krivim putem kada je hrvatski general Slobodan Praljak, u ranijem ┼żivotu filmski producent, ustao i rekao: "Slobodan Praljak nije ratni zlo─Źinac. S prijezirom odbacujem va┼íu presudu."

Potom je izvadio i ispio sakrivenu bo─Źicu arsena, te kasnije preminuo u bolnici. Samoubojstvo je te┼íka uvreda protiv Boga, ali bio je to ─Źin ─Źiji smisao treba doku─Źiti. Praljak je vjerojatno morao odslu┼żiti jo┼í samo oko 18 mjeseci kazne. Njegov ─Źin nije bio potez o─Źajnika nego ─Źin pobune. Bio je uvjeren u svoju nevinost. Ne mo┼że se, naravno, znati jesu li on ili ostala petorica po─Źinili druge zlo─Źine, ali nepristrana i objektivna analiza ni u kojem slu─Źaju ne bi smjela polu─Źiti njihovu osudu na temelju ove optu┼żbe. Predmet protiv hrvatske ┼íestorke pokrenut je u okviru optu┼żbe za zajedni─Źki zlo─Źina─Źki pothvat (ZZP) kojeg je poduzelo onda┼ínje hrvatsko vodstvo na ─Źelu s predsjednikom Franjom Tu─Ĺmanom, a kojem je svrha bilo etni─Źko ─Źi┼í─çenje bosanskohercegova─Źkih muslimana.

"Kona─Źna svrha" ZZP-a ÔÇô pojam uveden istom u kasnijoj fazi postupaka MKSJ-a i s posebnom namjenom protiv Hrvatske ÔÇô bilo je navodno stvaranje zasebnog hrvatskog entiteta unutar granica Banovine Hrvatske (1939.) koja bi se potom pripojila Hrvatskoj. Cilj je bilo stvaranje Velike Hrvatske (istovjetne Velikoj Srbiji za koju se borila Srbija); radilo se dakle o me─Ĺunarodnom sukobu, a presuda je Hrvatsku proglasila agresorom.


Posljedica je ove presude da je jedina dr┼żava koju je MKSJ proglasio krivom za agresiju protiv druge dr┼żave upravo Hrvatska, premda je prema jednoglasnom mi┼íljenju sukob zapo─Źela i vodila Srbija.

Treba pripomenuti da podjela Bosne i Hercegovine nije bila zlo─Źin prema vlastitom statutu MKSJ-a. (Zato ju je tu┼żitelj poku┼íao povezati s etni─Źkim ─Źi┼í─çenjem koje le┼żi u nadle┼żnosti suda.) To nimalo ne ─Źudi: zapadne su sile, gotovo svakoga mjeseca, poku┼íavale nagovoriti "zara─çene strane" u biv┼íoj Jugoslaviji da razmjene ili ustupe teritorij.

Tako se Mate Grani─ç, Tu─Ĺmanov ministar vanjskih poslova, prisje─ça kako ga je David Owen, onda┼ínji glavni zajedni─Źki me─Ĺunarodni pregovara─Ź za biv┼íu Jugoslaviju, silio da preda Baranju i isto─Źnu Slavoniju u ruke srpskog predsjednika Slobodana Milo┼íevi─ça. Sli─Źno tome, bosanski je predsjednik Alija Izetbegovi─ç navodno u dva navrata Tu─Ĺmanu nudio zapadnu Hercegovinu ako bi Bo┼ínjaci/muslimani dobili teritorijalnu kompenzaciju u sredi┼ínjoj Bosni. Me─Ĺutim, Tu─Ĺman je odbio.

Predmet je mnogih rasprava ┼íto je zapravo Tu─Ĺman ┼żelio posti─çi u Bosni. Paddy Ashdown je (nesumnjivo u dobroj vjeri) nakon razgovora s Tu─Ĺmanom na ve─Źeri u ─Źast Dana pobjede nad fa┼íizmom u Europi 1995. oti┼íao uvjeren da mu je hrvatski predsjednik ljubazno na salveti iscrtao granice planirane Velike Hrvatske koja je sadr┼żavala velik dio Bosne i Hercegovine. Tu─Ĺman je bio previ┼íe govorljiv i to mu je ┼ítetilo. Osobno sam svjedo─Źio kako je znao kazati veoma ─Źudne stvari koje bi se naknadno rekonstruirale u nekakav obrazac premda nikad nije bilo sigurno da se radi o ispravnom obrascu. Me─Ĺutim, malo je vjerojatno da je Tu─Ĺman bio toliko nepromi┼íljen da bi na taj na─Źin iscrtao kakav opak plan. ┼áto god da je njegov zemljovid zna─Źio (postoje proturje─Źne teorije), ionako nije odra┼żavao stanje u Bosni i Hercegovini osamnaest mjeseci ranije (niti je nalikovalo Banovini Hrvatskoj, ┼íto je bilo povijesno neutemeljeno).

Mnogo je manje ─Źasno, prema mome mi┼íljenju, ono ┼íto je ─Źitavoj pri─Źi pridonio biv┼íi predsjednik Hrvatske, Stipe Mesi─ç, koji je prvo u Haagu svjedo─Źio u svojstvu za┼íti─çenog svjedoka, a potom obasuo sud tisu─çama neridigiranih dokumenata sa svrhom da kompromitira svojeg neprijatelja - Tu─Ĺmana. Od Mesi─ça potje─Źe tvrdnja da su se na sastaku u Kara─Ĺor─Ĺevu u Srbiji, 25. o┼żujka 1991. Tu─Ĺman i Milo┼íevi─ç dogovorili o podjeli Bosne. Mesi─ç nije bio prisutan niti postoji zapisnik toga sastanka.

Mesi─çu je bilo potrebno nekoliko godina da izi─Ĺe s tom verzijom doga─Ĺaja. Milo┼íevi─ç, Izetbegovi─ç i Tu─Ĺman su zajedno raspravljali o pitanju podjele Bosne na kantone s etni─Źkom ve─çinom na sastanku u Splitu, 12. svibnja. U Kara─Ĺor─Ĺevu se zbio samo jo┼í jedan besmislen sastanak. Tu─Ĺmanov se problem sastojao u tome ┼íto je bio pesimist. Bio je zadivljen Beogradom tako da je nastavio pregovore kada vi┼íe nije bilo o ─Źemu pregovarati. Jednako je tako smatrao da je Bosna i Hercegovina osu─Ĺena na propast iz istoga razloga iz kojeg je Jugoslavija kao multietni─Źka dr┼żava bila osu─Ĺena na propast, a to je podrazumijevalo neku vrstu raspodjele na etni─Źkoj osnovi ÔÇô kako se i dogodilo.

Zbog njegova marksisti─Źkog pogleda na povijest, koji je zadr┼żao nakon odbacivanja marksizma-lenjinizma, vidio je neminovnosti tamo gdje su postajale samo tendencije. Me─Ĺutim, ne postoje dokazi da je zapovjedio, ili zagovarao, ikakvo etni─Źko ─Źi┼í─çenje na kojem se temelji optu┼żnica. U presudnim su trenucima Tu─Ĺman i Hrvatska branili bosanskohercegova─Źku dr┼żavu. Najprije u ranim mjesecima rata u BiH 1992. kada su Hrvati prakti─Źki sami zaustavili jugoslavensku armiju. Potom 1995. kada su Hrvatska vojska i snage bosanskohercegova─Źkih Hrvata uz neznatnu pomo─ç Bo┼ínjaka i kudikamo znatniju SAD-a, stvorili uvjete za mir - i za oslobo─Ĺenje Sarajeva. U me─Ĺuvremenu se Hrvatska pobrinula i smjestila vi┼íe od pola milijuna muslimanskih izbjeglica.

Stvarnost koju suci i odvjetnici MKSJ-a nisu bili spremni shvatiti ukazuje na to da je BiH u danom razdoblju ÔÇô od 1992. do 1994. ÔÇô bila popri┼íte o─Źajni─Źke, krvave borbe za opstanak izme─Ĺu dviju skupina ÔÇô muslimana i Hrvata ÔÇô a obje su i same bile ┼żrtve. Masovno etni─Źko ─Źi┼í─çenje Srba nad muslimanima otjeralo ih je u srednju Bosnu gdje je (muslimanska) Armija Bosne i Hercegovine po─Źela napadati hrvatske vojnike i civile. Hrvati su im se suprotstavili, a tijekom otpora su po─Źinjeni grozni zlo─Źini, osobito oni Hrvata u Ahmi─çima. Me─Ĺutim, za te su zlo─Źine pokrenuti kazneni progoni i donesene presude ┼íto nije bio slu─Źaju za odvratna zlodjela ÔÇô mnogobrojna odrubljivanja glava, oskvnu─ça katoli─Źkih crkava i mu─Źenja sve─çenika i redovnica ÔÇô koja su u sjevernoj Hercegovini pod paskom Bo┼ínjaka po─Źinile mud┼żahedinske snage.

Takvi su bili stvarni doga─Ĺaji. Me─Ĺutim, zakoni koje je MKSJ osmislio nisu bili prikladni za njihovo prepoznavanje. Na─Źelo zajedni─Źkog zlo─Źina─Źkog pothvata (ZZP) ÔÇô osobito u svome pro┼íirenom obliku kojim se poslu┼żilo u slu─Źaju protiv hrvatske ┼íestorke ÔÇô ne bi bilo prihva─çeno u sudbenom postupku ikoje razvijene dr┼żave. Nijedan ga britanski sud ne bi priznao niti bi britanski pravosudni sustav, koji se temelji na pretpostavci nedu┼żnosti i jasnim odredbama o dokazima i transparentnosti, ikada dopustio ono ┼íto se dogodilo u raspravnoj dvorani suda. Na─Źina na koji se postupilo u slu─Źaju protiv hrvatske ┼íestorke prijeti izazivanjem ozbiljnih posljedica u BiH.

Prema odredbama Daytonskog sporazuma iz 1995., kojim se zavr┼íio rat u BiH, dr┼żava je bila podijeljena na dva dijela ÔÇô Republiku Srpsku (RS), u kojoj vladaju Srbi i koja ostaje ve─çinom etni─Źki o─Źi┼í─çena od nesrpskog stanovini┼ítva te Federaciju Bosne i Hercegovine, jedinicu u kojoj vladaju Muslimani/Bo┼ínjaci, ali u kojoj su Hrvati konstitutivni narod. To bi trebalo jam─Źiti potonjima jednaka prava. No, ne jam─Źi. Primjerice, nominalno hrvatski predstavnik u Predsjedni┼ítvu je, zapravo, ve─çinom izabran od strane muslimanskih bira─Źa. Politi─Źari hrvatskog naroda su nemo─çni. U me─Ĺuvremenu se politi─Źki predstavnici muslimanske ve─çine pona┼íaju sve bezobzirnije i nepopustljivije opona┼íaju─çi muslimanski nacionalizam predsjednika Erdo─čana i Turske koja ih podupire.

S druge strane, Republika Srpska tra┼żi za┼ítitu od Rusije. Hrvati, pak, koji ┼żive u gospodarski posrnuloj i politi─Źki disfunkcionalnoj federaciji nemaju kome da se obrate za za┼ítitu. Zagreb nevoljko poma┼że zbog sumnji─Źavosti s kojom se gleda na hrvatsko uplitanje u BiH. Hrvati iz Bosne i Hercegovine mogu se, naravno, sada kao i u prija┼ínjim stolje─çima, utjecati Katoli─Źkoj Crkvi, ali aktualni pontifikat ne zamje─çuje blagonaklonost prema ┬źetni─Źkim┬╗ katolicima. Ve─ç su postojale naznake da dr┼żavno odvjetni┼ítvo u Sarajevu priprema bujicu optu┼żnica protiv Hrvata povezanih s ratom iz devedesetih godina. Ha┼íka presuda zna─Źajno osna┼żuje izglede da se to dogodi. Dr┼żave imaju to─Źke preokreta. Presuda MKSJ-a i jo┼í vi┼íe optu┼żnica moglo bi stvoriti jednu takvu to─Źku. Povijest Jugoslavije pokazuje ┼íto se dogodi kada broj─Źano zna─Źajna nacionalna manjina ┼żeli okon─Źati dr┼żavnu zajednicu u kojoj ┼żivi. Raspad dr┼żava rijetko je miroljubiv proces, a na Balkanu nikada. Jedina zapadna sila koja ima sposobnost zaustavljanja da se isto ne dogodi u Bosni i Hercegovini Sjedinjene su Ameri─Źke Dr┼żave. Washington sada mora ┼íto br┼że ispraviti ┼ítetu koju je Haag uzrokovao, i to ┼íto prije.

Robin Harris /Catholic Herald, hrsvijet.net

Robin Harris je biv┼íi ─Źlan politi─Źkog odjela u kabinetu britanske premijerke Margaret Thatcher. Napisao je knjige Stepinac - Njegov ┼żivot i vrijeme (┼ákolska knjiga) i Povijest Dubrovnika (Golden Marketing). ┼Żivi u Zagrebu.

www.hkz-kkv.ch

151 - 2018

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU