Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

PO─îETKOM O┼ŻUJKA       (11.03.2019.)

Gnjila kruška iz Koruške

Priroda se budi, Hrvatska spava. Karnevali su za nama, kme─Źavi krnje je spaljen, u Ka┼ítelima likom i nedjelom Miodrag Dalmatinac koji se kao ┼żar-ptica vrnuo iz ┼żeravice i nakon neduge pravedne srd┼żbe vratio u kolaciju s PHDZ-om koji bez njega jednostavno ne mo┼że ┼żivjeti, te ─çe i nadalje pjevati protiv nei┼żivljenih suverenista, katolika i pedera, boriti se bratski rame uz rame sada kao PPHDZ protiv hrvatskih nacionalista, hologramskih fa┼íista i fa┼ínika uop─çe. Pupovca su se u zadnje vrijeme dohvatile ─Źak i slu┼żbene takore─çi tiskovine, pa se ja od njega mogu na trenutak odmoriti, vi┼íe se ne libe o njegovoj bijedi pisati ni novinari ispranih mozgova ili prestra┼íeni medijalci nau─Źeni da dirnuti u Pata zna─Źi dirnuti i u Pata┼íona.

Vrijeme je korizme, sjajno vrijeme za odricanje od svega i sva─Źega, uglavnom licemjerno, a podatno za viceve. Dvadeset posto hrvatskih dr┼żavljana rado bi se odreklo Hrvatske, a jo┼í mnogo njih na dr┼żavnim pozicijama odri─Źe se iz godine u godinu hrvatskog suvereniteta, u vrijeme korizme i izvan qudragessime. Najnovije je odricanje od hrvatske monete koja se naziva kunom i od dana uvo─Ĺenja ranih devedesetih podi┼że kosu na glavi onih dvadeset posto. Rije─Ź je o nastavku ve─ç odavno zapo─Źete prakse ignoriranja naroda. A taj narod prema euru ima instinktivan otpor, kao i nemali broj financijskih stru─Źnjaka, obja┼ínjavatelja grdnih posljedica koje ─çe uvo─Ĺenje eura imati ponajvi┼íe za ponajmanje, one na rubu siroma┼ítva i one preko ruba.


Nevjerojatna je bahatost vlasti u ovom i u sli─Źnim slu─Źajevima, razumljiva ipak jer je dio mentalnog sklopa koji bi svaki simbol suvereniteta predao u tu─Ĺe, ne samo nadnacionalne ruke. Bavim se trenutno pisanjem povijesnoga romana koji uvelike zahva─ça i Bosnu u jeseni srednjega vijeka, pa ponavljam neke lekcije, primjerice: veliki bosanski kralj Tvrtko Kotromani─ç kovao je zlatnike koji bijahu ─Źetiri puta te┼żi od mleta─Źkih, ne slu─Źajno ÔÇô htio je time re─çi i Veneciji i Budimu da ne samo ┼íto ima svoju kovnicu i svoj novac, nego i te┼żinom nagla┼íava vlastitost i samosvijest. Hrvoje Vuk─Źi─ç Hrvatini─ç, veliki vojvoda bosanski i herceg splitski, kovao je svoj novac u Splitu, kako ka┼żu izvori, prelijepe srebrnjake sa svojim grbom. Sve je to Ugre koji su ─Źesto i uglavnom bez uspjeha provaljivali u Bosnu, dovodilo do bjesnila, jer su Bosnu dr┼żali vazalnom svojom zemljom, a eto ┼íto se ondje doga─Ĺa. Dana┼ínjih su dana Ugri iliti Ma─Ĺari u obrnutoj ulozi pa sada oni prkose i ne daju forintu s kojom dodu┼íe i ja imam problema kada putujem Ma─Ĺarskom, jer nikada ne znam na brzinu izra─Źunati kakav je njezin erotski odnos s kunom.


Zbivanja u školstvu


Kako je tonula i potonula, nadam se ne zauvijek, suverenost zemlje Hrvatske, najbolje se moglo pratiti po zbivanjima u ┼íkolstvu, posebno po kreacijama ud┼żbenika za hrvatski jezik i povijest. Hrvatski je isprva kontaminiran nametnutim pravopisom za ┼íkole, ispljuvkom ÔÇ×op─çegaÔÇť i od jezikoslovnih autoriteta nikada priznatoga pravopisa Jovanovi─ç-Jozi─ç. Isti Milanovi─çev prosvjetni treger, Jovanovi─ç, nosio je ud┼żbenike iz povijesti na pregled u Beograd. Sada se povijest ponavlja, s tim da je Beograd malo zaobi─Ĺen, ne posve jer ima filijalu u Hrvatskoj, ali je prera─Ĺeni ud┼żbenik predo─Źen Amerima koji su poslali u Zagreb stanovitog dr. Williamsa da odobri ili ne ┼íto ─çe ondje stajati, valjda on zna bolje o hrvatskoj povijesti od na┼íih neznalica. Svi su se oni dohvatili isklju─Źivo holokausta koji, nadam se, ni u jednoj dosada┼ínjoj verziji nije negiran niti bi to bilo mogu─çe i glede razmjera u┼żasa nacisti─Źkih logora smrti, ali nije njima do holokausta u cjelini jezivih zbivanja na europskom tlu, uglavnom dokazanim i brojem ┼żrtava potkrijepljenim, nego samo do Jasenovca koji isto tako nitko pametan ne negira, ali puna istina ne smije na vidjelo (a nije ni prije) kakva bila da bila, postoje i ostaju samo naga─Ĺanja u rasponu od minimalisti─Źkih do milijunisti─Źkih, a s naga─Ĺanjima i poga─Ĺanjima ne mo┼żete pred u─Źenike, ne mo┼żete u ud┼żbenike. Pa nam ostaje vidjeti ─Źemu su se dosjetili tvorci kurikula.


┼áto ─çe u ud┼żbenicima pisati o Bleiburgu i Kri┼żnim putovima ÔÇô o tome ni rije─Ź. Za tu ÔÇ×tematsku cjelinuÔÇť nisu pozvani ni iz Beograda ni iz Amerika, ali ako do─Ĺe do nekih prijepora, svakako bi trebalo pozvati Engleze da pregledaju ud┼żbenike i ka┼żu svoju. Ipak su oni uz Titovu zlo─Źina─Źku jugoslavensku vojsku najvi┼íe o tome znali, odigrali prljavu igru na licu mjesta, pa bi bilo u najmanju ruku neobzirno ne pozvati i njih u Zagreb, glavni grad suverene RH u koji se u svezi s hrvatskom povije┼í─çu zadnjih tjedana slijevaju rijeke poznavatelja iz stranih zemalja kako bi pou─Źili glupe Hrvate o njihovoj povjesnici, o kojoj ni stem-ministrica ne zna previ┼íe pa joj treba pomo─ç izvana. Tako da stemera o─Źito imamo, ali su nam nedostajali ┼ítemeri u humanisti─Źkom podru─Źju, pa ih uvozimo. Uvozimo i ina─Źe radnu i drugu snagu, pa za┼íto ne bi i za rad na kurikulu koji se zove uputnik, samo to nitko ne zna jer je nastava hrvatskoga jezika komplicirana, tko se mo┼że nositi sa sedam pade┼ża, a nekmoli s tvorbom rije─Źi.


Bleiburg


Imamo mi tu u suverenoj Hrvatskoj i Kineze jer smo zaboravili kako se gradi pa nas i to moraju u─Źiti, a imali smo jo┼í u davnim vremenima jednoga Milorada Dalmatinca, oprostite, Jurja Dalmatinca. Spominjem Kineze u svezi s ud┼żbenicima jer bi jedino oni, o─Źito, s prvorazrednom tehnikom, mogli otkopati Jasenovac da napokon nitko ne naga─Ĺa, a jedino tako se mo┼że do─çi do istine, premda bi dobro do┼íli i dokumenti odneseni u Beograd. No to nije sve. Tu┼żi se Jo┼że De┼żman, koji u Sloveniji radi ono ┼íto Hrvati ne rade ni u Hrvatskoj, a nekmoli da bi bili pri ruci u iskopavanjima u Sloveniji ÔÇô tu┼żi se da uz do sada prona─Ĺena brojna grobi┼íta najve─çi problem predstavlja Ko─Źevski rog. I tu opet dolazimo do Kineza koji imaju najbolju tehniku te bi vrlo brzo mogli iskopati istinu o vjerojatno najve─çem gubili┼ítu u najve─çem genocidu nad hrvatskom narodom u njegovoj znanoj povijesti od sedmoga stolje─ça do 1945. (i nadalje). Pi┼íem to zato jer, ka┼żem, o Kri┼żnim putevima ni rije─Źi, tu je valjda sve jasno ÔÇô narodna jugoslavenska vojska pobila je usta┼íku bandu, usta┼íe, usta┼íice i usta┼íku djecu, mo┼żda je malo pretjerala, ali ┼íto se mo┼że, moralo se, ne treba tu spominjati ni domobrane. ni civile, ni bilo ┼íto komplicirati, i tako su svi oni bili Hrvati, a to je zbirno ime za usta┼íe. I obratno. Ne treba spominjati da je poklana hrvatska vojska i obitelji hrvatskih vojnika, ali i oni koji s vojskom nisu imali ba┼í nikakve veze, nego su se povla─Źili prema Austriji pred krvavim terorom Titovih zlo─Źinaca. U spasonosni engleski zagrljaj, u sretni exit.


Jugoslavenska, doti─Źno srbijanska propaganda je i nadalje vrlo aktivna, njezini poslenici znaju kako indoktrinirati ustanove i ljude, od Ujedinjenih naroda pa do raznih veleposlanika koji dolaze u Hrvatsku bez ikakvih predznanja, osim ÔÇ×znanjaÔÇť iz jugoslavenskih ud┼żbenika te su kao stvoreni da pi┼íu ud┼żbenike. Ta je indoktrinacija toliko zama┼ína i duboka da ide i do Vatikana, a kako ne bi do klera u Koru┼íkoj koji, na zamolbu Hrvatske biskupske konferencije odgovara da se misa na Bleiburgu (ili blizu Bleiburga) ne mo┼że odr┼żati, s obrazlo┼żenjem koje smrdi po re─Źenoj propagandi, a tako je i formulirano. I toga koru┼íkog vikara treba uklju─Źiti u uputnik, to jest po divjacima kurikulum, da saznamo kakvo je to selektivno tuma─Źenje i do┼żivljavanje povijesti, jer ambiciozni vikar znade ┼íto mi ne znamo.


Katoli─Źka crkva u Koru┼íkoj ne da slu┼żiti misu biskupu Katoli─Źke crkve u Hrvatskoj. Pa je li Katoli─Źka crkva jedna i jedina, univerzalna, ili se u me─Ĺuvremenu ne┼íto dogodilo, a meni promaknulo. Mi dodu┼íe kolokvijalno (manje-vi┼íe) govorimo o Crkvi u Hrvata, ali iz drugih razloga i ne dovode─çi u pitanje cjelinu i jedinstven organizam sveop─çe Katoli─Źke crkve koja ni u jednom dijelu svijeta nije dr┼żavna crkva ni odvojena od rimskoga sredi┼íta (a onaj koji ju je htio odijeliti u Hrvatskoj bio je zlo─Źinac Tito, onaj koji je to odbio i na kraju platio glavom, otrovan, bio je Stepinac). I ┼íto sada radi ÔÇ×koru┼íkaÔÇť Katoli─Źka crkva? Nije dr┼żavna, dobro, ali je pokrajinska i o─Źito je sebi uzela slobodu da zabrani misu za ┼żrtve komunisti─Źkoga pokolja, iznevjerila svoje poslanje, ponijela se nedostojno kr┼í─çana i kr┼í─çanskoga nauka, odrekla dostojnoga odnosa prema mrtvima koji imaju ljudska prava kao i ┼żivi, u slu─Źaju mrtvih da budu pokopani s imenom i prezimenom, a budu─çi da je i to nemogu─çe kao ┼íto vidimo ÔÇô najmanje ┼íto se mo┼że uraditi jest u tijeku misnoga slavlja podsjetiti se na ┼żrtve. Ni to, zna─Źi, nije dopu┼íteno, pa se ve─ç razmi┼ílja o sljede─çim lokacijama, a tih sljede─çih ima mnogo vi┼íe od tisu─çu pa ─çe odluka biti te┼íka.


┼Żurno pozvati Irineja


Mo┼żda bi se trebalo vratiti zamisli biskupa Bogovi─ça o Svehrvatskom grobu na Krbavskom polju podno Udbine. U svakom slu─Źaju,u ovom aktualnom skandalu gdje se u Koru┼íkoj brkaju kru┼íke i jabuke, ne treba posve zametnuti ni misao da se ne radi samo o lijevim lobijima (izjava Ru┼że Toma┼íi─ç) nego cum grano salis svrnuti o─Źi i na spomenuto sredi┼íte univerzalne Katoli─Źke crkve i zapitati se nije li mo┼żda ba┼í iz njega do┼íao mig nesretnom vikaru. Ako je papa u nedoumici oko genocida nad Hrvatima 1945., ┼żurno treba pozvati Irineja da mu objasni, a i autori ÔÇ×kurikulumaÔÇť trebali bi uklju─Źiti re─Źenoga suvremenog Velimirovi─ça, svetoga ljubitelja nacista.


Da zavr┼íim o ovoj te┼íkoj temi: ┼żiva i besmrtna poststaljinisti─Źka falanga, stacionirana, umre┼żena i ma┼żena u suvremenoj Hrvatskoj, povezana s inozemnim, poglavito europskim medijskim centrima mo─çi koji su u sli─Źnim rukama, eksplodirala je od odu┼íevljenja nakon podmetanja gnjile kru┼íke iz Koru┼íke, otvaraju se boce ┼íampanjca, dr┼że govori i daju izjave o kona─Źnom i me─Ĺunarodno priznatom obra─Źunu s Tu─Ĺmanom i njegovom ostav┼ítinom, njegovim (i mojim) govorima 28. velja─Źe 1989. o stalnim i agresivnim, desetlje─çima dugim podmetanjima hipoteke hrvatskom narodu kako bi ga se dr┼żalo u tala─Źkom polo┼żaju i tako lak┼íe nad njim vladalo, a svatko onaj iz Hrvatske koji se prema tome pomirljivo odnosio nadaju─çi se da ─çe biti amnestiran ÔÇô na kraju je i takav bio progla┼íen usta┼íom. Re─Źena staljinisti─Źka i titoisti─Źka falanga otvarala je ┼íampanjac i kada je zapo─Źela fa┼íisti─Źka agresija na Hrvatsku 1990/1991. A tko se u tom sudbonosnom, doista stra┼ínom trenutku borio za opstanak mlade hrvatske dr┼żave? Najve─çi broj njih bijahu djeca ili unuci poklanih na putovima od Bleiburga do Ni┼ía, ustala je, makar i u tenisicama i bez oru┼żja u prvim tjednima pa i mjesecima (zahvaljuju─çi Lon─Źaru), uspravila se iz neznanih grobova hrvatska vojska u likovima mladih, stasitih Hrvata i bezmjernim juna┼ítvom sprije─Źila da Hrvatska ne do┼żivi novi Bleiburg, kao ┼íto joj je obe─çano od strane Srbijanaca, pobunjenih Srba i svetosavlja.


Zadaviti suvremenu, modernu hrvatsku dr┼żavu


Deset posto hrvatskoga naroda nestalo je s lica zemlje u Drugom svjetskom klanju na ovoj ili na onoj strani, a mnogi s one druge strane u besmislenom gra─Ĺanskom ratu tako─Ĺer su prije ili poslije stradali od ruke komunista, pa i lijevo krilo HSS-a ┼íto se dalo navu─çi na komunisti─Źku propagandu koja je imala glasnogovornike poput sada┼ínjeg Beljaka, likvidirano je postupno, tiho i no─çu. Neoprezna Rankovi─çeva izjava o pola milijuna eliminiranih Hrvata u mjesecima i godinama poslije rata, s po─Źetkom u Bleiburgu, ne ─çe se na─çi u ud┼żbenicima, re┼żite mi glavu. Ta je javna izjava strahovito opasna za aktualne otvaratelje ┼íampanjca, ─Źiji je posao jedan i jedini: zadaviti suvremenu, modernu hrvatsku dr┼żavu, po mogu─çnosti Hrvatsku vojsku i usput Crkvu u Hrvata, a kada vide da im ne polazi za rukom ba┼í sve ┼íto su zamislili ÔÇô onda vade iz rukava usta┼íe, pa kad ih ne nalaze onda ih izmi┼íljaju ili svoje crvene pla─çenike ┼íalju na te─Źaj crtanja svastike (Poljud) a slali su ih i na bleibur┼íko polje s usta┼íkim znakovljem, ┼íto je na┼ía vajna televizija uvijek rado snimala.


Narod bespomo─çno gleda, ─Źudi se, pa se i smije, jer su re─Źeni idioti diletanti, ali i takvi amaterski propagandisti uspijevaju (slu─Źaj Koru┼íka), uspijevaju zato jer dr┼żavna vlast nema snage ni volje lupiti ┼íakom po stolu i re─çi: Dosta je s tim svinjarijama. Nego se, eto, pu┼íta i propu┼íta, brani se, nastupa pomirljivo, ┼íto je opasno jer sve ima granice, a granice su odavno prije─Ĺene. Demokracija se, dragi moji ─Źitatelji, mora braniti svim sredstvima. Svim. Ili ─çe klate┼ż koja samo ┼íto nije proglasila svoju pobjedu, doista i kona─Źno trijumfirati. Ma ne ─çe, naravno, jo┼í smo tu.

U koru┼íkom slu─Źaju potpuno je zakazala hrvatska vanjska politika i jo┼í jednom je otkriveno kakve veleposlanike i veleumove, patriote uz to, ┼íaljemo po Europama i svijetu. Jer, koliko god se sve poku┼íava svesti na crkvene okvire, i vrapcima je jasno o ─Źemu je rije─Ź.


Zahvaljuju─çi neznatnosti, povodljivosti i diletantizmu trenutnih na┼íih vanjskoposlenika, Hrvatska u zadnje vrijeme do┼żivljava udarac za udarcem, od zrakoplova do blokiranja u ulazak organizacije razvijenih zemalja, a da nije Kolinde i njezina ugleda u svijetu, da nije nogometa┼ía, bilo bi gore. Mi ministarstvo inforimiranja nemamo, a ima zemalja koje su informiranje uklopile u zajedni─Źko Ministarstvo kulture i informiranja, ┼íto bi nam moglo biti primjerom, jer ionako su javni mediji formalno pod ingerencijom Ministarstva kulture, pa bi i taj dodatak imao smisla.


Kulturni memorandum


Kad smo kod kulture i udaraca: ne vidim, barem dok ovo pi┼íem, da je Ministarstvo vanjskih poslova ili Ministarstvo kulture reagiralo, barem mlako, na srbijanski i velikosrpski Kulturni memorandum objavljen nedavno na velikoj sve─Źanosti u Srijemskim Karlovcima, gdje su se na┼íli svi recentni umovi iz srbijanskog institucionalnoga vrha zadu┼żenog za obnavljanje (nastavljanje) srpskoga ne samo kulturnog imperijalizma upravljenog prema svim dr┼żavama u kojima ima Srba, te su spomenuta i hrvatska podru─Źja po uzoru na Irineja. Ovaj, tre─çi memorandum kako ga ve─ç nazivaju, ni po ─Źemu se ne razlikuje od prethodna dva, o ─Źemu ─çu jo┼í pisati. ─îekam da se oglasi HAZU, recimo, a o─Źito ─çu se na─Źekati.


Istodobno gotovo, u Vi┼íegradu se postrojavaju ─Źetnici koji su u tom gradu i u Podrinju op─çenito, i u Drugom svjetskom ratu i devedesetih pro┼íloga stolje─ça klali i poklali sve ┼íto je bilo nesrpsko. Dok Hrvatska spava i bavi se izborima u Lici, Srbija se sna┼żno budi da bi jo┼í jednom poku┼íala ┼íto joj nije uspjelo (to jest u Bosni djelomi─Źno jest), uz vi┼íe nego otvorenu potporu onih spomenutih dvadeset posto u Hrvatskoj koji ─Źvrsto dr┼że medije, uz potporu hrvatskoga prora─Źuna projektima u kulturi poput ÔÇ×Posljednjeg Srbina u HrvatskojÔÇť, filma ra─Ĺenog hrvatskim novcem a premijerno prikazanog u Srbiji, jest, za rubriku Vjerovali ili ne. A ─Źast hrvatskoga novinarstva zastupa HND s vo─Ĺom koji se zove Hrvoje, njemu se (HND-u) dodjeljuje nagrada nazvana po prvaku reformisti─Źkog krila KP u vrijeme Hrvatskoga prolje─ça, a u prvom redu na dodjeli sjedi ÔÇô pa Budimir Lon─Źar, a tko ─çe. Da je Tripalo ┼żiv, i on bi se sablaznio: kakve god ocjene reformnoga krila KPH bile, postoji zapis o jednom Tripalovu govoru u kojemu se spominje suverena Hrvatska.


Sorosevsko-vu─Źi─çevska dru┼żba u hrvatskom novinstvu


Budu─çi da sam presko─Źio jednu rubriku, ne da mi se vra─çati na taj slu─Źaj i nastavne prosvjede u organizaciji HND-a uz asistenciju sirotog Bernardi─ça i ostalih lijevonasa─Ĺenih mrakova. U jednom se sla┼żem: beskrajne tu┼żbe protiv novinara (i ne samo novinara) prevr┼íile su mjeru, a slu─Źaj HRT-a bolje je i ne komentirati. Protunovinarske tu┼żbe, omogu─çene vrlo ekstenzivnim i restriktivnim zakonom, trebaju ostati u okvirima gra─Ĺanskih parnica, a nikako ne smiju postati predmetom razmatranja Kaznenoga suda ili kako se ve─ç zove.


I nikako ne moraju i ne trebaju odgovarati novinari, ili ne samo oni: mo┼że neki orjuna┼íki supijani novinar napisati u stanju ekstaze ┼íto god ho─çe, ali zato postoje urednici, glavni urednici i producenti svake vrste, vlasnici listova, koji se zadovoljno smje┼íkaju a novinara prepuste sudovima, ostave na cjedilu. I u tome je stvar. U poticanju novinara da sva┼íta pi┼íu, protuhrvatske napise ako je mogu─çe, a jest, s tim da pravi manipulatori ostaju u sjeni, bezimena umre┼żena labradorska klate┼ż. Ali Hrvatska sve trpi.


Bo┼że moj sveti, kako vlast ne zna vladati, kako se ne zna na elegantan na─Źin pozabaviti sorosevski-vu─Źi─çevskom dru┼żbom u hrvatskom novinstvu. Ili ne ┼żeli. Pa neke od tih listova i bogato financira, recimo ÔÇ×NovostiÔÇť. Ka┼żu mi ljudi da tu ─Źeljad i mentore vi─Ĺaju u skupim restoranima, gdje jedu kamenice i sli─Źne delicije, da prikupe snagu za nove psine na ra─Źun Hrvata, od kojih (Hrvata, ali i ne nehrvata) najmanje jedna tre─çina grca u siroma┼ítvu.

Hrvoje Hitrec, hkv.hr

www.hkz-kkv.ch

169 -2019

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU