Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

DOBAR HRVAT JE MRTAV HRVAT       (05.12.2015.)

Što ti je sudbina političara! Jaca je, da bi došla do fantomskih topničkih dnevnika, pokrenula 2.225 pretresa stanova i ureda branitelja, sve kako bi osigurala dokaze Haaškom tužiteljstvu protiv generala Gotovine, Markača i Čermaka. Prestala je tek kad je to sud naredio. Da ne bude zabune sud u Haagu!!! Za nagradu više nije ni oktroirana predsjednica vlade RH, ni predsjednica HDZ-a pa ni saborska zastupnica. Stvarno je politika kurva!

Središnji politički događaj prošlog tjedna bio je posjet Lijepoj našoj potpredsjednika SAD-a Joe Bidena. Zagreb je pomalo sličio na Pariz nakon zadnjih tragičnih događaja. Zatvorene prometnice, zavareni šahtovi, ukinute autobusne i tramvajske linije, snajperisti po krovovima, helikopteri u niskom letu. Sve zajedno počelo je podsjećati na film Miloša Formana "Let iznad kukavičjeg gnijezda". Još je samo trebalo da se umjesto Joe Bidena pojavi kod Kolinde Jack Nicholson u pratnji Denny DeVita. Volim pročitati na Facebooku duovitosti iz kućne radinosti. U jednoj tip objašnjava drugom liku važnost američkog Potpredsjednika odprilike ovako: "Kužiš, on ti je k'o rezervna guma u autu. Trenutno ne služi ni za šta. Leži duboko u prtljažniku. Mnogi, a osobito vozačice, ne bi je uspjeli ni pronaći. Ali u podsvjesti svi znamo da bi nam jednog dana mogla zatrebati." I za "rezervnu gumu", uz sve gore nabrojeno, bilo je na ulicama oko 5.000 do zuba naoružnih policajaca. S ovakvim osiguranjem bila bi zadovoljna i narcisoidna Carla del Ponte prilikom inspekcijskih posjeta Ćaći i Jaci.

E, pa sad se samo od sebe nameće pitanje što bi tek bilo da je HPP (hrvatskim političkim poltronima) u posjet došla "glavna guma" iliti Predsjednik SAD-a? Čitav Zagreb bi završio na tri dana u kućnom pritvoru. Uz snajperiste i helikoptere broj policajaca popeo bi se na 10.000 tisuća. A kako bi se maksimalno osigurali da ne uđemo u političku povijest kao recimo Sarajevo 1914.g., na čelu osiguranja pojavio bi se Saša Sabadoš hrvatski Cro Cop poznat po "zakonitom postupanju." Koga Saša samo pogleda ode mu pola glave. Štoviše, "teroristu" Darka Pajčića nije ni pogledao, a ovaj je misteriozno otišao na onaj svijet. Čitam da mu je DORH ponudio nagodbu zbog nanošenja teške tjelesne ozljede iz nehaja ali je "narodni heroj" Saša to odbio. Ima on, uz sve vrline, i puno povjerenje u pravosuđe RH.

Moj osvrt u prošloj kolumni na tragičnu sudbinu hrvatskog branitelja koji je otišao u rat kao maloljetnik izazvalo je niz emotivnih komentara. Citirat ću samo jedan: "Zvonko Orešić, direktor poslovnice jedne banke u Hrvatskoj, umirovljenik piše: "sram te bilo gade ustaški, nije li te imalo sram širiti laž! Pogledaj današnji Jutarnji i uvjeri se kako je taj pijanac najebo! Makar sumnjam da takvog notornog pokvarenjaka i širitelja mržnje prema nacionalnim manjinama uopće zanima istina! Fuj, gade pokvareni!" Znači naš mi je Zvonko na fini, udbaški način, objasnio "kako je taj pijanac najebo". I dok se taj "pijanac" kao maloljetnik borio za Hrvatsku "direktor poslovnice " čekao je kad će se u njegovoj banci lično i personalno pojaviti Veselin Šljivančanin i objesiti idirektoru "orden bratstva i jedinstva." oko vrata. Eto, i to je Hrvatska! Prema vani ponizni poltroni, a prema onima koji se ne slažu s njihovim mišljenjem "gade ustaški i fuj gade pokvareni". Kad jedan od njihovih odvali pol glave branitelju onda, u ime istine i tolerancije, informiraju "kako je taj pijanac najebo". Uostalom, slažem se da je lustracija nepotrebna. Stari udbaški direktor lustrirao je sam sebe. A meni je pomalo drago da ih ja svojim pisanjem tu i tamo natjeram da pomole glavu iz svog udbaškog brloga.

Operacija "Medački džep" bila je džepno izdanje "Oluje", ali ne i petparačko.

Vratija se Ćaća!!! Naglo je zatoplilo oko duša i srca Jelene Lovrić, Slavenke Drakulić, bivših Feralovaca kojima je Ćaća darovao Slobodnu Dalmaciju, lijevoj medijskoj falangi koju je oduševljavao svojom detuđmanizacijom te progonom Gotovine i branitelja. Uz lagano olakšanje trebalo je i pronaći "krivca". Tu nije bilo divergentnosti. Visiti kao pedro treba zapravo, ne Sanader, nego sudac Ivan Turudić. Pale su mu dvije presude. No, sudac Turudić dao je više nego zanimljiva objašnjenja o Sanderovim predmetima Ivanki Tomi u Jutarnjem od 28. studenog o.g. Kaže "Protiv Sanadera bila je donesena pravomoćna presuda, čime sam doživio stručnu satisfakciju. No, nakon toga se pojavio Ustavni sud kao posljednja sudska instanca i uzeo si kompetencije koje mu apsolutno ne pripadaju. U Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu stoji kako on može raspravljati samo o povredama koje su istaknute ustavnom tužbom, a oni su otišli ti puta šire od toga. Vrhunac je da su u donošenju odluke sudjelovali suci koji su se morali izuzeti jer je nepodnošljivo da netko tko je bio Sanaderov odvjetnik sada odlučuje u njegovom predmetu. To je protivno temeljnim moralnim načelima. U Sanaderovom slučaju na Ustavnom sudu je odlučivao njegov odvjetnik i ljudi koji su njegovom milošću postali ustavni suci." Tako i toliko Turudić! Ako je u odluci u korist Sanadera sudjelovao njegov bivši odvjetnik onda je na djelu po tko zna koji put "pravno retardirana država".

Portali javljaju da su se u hotelu Sheraton sreli Ćaća i Karamarko. Čisti slučaj ili kako bi rekli Ličani: kad slučaj hoće i mrtvac prdne! Ali tamo se navodno isto tako slučajno zatekao i Nino Pavić. Možda je došao vidjeti bi li mogao opet dobiti od Ćaće na poklon Slobodnu. Ćaća je uzvratio ljubav lijevih "intelektualnih proletera" te im je dok je bio svemoćan poklonio Slobodnu. Tako je ta novina uskoro postala raj za orjunaše, jugonostalgičare, propale feralovce, dalmatinsku akciju itd. Sad je došao novi vlasnik i nema više progresivne partizanske novine. Pavić je valjda siguran da se Slobodna danas potpuno srozala. K'o đihadisti pojavili su se u redakciji Višnja Starešina, Tihomir Dujmović, Josip Jović, Ivica Šola i drugi komentatori koje ljevičari ne mogu smisliti. Sjajni intelektualac Bora Dežulović dobio je "šimecki u tur". Kolumnisti opće prakse Tomić i loša kopija Slobodana Novaka, Jurica Pavičić prijete odlaskom. Ali samo prijete! Na žalost mojih prijatelja sa Bola i iz Dalmacije No, kako za Ćaću više nema niti mjera opreza, a kamoli uplate 12,4 milijuna kuna, novi pregovori oko "vraćanju Slobodne narodu" mogli bi se odvijati negdje pod toplim nebom, recimo Kalifornije.

Što ti je sudbina političara! Jaca je, da bi došla do fantomskih topničkih dnevnika, pokrenula 2.225 pretresa stanova i ureda branitelja, sve kako bi osigurala dokaze Haaškom tužiteljstvu protiv generala Gotovine, Markača i Čermaka. Prestala je tek kad je to sud naredio. Da ne bude zabune sud u Haagu!!! Za nagradu više nije ni oktroirana predsjednica vlade RH, ni predsjednica HDZ-a pa ni saborska zastupnica. Stvarno je politika kurva! Ćaću još čekaju pravosudna iskušenja. Ali kako je krenulo, čini se da je Ćaća nešto k'o sadašnja Barcelona u nogometu. Nepobjediv. Ili bi možda bila prirodnija simetrija sa Hajdukom.

U Šibeniku, na Festivalu djeteta izvedena je Shakespearova komedija sa aluzijom na hrvatsko pravosuđe s nazivom" SAN MALOLJETNE NOĆI"

Tko će preko Mosta? HDZ ili SDP. Ili možda čak zajedno? Hoće li Most izdržat toliku intelektualnu težinu? Veliko Trgovišće ili . kolokvijalno "konzultacije su u punom jeku". Neki dan gledam na TV dolaze šefovi stranaka k našoj Kolindi. Svi pristojni i odmjereni. Čak i Stipe iz Primoštena ne spominje mater i rodbinu ni prisutnima ni Tuđmanu. Čista pastorala. Dolazi Premijer tehničke vlade. Prolazi kraj Kolinde pa kad ju je, onako krhku i malenu, jedva spazio na brzinu joj pruži ruku i promrmlja - oprostite, žurim. K predsjednici! I ode k njoj.

Drugi dan u novinama komunikolozi, psihijatri, psiholozi, sociolozi, vračevi u noćnim satima na lokalnim TV mrežama, svi komentiraju kućni odgoj Premijera. Opet će ispasti krivac Stipe. A on niti je bio u Parizu niti ga je vidio. Dok je bio Premijer novinari su Milanovića još kako pazili i pomalo mazili. Sad se traži da javno objasni kakva je bila panceta koju su navodno jeli u prekrasno osvjetljenom stanu Ante Kontromanovića. Zokiju je navodno u školi najbolje išla matematika. Dok drugi polemiziraju, a Karamrle taji koliko ima, on zbraja. Sad je već na 66. S astrološkog aspekta nezgodna brojkica. Sastavi li Zoran Milanović novu vladu RH, jedno možete biti sigurni. Daleko najkvalitetniji, najelokventniji i najsposobniji član te vlade biti će on sam. Kao i većina naših dosadašnjih vlada, to će opet biti loša vlada sastavljena od nekopetentnih klimavaca. Osim naravno ministarstva pravosuđa i ministarstva zdravstva, resora koje će voditi odvjetnik ili sudac te doktor. Stoga sam ja za diktaturu ili monarhiju. Za diktatora bi mogli konkurirati Nenad Stazić ili Stipe Petrina, a za monarha Stipe Mesić, Jadranka Kosor ili Joža Manolić.

Gedajući Alku prvi put, naš suveren Stipe je poslao narodu mudru poruku: za pogodit u sridu treba se dobro usridotočit!

Volim čitata mudre misli Darka Pavičića iz Večernjaka. Zadnji "uvodnik" nosi zgodan naslov: "Rastjerivanje magle oko kanonizacije kardinala Stepinca." Hrvatsko katoličko sveučilište je, po Darku, dobilo zadatak da na znanstvenom skupu rastjera maglu nakon vijesti o Papinom imenovanju zajedničke komisije Katoličke crkve i SPC-a. Zajednička komisija trebala je ukloniti svu maglu koja bi mogla naštetiti liku i djelu budućeg sveca. Naravno desničari u Crkvi i ognjištari izvan Crkve počeli su širiti laži da se Stepincu ponovno sudi, da se mješanjem neke druge crkve u kanonizaciju jednog sveca Katoličke crkve ponižava katolička Hrvatska itd. Naravno, sve su to klerofašističke laži.

Kanonizacija Alojzija Stepinca dovršena je po svim crkvenim pravilima i potpisao ju je sam papa Franjo. Ona će biti javno i svečano objavljena onog časa kad se s kanonizacijom složi SPC-a i naš brat Patrijarh Irinej. Što je onda desničarima tu sporno?

Na znanstvenom skupu je na stranu pokojnog Kardinala stala američka povjesničarka dr. Esther Gitman koja je i sama Židovka. Ona je dokumentirala što je sve Stepinac učinio za spašavanje Židova u Drugom svjetskom ratu. Vrlo su konstruktivni bili i srpski povijesničari Milan Koljanin i Radmila Radić. Radmila misli da će proglašenje Stepinca svecem "predstavljati novu tačku razdora Srba i Hrvata i da će to biti kontraverza koja neće dozvoliti da zacijele rane iz prošlosti." Radmila nije precizirala na čije rane konkretno misli. Milan Koljanin ne poriče neka djela Stepinca, ali on zbog tih djela nije bio izložen smrtnoj opasnosti. Misli da je Kardinal, recimo, bio mučen ili ubijen onda bi ta djela bila dovoljan razlog da u Srbiji malo omekšaju svoj stav. Sve me to podsjeća na onu staru maksimu: "Dobar Hrvat je mrtav Hrvat".

Željko Tunjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, misli da kolege iz Srbije daju Stepincu božanske atribute po kojima je on mogao zaustaviti Drugi svjetski rat. Rektor je skužio pravu istinu, a to je da je srpskim povijesničarima sama ideja hrvatske državnosti problematična. Kao i SPC-i. Zašto to nije netko bar pokušao objasniti papi Franji? Možda je trebalo taj dio posla prepustiti Hrvoju Klasiću i Tvrtku Jakovini, mladim titoistima s Filozofskog faksa u Zagrebu. Kad bi oni, onako elokventni i dobronamjerni, Svetom ocu predočili sve činjenice o Stepincu i Katoličkoj crkvi on bi nas, onako oduševljen, odmah prokleo.

Na kraju, nije mi jasno zašto se pozivaju povjesničari iz Srbije da bi čuli sve o genetskoj genocidnosti Hrvata? Dosta bi bilo da se pozvalo, recimo, Dragana Markovinu kolumnistu Telegrama, profesora Pericu iz Rijeke, svjetski poznatu književnicu Vedranu Rudan, ili Ante Tomića, Miljenka Jergovića, pa čak i Juricu Pavičića. Mogao bi se složiti zgodan prijeki sud koji bi osudio pok. Kardinala na streljanje, a kao posebnu mjeru oduzeli bi mu građanska prava - bar na tri godine. E, da bar nije, u vrijeme suđenja Kardinalu, Ivan Fumić bio premlad. Naime, kad se Fuma vratio 1945.g., iz partizana imao je samo 10.g., ali da je bilo dobre volje mogao je Fuma i taj zadatak Partije odraditi bez premca. Sve se može kad se hoće. Eto, postojalo je obilje dobre volje kod Ustavnog suda u predmetu Ive Sanadera.

Tužiteljstvo u Haagu je predlagalo našim generalima da priznaju djelo. Za uzvrat, tužitelj neće za njih tražiti tri doživotne robije nego samo jednu za sve.

Zvonimir Hodak, dnevno.hr

117-2015

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU