Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

   
   
   
 

JUGOFILI I MRZITELJI HRVATSKE S GRČEM U TRBUHU PRATE USPJEHE NAŠE HRVATSKE REPREZENTACIJE      (12.12.2022.)

Kad je Dalić pobjedu posvetio braniteljima, nekima je tlak skočio na tristo


Izvjesni Ivica Ivanišević je objavio kako je Dalić slučajno postao izbornikom i da smo slučajno pobijedili kao „miljenici sreće“. Njemu i svima onima koji žive za „dabogda sve izgubili“ moja iskrena sućut. Pati Baby, Pati!

Uz ostale komšije tuguje i brazilski izbornik Tito. Tito nije ni sanjao da će izgubiti od „Nogometne Države Hrvatske“ kao što ni onaj drugi Tito nije vjerovao da Sava može poteći uzvodno.


Na današnji dan 10. prosinca 1999.g. umro je dr. Franjo Tuđman. Bio je državnik, povjesničar, akademik, prvi predsjednik neovisne države Hrvatske. Za Hrvate je bio – politički Zlatko Dalić.

Stotine naših političara pokušalo je stvoriti državu Hrvatsku, ali uspio je samo jedan. Tako imamo milijun selektora, ali samo je jedan uspio dva puta doći do polufinala svjetskog prvenstva – Zlatko Dalić. Hrvatski tjednik objavljuje na naslovnici da smo postali „Nogometna Država Hrvatska“. U prošli petak je pala i četvrta najmnogoljudnija zemlja na svijetu – Brasilien. Bilo je teško, ponekad i komatozno, ali pobijedili smo ih!!!

Kad je Dalić pobjedu posvetio braniteljima, nekima je tlak skočio na tristo

Izvjesni Ivica Ivanišević je objavio kako je Dalić slučajno postao izbornikom i da smo slučajno pobijedili kao „miljenici sreće“. Njemu i svima onima koji žive za „dabogda sve izgubili“ moja iskrena sućut. Pati Baby, Pati!

Uz ostale komšije tuguje i brazilski izbornik Tito. Tito nije ni sanjao da će izgubiti od „Nogometne Države Hrvatske“ kao što ni onaj drugi Tito nije vjerovao da Sava može poteći uzvodno. Narod se iskreno veseli i ta radost, nakon svih nedaća koje nas biju, ulijeva povjerenje da smo neslomljivi.

Ipak, napose opčinjava veselje i sreća na licima Ante Tomića, Vedrane Rudan, Borisa Dežulovića, Jurice Pavičića, Miljenka Jergovića i drugarica iz 6. ličke kao i ostalih „liberalnih demokrata“. Kod mene izaziva grižnju savjesti. Ne znam zašto? Čitam na fejsu poruke komšija u srpskim portalima. Zajednički nazivnik svih tih poruka je „imali ste sreće“. Nisam Siguran. Da smo imali sreće ne bi nam vi bili susjedi!

Zamislit samo kako je sad „našem“ Sandi Blagoniću koji je, onako mudar kakvim ga je Bog već stvorio, istresao iz sebe svu mučninu rekavši: „Navijam, ne gledajući jedino kad igra Hrvatska, za njene protivnike. Malo me što tako rastužuje kao pogled na razdragano i sretne Hrvate… što u meni izaziva mizantropsku egzistencijalnu mučninu”.

Stresem se na samu pomisao da se, apstraktno govoreći, moram odlučiti između Vedrane Rudan i Sandi Blagonića. Bio bi to izbor između kolonoskopije i gastroskopije.

Evo još primjera kako jugofili i mrzitelji Hrvatske s grčem u trbuhu prate uspjehe naše hrvatske repke.

Tomić toliko obožava Hrvatsku da se želi što prije vratiti kući

Recimo, Ante Tomić toliko obožava Hrvatsku da se želi što prije vratiti kući. Tamo su mu njegovi ljubimci bliže. Naš Ante posebno pazi na jezik kojim se služe Dalić i igrači. Čini mu se da tu vlada „velika zbrka“. Tako Ante umuje: „Meni je ipak jedna riječ vrhunac užasa: poniznost. Kad govori o poniznosti, selektor Dalić osobito je svečan i pompozan”.

U svojoj kolumni „Klasa Optimist“ Ante pokazuje svu raskoš svog antitalenta. Okomio se suptilni jezikoslovac, kojem je hrvatski jezik ušao u vene u Podoficirskoj akademiji JNA, na izraz – poniznost. On koji je nedavno s prijateljima na graničnom prijelazu prema Srbiji ponizno čkomio i mučao. Ponizan k'o miš u mišolovci kad su ih „njihovi“ malo maltretisali. E, moj Ante… I Isus je na brdu Corcovado iznad Rio de Janeira obukao hrvatski kockasti dres. Je*i ga! Znamo da je ovo vrijeme „bakara“ situacije za orijunu, jugo-nostalgičare, komunjare… loše kao puni mjesec za vampire. Kamo se god okreneš, ein ono crveno-bijele kockice. Hrvatska zabije gol, a oni svi ustaše pa pjevaju „Oj hrvatska mati…“ i deru se „Hrvatska, Hrvatska!“.

Kaže naš drugi dragi jugofil Stanković na Hrvatskoj televiziji u emisiji Nedjeljom u 2: „Pitat ćete se što je s onom Lukinom izjavom da mu je hrvatska reprezentacija svetinja. Tko vam je kriv što vjerujete u to. Tko vam je kriv što vjerujete u frazu da su nogometaši naši najbolji ambasadori. Oni su, kao i svi mi, najbolji ambasadori sami sebe…. To vi imate dojam da netko na travnjaku gine za vas, moguće da je to vaš problem. Priznajte sebi da vjerujete u zubić vile…”

Plasman u polufinale dokazao je da upravo Stanković vjeruje u zubić vile…

Najbolji odgovor svim ovakvim jugofilima je pjesmica na fejsu koja kruži uokolo:

Pitaju nas svi: „Od kuda ste vi?
Iz zemlje nogometaša, gdje se pjeva Lijepa naša…
Naša srca krasi snaga!
Duša nam je čista, draga!
Nek' se svijet ne čudi, kakvi smo to ljudi!
Pa mi smo Hrvati, od Boga smo dati!

Zvonimir Hodak, projektvelebit.com

Priredila D. Gaupp

www.hkz-kkv.ch

189 -2022

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: