Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

HRVATSKA LJEVICA JE ZAPRAVO JUGODESNICA       (14.06.2020.)

VISOKI PREKRŠAJNI SUD

Pobjeda Thompsona u obrani Domovinskog rata

Pobjeda Marka Perkovića Thompsona na Visokom prekršajnom sudu koji je, nadamo se, jednom zasvagda prekinuo sve dileme oko uzvika ZDS na početku “Bojne Čavoglave”, podigla je na noge sve i svakog i svi su imali nešto pametno reći. Recimo, da je uzvik ZDS neustavan.

Ako progresivna jugoljevica u Hrvatskoj nešto ne može smisliti, to su ta tri slova – ZDS. Podsjećaju ih da su ‘95. izgubili rat. Pa se zato furaju na antifašizam i izmišljenu priču da je Hrvatska “pobijedila u Drugom svjetskom ratu zahvaljujući partizanima”, kao da bi to i imalo neke veze s bilo čime i da je istina. Mislim, nemojte me krivo shvatiti, baš super da smo pobijedili u Drugom svjetskom ratu. Pobijeno je nakon rata stotinjak tisuća Hrvata, uvedena je diktatura, vraćeni smo pod vlast Beograda, milijun ljudi se iselilo do devedesete – što bi tek bilo da smo izgubili taj rat, poput Njemačke, Italije, Japana? Pa da su nas Englezi ili Amerikanci okupirali i uveli demokraciju u Jugoslaviju? Ovako smo, kažu, baš dobro prošli.

Ali bitno je tko je pobijedio u zadnjem ratu, on je temelj Hrvatske, a ne nikakav antifašizam koji se, onako usput rečeno, baš nigdje ne spominje u Ustavu pa je nejasno odakle je Ustavni sud, koji se smjesta javio priopćenjem o neustavnosti triju slova abecede, izvukao ideju da je taj pozdrav neustavan? A i da se spominje, i onda ostaje pitanje na temelju čega bi bio neustavan? Naime, u preambuli Ustava je u nabrajanju državnih ishodišta spomenuto sve i svašta, od kralja Tomislava do hrvatsko-ugarske nagodbe, od kneževa iz 7. stoljeća do kraljevine SHS, pa i do odluka ZAVNOH-a. Pa ako je ZDS neustavan jer nije u skladu s odlukama ZAVNOH-a, onda je to i demokracija jer je Hrvatska po svojim ishodištima kneževina, kraljevina i što već sve. I neovisnost je neustavna jer nam po takvom tumačenju Ustava valjda vladaju Habsburzi. A usto je i federacija Srba i Hrvata, jer tako piše u ZAVNOH-u. Pa je onda valjda Krajina bila legalna.

No zanimljivo kako svima, pa i vrlim sucima Ustavnog suda, uvijek promakne jedan detaljčić, a to je da se u Ustavu spominje i “odbacivanje komunističkog sustava” i da je to jedina ideološka odrednica upisana u hrvatski Ustav. A ZDS se upravo koristio u borbi protiv tog komunističkog jugoslavenskog sustava, 1991. godine. A istovremeno ustavnost petokrake nitko ne propituje, iako su stvari na temelju gornje formulacije upisane u Ustav valjda jasne: jedino ona može biti neustavna, ne ZDS, i ne morate biti ni ustavni sudac ni pravni stručnjak da biste to zaključili iz Ustava. Jer on je pisan za narod, ne za stručnjake.

No kako je Ustavni sud uglavnom odlagalište isluženih kadrova Stranke i Partije, takva nas tumačenja ne trebaju čuditi. Uostalom, to je isti sud koji je u obrazloženju odluke o legalnosti pobačaja naveo da je u Ustavu život najveća vrijednost, da su mu svi medicinski fakulteti od kojih je tražio mišljenje o tome kad počinje život rekli da je to začećem, pa onda svejedno odlučio suprotno vlastitim argumentima, politički oportuno.

URBANI RASIZAM

Progresivna Hrvatska protiv Hercegovaca

Slijedeći najnovije svjetske modne trendove, i u Zagrebu je organiziran prosvjed protiv rasizma i policijske brutalnosti u Americi. Hercegovci, naravno, nisu dobrodošli: njih smatraju “kockoglavim ognjištarima”. I poručuju im nek’ idu glasat’ u Bosnu jer građanska prava nisu za njih. Ozbiljno. Jedna moja prijateljica je njihovoj organizatorici prosvjeda poslala pitanje: “Smiju li doći i Hercegovci ili samo oni koji prozivaju Hercegovce krezubim, kockoglavim, zaostalim kriminalcima i izmišljaju priče o nestalim sirijskim djevojčicama?”. Odgovor od Maje, naravno, nije dobila.

Urbani rasizam u Hrvatskoj itekako postoji, trenutno je najviše uperen prema “Hercegbosancima”, ali to nije ničiji problem, dok je rasizam prema crncima u Hrvatskoj problem koliko i u Americi lustracija. I to zato što ga nikad nije bilo, a nije ga bilo zato što u Hrvatskoj nikad nije bilo ni crnaca u nekom spomena vrijednom broju, ako se ne računaju oni Jure Francetića. I zato što je Dubrovačka Republika kao prva država u svijetu, prije više od 600 godina, točnije 1416. godine, ukinula ropstvo.

A grad Korčula je to na lokalnoj razini učinio i dvjestotinjak godina ranije. Tako da mi ni s rasizmom ni s crncima veze nemamo. No umjesto da tu činjenicu iskoristimo u propagandne svrhe, što bi recimo Srbi svakako učinili, mi, eto, svojim problemima silom dodajemo još i američke, koje nemamo. Tako na kraju ovi prosvjedi protiv rasizma i brutalnosti američke policije u Zagrebu podsjećaju na svojevremene prosvjede protiv Richarda Nixona – u Moskvi. Ali kako neke naše dame vole slijediti modne trendove sa zapada, tako nas nije mimoišla ni ova patetika s klečanjem i prenemaganjem. Da je u New Yorku trend baciti se s petog kata na beton na glavu, neke bi i to učinile – i uskladile boju torbice s bojom betona.

 

POTOMCI HRVATSKIH KMETOVA

Svi naši i njihovi crnci

Postavlja se i pitanje, kad se već ide na priču o “kolektivnoj krivnji bijelih opresora”, tko bi kod nas zapravo trebao biti “crnac”, potlačena strana, kad pravih baš i nemamo? Možemo li mi potomci hrvatskih kmetova malo porušiti Beč i Peštu, popljačkati dućane i tražiti od Mađara i Austrijanaca da kleče pred nama, rasisti jedni i opresori? O Beogradu da se ne govori… ne vjerujem da bi organizatori ovog cirkusa to odobrili. Svi smo jednaki, ali su neki ipak malo jednakiji.

Reklo bi se, gledajući kako se olako Hrvatska priključila valu prosvjeda koji su našoj kulturi zapravo strani i imaju snažnu notu puritanskog moralističkog čistunstva i fanatizma, vidjela žaba da konja potkivaju. Daleko od toga da podržavam rasizam i policijsku brutalnost, ali prosvjedovati protiv tih stvari u Hrvatskoj jednostavno je deplasirano, ti prosvjednici ne znaju ni kopirati modni trend sa zapada a da to djeluje smisleno, već samo slijepo slijede političku modu. Naši bi “crnci”, ako ćemo već postavljati takve patetične igrokaze s klanjanjem i pranjem nogu u zamjenu za oprost od grijeha, mogli biti Romi. Obično njih policija zakači i izbatina, i u zatvoru završe puno češće, u odnosu na broj stanovnika, nego domicilni Hrvati, što bi po katekizmu političke korektnosti bio dokaz rasne nejednakosti. Kao i to što se Romi puno manje školuju, što je svakako posljedica rasizma i diskriminacije, a ne slučajno nečeg drugog povezanog s njihovom kulturom života, po tom istom katekizmu.

O razlici u primanjima između Roma i etničkih Hrvata isto bi se tako moglo dosta toga reći s aspekta političke korektnosti, kad se već toliko piše o razlici u primanjima između crnaca i bijelaca u SAD-u. Doduše, uvijek se nekako zaboravi spomenuti žute ljude, koji u SAD-u statistički zarađuju osjetno bolje od bijelih, jer to malo narušava pažljivo građenu sliku zlog bijelog opresora.
To što Romi zarađuju manje od nas “bijelih Hrvata” jasan je dokaz našeg rasizma spram njih, zar ne? Naše bjelačke privilegiranosti? Doduše, to malo vuče na Hitlera i priče da su Židovi “privilegirani” jer imaju više novca nego Nijemci… ali ajmo se praviti blesavi da taj obrazac nismo prepoznali.

A što se policijske brutalnosti tiče, zanimljivo kako hrvatske antife prosvjeduju zbog Floyda, koji s nama veze nema, ali nisu prosvjedovali zbog Darka Pajčića, dapače, dali su punu podršku policiji u zaštiti ćirilićnih ploča. Istina, Pajčić je bio alkoholičar, što je policiji kod nas – i naročito tadašnjem ministru Orepiću – bila izlika koju su “antife” zdušno podržale. Ono, policajac ga je samo malo gurnuo, a ovaj je pao i ubio se. No Floyd je po toj logici bio narkoman pa ga se valjda smjelo ubiti, zar ne? Organizatori prosvjeda su doslovce slijedeći američki obrazac doveli pet, šest crnaca, odnosno “Afrohrvata”, i ponavljali fraze svojih američkih uzora, a one, ako u SAD-u i imaju neki izvorni smisao i podlogu – ma koliko same po sebi bile nakaradne – ovdje nemaju baš nikakav. Ipak, najjači je bio zahtjev, izrečen na transparentu, da se ukine policija. To traži ekipa koja inače zahtijeva dugogodišnje zatvorske kazne za svakog tko nešto dobaci okupljenima na “Prideu” za govor mržnje – i, naravno, apsolutnu slobodu govora za sebe, da mogu vrijeđati koga god požele bez ograničenja. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi “Pride” organizirali bez mrske im policije. Ili jednostavno računaju da bi red umjesto policije održavala rulja spremna na linč?

NASILJE U OBITELJI

Istanbulska u teoriji i praksi

Čim su iz policije javili da se napad na Domagoja Hajdukovića, saborskog zastupnika SDP-a i predsjednika ŽO-a SDP-a Osječko-baranjske županije te nositelja liste SDP-a u IV. jedinici na predstojećim izborima, tretira kao “nasilje u obitelji” i da je počinitelj voditelj ureda predsjednika SDP-a Davora Bernardića i njegova desna ruka, bilo je jasno da ovaj put neće biti onakvog razvlačenja nasilnika po medijima kao što je bilo s nekim HDZ-ovcima. I da se Babe i Veljača ovaj put neće javiti. Da novinari neće previše pitati ni istraživati, prenijet će se tek agencijske vijesti.

No poseban šarm priči daju detalji, poput onog da se napadnuti i teško pretučeni Hajduković zadnjih mjeseci znao pojaviti sa šljivom pod okom, ili slomljene čeljusti, barem tako kažu neki anonimni SDP-ovci za Jutarnji. On je tada rekao da je pao niz stepenice ili takvo nešto. A njima je sad, kad razmisle o tome, to malo sumnjivo. Bosna svjećice, reklo bi se. Ili onog da su i Mikulin i Hajduković i SDP u cjelini bili veliki pobornici Istanbulske konvencije. Koja se, inače, u praksi pokazala posve beskorisnom u smislu zaštite bilo koga od nasilja, ali učinkovitim ideološkim oružjem.

Ili onog da je optuženi Mikulin nedavno, kad je Milanović verbalno napadnut od nekog HDZ-ovca – što je znatno pridonijelo njegovoj pobjedi – napisao: “Milanović napadnut na biračkom mjestu. To je ta njihova Hrvatska. Ja želim normalnu. Izađi i glasaj. Izađi i bori se”. Ovo “izađi i bori se”, nakon što je u javnosti pretukao ljubavnika, dobiva potpuno drukčije konotacije. A ovo o normalnoj Hrvatskoj, bez nasilja, no… dobro. To se ne broji kad oni to rade. To je onda normalna Hrvatska, po Mikulinu. Ipak, valja zabilježiti da je arhitekt Kolindina izbornog poraza, osječko-baranjski župan Ivan Anušić, izjavio kako je jako dobro zbog ovakvih slučajeva da imamo Istanbulsku i da je ratificirana. Jer se to sad tretira kao obiteljsko nasilje, a inače bi se tretiralo kao nasilje kao takvo. Izgleda da je čovjek, nakon što je pomogao Kolindi da izgubi izbore, odlučio pomoći i Plenkoviću na isti način.

MEDIJSKI TRETMAN

Glasni oko HDZ-ovca, tihi oko SDP-ovca

Teško je ne primijetiti da su mediji oko svega diskretni upravo koliko su oko HDZ-ova župana koji je tukao ženu bili glasni. Nema nikakvih specijalnih emisija o obiteljskom nasilju ni dodataka dnevniku, kao u slučaju solinskog vijećnika koji je pijan prebio ženu jer je 12 godina ranije popila kavu s prijateljem pa joj rekao da kaže da je pala niz stepenice. Kako vidimo, i Hajduković je padao niz stepenice pa nikom ništa nije bilo čudno. Imali smo slučaj HDZ-ova župana Tomaševića u Požegi, doduše, taj slučaj nije baš posve jasan i jednoznačan i priča njegove supruge je nekonzistentna pa treba ostaviti i mogućnost da se radi o optužbama žene ostavljene zbog ljubavnice. No svejedno, mediji su “ubili Boga” u Tomaševiću.

Imali smo Sauchu, Milanovićeva šefa kabineta koji je, prije nego što je zaglavio u aferi s dnevnicama, pijan (ili, vjerojatnije, našmrkan) izazvao kaos na Sljemenu nasilničkim ponašanjem, uz tipično krkansko “jel znaš ti ko sam ja”. Sad imamo šefa Bernardićeva kabineta koji se od HDZ-ovih nasilnika o kojima se toliko pisalo i govorilo razlikuje tek po tome što ne tuče svoju ženu, nego svog dečka. Fascinantno je – iako zapravo čak i pohvalno – kako su mediji brzo odustali od mrcvarenja Bernardića, koji je u početku olako prešao preko svega, u stilu “ništa se nije dogodilo”, dok bi nekog drugog jednostavno satrali da mu se pod nosom dogodilo nešto takvo, a on o svemu ništa, kao, nije znao i još je pokušao sve minorizirati.

“Davor Bernardić ne relativizira taj napad već danas u trenutku predstavljanja reforme pravosuđa nije raspolagao informacijama o identitetu počinitelja napada”, poručili su. Kad bi Plenković, kojem su mediji inače prilično skloni, izašao u javnost s pričom da nije imao pojma da je napadač na njegova zastupnika čovjek koji mu sjedi doslovce pod nosom, svi bi ga razapeli jer ili vrlo drsko laže ili je jednostavno lijevi ignorant koji nema pojma što radi njegova desna ruka. Odnosno, nema pojma što se oko njega događa. Ja sam ipak za to da se Bernardiću da “the benefit of the doubt”. Smotan je, nije zaštitnik obiteljskih nasilnika, pa ni onih u “svakoj” obitelji. Ali nekom drugom bi to mediji tako olako napakirali da nije normalno.

LIJEVI NACIONALIZAM

Hrvatska ljevica je zapravo jugodesnica

Ovih je dana Mađarska obilježila 100 godina od jednog od tragičnijih događaja u svojoj povijesti – Trianonskim ugovorom nakon 1. svjetskog rata, koji je završio komadanjem Austro-Ugarske od Antante, ostala je bez velikog dijela svojeg teritorija, dobrim dijelom naseljenog Mađarima – naročito dio koji je pripao Rumunjskoj. Ostatak je dobila Srbija (velik dio Vojvodine), Čehoslovačka (cijelu Slovačku), Slovenija… i tako dalje. I da, jedan dio “velike Mađarske” pripao je Hrvatskoj: Međimurje. To je ta famozna karta “velike Mađarske” koja, po našim medijima, pokriva pola Hrvatske i Rijeku.

A onda se još digla frka oko Rijeke jer je portal Index, vjerojatno (zlo)namjerno, pogrešno preveo natpis na spomeniku pa je ispalo da je Rijeka “mađarsko more” umjesto izvornog “Mađari, na more”, što je ionako napisao Lajos Kossuth kako bi potaknuo gradnju pruge do Rijeke. I da, kad smo kod toga, prugu do Rijeke sagradili su upravo Mađari i time omogućili razvoj luke Rijeka – dok Hrvatska / Jugoslavija od Austro-Ugarske nije pošteno obnovila rafineriju u Rijeci, kamoli sagradila tako nužnu nizinsku prugu, a luka propada. Mađari su imali varijantu sagraditi i tu nizinsku prugu, ali kao i obično s nama se nisu uspjeli dogovoriti.
No zanimljive su reakcije Obersnela, koji je oštro zaprijetio Mađarima zbog karte koja s Hrvatskom zapravo nema veze, dok mu karte Jugoslavije koja je de facto bila okupacijska država (a ne “naša” kako antife tvrde) nimalo ne smetaju, i Milanovića, koji nas uvjerava da Orban samo što nije pokrenuo tenkove na Hrvatsku (kad bi i imao teritorijalnih pretenzija, kako bi to uopće mogao kad je Mađarska dio NATO-saveza?). Oni samo potvrđuju ono što odavno tvrdim, da je hrvatska ljevica zapravo jugodesnica.

Oni su po potrebi veliki nacionalisti kad treba Hrvatsku braniti od nepostojećih teritorijalnih pretenzija Mađara, kad treba sabotirati prodaju INA-e istima i pokrenuti kakvu unaprijed izgubljenu arbitražu s njima koja uglavnom služi dizanju tenzija, a Index, kojem se gadi bilo kakav nacionalizam uperen prema Srbiji, postaje maltene “ustaški” portal kad se spomenu Mađari. Što bi se reklo, što je više objeda i laži, Orban mi je miliji i draži.

KERUM U STEČAJU

Tajkun koji voli ljude

“Ja imam genetsku crtu da sam humanitarac. Volim ljude, volim pomagati”. Rekao je to Željko Kerum, tajkun. Tajkuni su inače poznati po humanitarnoj crti, naročito Kerum. Ok, Splićani kažu da on stvarno i zna pomoći potrebitima, no nekako nije umjesno da se tajkun time hvali, najblaže rečeno, jer se nitko nije obogatio humanitarnim radom.
No to nije najbolji dio njegova gostovanja na TV-u. Kerum bi učas riješio problem turizma i korone. “Da sam ja ministar turizma, u roku od pet minuta bih spasio sezonu. Nazvao bih premijere Mađarske, Slovačke i Srbije i dogovorio popuste za ljetovanja, nekakve akcije… Oni nam sada trebaju. Pustite ratove i politiku. Srbi vole doći na Jadran i trebaju se osjećati sigurno. Njihov novac nam sada može pomoći. Bosanci nemaju para, a Slovenci su škrti. Dobro da me niste još pitali gdje su Talijani. Pa što će nam sad oni kad su ionako zaraženi”, ispalio je Kerum (Srbi naravno nisu zaraženi, po Kerumu). Zar Kerum misli da resorni ministar nije razgovarao, ne doduše s premijerima nego drugim ministrima u tim zemljama, i dogovarao takve stvari? Imamo već otvorenu ultrajeftinu liniju prema Češkoj, da se ne govori o drugom. No to je hrvatska politika: za svaki problem postoji jednostavno i brzo rješenje, dok god to nije vaš problem. Kerumova firma za nekoliko dana ide u stečaj, to nije riješio, ali turizam? Nema problema.

Najbolji je ipak dio kad je on, koji je kao tajkun ušao u politiku, pitao Mariju Selak-Raspudić da što će ona i suprug u politici kad su ionako situirani, imaju novca, kao, ne treba im to? Ukratko, iskritizirao je sve treće opcije, Most, Škoru, ali je nahvalio HDZ i Plenkovića. Na kojeg valjda računa kao na budućeg koalicijskog partnera, u zamjenu za određene, je li, ustupke. A to je upravo model po kojem HDZ i, u jednoj mjeri, SDP, vladaju, koristeći “živopisne” likove poput Keruma kojima svašta prolazi jer su ionako “oriđinali” kojima se prašta lupanje gluposti. Oni nerijetko govore ono što partija misli, a ne usudi se naglas izgovoriti kako ne bi ispala neozbiljna. Najgore je što usluge tih oriđinala obično nisu besplatne – oni su stvarni generator korupcije u politici.

Marcel Holjevac, 7Dnevno

www.hkz-kkv.ch

181 -2020

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU