Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

NAJVE─ćE KOLEKTIVNO IZLJE─îENJE U POVIJESTI ─îOVJE─îANSTVA      (13.04.2011.)

Stolje─çima je homoseksualnost u normalnim dru┼ítvima smatrana poreme─çajem. Ali godine 1973. homoseksualnost je uklonjena sa liste mentalnih oboljenja u SADu, a taj primjer slijedile su i zemlje zapadne Europe. Preko no─çi homoseksualci su postali 'normalni'. Homoseksualni aktivisti pozivaju se na tu odluku ameri─Źkih psihijatara. Mo┼że li jedna politi─Źka odluka u─Źiti nekoga zdravim? Poznato je da je u znanosti argument ve─çine najslabiji argument. Tim vi┼íe ┼íto je Ameri─Źko udru┼żenje psihijatara tu odluku donijelo ne samo pod pritiskom, ve─ç i sa jedva natpolovi─Źnom ve─çinom! A kako je uop─çe do┼ílo do tog 'najve─çeg kolektivnog ozdravljenja' u povijesti ─Źovje─Źanstva?

Da bi odgovorili na to pitanje, potrebno je oti─çi u vrijeme Prvog svjetskog rata. Komunisti su tada povjerovali da je do┼íao njihov trenutak, diljem Europe pozvali su radnike na ustanak. Od Rusije do Njema─Źke podignuta je revolucija koja je neslavno zavr┼íila; radnici Zapada, taj mitski proletarijat odbio je odigrati ulogu koju mu je Marx namijenio. I ne samo da su odbili odigrati tu ulogu, ve─ç su toljagama umlatili i ustrijelili Rosu Luxemburg i marksisti─Źke ustanike u Bavarskoj i sru┼íili nakon samo nekoliko mjeseci komunisti─Źki re┼żim B├ęle Kuna u Budimpe┼íti.

Čak i u Rusiji gdje su boljševici nasiljem i prevarom došli na vlast, ruski se narod nije obratio na komunizam, nego ih je mrzio. Ništa od onoga što su marksisti predvidjeli, nije se ostvarilo. Njihov trenutak je došao i prošao, a oni su ispali budale.

Rušenje temelja društva

Kako su marksisti reagirali? Ve─çina se razo─Źarala, neki su se, poput Mussolinija, okrenuli nacionalisti─Źkim idejama, a oni koji su ostali vjerni Marxu kao glavnog krivca za neuspjeh ozna─Źili su kr┼í─çanstvo i tradiciju. Dok god se iz du┼íe zapadnog ─Źovjeka ne iskorijene tradicionalne vrijednosti i kr┼í─çanstvo, taj imunitetni sustav Zapada, revolucija ─çe biti nemogu─ça. Radnici su 'izdali' revoluciju, pa su novi vojnici revolucije prona─Ĺeni me─Ĺu homoseksualcima, lezbijkama, feministicama.

Gy├Ârgy Lukacs, biv┼íi agent B├ęle Kuna, nakon propasti revolucije pobjegao je iz Ma─Ĺarske. On je svoje ideje s pravom nazvao 'demonskima'. Promicao je razvrat me─Ĺu ┼żenama i djecom koji je imao za cilj ru┼íenje obitelji kao temelja zapadnog dru┼ítva. Neomarksisti su se odlu─Źili za promjenu strategije: umjesto da prvo osvoje vlast, a onda name─çu kulturu, trebaju prvo promijeniti kulturu, a onda ─çe im vlasti sama do─çi u ruke. Lukacs i drugi neomarksisti osnovali su 1923. na Frankfurtskom sveu─Źili┼ítu 'Institut za dru┼ítvena istra┼żivanja', koji ─çe kasnije postati poznat kao Frankfurtska ┼íkola. Desetak godina kasnije, bje┼że─çi pred nacistima, spakirali su svoju ideologiju i do┼íli u Ameriku. U pedesetim i ┼íezdesetim godinama proveli su tzv. kulturnu revoluciju - preuzeli gotovo cijelu industriju zabave, medije, ┼íkole, fakultete. Etiketiranje, progla┼íavanje protivnika fa┼íistima i mentalno poreme─çenima bio je na─Źin na koji su djelovali. Svaku osudu njihovog djelovanja i izno┼íenje druga─Źijih stavova nazvali su 'govor mr┼żnje' iako je mr┼żnja bila ono ┼íto je isijavalo iz njihovih knjiga, pamfleta i cjelokupnog djelovanja: mr┼żnja prema obitelji, vjeri, moralu, tradiciji.

Znanost u slu┼żbi prikrivanja seksualnih izopa─Źenja

U isto vrijeme djelovao je Alfred C. Kinsey, omiljeni ideolog homoseksualnih aktivista. Skrivaju─çi se iza fasade znanstvenika, zagovarao je prihva─çanje homoseksualnosti, ali i nekrofilije, pedofilije, zoofilije... Razlozi za to bili su osobne prirode, budu─çi da je Kinsey bolovao od ─Źitavog niza seksualnih poreme─çaja i nastranosti, od homoseksualnosti i pedofilije do sado-mazohizma. Kinsey 1947. osniva 'Institut za istra┼żivanje seksualnosti' odakle ─çe krenuti i poznata seksualna revolucija iz ┼íezdesetih. Umjesto da se bavi znanstvenim istra┼żivanjima, iza zidova tog instituta odvijale su se najgore seksualne perverzije, orgije sa suradnicima i njihovim ┼żenama, studentima. a sve uz kamere.4

Za pokretanje seksualne revolucije bilo je potrebno vi┼íe od udovoljavanja bolesnim seksualnim fantazijama u tajnosti instituta, i Kinsey je to znao. Stoga je napisao dvije knjige i u javnosti uvijek nastupao kao neutralni znanstvenik. Njegova strategija bila je u tome da seksualne devijacija progla┼íava ─Źestim, a po njegovoj logici kad se ne┼íto doga─Ĺa ─Źesto, onda je to i normalno. Do danas se pote┼że njegova tvrdnja da homoseksualci ─Źine oko 10 % populacije. No, malo je poznato da je Kinsey svoje istra┼żivanje proveo uglavnom na zatvorenicima i to seksualnim prijestupnicima, me─Ĺu kojima je kao ┼íto i sam priznaje bilo nekoliko stotina mu┼íkih prostitutki. Glume─çi neutralnog znanstvenika Kinsey je gr─Źevito prikupljao podatke koji bi mu pomogli u prikrivanju vlastitih seksualnih izopa─Źenosti. Tako gospodina X (Kinsey ga tako naziva da mu prikrije identitet) koji je prema vlastitom priznanju imao seksualne odnose sa stotinama mladi─ça i djevojaka predadolescentne dobi opisuje ne kao seksualnog monstruma ve─ç:

"Tih i miran ┼íezdesetogodi┼ínjak ljubazne i blage naravi - uop─çe jedno divno i nenametljivo ─Źeljade."

O pedofiliji Kinsey dalje piše:
"Te┼íko je shvatiti za┼íto bi se dijete, osim ako nije kulturalno uvjetovano, uznemirilo ┼íto mu netko dodiruje genitalije, kada vidi genitalije kod drugih ili kada do┼żivi neki jo┼í specifi─Źniji seksualni kontakt."

Kinseyev institut i Frankfurtska škola proveli su široku revoluciju i utjecali na milijune mladih ljudi Zapada, preko Hollywooda, medija, fakulteta, škola, knjiga. u šezdesetima se revolucija širila kao zaraza.

Ve─ç je 1968. pod utjecajem Kinseya homoseksualnost u DSM-u (Dijagnosti─Źki i statisti─Źki priru─Źnik mentalnih poreme─çaja) izbrisana sa liste sociopatskih poreme─çaja. Godine 1973., pod prijetnjama i zastra┼íivanjem homoseksualnih aktivista i drugih lobija, a na prijedlog dr. Roberta L. Spitzera (o ovom uglednom znanstveniku i lije─Źniku, te o njegovim te┼íkim predomi┼íljanjima, biti ─çe jo┼í rije─Źi u daljnjem tekstu) homoseksualnost je politi─Źkom odlukom izbrisana s liste poreme─çaja.

Dr. Charles Socarides je autor brojnih knjiga i dobitnik nagrade Distinguished Professor Award (Nagrada za istaknutog profesora), koju mu je dodijelilo udru┼żenje britanskih psihologa i psihoanaliti─Źara (APP). Evo kako on opisuje na─Źin na koji je ameri─Źko udru┼żenje psihijatara promijenila homoseksualnost od patolo┼íkog stanja u '┼żivotni stil':

"Homoseksualni aktivisti nisu tada napadali sve─çenike. Napadali su ─Źlanove svjetovnog 'sve─çenstva', zajednicu psihijatara, i neutralizirali je radikalnim redefiniranjem same homoseksualnosti. Godine 1972. i 1973. uspjeli su pridobiti vode─çe ljude u Ameri─Źkom udru┼żenju psihijatara pa su nizom poteza i izravnih obmana preko no─çi 'izlije─Źili' homoseksualce - sudskim nalogom. Uspjeli su to udru┼żenje pridobiti da izjavi kako odnos s istim spolom nije poreme─çaj, nego samo 'stanje' - jednako neutralno kao i ljevorukost. Mi koji se nismo suglasili sa tom novom politi─Źkom definicijom ubrzo smo u┼íutkani na vlastitim stru─Źnim sastancima. Na sveu─Źili┼ítima su ukinuta na┼ía predavanja, a znanstveni ─Źasopisi odbijali su nam objavljivati znanstvene radove."

'Poplava' homoseksualaca u medijima

┼áezdesetih i sedamdesetih su studenti Frankfurtske ┼íkole i Kinseyevog instituta (dva najpoznatija Kiseyeva studenta su Hugh Hafner, osniva─Ź Playboya, i Harry Hay, osniva─Ź homoseksualnog pokreta) zauzimali svoje pozicije u dru┼ítvu i vrata medija i fakulteta za homoseksualne aktiviste pomalo su se otvarala. Danas homoseksualci 'preplavljuju' medije, te nastoje relativizirati svoju bolest i svesti sve pod varijantu normalnoga. Jo┼í od sedamdesetih godina populariziraju se razne serije i filmovi gdje postoje likovi homoseksualci, koji su osmi┼íljeni kao zanimljivi i pozitivni likovi, ┼íto je u suprotnosti sa realnim ┼żivotom. Dr. Socarides imao je prilike upoznati svu tragediju homoseksualnosti na primjeru vlastitog sina. Pa ipak, upravo je dr. Socarides uz dr. Annu Freud imao najve─çe uspjehe u lije─Źenju. ─îetrdeset godina je lije─Źio homoseksualce, te izvje┼í─çuje o ? uspje┼ínih lije─Źenja. O populariziranju homoseksualnosti u medijima od sedamdesetih na ovamo, on pi┼íe:

"Televizijski i filmski redatelji po─Źeli su snimati filmove i serije koje promi─Źu homoseksualnost kao legitiman na─Źin ┼żivota. Jedan odbor za pra─çenje homoseksualnosti naredio je Hollywoodu ┼íto smije, a ┼íto ne smije snimati glede homoseksualnosti. Velike nakladni─Źke ku─çe odbile su objavljivati knjige koje su bile protivne homoseksualnoj revoluciji. Homoseksualci i lezbijke utjecali su na seksualni odgoj u ameri─Źkim ┼íkolama, a homoseksualni aktivisti su zauzeli vode─ça mjesta na ameri─Źkim fakultetima. Zakonodavna tijela saveznih dr┼żava poni┼ítila su zakone protiv sodomije."

Zadnjih godina svjedoci smo agresivne kampanje u svim hrvatskim medijima koji slijepo slijedile obrasce rada Hollywooda i MTV-a. U emisijama kao ┼íto su 'In magazin', 'Red Carpet', 'Big Brother', 'Farma'... neprestano se propagira bolesno i izopa─Źeno pona┼íanje. Osobe kojima je potrebna stru─Źna pomo─ç ─Źesto su 'zvijezde' ili ─Źak voditelji tih emisija. Takvi sadr┼żaji se emitiraju u popodnevnim i ranim ve─Źernjim terminima. ┼áto re─çi svojoj djeci kad na televiziji vide dva mu┼íkarca kako se ljube?! Stjepan Lice bio je ─Źlan vije─ça HRT- a i otvoreno je progovorio o homoseksualizaciji dru┼ítva:

"Homoseksualnost sve vi┼íe postaje stvar pomodnosti, jer se ona postavlja kao kriterij i put u modernost. Svjedoci smo homoseksualizacije na┼íeg dru┼ítva. Ali homoseksualnost nije na─Źin ┼żivota, ve─ç nesnala┼żenje u njemu."

Treba samo pogledati modne piste. Posljednjih godina propagiraju se mr┼íave djevojke bez grudi koje sli─Źe na dje─Źa─Źi─çe, te ljepu┼íkasti, njegovani i feminizirani manekeni. Trend metroseksualaca nije potrebno izri─Źito ni nagla┼íavati. Modna i farmaceutska industrije pune su homoseksualca. Stoga ne treba ─Źuditi ┼íto mnogi imaju nejasne predstave o ovoj bolesti i ┼íto je sve vi┼íe ljudi zbunjeno i zavedeno propagandom i stereotipima iz medija. Neki od najmonstruoznijh masovnih ubojica bili su homoseksualci (A. Cunanan, J. Dahmer, J.W. Gacy.), ali o njima nikad ne─çete na─çi ni┼íta u medijima, jer se ne uklapaju u la┼żnu sliku dobro─çudnih i veselih 'gejeva' kakvu nam name─çu mediji, u nizu fiktivnih likova iz filmova i serija, koje u pravilu glume heteroseksualci. Zato danas mnogi ljudi kao hipnotizirani ponavljaju da homoseksualnost nije bolest nego 'stanje'. Biv┼íi homoseksualni aktivist i izlije─Źeni homoseksualac, Michael Glatze medije vidi kao jednog od glavnih uzro─Źnika homoseksualnosti:

"Homoseksualizam je uzeo gotovo 16 godina mog ┼żivota i ispunio moj ┼żivot la┼żima uz pomo─ç masovnih medija koji ciljaju na djecu i poku┼íavaju ih uvjeriti u to da je homoseksualizam normalan oblik pona┼íanja."

Ne mo┼że se svakog homoseksualca izlije─Źiti niti se svakog heteroseksualca mo┼że u─Źiniti homoseksualcem. No na┼í poznati psihijatar dr. Vladimir Gruden potvr─Ĺuje va┼żnu ulogu medija:
"Homoseksualnost ─Źu─Źi u mnogim ljudima, a posebno ─çe se razviti ako se na razli─Źite na─Źine reklamira."

A rabi Rosenberg iz udruge lije─Źenih homoseksualaca i lezbijki 'Jonah' zaklju─Źuje:
"Mnogi biv┼íi homoseksualci ka┼żu da je najdublji razlog za njihovu depresiju bio veliki pritisak kojemu su bili izlo┼żeni kako bi svoje osje─çaje smatrali uro─Ĺenim i nepromjenjivim."

U medijima se s druge strane neprestano napada Katoli─Źka crkva zbog pedofilskih skandala u njezinim redovima, ali ne─çete na─çi ─Źinjenicu da su homoseksualci prema istra┼żivanjima znatno skloniji pedofiliji od heteroseksualaca. Mediji namjerno ignoriraju ─Źinjenicu da 97 % tih pedofilskih skandala datira iz vremena 1960.- 1985. kada je katoli─Źka hijerarhija u SAD i drugdje na Zapadu pre┼íutno dozvolila re─Ĺenje homoseksualaca i da je vi┼íe od 80 % ┼żrtava sve─çenika - pedofila dje─Źaci. Ve─ç po─Źetkom osamdesetih Crkva je ponovno uvela zabranu re─Ĺenja homoseksualaca, ┼íto je urodilo plodom. Samo 3 posto slu─Źaja pedofilije u Katoli─Źkoj Crkvi u SAD-u dogodilo se nakon 1990. i ni jedan u razdoblju 2000. - 2004.

Vidimo da je mogu─çe problem donekle rije┼íiti boljim nadzorom homoseksualaca, ali je li mogu─çe njihovo potpuno izlje─Źenje i uspje┼ína resocijalizacija?

Lije─Źenje homoseksualaca

Spomenuti dr. Robert Spitzer, profesor psihijatrije na Sveu─Źili┼ítu Columbia je znanstvenik koji je potaknuo Ameri─Źko udru┼żenje psihijatara 1973. na uklanjanje homoseksualnosti kao mentalnog poreme─çaja iz DSM. Dr. Spitzer je s vremenom pod teretom znanstvenih ─Źinjenica promijenio stav. Godine je 2001. i 2003. objavio svoju analizu izlje─Źenja homoseksualaca, i na temelju 200 slu─Źajeva izlije─Źenih homoseksualaca i lezbijki, te zatra┼żio vra─çanje homoseksualnosti na listu bolesti. O prijetnjama njegovoj obitelji, koje su tada uslijedile, nerado je govorio.

Dr. Spitzer nije jedini koji je promijenio mi┼íljenje. Poznati psiholog Richard Cohen je izlije─Źeni homoseksualac, a danas sam uspje┼íno lije─Źi homoseksualce. Talijanskog glazbenika Giuseppea Poviu je izlije─Źio klini─Źki psiholog Joseph Nicolosi, a nakon toga i dvojicu Povijinih prijatelja. Povia je svojedobno izjavio:
"Ljudi nisu homoseksualci, oni postaju homoseksualci ovisno o tome s kim se dru┼że."

Osniva─Źica lezbijskog ─Źasopisa Venus (1995) i lezbijska aktivistica, Charlene Cothran je 2006. javno obznanila da je napustila homoseksualni na─Źin ┼żivota. Zanimljivo je i izlje─Źenje vode─çeg homoseksualnog aktivista, osniva─Źa magazina Young Gay America (YGA). To je bio 'mainstream' magazin kojeg su naru─Źivale ┼íkole, knji┼żnice i druge javne ustanove, a bavio se promoviranjem homoseksualizma kao na─Źina ┼żivota. Michael Glatze je prekinuo 10-godi┼ínju vezu koju je imao sa drugim suosniva─Źem tog magazina, te javno objavio da vi┼íe nije homoseksualac. Glatze ka┼że:

"Iscjeljivanje rana uzrokovanih homoseksualnim pona┼íanjem nije jednostavno - malo je stvarne podr┼íke. A ona koja postoji je osramo─çena, ismijana i u┼íutkana agresivnom retorikom masovnih medija koji promoviraju homoseksualizam kao normalan oblik pona┼íanja ili u─Źinjena ilegalnim izvrtanjem zakona. Morao sam pro─çi kroz izrugivanje i 'glasove' neprihva─çanja od svih koji su za to saznali. Cilj homoseksualne agende je u─Źiniti da ljudi prestanu uop─çe i postavljati pitanje napu┼ítanja homoseksualizma, bez obzira na pitanje je li to mogu─çe.
Dugo vremena sam negirao istinu i jo┼í uvijek osje─çam krivnju zbog toga. Kao vo─Ĺa 'gay' pokreta mnogo sam puta imao priliku govoriti javnosti. Da imam priliku povu─çi neke od stvari koje sam govorio, u─Źinio bih to. Sada kad znam da je homoseksualnost pohota i pornografija zamotano u jedno, nikada ne─çu dozvoliti nekome da me uvjeri u suprotno, bez obzira na to koliko fine bile njihove rije─Źi i koliko tu┼żna bila njihova pri─Źa. Vidio sam to, znam istinu...
U mom iskustvu 'coming out' od utjecaja homoseksualnog mentalnog sklopa je bila posve osloba─Ĺaju─ça, najljep┼ía i najnevjerojatnija stvar koju sam ikada do┼żivio u vlastitom ┼żivotu."

Ovo su rije─Źi predsjednika udruge 'Exodus International' koja okuplja homoseksualce i biv┼íe homoseksualce, Alana Chambersa:
"─îinjenica je da postoje deseci tisu─ça mu┼íkaraca i ┼żena koji su kao i ja nadvladali homoseksualizam... mi smo ┼żivi dokaz!"

Unato─Ź ovim ohrabruju─çim rije─Źima, sama pomisao na lije─Źenje homoseksualaca kod homoseksualnih aktivista izaziva agresiju. Znanstvene ─Źinjenice, me─Ĺutim, govore druga─Źije od parola tih aktivista. Od onih bolesnika koji pristupe terapiji, oko 30 - 60 % bude potpuno izlije─Źeno. Samo zadnjih desetlje─ça u SAD-u i Nizozemskoj je izlije─Źeno vi┼íe od 25 000 homoseksulaca22. Uspje┼íno su lije─Źili i danas lije─Źe homoseksualce G. V. Ardweg, Ch. Meves, R. Cohen, J. Nicolosi, Ch. Vonholdt, L. Payne, W. Gasser, Anna Freud, V. Frankl, Ch. Sociarides i mnogu drugi. ─îak i da prihvatimo zabludu da je homoseksualnost neizlje─Źiva, zar zato nije bolest? Mnoge bolesti su neizlje─Źive, poput side ili shizofrenije, pa nikome ne pada na pamet da shizofreni─Źare proglasi normalnim.
Utemeljitelji psihijatrijske i psihonaliti─Źke znanosti kao i psihologije bilo su po tom pitanju jednoglasni. Ve─ç je 1932. profesor Schultz-Hencke napisao da su razli─Źiti oblici homoseksualnosti, uklju─Źuju─çi i odre─Ĺene karakteristike osobnosti, koje ─Źesto mo┼żemo primijetiti kod homoseksualaca, psiholo┼íki poreme─çaji. Alfred Adler i Wilhem Stekel bili su istog mi┼íljenja. Ni Freud nije imao dileme, za njega je homoseksualnost bila psihi─Źki poreme─çaj, i razra─Ĺivao je razli─Źite metode lije─Źenja homoseksualaca. Osobito je u tome daleko oti┼íao C. G. Jung koji je objasnio:

"Homoseksualni muškarac nespoban je pronaći muškost duboko u svojoj nutrini. Stoga je pokušava naći na biološko-seksualnoj razini."

Viktor Frankl, otac logoterapije, nazivao je homoseksualnost perverzijom i bole┼í─çu. U novije vrijeme znanstvenici po─Źinju priznavati ono ┼íto Freud, Jung, Frankl i ostali nikad nisu ni dovodili u pitanje - homoseksualnost je bolest. U posljednjih nekoliko godina izlaze znanstveni radovi mainstream znanstvenika koji dokazuju povezanost homoseksualnost i psihopatologije, poput onih dr. J. M. Baileya, dr. G. Remafedija i dr. R. Friedmana. O radovima i studijama prema kojima se homoseksualnost mo┼że uspje┼íno lije─Źiti u nas je govorila dr. Verdijana Pavlovi─ç.

Da li se homoseksualcem ra─Ĺa ili postaje?

─îesto se u raspravama sa homoseksualnim aktivistima ─Źuje fraza: "Mi se takvi ra─Ĺamo." Je li to istina? Poznati austrijski psihijatar E. Ringel ka┼że:
"Homoseksualnost nema nikakve veze sa naslje─Ĺivanjem, predispozicijama ili hormonalnim poreme─çajem, ona je zapravo neurotski simptom, ┼íkolski primjer jedne seksualne simptomatike iza koje se zapravo krije neki poreme─çaj osobnosti."

I. Bieber ide još dalje: "Ne postoje homoseksualci, samo latentni heteroseksualci."

A jedan izlije─Źeni homoseksualac, C. Cook, je primijetio: "Na┼ía heteroseksualnost le┼żi zatrpana tisu─çama strahova."

Isto potvr─Ĺuje izlije─Źeni homoseksualac, psiholog dr. R. Cohen: "'Nitko nije ro─Ĺen kao homoseksualac.'"

Cohen ka┼że da homoseksualnost nije seksualni problem, nego poreme─çaj u razvoju s obzirom na vlastiti identitet. Va┼żnu ulogu u razvoju homoseksualnog poreme─çaja ima odnos sa ocem. O─Źeva mu┼íkost vrlo je va┼żna za razvoj djeteta. To potvr─Ĺuju i istra┼żivanja dr. Satinovera, koji je desetlje─çima istra┼żivao homoseksualnost. Otkrio je da me─Ĺu ortodoksnim ┼Żidovima gotovo nema homoseksualaca ┼íto govori protiv teze da se homoseksualci takvi ra─Ĺaju.

Iako su na to potro┼íeni milijuni, do sada nikome nije uspjelo dokazati da je homoseksualnost nasljedna. Svi takvi poku┼íaji su do┼żivjeli neuspjeh, iako su homoseksualni lobiji bogato sponzorirali istra┼żivanja. Najpoznatija takva istra┼żivanja, ona Le Vaya iz 1991. i D. Hamera iz 1998. pokazala su da je 'gay gen' zapravo 'nepostoje─çi fantom'. Pretpostavimo da bi netko i uspio dokazati da se homoseksualci takvima ra─Ĺaju. ┼áto bi to promijenilo? Homoseksualnost bi i dalje ostala bolest. Ljudi se ra─Ĺaju i s mani─Źnom depresijom, shizofrenijom, Downovim sindromom i drugim bolestima.

Homoseksualnost - zlo, a ne varijanta prirode

Za┼íto je lav sa tri noge deformacija, a ne varijanta prirode? Jer su za normalno funkcioniranje i pre┼żivljavanje potrebne ─Źetiri noge. Kada bi se samo jedan posto lavova ra─Ĺalo sa tri noge, ali nekom tehnikom moglo jednako dobro tr─Źati i loviti kao lavovi sa ─Źetiri, onda bi tronogi lav bio samo varijanta prirode. No, zbog zna─Źenja koje za lava imaju ─Źetiri noge, tronogi lav je deformacija, a ne varijanta jer mu nedostaje ono ┼íto bi trebao imati. Primijenimo to na homoseksualnost. Za┼íto je homoseksualnost deformacija? Promatranje spolne strukture mu┼íkarca i ┼żene, te analiza njihove svrhe pokazuje da seksualno sjedinjenje dvojice mu┼íkaraca nije mogu─çe. ┼áto god ta dvojica radila ostaje sterilno i ne dolazi do stvarnog sjedinjenja.

┼Żivotinje kao uzor?

Jo┼í jedna ─Źesta izlika homoseksualnih aktivista je da se homoseksualnost mo┼że na─çi me─Ĺu ┼żivotinjama i da je homoseksualnost prema tome prirodna. Ovo je mije┼íanje pojmova. Nije prirodno sve ┼íto je u prirodi 'uobi─Źajeno'. Ina─Źe bi trebali jesti sirovo meso trgaju─çi ga sa ┼żivotinja. Tako se, naime, hrane zvijeri. Ali niti u prirodi homoseksualni odnos nije uobi─Źajen, samo je defektnost prirode. Ina─Źe bi odavno i sama priroda nestala. U stvari, kada majmun siluje drugog majmuna tu se ni ne radi o homoseksualnosti, ve─ç o iskazivanju dominacije. Istu pojavu mo┼żemo uo─Źiti i kod pasa i nekih drugih ┼żivotinja. O─Źito se poku┼íava dokazati nedokazivo. ─îovjek nije ┼żivotinja, te se ne mo┼że pozivati na ┼żivotinjske obrasce pona┼íanja. Dr. To┼íevski ka┼że:
"Homoseksualci, biseksualci i onaj sloj iz znanstvenih krugova koji 'razumije', ili se indiferentno odnosi prema ovoj zabrinjavaju─çoj pojavi, nalaze opravdanje za ovu pojavu kod ─Źovjeka u ─Źinjenici da se 'homoseksualnost' sre─çe kod mnogih ┼żivotinja. Oni apsolutno nisu u pravu, jer ono ┼íto li─Źi na homoseksualnost kod nesvjesnih ┼żivotinja ni po trajnosti ni po ┼ítetnim efektima nije isto ┼íto i homoseksualnost svjesnog ─Źovjeka."

Suvremena ignorancija

Nizozemski lije─Źnik dr. Gerard J. M. van den Aardweg 35 godina istra┼żuje homoseksualnost i ostale seksualne i neurotske poreme─çaje. Njegovoj individualnoj terapiji podvrgnulo se preko 300 homoseksualaca, uglavnom mu┼íkaraca, te mnogi drugi seksualni neuroti─Źari i ljudi sa neseksualnim neurotskim poreme─çajima. Dr. van den Aerdweg optu┼żuje struku, politi─Źare i vjerske vo─Ĺe za politizaciju i ignoranciju:
"Na┼ía saznanja o homoseksualnosti su se u zadnjem stolje─çu pove─çala. Unato─Ź razlikama u upotrebi terminologije, razli─Źiti psiholo┼íki i psihoanaliti─Źki pravci u shva─çanju i terapiji jedinstveni su glede odre─Ĺenih osnovnih zna─Źajki homoseksualnosti i nekih temeljnih uzroka. O tome se malo ─Źuje jer su postoje─ça saznanja zbog tiranije i politizacije istjerana sa sveu─Źili┼íta i iz medija, a njeguje se ignorancija.
Predod┼żbe ve─çine lije─Źnika, psihologa, politi─Źara, novinara i vjerskih vo─Ĺa uglavnom se temelje na neznanju i davno prevladanim teorijama.
Ispravno shva─çanje o homoseksualnosti je onemogu─çeno jer se ona promatra kao izolirana pojava. Ona spada u ve─çu skupinu poreme─çaja u kojoj su i egzibicionizam, pedofilija, auto - erotizam."

A ┼íto je u stvari homoseksualnost i najva┼żnije kako nastaje taj psihi─Źki poreme─çaj?

Homoseksualizam kao oboljenje: nastanak istospolnih seksualnih poriva

Ve─ç iz dobro dokumentirane ─Źinjenice da imamo homoseksualce koji imaju identi─Źne blizance (tj. bra─çu/sestre sa identi─Źnim genskim zapisom) heteroseksualce, mo┼żemo zaklju─Źiti da homoseksualne sklonosti nisu uro─Ĺene. Prikazi slu─Źajeva ─Źesto ukazuju na ─Źimbenike vezane uz okoli┼í, koji obja┼ínjavaju razvoj razli─Źitih seksualnih sklonosti kod genetski identi─Źne djece, i podupiru zaklju─Źak da je sklonost istom spolu proizvod uzajamno povezanih utjecaja iz okoli┼ía.

Kod osoba koje osje─çaju seksualnu sklonost prema istom spolu ─Źesto nailazimo na jedno ili vi┼íe od slijede─çeg:

. Odsutstvo oca, o─Źinske figure ili otu─Ĺenje od oca u ranom djetinjstvu, jer je otac do┼żivljen kao neprijateljski raspolo┼żen ili nezainteresiran, nasilan ili alkoholi─Źar;
. Majka je bila previ┼íe za┼ítitni─Źki nastrojena (kod dje─Źaka);
. Majka je previ┼íe tra┼żila pomo─ç i bila zahtjevna (kod dje─Źaka);
. Majka je bila nespremna uspostaviti emocionalnu vezu (kod djevoj─Źica);
. Roditelji su propustili da ohrabre identifikaciju djeteta sa svojim spolom;
. Nedostatak grublje igre (dje─Źaci)
. Neuspjeh u identifikaciji sa vršnjacima istog spola;
. Nesklonost timskim sportovima (dje─Źaci);
. Slaba koordinacija oko/ruka i sa time povezano zadirkivanje vr┼ínjaka (dje─Źaci);
. Seksualno zlostavljanje i silovanje;
. Socijalne fobije ili ekstremna stidljivost;
. Gubitak roditelja zbog smrti ili razvoda;
. Odvojenost od roditelja tijekom kriti─Źnih faza odrastanja

Ukoliko se na odgovaraju─çi na─Źin odgovori na emocionalne i razvojne potrebe djeteta, razvoj sklonosti prema istom spolu je vrlo malo vjerojatan.

Ako se odjednom javi vi┼íe gore navedenih ─Źimbenika ve─ça je vjerojatnost nastanka homoseksualnog poreme─çaja koji se usvaja jo┼í u ranom djetinstvu. U nezreloj dobi, razvoj djeteta obilje┼żava upijanje i usvajanje obrazaca pona┼íanja, bez jake kontrole i filtara svijesti koji kod djeteta jo┼í nisu ni razvijeni. Zavo─Ĺenje je vrlo rijetko uzrok homoseksualnosti, kod ┼żena tek ponekad silovanje.

Prema dr. Richardu Fitzgibbonsu, glavni ─Źimbenici koji dovode do slabog mu┼íkog identiteta, kao preduvjeta za razvoj homoseksualizma, je slaba povezanost s vr┼ínjacima - u Americi ─Źesto uslijed zadirkivanja i odbacivanja zbog slabih sportskih sposobnosti, slaba emocionalna veza sa ocem, te nepovjerenje u ┼żensku ljubav - ─Źesto zbog iskustva izdajstva od strane majke ili pak prevelikih zahtjeva koje su majke stavljale pred sinove.

Homoseksualni dje─Źaci su naj─Źe┼í─çe 'meki', prepasivni, 'dragi'. tu nije rije─Ź o uro─Ĺenim osobinama ve─ç o ste─Źenim navikama. Ako je majka u ┼żivotu dje─Źaka imala sredi┼ínju ulogu, onda on u mnogome opona┼ía svoju majku, njezine interese, na─Źin govora i uslijed toga se ne─çe pona┼íati kao drugi dje─Źaci, a onda ─çe se lako osje─çati 'druga─Źiji od drugih'. Kod ┼żena lezbijki je ─Źest emocionalni odmak od majke.

Homoseksualnost je kompleks manje spolne vrijednosti. Homoseksualci imaju infantilno vi─Ĺenje sebe, prisutna je tzv. lomljiva identifikacija, naj─Źe┼í─çe i lo┼ía slika oca. Sebe vide kao ┼żrtve ┼íto im je zajedni─Źko sa drugim ljudima s emocionalnim neurotskim problemima. Zbog zaostalost u predpubertetu i manjka mu┼íkog samopouzdanja ne mogu osjetiti pravu privla─Źnost prema ┼żenama. Mladi─ç se osje─ça manje vrijedan u odnosu na svoje vr┼ínjake, sklon se strastveno diviti i idolizirati vr┼ínjake, a takve su ─Źe┼żnje u predpubertetu lagano erotizirane. Zbog zaostalosti u predpubertetu ─Źesto je infantilno samosa┼żaljenje - 'jadan ja' jer je autodramatiziranje karakteristi─Źno za egocentri─Źno djete u predpubertetu. Jedan od faza sa┼żaljenja obilje┼żena je buntom, bijesom, protestom, sklono┼í─çu osveti.

Za homoseksualni izbor partnera vrijedi pravilo 'obrnutosti': kod ┼żeljenog partnera se kao privla─Źne vide one osobine za koje adolescent smatra da ih ne posjeduje. Tako ve─çina mu┼íkih homoseksualaca kod partnera tra┼żi 'mu┼íkost'.

Posljedice predpubertetske emotivne fiksacije su vi┼íestruke; nagon za samosa┼żaljenjem koji se manifestira na razli─Źite na─Źine, zadr┼żavanje adolescentnih emocija, razmi┼íljanja, ┼żelja, a budu─çi da homoseksualna ┼żelja proizlazi iz fiksirane dinamike ┼żaljenja samog sebe nalazi kratkoro─Źno zadovoljenje. Zato Adler homoseksualnost definira kao seksualnu neurozu ili psihi─Źki infantilizam.

Kod ┼żena sa lezbijskim sklonostima ─Źesto nalazimo da su im o─Źevi bili 'emocionalno intenzivni', alkoholi─Źari ili zlostavlja─Źi. Takve ┼żene, zbog bolnog djetinjstva i rane mladosti, imaju razloge da se pla┼íe svoje ranjivosti u odnosu na mu┼íkarce. Tako─Ĺer se i kod ┼żena koje se na─Ĺu iznevjerenom od mu┼íkarca nakon dugotrajnih veza ─Źesto pla┼íe vezati s drugim mu┼íkarcima i tra┼że izlaz kroz upu┼ítanje u istospolne veze. ┼Żene koje su bile seksualno zlostavljane ili silovane kao djeca ili adolescenti mogu nalaziti te┼íkim ili skoro nemogu─çim da vjeruju mu┼íkarcima.

Drugi va┼żan razlog istospolnim sklonostima kod ┼żena je slabo razvijen ┼żenski spolni identitet; ─Źesto iskazan u pote┼íko─çama u odnosima s majkom - emocionalno nepristupa─Źnom ili nesklonom da afirmira k─çerinu ┼żenskost, zatim odbacivanjem od strane vr┼ínjaka i lo┼íe mi┼íljenje o vlastitom tijelu.

Duhovna degeneracija

Homoseksualnost je duhovna degeneracija ljudskog bi─ça u njegovom najranijem stadiju odrastanja i usvajanja pogleda na stvarnost - a kroz nefiltrirane sadr┼żaje svijesti - reflektiranje bolesti se ne pojavljuje odmah, nego s razvojem seksualnosti. Tek tada iska─Źe ova te┼íka psihi─Źka aberacija na scenu svijesti i postaje problem: asocijalno pona┼íanje, agresivnost i patnja i za okolinu i za bolesnika tj. bolesnicu.

Homoseksualnost ukratko kao kompleks vi┼íe psihi─Źkih, mentalnih i socijalnih poreme─çaja mo┼żemo definirati kao kompleks nedozrelosti mu┼íkarca i bje┼żanja od odgovornosti, nedozrelost, zaostalost u razvoju (infantilnost) s retrogradnim u─Źincima faze djetinjstva od 3. do 9. godine, nemogu─çnost adaptacija u normalno socijalno i mentalno okru┼żenje. Zato poku┼íavaju izmijeniti ne sebe, nego svoje okru┼żenje. Time izazivaju u─Źinak otpora i sukoba na svim nivoima.

Definicija lezbijstva je: Seksualna praznina bez penisa i iz toga izvedeni strah i mr┼żnja na mu┼íkarca. Mentalna nezrelost, infantilnost i kompleks zavisti prema mu┼íkarcu i kompleks krivnje prema ocu. U kompleksu zavisti prema mu┼íkarcu skriva se osje─çaj ni┼że vrijednosti zbog neposjedovanja penisa kao mu┼íkarac, a u odnosu kompleksa krivnje prema ocu - incestuidna ┼żudnja.

To je psihi─Źki poreme─çaj tzv. 'mu┼íkobanja' ili 'butch', a psihi─Źki poreme─çaj tzv. 'femme' lezbijki je isto to, ali uz kompleks pridodane krivnje i straha zbog nesvjesne ┼żudnje za penisom. Sve lezbijke 'femme' se stra┼íe mu┼íkarca i mrze mu┼íkarca jer se stra┼íe sebe. Filteri svijesti ne dozvoljavaju izlazak stvarnih sadr┼żaja van jer bi to za osobu moglo imati katastrofalne posljedice (Jung je ovo i dokazao na primjerima).

Dakle, homoseksualnost je poreme─çaj mentalne zaostalosti u procesu psihi─Źke tranzicije od djetinjstva prema seksualnom razdoblju, a poreme─çaj se reflektira bu─Ĺenjem seksualnog kompleksa i, kasnije, sve vi┼íe u obrascu asocijalnog sukoba s okolinom.

Lezbijstvo je poreme─çaj zavisti na mu┼íkost i strah od mu┼íkosti u isto vrijeme, stvaraju─çi mentalnu konfuznost i seksualnu disfunkciju u psihi─Źkom razvoju seksualnog kompleksa u skladu s naravnim zakonom morfologije.

Homoseksualnost nije u Sjedinjenim Ameri─Źkim Dr┼żavama (od strane American Psychiatric Association) formalno priznata kao mentalno oboljenje. Dio profesionalaca u oblasti mentalnog zdravlja, me─Ĺutim, ne sla┼że se sa tim: nekoliko godina nakon uklanjanja homoseksualnosti iz "Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders" (DSM), ve─çina psihijatara u Americi su gledali na homoseksualnost kao na patologiju, a ve─çina psihijatara ┼íirom svijeta i dalje nastavlja gledati na istospolne porive kao znak mentalne bolesti.

Priroda priznaje samo reprodukciju

Imaju─çi sve gore navedeno u vidu, zamislite kakve ┼ítetne posljedice mo┼że imati dijete koje odgajaju roditelji homoseksualci. Poznata sociologinja dr. Milanka Vuji─Źi─ç o homoseksualcima ka┼że:
"Sa sociolo┼íke to─Źke gledi┼íta, za dijete, zdrav razvoj dje─Źjeg identiteta izrazito je ┼ítetno da homoseksualci odgajaju dijete. Priroda priznaje samo reprodukciju, i sve ove varijetete i gre┼íke prirode moramo, htjeli - ne htjeli, odbaciti i na┼ía planeta mo┼że opstati samo u ravnote┼żi izme─Ĺu plusa i minusa... moramo biti na relaciji stroge spolne odre─Ĺenosti, i ja, kao sociolog i ┼żena, smatram da je to jedini ispravan put i da se treba prema tome opredijeliti... iako je velika medijska kampanja populariziranja homoseksualnosti, i bojim se da ─çe u skorije vrijeme biti sramota ne biti homoseksualac... tako da bi se trebalo okrenuti prirodnom pona┼íanju, naravno kultiviranom... ja sam za prirodne zakone."

'Otpadništvo najgore vrste'

Dr. Jovan Toševski, predstojnik katedre za anatomiju na medicinskom fakultetu u Srbiji je deklarirani liberal i vodeći ekspert za pitanja ljudske seksualnosti na ovim prostorima. Kada Toševski govori, znanstvena zajednica sluša. U svojoj knjizi 'Skrivena seksualnost' piše:

"Mu┼íka homoseksualnost predstavlja manjkavost bar jednog od dva glavna nagona mu┼íkarca po morfopsiholo┼íkom modelu ─Źovjeka, prije svega nagona za seksualnim spajanjem sa ┼żenom. Homoseksualnost je jedna od najopasnijih pojava za na┼íu vrstu. pada u o─Źi utjecaj ┼żena na pove─çanje broja ste─Źenih homoseksualaca mu┼íkaraca kojih je sve vi┼íe posljednjih desetlje─ça. Mu┼íku homoseksualnost favorizira jaka biovlast najprije majke, a zatim cijele okoline, a ┼żrtve su one osobe mu┼íkog spola koje imaju slabu mu┼íkost po ro─Ĺenju. Te jedinke lako podlije┼żu ┼żenskom utjecaju, preuzimaju─çi ─Źak ┼żenske obrasce pona┼íanja.
Homoseksualnost ─Źovjeka koja se smatra alternativnom seksualnosti, u stvari je svjesno neopravdano usmjerenje koje se ─Źini lak┼íim i razli─Źitim od obaveza koje mu┼íkost name─çe. Osim toga, homoseksualnost se ne mo┼że podvesti pod kategoriju seksualnosti, jer negira osnovnu premisu seksualnosti (odnos suprotnih spolova). U tom smislu homoseksualnost predstavlja otpadni┼ítvo najgore vrste koje mo┼że biti stavljeno u grupu patolo┼íkih poreme─çaja i ne zaslu┼żuje da bude stavljeno pod okrilje pojmova vezanih za termin seksualnosti, jer negira najva┼żniji modus ┼żive prirode - dvospolnost. "

Polazi┼íte da se homoseksualnost proglasi abnormalnom jest ─Źinjenica da je ─Źitava ljudska anatomija i psihologija oblikovana u smjeru razmno┼żavanja; prirodni objekt seksualnosti je dakle drugi spol. Ako se ta evidentnost izgubi iz vida ili potiskuje, javlja se znak mentalnog poreme─çaja.

Destruktivni izvori zadovoljstva

Homoseksualizam i sli─Źne pojave (lezbijstvo, biseksualizam...) su oblici destruktivnih izvora zadovoljstava koji ljude poti─Źu na jo┼í destruktivnije i morbidnije aktivnosti. Prema istra┼żivanjima, 83 % homoseksualnih osoba tijekom ┼żivota ima seksualne odnose sa vi┼íe od 50 partnera, a od njih 29 % sa vi┼íe od 1000 partnera, a samo 1/16 ┼żivi sa partnerom u vezi neko vrijeme!

Seksualne perverzije u koje ulaze homoseksualci i njima sli─Źne osobe nadilaze najgore horore i najmorbidnije scene holivudske produkcije. Kada se vr┼íe policijska istra┼żivanja vrsta zlo─Źina koji se po─Źine u razli─Źitim dru┼ítvenim zajednicama, jasno se dolazi do zaklju─Źka da su ubojstva koje se po─Źine u homoseksualnim zajednicama ne┼íto najstravi─Źnije, pra─çeno stra┼ínim masakrima i i┼żivljavanjima nad ┼żrtvom. To samo dodatno oslikava stanje uma ljudi u takvim zajednicama.

Godine 1998. objavljeni su rezultati znanstvenog istra┼żivanja u kojemu se pokazuje da jedan od tri homoseksualca poku┼ía samoubojstvo.43 Studija pru┼ża dokaz ─Źvrste povezanosti rizika suicida i bi/homo spolne orijentacije kod mu┼íkaraca. I drugi ─Źlanci govore o tome, kao onaj objavljen u ─Źasopisu Pediatrics, o rizi─Źnim faktorima za poku┼íaj suicida kod homoseksualne i biseksualne mlade┼żi (14-21 god.). Oni homoseksualci koji do┼żive prirodnu smrt ┼żive u prosjeku 18 godina kra─çe od heteroseksualaca.

Homoseksualno pona┼íanje je samo po sebi opasno i homoseksualci (epidemiolo┼íki gledano) se zato uvijek kategoriziraju skupa sa narkomanima, prostitutkama i promiskuitetnim osobama. Homoseksualci u SAD-u imaju 44 puta ve─çu ┼íansu da dobiju AIDS. Vi┼íe od pola milijuna od ukupno milijun ljudi u SAD-u koji imaju SIDU su homoseksualci. Homoseksualci imaju ve─çu ┼íansu za zarazu Hepatitisom A i B, isto je i sa sifilisom - 65% svih slu─Źajeva zaraze sifilisom u SAD-u ─Źine homoseksualci iako zasigurno ne ─Źine 65% populacije. Homoseksualci su glavni 'prijenosnik' i razlog za┼íto se sifilis koji je zamalo iskorijenjen prije 10 godina opet pojavio u statisti─Źki zna─Źajnim brojevima. Tako─Ĺer 15% homoseksualaca ima klamidiju. Pojava gonoreje 3,68 puta ─Źe┼í─ça kod homoseksualaca, ujedno je 14% homoseksualaca njome i zara┼żeno. U istoj je zemlji zabilje┼żeno da Epstein-Barr virus tip 2 ima 39% homoseksualaca.

Kori┼ítenje lubrikanata 3 puta pove─çava vjerojatnost za nastanak rektalne spolne infekcije - lubrikant ima toksi─Źni u─Źinak na rektalno tkivo i stanice, a koristi ga 90 % homoseksualaca. Znanstvenici ─Źak tvrde da je kori┼ítenje lubrikanta me─Ĺu homoseksualcima ─Źe┼í─çe od kori┼ítenja sredstava za za┼ítitu od spolno prenosivih bolesti. Ali priru─Źnik za prevenciju HIV-a kojeg je izdao 'Iskorak', a financirao grad Zagreb i Ministarstvo zdravstva preporu─Źa upravo suprotno.

Da je seks kakav oni prakticiraju nezdrav jasno je iz ─Źinjenice da homoseksualci imaju 17 puta ve─çu ┼íansu da dobiju karcinom rektuma. Treba li uop─çe spominjati da normalna upotreba organa ne dovodi do o┼íte─çenja?! Homoseksualci imaju i 20 puta ve─çu ┼íansu da ─çe konzumirati metamfetamin (sinteti─Źku drugu) od ostatka populacije, to je pak povezano sa HIV-om; naime, 43 % novozara┼żenih HIV-om u LA-u ujedno je bilo na metamfetaminu.

Homoseksualci imaju smanjenu o─Źekivanu ┼żivotnu dob za 8 do 20 godina, kroni─Źno, mogu─çe i smrtno oboljenje jetre - zarazni hepatitis koji pove─çava rizik od raka jetre, oboljenje imunolo┼íkog sustava koje je gotovo uvijek smrtno - uklju─Źuju─çi i popratna tumorna oboljenja, upala plu─ça, rak debelog crijeva koji je ─Źesto smrtonosan, razli─Źita crijevna oboljenja i druge zarazne bolesti, daleko ve─çi rizik od samoubojstva.

Infantiline metode za stvaranjem vlastite utjehe (mastrubacija, ma┼ítanje) lako dovode do psihi─Źkog zarobljavanja. Budu─çi da je uzrok homoseksualnosti neka neuroza, mnogi slu─Źajevi pate od depresije, psihosomatskih te┼íko─ça, strahova, a nisu rijetke ni paranoidne tendencije. Postotak grani─Źnih psihotika je ve─çi nego u op─çoj populaciji. ─îesta je i ovisnost o alkoholu, drogi.. Michael Bailey, istra┼żiva─Ź koji je na strani homoseksualnih lobija, priznaje da se oni koji ┼żive homoseksualnim na─Źinom ┼żivota izla┼żu bitno ve─çem riziku oboljenja od odre─Ĺenih emocionalnih problema, izme─Ĺu ostalog i sklonosti samoubojstvu, te┼íkim depresijama i tjeskobnim neurozama. Dr. Satinover zaklju─Źuje: "Povezanost analnog odnosa i neprestanog mijenjanja partnera najopasniji je profil pona┼íanja!"

Zbog svih ovih statisti─Źkih podataka homoseksualcima je zabranjeno donirati krv (u SAD-u od 1983.). Ne zato jer su vode─çi ljudi u Zavodu za transfuziju 'homofobi' nego iz straha za one koji bi primali takvu krv. Diskriminiraju li oni na taj na─Źin neselektivno i institucionalno cijelu homoseksualnu populaciju? Pa naravno! Ali homoseksualnim aktivistima ne pada na pamet buniti se protiv toga jer bi onda lije─Źnici iznijeli statisti─Źke podatke, a homoseksualni aktivisti ne ┼żele da se o tome govori u javnosti.

Umjesto zaklju─Źka

Sveto pismo Novoga zavjeta, nastavljaju─çi se na dosljednu starozavjetnu tradiciju naziva homoseksualne odnose 'sramotnima' i 'protunaravnim'; tako sv. Pavao u Rim 1, 26-28 pi┼íe: "Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove ┼żene zamijeni┼íe naravno op─çenje protunaravnim, a tako su i mu┼íkarci napustili naravno op─çenje sa ┼żenom i raspalili se pohotom jedni za drugima, te mu┼íkarci s mu┼íkarcima sramotno ─Źine i sami na sebi primaju zaslu┼żenu pla─çu svoga zastranjenja. I kako nisu smatrali vrijednim dr┼żati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te ─Źine ┼íto ne dolikuje".

Katoli─Źka crkva ustraje kod u─Źenja Svetog pisma i Tradicije; pozivaju─çi vjernike da se suzdr┼że od nepravedne diskriminacije protiv homoseksualaca, nagla┼íava ipak da se homoseksualni odnosi protive naravnom zakonu, te da oni u moralnom pogledu ni u kojem slu─Źaju ne mogu biti odobreni (Katekizam Katoli─Źke Crkve, t. 2357 - 2359).

U─Źiteljstvo Katoli─Źke crkve, me─Ĺutim, daje upute o vjerskim i moralnim pitanjima. Zato ono ne─çe ponuditi odgovor da li homoseksualizam - kao poriv i praksa koja je 'sramotna', 'protunaravna' i 'protivna naravnom zakonu' - imamo smatrati bole┼í─çu.

Znanstveno 'u─Źiteljstvo' je, pak, u modernom svijetu odlutalo od milenijskog konsenzusa ljudske misli da je homoseksualnost bolest: imamo jedan znatan dio lije─Źnika i psihologa koji pru┼żaju zdravstvenu pomo─ç homoseksualcima i koji ─çe tvrditi da homoseksualnost nije bolest. U pravilu ─çe ovi stru─Źnjaci, dodu┼íe, tako─Ĺer re─çi da homoseksualnost tako─Ĺer nije niti 'sramotna', ni 'protunaravna', ni 'protivna naravnom zakonu'. To jest, re─çi ─çe ti stru─Źnjaci kako homoseksualizam nije u neskladu sa njihovim vjerskim i moralnim nazorima. U javnosti - koja je ─Źesto orkestrirana od dobro organiziranih homoseksualnih grupa - ovakvi ─çe stru─Źnjaci u pravilu dobivati pozitivnu i veliku pa┼żnju.

Znatan dio lije─Źnika i psihologa uop─çe ne ┼żeli pru┼żati neku specifi─Źnu psiholo┼íku pomo─ç homoseksualcima kao zasebnoj kategoriji: ako oni imaju problema s alkoholom, drogama, shizofrenijom - lije─Źiti ─çe ih kao i bilo koga drugoga. Otprilike po onoj narodnoj 'ne bi se ┼ítel me┼íat'.

Imamo, naposljetku, nemali broj lije─Źnika i psihologa (i znanstvenika u tim oblastima) koji ─çe homoseksualnim nagnu─çima pristupiti kao psihi─Źkim bolestima, i voljni su ih lije─Źiti. Tvrde da za takvo ┼íto imaju razloga, i da su njihove terapije uspje┼íne. Pi┼íu o toj temi i znanstvene radove, makar najugledniji medicinski ─Źasopisi tekstove o njihovim izu─Źavanjima - zacijelo zbog politi─Źkih obzira u 'dana┼ínjem politi─Źkom trenutku' - uglavnom odbijaju objavljivati. Do daljnjega.

Alen Peruško, psiholog
Katolik.hr

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU