|
Tema broja: 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva
Ove godine obilježavamo jedanaest stoojeća otkako se uz hrvatsku državu vezuje pojam "kraljevstva". Je li doista 925. godine okrunjen prvi hrvatski kralj, i je li doista riječ o Tomislavu, o tome i dalje postoje prijepori.
"O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske u šest knjiga" (lat. De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex), povijesno je djelo trogirskog povjesničara i oca hrvatske historiografije Ivana Lučića (Iohannes Lucius 1604. – 1679.), koje se smatra prvim znanstveno-kritičkim djelom hrvatske historiografije. Lučić se, pri pisanju tog obimnog djela, služio brojnom arhivskom građom, od koje su neki dokumenti prvi put objavljeni upravo u njegovoj knjizi, čime je ukazao na njihovo postojanje.
|
Čitajući Luciusa, piše Dino Milinović, moramo ustanoviti da je Hrvatska, premda mlada nacija i još mlađa država, u stvarnosti vrlo drevna, s poviješću koja seže u davno doba kasne antike i početaka srednjega vijeka. Rođena je usred "mračnih stoljeća", u osvit nove europske kršćanske civilizacije, u koju se vrlo brzo uklopila, o čemu svjedoči srećom sačuvano pismo pape Ivana VIII. knezu Branimiru. O toj neobičnoj zrelosti "barbarskih" knezova, koji su netom prispjeli iz zakarpatskih šuma na "plave magistrale Mediterana", svjedoči čitav niz spomenika hrvatskoga ranog srednjovjekovlja, o čemu na lijep način pišu naši suradnici u novome broju Hrvatske revije.
Sjećanje na početke hrvatske povijesti – stvarne ili domišljene – od kneževine, do kraljevstva, te održavanje u životu toga sjećanja kroz jedanaest stoljeća, to je razlog zašto smo ovaj broj Hrvatske revije u cijelosti posvetili ideji kraljevstva, ideji duga trajanja, koja je vodila hrvatsku domoljubnu i političku misao sve do naših dana, sve do današnje republike. Danas, i više no prije stotinu godina, imamo razloga dostojno i sa zahvalnošću obilježiti tu tanku, žilavu pupčanu nit koja nas još uvijek spaja s našom davnom posteljicom!
U ovo naše doba bez kraljevstva, mnogi će postaviti pitanje potrebe takvog prisjećanja. Ali, dobro je prisjetiti se kako je sv. Augustin, iz svoga grada opkoljenog barbarima, razmišljajući o povijesti, rekao da se "naše vrijeme" sastoji jednako od "sadašnjosti prošlih stvari, kao i sadašnjosti trenutnih i budućih stvari". Znatno drugačijeg mentaliteta od Augustina, i znatno bliže nama, Eric Hobsbawm govori slično: "Mi plivamo u povijesti kao ribe u vodi i ne možemo joj uteći." Nema razloga da bježimo od nje, niti da je izbjegavamo; naša povijest, to su rijeke u kojima plivamo, more koje nas oplakuje, potoci koji navodnjavaju našu zemlju, naša polja, vinograde i maslinike. U toj povijesti ima puno priča, i to je dobro, jer priče su odgovor na naše najdublje težnje, pojedinačne i kolektivne; iz priča izrastaju ideje, iz ideja izrasta nešto novo, katedrala našeg zajedništva. Iz davne krunidbe izrasla je naša sadašnjost, Republika Hrvatska, ravnopravna članica velike obitelji europskih naroda. To je, naposljetku, razlog zašto je na svoj način iznova slavimo!
Dino Milinović, Hrvatska revija
|
