Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

HRVATSKI BOŽIĆ

U iščekivanju

Ja sam, kao i mnoga djeca svijeta, jako nestrpljiva u zadnjim danima prosinca u iščekivanju najslavnijeg kršćanskog blagdana na svim kontinetima, rođendana Isusa Krista, Božića.

Svi znamo da se naš Isus Krist rodio u Betlehemu u oskudnim uvjetima, da mu njegova majka nije imala mnogo toga pružiti u njegovu djetinstvu, kao što nama danas pružaju naše majke. Ali mu je najvrijednije pružila, veliku ljubav i pažnju, zato je on znao uvijek isto toliko ljubavi i dobrih djela prenijeti na osbe koje su živjele u njegovo vrijeme.

Ne samo zato što je Isus Krist sin našeg Boga, nego osoba koja je žrtvovala svoj život za sve nas na planeti Zemlji da bi nama bilo bolje, ostao nezaboravan i njegov rođendan bit će slavljen za svih vjekova.

Božić je postao blagdan obitelji, okupljanja, darivanja i naravno sjećanja na mnoge koji su ponekad zaboravljeni. Sav kršćanski narod slavi Božić, ali postoje razlike u slavljenju, različiti običaji i tradicije koji utječu na način slavljenja Božića. Svaka zemlja slavi drugačije, tako i mi Hrvati imamo svoju tradiciju u slavljenju Božića.

Ja sam rođena u Švicarskoj, otac mi je Švicarac, a mama Hrvatica, tako da u našem slavljenju blagdana Božića se isprepliću običaji iz obadvije zemlje. Sam ugođaj pred Božić ovdje u Švicarskoj mi se jako sviđa, sve je drugačije, ulice i izlozi su ukrašeni, osvijetljeni posebnim svjetlima, još zimski ugođaj, pa izgleda kao u bajci. Sam ambijent pokazuje da se nešto veliko iščekuje, tako se i mi osjećamo, iščekujemo sa nestrpljenjem i radujemo se Božiću.

U naše obiteljsko blagdansko slavljenje Božića je moja mama prenijela mnoga obilježja načina slavljenja hrvatskog Božića, tako i u načinu pripreme hrane. Na Badnju večer ne jedemo meso, nego ribu i različite salate i tipičnu hrvatsku salatu od graha i desert gibanica, tipičan kolač od oraha iz rodnog kraja moje mame, mada je u obitelji mog tate bio običaj jesti meso. Sve ostalo je slično ili isto kao i blagdansko slavlje Božića kod Švicaraca. Već početkom prosinca se ukrašava božićno drvce (jelka) ispod kojeg se stavljaju pokloni, tako da do Badnje večeri nema mjesta za nove poklone. Cijeli stan je ukrašen, na stolu uvijek je neizbježan adventski vijenac sa četiri svijeće, kad se zadnja zapali, znam Božić je blizu i dan otvaranja priželjkivanih poklona, ali znam i značenje da se završio četvrti advent, vrijeme priprema za Božić.

Na Badnju večer večeramo u užem krugu obitelji, tipično jelo koje moja mama pripremi (već sam prije navela), zatim je vrijeme otvaranja poklona, a poslije idemo u crkvu na misu polnoćku, da proslavimo sa drugima rođenje našeg Isusa. Sutradan se još jedanput ide u crkvu i na kršćanski način proslavlja Božić, ja i moj brat većinom ministriramo za vrijeme Božićne mise.

Poslije uživamo u obilnom i svečanom ručku uz upaljene sve četiri svijeće, a popodne su mnogi telefonski razgovori, pošto moja mama želi sve svoje koji su daleko, čuti i zaželjeti im sretan Božić. Iz priče moje mame sam saznala da se prije u njenom djetinstvu, na Badnju večer prvo dugo klečalo na prostrtoj slami u prostoriji gdje su postavljene božićne jaslice i molilo dragom Bogu za sve što im je darovao u životu. Večeralo po već navedenom običaju, zatim bi išli na misu plonoćku, išli su svi, cijelo selo, crkva je bila uvijek prepuna, a poslije mise se slavilo vraćajući se kući pješice u velikim grupama se pjevalo i veselilo. Tek sutradan, i to poslije duge molitve, se jelo stavilo i otvarali su se mali pokloni. Ručak je na Božić bio izrazito tradicinalan pečena prasetina (pečenica, tako to zovu u rodnom kraju moje mame) sa ražnja i salate, većinom salata od kiselog kupusa, a desert je bila tipična gibanica ili baklava.

Meni osobno se jako sviđa vrijeme pred Božić i naravno dan samog Božića, sam ugođaj i osjećaj vrijednosti tog velikog blagdana, ali i ljudi, jer u to vrijeme mnogi čine dobra djela, koja se inače kroz cijelu godinu zaborave.


Sarah Imhof, učenica 8 razreda, Brig, Wallis

Nagrađeni rad u HKZ projektu "Za hrvatsku djecu"
objaljeno u Društvenim obavijestima br. 102, 2008. g.

05.12.2010.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: