Nakon napada Tihomira Nuića na Hrvatski bal javilo nam se elektronskom poštom, upisom u knjigu gostiju i telefonskim pozivima više ljudi, izražavajući zgražanje nad objavljenim člankom i očekujući našu reakciju.

Zahvaljujemo svima na solidarnosti i poručujemo da Hrvatska kulturna zajednica ne želi gubiti vrijeme i energiju na Tihomira Nuića. Točku na njega stavili smo člancima objavljenim u Društvenim obavijestima br. 93/94, koje sada stavljamo i na našu web stranicu. Pročitajte i prosudite sami koliko ozbiljno treba shvatiti članke gospodina Nuića.

Häme = skupni pojam za jal, zlobu i podmuklost

Samo jal i zloba - HRVATSKI "HÄMLING" IZ ŠVICARSKE

Piše Osvin Gaupp

Naslov ovog članka, moram priznati, nije sasvim originalan. Smisaono sam ga preuzeo od dr. Hans Küng-a, poznatog švicarskog teologa, pisca teološkoetičkih rasprava i emeritiranog profesora katoličko-teološkog fakulteta u Tübingen-u, Njemačka. On se sa naslovom oglasio u Weltwoche (Nr. 48.02) i replicirao na kritiku njegove autobiografije objavljenu u istom tjedniku. Küng je u svom članku iskovao dvije nove riječi iz osnovice Häme (skupni pojam za jal, zlobu i podmuklost), koji se još ne mogu naći u Duden-u ("biblija" za njemački jezik i pravopis; tako nešto u Hrvatskoj nažalost nemamo, tako da se hrvatski jezik mijenja sa vladama).

Te dvije kovanice su Hämismus i Hämling. Sa Hämismus Küng označuje vrstu novinarstva koja nema za cilj informirati nego difamirati i koja se u tu svrhu služi svim sredstvima, a člankopisca takove vrste štiva naziva Hämling.

Obzirom na Küngovu poznatu etičnost ne vjerujem da je pri tome namjerno ciljao na dvosmislenost, jer Hämling u njemačkom označuje i uškopljenika. Hans Küng primjećuje da je Hämismus u današnjem novinarstvu raširena, ali premalo istražena pojava.

U hrvatskim medijima je ta bolest zauzela epidemijske razmjere, moglo bi se spekulirati zbog poslovično hrvatskog jala, koji osigurava dovoljnu čitalačku publiku klevetničkom piskaranju.

Primjećujemo, i to na vlastitoj koži, da su virusom Hämismus-a inficirani i švicarski Hrvati, a naročito jake simptome zaraze sa minimalnim mogućnostima ozdravljenja pokazuje izvjesni Tihomir Nuić.

Njegovi zlobni osvrti na Hrvatsku kulturnu zajednicu, ali i druge njemu nepoćudne pojedince i udruge, na pr. Hrvatski svjetski kongres, mogu se prije svega opisati sa od H. Küng-a definiranim svojstvom Hämling-a, koju on naziva "dreckig" (gnusno), citat: dreckig benimmt sich ein Hämling, der die ethischen Intentionen eines Autors zynisch und gehässig in den Dreck zieht und dessen Glaubwürdigkeit in der Öffentlichkeit mit allen Mitteln zu diskreditieren versucht. (Gnusno se ponaša Hämling kada se na etičke namjere nekog autora cinično i zlobno nabacuje blatom i vjerodostojnost dotičnog u javnosti pokušava svim sredstvima diskreditirati).

U tekstovima Nuića osjeća se i jedna dodatna komponenta, ona mesićevska. Pri tome ne mislim na humorističke ispade našeg predsjednika, kojih u mnoštvu neumjesnih ima i uspjelih, nego na njegovu sklonost osvetništvu. Hans Küng razmatra mogućnost ignoriranja novinarskih proizvoda tako niskog nivoa, ali kod ponovnog napada ni takva moralna veličina kao što je Küng nije bila spremna prešutjeti. Njegovom britkom odgovoru dat je popriličan prostor u istim novinama u kojima je bio kritiziran.

Mi, HKZ, smo nekoliko puta bili meta Nuića, ali u sredstvu objavljivanja koji on koristi, hrvatskom internet portalu croatia.ch, nismo dobili ni redka za naše viđenje stvari. Na naših par skromnih zahtjeva za ispravak, croatia.ch, kao i člankopisac Nuić, reagirali su shodno balkanskom običaju u ovakvim slučajevima, a to znači suverenom šutnjom.

Uzimajući prof. Küng-a kao primjer, a i postavši pametniji nakon što smo pročitali Nuićev citat stare latinske poslovice: tko šuti, čini se da odobrava, odlučili smo, iako ne oduševljeni ovim načinom komuniciranja, ipak upoznati čitatelje Društvenih Obavijesti sa nekoliko primjera Nuićevih manipulacija, koje demonstriraju zašto smo ga svrstali u gornje opisanu kategoriju. Ograničili smo se na samo nekoliko primjera, jer kada bi replicirali na sve Nuićeve umotvorine, onda bi samo time ispunili jedan broj DO-i. Već smo jednom bili primorani upozoriti na sklonost T. Nuića neistini (DO br. 90, uvodnik), slijedi nekoliko daljnih primjera.

Haemling na djelu

Piše Dunja Gaupp

Neistine

Marko Perković Thompson je već dulje vrijeme meta nekih hrvatskih dnevnika i tjednika, u kojima se liberalno-postkomunističkom toljagom udara ne samo po njemu osobno nego i po njegovim obožavateljima. Uz Thompsona, cilj napada su i druge osobe javnog života, koje su se, zabrinute zbog trenda ocrnjivanja svega što je hrvatsko, usudile stvari nazvati njihovim imenom, kao na pr. velečasni Sudac, Igor Zidić, obitelj Kostelić, da nabrojim samo neke.

O nastupu Thomsona u Buchsu, T . Nuić u svom članku "Izložba o Vukovaru i Hrvati" između ostalog piše , citat

(1. neistina): "Da cinizam bude veći, nakon skupa su ti 'nacionalno' svjesni Hrvati nanijeli objektu, u kojem su se zabavljali, poprilično veliku materijalnu štetu. O onoj drugoj šteti, nanesenoj hrvatskom ugledu u Švicarskoj, da se i ne govori."

Nikakvih izgreda te večeri nije bilo! Nikakva materijalna šteta nije nanesena! Nikakva šteta nije nanesena hrvatskom ugledu u Švicarskoj! To može posvjedočiti nekoliko tisuća prisutnih posjetitelja. Predstavnik organizatora priredbe, Vinko Sabljo, raščlanjuje sa više detalja u zasebnom članku (Hrvatski jalnici, str. 27) kritičarski osvrt T. Nuića na koncert Thomsona.

U istom članku u kojem se obrušio na organizatore Thomsonovog koncerta, napisao je i slijedeću neistinu o Hrvatskoj kulturnoj zajednici, citat

(2. neistina): "U Društvenim obavijestima br. 88, str. 15, solidarizirali su se s četnicima.... ".

Nuić tvrdnju o solidariziranju HKZ-e sa četnicima potkrepljuje "dokazom", čime daje utisak serioznosti drsko spekulirajući da će se rijetko tko potruditi provjeriti njegovu tvrdnju. A pečat je udaren HKZ-i odnosno njezinim djelatnicima. Vjerojatno većina čitatelja i reagira u skladu sa njegovim očekivanjima. Da je Nuićeva monstruozna insinuacija potpuna laž može se svatko uvjeriti. Oni koji imaju internet priključak neka potraže DO br. 88 na www.hkz-kkv.ch, a tko nema tu mogućnost, neka nam se javi, poslat ćemo mu primjerak. Čak ni Carla del Ponte ne bi uspjela na od Nuića citiranoj stranici naći ništa slično njegovoj objedi, a njoj sigurno ne manjka mašta kad treba nekog osumnjičiti.

(3. neistina): Napadajući HKZ T. Nuić tvrdi citat: "Ti ljudi žive preko trideset godina u Švicarskoj, a tamo gdje se narod okupljao, njih nije bilo: ni u crkvi, ni u HKZ-u,....Oni ne postoje 30 godina kao HKZ, jer ih u hrvatskim zgodma naprosto nigdje nije bilo."

Istina je, da su ti ljudi na koje Nuić cilja od osnutka HKZ-e do današnjeg dana njezini članovi bez prekida, te su aktivno sudjelujući u skijaškoj sekciji osvojili u ime HKZ-e mnoge medalje. U to vrijeme Nuića još nije bilo u HKZ-i.

Također na "croatia"-portalu pod naslovom "opet oni" Nuić kritizira HKZ-e povodom optužbi protiv hrvatskih generala, te piše, citat:

(4. neistina) "Isti krugovi se javljaju u hrvatskoj javnosti i traže pod naslovom "Švicarski Hrvati zahtijevaju" (valjda imaju za to suglasnost pedesetak tisuća Hrvata - koja obmana!) za te krugove uobičajeno nekvalificiranim tvrdnjama, ideološkim floskulama, krivim pojmovima i netočnim podatcima, da se (baš tako stoji u originalu!) povuku optužnice protiv hrvatskih generala."

Još jedna bezočna laž Nuića, koja služi diskreditiranju autora teksta, a vjerodostojnost podvlači izmišljotinom: "baš tako stoji u originalu". Baš nigdje u našem tekstu ne stoji zahtjev za "bezuslovno povlaćenje optužnica", nego se samo govori o bezuslovnim zahtjevima EU-a i SAD-a za izručenjem Janka Bobetka. Nazovi jezikoslovni čistunac Nuić nam dodatno dijeli packe zbog riječi "bezuslovno" (Oni ne njeguju hrvatski jezik nego srpskohrvatski). A taj isti čistunac Nuić koristi "kupatilo" i ostavlja "mantil" na vješalici (DO br. 67 i 75), i time se, po njegovoj logici, otkriva kao njegovatelj srpsko-hrvatskog.

U svom kratkom tekstu Nuić je uspio ugraditi i slijedeću, 5. neistinu: naslov našeg teksta u orginalu naime ne glasi "Švicarski Hrvati zahtijevaju", nego "Otvoreno pismo", "apel vladi RH". U tjedniku Fokus naše je otvoreno pismo objavljeno pod naslovom "Povucite optužnice protiv Ademija, Gotovine i Bobetka", a tematski natpis je bio onaj koji citira Nuić. Ponajprije bi on, koji toliko čita i piše, morao razlikovati tematski natpis, koji određuje redakcija, od naslova autora. Osim toga potpuno ignorira prvu rečenicu koja počinje "Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj nedavno je Vladi RH..., svim veleposlanstvima..., uputila otvoreno pismo - apel koje Focus objavljuje u dva nastavka".

Bez obzira na sve to, taj natpis nikako ne implicira da je zahtjev postavljen u ime svih švicarskih Hrvata, kako to zlonamjerno interpretira Nuić. Naime, kada je šačica Hrvata slala humanitarnu pomoć, a to bilo objavljeno pod naslovom "Švicarski Hrvati pomažu", nikome, pa čak ni Nuiću, nije palo na pamet protestirati da ne pomaže baš svih 50'000 Hrvata. Samo nuićevska zlonamjerna antilogika može voditi zaključku da nam je namjera bila slati apel u ime svih švicarskih Hrvata. "Otvoreno pismo - Apel" može se pročitati na www.hkz-kkv.ch, u DO br. 92, str. 17 i 18, ili u hrvatskom tjedniku FOKUS br. 131 i 132. Kopiju originalnog pisma ili DO 92 šaljemo na zahtjev.

Jal i zloba

U svezi sa gore spomenutim osvrtom Nuića na naše otvoreno pismo postavlja se jedno drugo pitanje: Zašto Nuiću smeta taj apel? Jer njegove paušalno nabacane sve moguće pogrde (".. nekvalificirane tvrdnje, ideološke floskule, krivi pojmovi i netočni podatci... za te krugove uobičajene.."), jasno pokazuju da njemu nije do kritičkog razmatranja teksta. Uostalom na našu zamolbu da te invektive precizira, Nuić se, kako rekosmo, oglušio. Znači smeta mu taj apel, jer dolazi od HKZ-e. U toj njegovoj jednoj rečenici zgusnuto je toliko jala i zlobe, da se iz nje isčitava samo jedna namjera: povrijediti i diskvalificirati autora teksta.

Kada bi među nama Hrvatima bilo manje Nuića, u dijaspori i u Domovini, koji su nesposobni zaboraviti osobne animozitete kada se radi o jednoj akciji sa općehrvatskim interesima, onda položaj Hrvatske u svijetu ne bi bio tako katastrofalan i uspjelo bi nam sa grbače skinuti Carlu del Ponte, kao što je to uspjelo Ruandi.

Drugi primjer izobličavanja je već spomenuti osvrt Nuića na izložbu fotografija iz Vukovara dvojice Švicaraca u Aara-u pod naslovom "Izložba o Vukovaru i Hrvati ". Ulomak sa podnaslovom "...i prosjaci " sadrži toliko iskonstruiranih objeda prožetih mržnjom, cinizmom i zlobom, da stvarno nema prostora, a niti volje, da se sve komentira. Ali nekoliko "bisera" treba spomenuti. Nuić u skladu sa podnaslovom piše:

"... HKZ se predstavila prosjačenjem ... započela je povijest vukovarskih orgulja i najavljeno skupljanje milodara za njihovu ponovnu izgradnju".

Komentar je gnusan, jer se dobre i plemenite namjere HKZ-e cinično i zlobno izobličuju u suprotnost. Već sam izbor riječi pokazuje namjeru diskreditiranja. Milodari se skupljaju u crkvi, zar onda crkva također prosjači? Akciju HKZ-e za obnovu orgulja u Vukovaru, koju su vukovarski gvardijan fra Špehar i gradonačelnik Štengl sa oduševljenjem prihvatili i povodom toga nazočili saboru HKZ-e, Nuić naziva prosjačenjem. A istodobno diže u nebesa izložbu slika dvojice Švicaraca, koja ima za svrhu njihovom prodajom novčano potpomognuti osječki "Centar za mir". Ta je akcija po Nuiću duboko humana, a naša je prosjačka. Da li zato jer se zalaže za suživot prognanih Hrvata i progonitelja-povratnika Srba, a akcija HKZ-e je usmjerena na obnovu orgulja katoličke crkve i time očuvanje hrvatskog kulturnog identiteta, pa je prema tome sumnjivo nacionalistička?

Organizatori izložbe, Švicarci Rolli i Buetler, samoinicijativno su prišli HKZ-i i zamolili za organizaciju otvorenja i zatvaranja, što uključuje zakusku, i pri tome naglasili skučeni budžet. Bili su oduševljeni kad smo im javili da smo našli sponzora za tipično hrvatske proizvode.

Nuić je dovoljno dugo u Švicarskoj da bi naučio kako je sponzorstvo vrlo važan faktor u kulturnom životu zemlje, te da je spominjanje sponzora više nego normalno, dapače bilo bi neučtivo ne spomenuti ih. Pogotovo kad se ne radi o globalnom koncernu kao sponzoru, nego o jednoj jednostavnoj, poštenoj hrvatskoj obitelji, koja je to učinila prije svega iz domoljublja. Nuić se ponaša kao Hämling i dobre namjere izvrće u ruglo, citat:

" .... uslijedila je neukusna promičba nekog ponuđivaća proizvoda, koji je darovao nekolicinu boca vina za svečanost. Upravo sve suprotno nakani autora izložbe i govoru dr. Ursa Hofmanna, koji se izričito suprostavio trgovini žrtvama rata."

Prije svega zašto je hrvatski u navodnicima? Zar slavonski kulen, dalmatinski pršut, paški sir, masline i vino nisu hrvatski proizvodi? Drugo, zašto je promidžba neukusna, ako se naglasi hrvatsko podrijetlo proizvoda i skrene pažnja gdje ih se može u Švicarskoj nabaviti? I koliko smo mi vidjeli prisutni se uopće nisu ustručavali izdašno konzumirati te proizvode, bez obzira na Nuićev pijetet prema žrtvama. Treće, o kakvoj trgovini žrtvama rata govori Nuić? Misli li on možda na prodavanje fotografija ratnih žrtava koje je snimio g. Rolli? Onda je kod HKZ-a na krivoj adresi.

I u slijedećoj rečenici T. Nuić poseže u svoj neiscrpan arhiv zlonamjernih epiteta , citat:

"Izložbu o Vukovaru, ovi su Hrvati, svojim ponašanjem, pokušali pretvoriti u konstrukciju bez podloge, u općenarodnu amneziju. Ovdje je progovorio beskrupulozni partizanski zloduh negiranja jedne od najvećih povijesnih hrvatskih tragedija poradi afirmacije vlastitoga probitka. Čak je povrijeđena i elementarna pristojnost, koja dvojici autora, prožetim dubokom humanošću, uskraćuje pravo na autorsku nakanu.."

Prve dvije rečenice je suvišno komentirati, naviknuti smo da Nuić epitete partizanski, nacionalistički, antihrvati, polupismeni, kulturni analfabeti i sl. upotreljava prema potrebi. Ali, treba naglasiti, da pored dvojice autora ni HKZ nije željela, niti primila nikakvu naknadu, nego je nasuprot tome preuzela na sebe troškove umjetnika glazbenika, a Švicarce zamolila da tako ušteđen iznos pribroje svojoj humanitarnoj akciji. Znači po logici stvari i HKZ je prožeta dubokom humanošću. Upravo zato se nadamo da su Tihomir Nuić i Dragica Rajčić svoje honorare također poklonili ovoj humanitarnoj akciji!

Hrvatski jalnici

Piše Vinko Sabljo

Pod podnaslovom "Hrvatski trgovci ....", Tihomir Nuić piše, citat: "...kako obrazložiti da jedan politički skup s kompromitiranim Pašalićem, kako saznajemo iz novina, okupi 2000 Hrvata za jednu večer..... Pašalićev skup je uveličala i jedna dama, supruga haaškog optuženika, čijeg je supruga upravo on prije nekoliko godina sa smiješkom ispratio u Den Haag. Trgovina nacionalnim osjećajima ne poznaje čak ni onaj minimum samopoštovanja. Da cinizam bude veći, nakon skupa su ti 'nacionalno' svjesni Hrvati nanijeli objektu, u kojem su se zabavljali, poprilično veliku materijalnu štetu. O onoj drugoj šteti, nanesenoj hrvatskom ugledu u Švicarskoj, da se i ne govori."

Priredba, o kojoj na tako neprijateljski način ovaj čovjek piše, nije bila nikakav politički skup, nego "14. Hrvatska večer" Hrvatske zajednice Buchs-Werdenberg, održana 25.01.03. u Buchs-u, na kojoj je nastupio Marko Perković Thompson.

Posebni gosti večeri bili su dr. Ivić Pašalić - predsjednik Hrvatskog bloka, dr. Dragan Čović - član predsjedništva BiH, Bariša Čolak - predsjednik HDZ-a BiH, Rade Bošnjak - glavni tajnik HDZ-a BiH i Venera Kordić - supruga Haškog uznika Darija Kordića.

Ako bi svaka priredba, koju nazoči neki političar, imala po Nuiću karakter političkog skupa, onda bi i papin posjet Hrvatskoj, kao i Dubrovačke ljetne igre, mogli prozvati političkim skupovima. U pozivnicama su bili najavljeni kako Thompson, tako i posebni gosti večeri. Ljudi su znali zašto su došli i prava je šteta da Buchs i okolica nemaju veće dvorane, jer i ta bi bila puna. Nevjerovatno s koliko mržnje o koncertu u Buchsu piše osoba koja niti jednoj nije nazočila (a bilo ih je 14!) i kojoj dugogodišnje okupljanje Hrvata u Buchsu očito smeta. Ili mu jataci podvaljuju, ili zajedno rade ono što su naučili i najbolje znaju.

Nereda nije nikakvog bilo, nered je samo u glavama onih koji su sposobni izmisliti neistine i koji misle da za sve treba njihova dozvola i pamet (po koju, na njihovu žalost, nitko ne dolazi). Od prihoda te večeri uplaćeno je 10'000.- CHF obiteljima haških uznika, a dodijeljena je i jedna stipendija. Kćer Marija Čerkeza, koja studira u Splitu, dobivat će mjesečno 100.- Eura. Bude li Nuić ikada organizirao svoju večer, želimo mu jednako velike "materijalne i druge štete". Preduvjet za to su naravno "nacionalno svjesni Hrvati", sa kojim se on po svemu sudeći ne druži.

Društvene obabijesti broj 93/94