Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

CANIS PASTORALIS CROATICUS - HRVATSKI ČOBANSKI PAS      (03.04.2011.)

Prvi podatci o hrvatskom ovčaru napisani su u XIV stoljeću

Đakovački Biskup Petar Horvat u svom zapisu iz 1374. godine navodi da su Hrvati ovog čobanskog psa doveli sa sobom prigodom seobe u novu postojbinu, te ga naziva CANIS PASTORALIS CROATICUS - Hrvatski čobanski pas. Zapisuje da je visok oko 3 pedlja (oko 45 cm), da je obrastao srednje dugačkom kovrčavom dlakom, poluuspravnih ili uspravnih ušiju, te da je vrlo dobar čuvar domaćih životinja.

Nepoznata rasa - ovčarski pas iz Slavonije

Hrvatski ovčar postoji u Hrvatskoj više od 1000 godina. Od 1969. njegov je standrad priznat od FCI (Europska kinološka organizacija). Usprkos toga, hrvatski je ovčar izvan svoje domovine slabo poznat.

Povijest hrvatskog ovčara je duga i dobro dokumentirana. Prvi točan opis Canis pastoralis croaticus nalazi se u rukopisu biskupa Petra Đakovačkog u Slavoniji godine 1374. On piše da su Hrvati u vrijeme naseljavanja današnjeg područja Hrvatske u 7. stoljeću, toga psa doveli sa sobom iz svoje prvobitne nastanbe. U 18. stoljeću već je bio uzgajan u cijeloj Hrvatskoj.


Još i danas hrvatskog se ovčara može vidjeti u njegovoj tipičnoj djelatnosti, čuvanju stoke. Uz njegove srodnike, mađarske Pumi i Mudi, on je jedini pastirski pas koji ne čuva samo ovce, konje i goveda, nego na okupu uspjeva zadržati također i svinje i perad.
Njegova hrabrost, kojom taj osrednje veliki pas može čak jednog neukrotivog bika potjerati natrag, u njegovoj je zemlji poslovična, jednako kao i njegova pažnja i brzina. Njegovom budnim očima i ušima čini se ništa ne može promaknuti, a koji puta ga se može vidjeti kako trči preko leđa ovaca kako bi čim prije došao tamo gdje je potreban.

U posljednje vrijeme taj pas u Hrvatskoj dobiva sve više na važnosti i kao kućni, obiteljski pas. Njegova budnost čini ga idealnim psom čuvarom, sve češće ga se vidi i u gradovima kao psa pratioca. Danas se uistinu može sresti posvuda u Hrvatskoj, u ratom opustošenim selima zapadne Slavonije jednako kao i u njegovanim parkovima Zagreba.

Selekcija uzgoja

Sistematskim selektivnim uzgojem hrvatskog ovčara započeo je prof. dr. Stjepan Romić godine 1935. u Đakovu. 1949. Hrvatski je ovčar prvi puta nastupio na internacionalnoj izložbi pasa u Zagrebu. 1952. postavio je dr. Otto Rohr standard za tu rasu i predložio je Komisiji tadašnjeg Jugoslavenskog kinološkog saveza.


Što se tada dogodilo, tipično je za situaciju u tadašnjoj Jugoslaviji. Komisija je odmah prihvatila standard, ali je Savez kinologa uvijek iznova odugovlačio sa zvaničnim priznanjem - očito pod pritiskom antihrvatskog režima u Beogradu. Sporna točka bila je riječ "hrvatski", koja je u ušima službenog Beograda očito imala tako loš prizvuk da nije mogla biti navedena čak niti u imenu rase.

Potrajalo je 16 godina dok je jugoslavenski Kinološki savez konačno priznao standard. Već iduće godine, 23. lipnja 1969. uslijedilo je priznanje FCI-a. Standard je dobio broj 277 i uvršten je u FCI-skupinu ovčarski pas i tjerač.

Situacija danas

Prema informaciji Kluba za Hrvatske ovčare u Zagrebu danas postoji oko 1000 vlasnika i 100 uzgajivača Hrvatskog ovčara u cijeloj zemlji. Centar uzgoja je i dalje u Slavoniji, u Đakovu. Nažalost, rat je teško naškodio uzgoju pasa u Slavoniji.

Hrvatski kinološki savez uspješan je u očuvanju tog autohtonog psa. Za Hrvate je njihov ovčar više nego samo rasan pas, on je dio njihove kulture. Svake godine u lipnju održavaju se tradicionalni Đakovački vezovi, folklorna predstava u Đakovu ne prikazuje samo umjetničke izvezene narodne nošnje i bogato opremljene konjske zaprege, nego i Hrvatske ovčare, koji su uvijek posebna atrakcija.


Koliko god je Hrvatski ovčar u svojoj domovini popularan, izvan Hrvatske teško ga je naći. Jedino u Kanadi, gdje živi puno iseljenih Hrvata, raširen je i Hvatski ovčar. Pojedinačne pse nalazimo također u Finskoj i Mađarskoj.

Dr. Christine Kary, Švicarski časopis za pse

Orginalni članak na njemačkom

 

        

         

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU