Kakav god inače bio, Hrvat je nezamisliv bez ponosa i slave

To je lako provjeriti. Eto, u Hrvatskoj je 4. i 5. lipnja boravio papa Benedikt XVI. I cijela je "plemenita hrvatska nacija", osim zanemarive, ali vrlo krještave manjine, oduševljeno dočekala Svetoga Oca. Divno je bilo gledati uprizorenje kršćanske radosti u zagrebačkomu Hrvatskom narodnom kazalistu i na Trgu bana Josipa Jelačića. Osobito je ganutljiv bio spektakl na Hipodromu. Tamo su euharistijskomu slaviju na istaknutim mjestima pribivali i najugledniji hrvatski neznabošci. Nisu od tada prošla ni tri tjedna, a Hrvatska se - ako ne lažu javna priopćivala - već temeljito promijenila.

Hrvati su se u hipu europeizirali.

Čim je Papa otišao, dobili su potvrdu Europskoga povjerenstva da je bruxelleski preodgoj priveden kraju. Hrvatska se nacija ugovorno odriče svoje državne samostalnosti i suverenosti. Eurohrvati, premda nevoljko, ipak prihvaćaju haašku presudu generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, koji su ih "udruženim zločinačkim pothvatom" pod vodstvom Franje Tuđmana istrgnuli iz Jugoslavije, a haaška je sudbina herceg-bosanskih Hrvata i dosad eurohrvate opterećivala koliko i lanjski snijeg na Istočnomu Timoru.

Ali što jest, jest: nema u toj europeizaciji vedrine. Ljudi se čute poniženo i potišteno. A kakav god inaće bio, Hrvat je nezamisliv bez ponosa i slave. Stoga i u takvim okolnostima ima ponosnih, ne ću reči: čina, nego iskoraka. Eto: dr. je sc. Ivo Sanader, rodonačelnik svih eurohrvata, najavio da će se dragovoljno podvrgnuti "neovisnomu" hrvatskom pravosuđu; DORH je podignuo optužnicu protiv hrvatskoga branitelja Tomislava Merčepa zbog sumnje da je prije dvadesetak godina počinio ratni zločin; po Splitu i Zagrebu slavno su, pod snažnom državnom zaštitom, marširale povorke ponosa.

Različite su to stvari. No, sigurno ih povezuju neke tajanstvene niti. Posrijedi je, kažu, sraz individualnih i kolektivnih prava. Ne zna se što o tomu misli naš doživotni bivši. Njegov nasljednik PravDA za Hrvatsku iste je škole đak. On valjda govori za obojicu. I srdi se na Split. Tamo su, veli, slabo funkcionirale institucije sustava. Nisu spriječile nasrtaj natražne gradske sirotinje na napredni europski ponos dok je pod zastavom duginih boja marširao gradom. Nasuprot tomu u Zagrebu su ne samo Predsjednik Republike nego i 73 profesora Pravnoga fakulteta i nebrojeno policijsko osoblje pružili potporu toj zastavi. Tako je na Zagreb Gay Prideu (Zagrebački pederski ponos) Hrvatska pokazala svoje europsko lice.

Ma koji je to vrag? S obzirom na činjenice da su socijalistički gradonačelnici Pariza i Berlina Bertrand Delanoe i Klaus Wowereit deklarirani pederi; da je predsjednik njemačkih liberala i njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle deklarirani peder; da su neke europske države, kada su se odrekle samostalnosti i suverenosti, ozakonile "istospolne brakove" - može se tvrditi da su ta zastranjenja vrjednote Europske unije. Ali to nikako nisu europske vrjednote. Europa je mnogo šira zemljopisna i mnogo dublja kulturnopovijesna kategorija od Europske unije.

Europu je vrijednosno oblikovalo kršćanstvo. A one "europske vrjednote", kojima se marširajući diče eurohrvati, kršćanstvo s gnušanjem odbacuje. Kao i druge dvije abrahamske religije. Levitski zakonik propisuje: "Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi počinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih" (Lev 20:13). Neke islamske države i danas tako kažnjavaju taj prijestup. Kršćanstvu je to velik grijeh. Ono ga prepušta Božjoj kazni.

U "Poslanici Rimljanima" apostol Pavao Taržanin o tomu piše: "Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja" (Rim, 24-27).

A naši Splićani? Eh, naši su Splićani kao i svi mi dopustili da nam izdajice zatiru nacionalni ponos. No, oni su ipak za dlaku bolji od nas. Oni barem ne daju da im sramotna manjina svoj spolni ponos nasilno nabija na nos.

Piše Benjamin Tolić, Hrvatsko slovo