Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

ISTINA O VUKOVARSKOJ EPOPEJI

"I reći ću vam samo još jednu stvar ZAPAMTITE VUKOVAR"

1. Hrvatski narod je ponovno na sudbinskom raskri┼żju

Povijesni procesi na Balkanu nisu završeni. Hrvatsko nacionalno pitanje nije do kraja riješeno, a neka pitanja koja su nam izgledala riješena, ponovno se dovode u pitanje.

─îak, ┼ítovi┼íe, dovodi se u pitanje ono najvrjednije - Hrvatska kao suverena nacionalna dr┼żava hrvatskoga naroda i kulturno, gospodarsko i politi─Źko zajedni┼ítvo hrvatskoga naroda.

Iz dana u dan hrvatskom narodu krivotvorinama se name─çe zlo─Źina─Źka povijesna hipoteka.

Na Haa┼íkom sudu kao politi─Źkom sudu sudi se Domovinskom ratu kao zlo─Źina─Źkom pothvatu, sudi se borbi za opstojnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini kao zlo─Źina─Źkom pothvatu, vr┼íi se politi─Źki pritisak na Haa┼íki sud da se na temelju krivotvorina donesu presude i ┼żrtvuju nevini ljudi radi navodne politi─Źke stabilnosti na Balkanu.

I dalje se Hrvati na vrlo sustavan i grub na─Źin optu┼żuju za nacionalizam i usta┼ítvo a Hrvatska dr┼żava se poku┼íava sotonizirati kao navodni nastavak NDH. Obnavljaju se stare ideolo┼íke podjele i sukob hrvatskog naroda. Krajnji cilj tog sotonokratskog antihrvatskog projekta je ru┼íenje Hrvatske kao nacionalne dr┼żave hrvatskog naroda i oduzimanje Hrvatima u Bosni i Hercegovini pravo na suverenost i ravnopravnost. Krajnji cilj je amnestirati velikosrpsku politiku, la┼żno optu┼żiti hrvatsku politiku, velikosrpski agresivni rat pretvoriti u gra─Ĺanski rat. Ali ne samo to nego ─Źak i hrvatski narod od ┼żrtve pretvoriti u dvostrukog agresora.

U ostvarivanju takve strategije djeluje sna┼żna peta kolona unutar hrvatskog naroda koja sustavno razara sve bitne vrijednosti na kojima je utemeljena Hrvatska u domovinskom ratu pod vodstvom Franje Tu─Ĺmana.

Sve temeljne vrijednosti i stupovi Hrvatske dr┼żave, hrvatskog zajedni┼ítva i hrvatske suverenosti u Bosni i Hercegovini su bitno ugro┼żeni a mnogi i sru┼íeni.

Ovih dana na udaru je i zadnji stup dostojanstva hrvatskog naroda, njegove sloge i ponosa, na udaru je vukovarska ┼żrtva koja je omogu─çila stvaranje samostalne i suverene Hrvatske dr┼żave.

Kao ┼íto je Hrvatska na globalnoj razini napadnuta na razli─Źite na─Źine vrlo perfidno i lukavo, kako bi se od ┼żrtve velikosrpske agresije pretvorila u dvostrukog agresora prema Srbima u Hrvatskoj i na Bosnu i Hercegovinu kako bi se veli─Źanstvena, juna─Źka borba hrvatskog naroda pretvorila u zlo─Źina─Źki pothvat i zlo─Źina─Źku organizaciju, na isti na─Źin poku┼íava se krivotvorinama taj model primijeniti i na Vukovar.

Vojislav Stanimirovi─ç u svojoj protuhrvatskoj politici tvrdi da nisu Srbi po─Źeli rat u Vukovaru. To je stra┼ína optu┼żba jer svi koji su pro┼żivjeli Vukovar i svi mi koji smo sudjelovali u Domovinskom ratu, a postoje i ─Źinjenice, znamo da je Vukovar sustavno razaran, da su ubijani ┼żene i djeca, da su nakon okupacije izvr┼íeni masovni zlo─Źini ne samo na Ov─Źari, da su tisu─çe ljudi odvedeni u srbijanske logore u Srbiju iz kojih se mnogi nisu vratili. Svi znamo da su tenkovi koji su i┼íli razarati Vukovar u Beogradu ispra─çeni cvije─çem. Svi znamo da su zlo─Źine ─Źinili zajedni─Źki JNA, ─Źetnici i srpski dragovoljci iz cijele Srbije i doma─çi veliko Srbi. Svi znamo da je cilj bio genocid nad Hrvatima, istjerati ih njihove zemlje i veliki dio Hrvatske pripojiti velikoj Srbiji.

Vukovar je svetinja hrvatskog naroda. Veliko Srbi su se toliko osilili da se usude pokušati krivotvorinama uništiti i tu svetinju.

Jo┼í je stra┼ínije ┼íto to ─Źini predsjednik srpske stranke koja je na vlasti u koaliciji u Hrvatskoj. Zato je pitanje svih pitanja smije li vladaju─ça koalicija u Hrvatskoj i nakon toga odr┼żavati koaliciju sa antihrvatskom strankom. Stanimirovi─ç ide i dalje pa tvrdi da su u bolnici u Vukovaru bili maskirani usta┼íe. Dodu┼íe on ne ka┼że neposredno usta┼íe nego ka┼że hrvatski vojnici ali kada se ta izjava pove┼że s njegovom ranijom izjavom da je padom bolnice pao posljednji usta┼íki bastion jasno je da su za njega hrvatski vojnici usta┼íe.

I to sve se doga─Ĺa nakon "spektakularnog" posjeta Vukovaru i Paulinom Dvoru srbijanskog i hrvatskog predsjednika dr┼żave. Nakon njihovih isprika i ┼żaljenja za po─Źinjene zlo─Źine. Neki pi┼íu da je time Stanimirovi─ç napao i Tadi─ça i obezvrijedio njegovu ispriku. Mislim da to nije to─Źno, da je upravo obrnuto da je Stanimirovi─ç ohrabren "spektaklom" u Vukovaru, odnosno da misli da je ono to se dogodilo u Vukovaru otvorilo nove prostore za krivotvorenje povijesti i za nove optu┼żbe hrvatske politike.

2. Nova poni┼żenja i nove uvrede vukovarskih ┼żrtava

Ustvari cijeli "spektakl" o Vukovaru za mene je bio novo poni┼żenje i uvreda vukovarskoj ┼żrtvi i zna─Źajan doprinos amnestiranja velikosrpske politike za u─Źinjene zlo─Źine te veliki doprinos pretvaranja velikosrpske politike i agresije u gra─Ĺanski rat. Hrvatska strana nikako nije smjela pristati na podvalu da se genocidni zlo─Źini protiv hrvatskog naroda kao izraz planirane i provedene dr┼żavne zlo─Źina─Źke politike izjedna─Źe sa pojedina─Źnim zlo─Źinima prema Srbima koji su u─Źinjeni, koje treba osuditi ali se ne mogu izjedna─Źiti ni na koji na─Źin sa zlo─Źinima u Vukovaru. U Paulinom Dvoru zlo─Źine su po─Źinili nad civilima pojedinci i ne radi se o dr┼żavnom zlo─Źinu i genocidu nego o zlo─Źinu kojih ima u svakom ratu. A zlo─Źini u Vukovaru su politi─Źki zlo─Źini, planirani i ostvareni genocid i ne mogu se izjedna─Źiti sa pojedina─Źnim zlo─Źinima kako je to na┼żalost u─Źinjeno ovom prilikom ┼íto je neoprostiva pogre┼íka pa ─Źak i kapitulacija hrvatske politike. Jo┼í je te┼że ┼íto je ta formalna isprika do┼íla od predsjednika srbijanske dr┼żave koji cijelo vrijeme svake godine optu┼żuje Oluju kao najve─çi zlo─Źina─Źki pothvat poslije Drugog svjetskog rata. Od predsjednika koji za vrijeme agresije na Vukovar nije ni jednom gestom dao do znanja da se ne sla┼że sa agresijom na Vukovar, od predsjednika koji vr┼íi pritisak na Haa┼íki sud da se radi stabilnosti regije mora osuditi Gotovina bez obzira ┼íto nije kriv.

I da bude jo┼í gore za hrvatski narod i za njegovo dostojanstvo sve ┼íto se dogodilo u Vukovaru zna─Źajan je korak prema ostvarivanju velikosrpske politike da se velikosrpska agresija pretvori u gra─Ĺanski rat s podijeljenom krivnjom odnosno da se nakon tih formalnih isprika i ┼żaljenja jo┼í vi┼íe poja─Źa pritisak na Hrvatsku da povu─Źe tu┼żbu za genocid Srbije nad Hrvatskom. Zato mislim da svaki Hrvat, svaki domoljub, svaki ─Źovjek kojem je stalno do istine i dostojanstva vlastitog naroda koji po┼ítuje ┼żrtvu Vukovara mora uzviknuti i jasno re─çi ne samo Tadi─çu nego i Josipovi─çu! "I jo┼í ─çu vam jedno re─çi, zapamtite Vukovar!" Hrvatska politika ne smije zaboraviti istinu o Vukovaru. Ne smije prihvatiti krivotvorine koje se sve vi┼íe name─çu jer to dovodi u pitanje i opstojnost Hrvatske dr┼żave. Mislim da su se veliko Srbi i oni koji ih podr┼żavaju prera─Źunali. Da su mislili da hrvatski narod ne pamti ┼íto se dogodilo u Vukovaru i da je spreman spu┼żvom zaborava izbrisati istinu. Siguran sam da hrvatski narod pamti Vukovar i da ne─çe dozvoliti da se ono veliko za┼íto su dali ┼żivote mnogi mladi─çi pretvori u ne┼íto banalno pa i sramotno kako se to poku┼íava, na┼żalost i uz nesnala┼żenje hrvatske politike ali i uz postojanje jake pete kolone koja cijelo vrijeme poku┼íava Vukovar od na┼íe najve─çe pobjede pretvoriti u na┼í poraz. Mislim zato da je napad Stanimirovi─ça na svetinju Vukovara dobro do┼íao jer ─çe on probuditi hrvatski narod iz letargije u kojoj se trenutno nalazimo. Vjerujem da je Vukovar i dalje klju─Źna to─Źka na kojoj je mogu─çe ujediniti razjedinjeni hrvatski narod i krenuti u obnovu dostojanstva i optimizma koji nam je potreban. Mo┼żda ─çe to biti klju─Źna to─Źka da se iz sada┼ínje politike destrukcije i bezna─Ĺa krene prema politici suradnje, optimizma i vjere da hrvatski narod mo┼że obraniti istinu i na toj istini graditi svoju budu─çnost.

Ovaj tekst pi┼íem 18. studenog na 19-tu godi┼ínjicu okupacije Vukovara. Prije dva dana promovirao sam knjigu Davora Runti─ça "Kako smo branili Vukovar". U kojoj je zabilje┼żio potresan sje─çanja 63 branitelja Vukovara, kako bi dao doprinos istini, kako bi se i tim svjedo─Źenjima suprotstavio povijesnim krivotvorinama koje se ve─ç sustavno name─çu ve─ç 19 godina. To me potaklo da kao potpredsjednik ratne Vlade ispri─Źam svoje sje─çanje na te dramati─Źne, sudbinske i slavne dane hrvatske povijesti.

3. Mogli su sprije─Źiti zlo─Źine, ali nisu htjeli

Istinu o Domovinskom ratu, stvaranju i obrani hrvatske dr┼żave kao i povijesnu ulogu dr. Franje Tu─Ĺmana nije mogu─çe u potpunosti spoznati bez utvr─Ĺivanja istine o tromjese─Źnoj herojskoj obrani Vukovara i utvr─Ĺivanju povijesne krivnje i odgovornosti za zlo─Źine u Vukovaru, koji su uz zlo─Źine u Srebrenici najve─çi zlo─Źini poslije Drugog svjetskog rata.

Tu ne mislim samo na odgovornost onih koji su zlo─Źine po─Źinili, odnosno na odgovornost politi─Źkog i vojnog vodstva kvazi "Srpske Republike Krajine" i vodstva JNA nego i na politi─Źko vodstvo Jugoslavije i Srbije i brojne ljude iz me─Ĺunarodne zajednice koji su ne samo mirno gledali nego i posredno pomagali da se dogodi vukovarska tragedija. Dakle optu┼żnicu za genocid u Vukovaru trebalo bi pro┼íiriti i na brojne politi─Źare i mo─çnike svjetskih dr┼żava i me─Ĺunarodnih institucija. Oni nisu odgovorni samo zbog grijeha ne─Źinjenja, jer su mogli i morali pomo─çi da se sprije─Źe zlo─Źini, nego su odgovorni i za konkretno pomaganje agresora i za skrivanje zlo─Źina koji su po─Źinjeni. ─îak su perfidno poku┼íavali prebacivati krivnju za po─Źinjene zlo─Źine s agresora na ┼żrtve agresije. Ve─ç za vrijeme herojske obrane Vukovara mnogi u me─Ĺunarodnoj zajednici ┼íirili su krivotvorine kao navodnu istinu koja se, i danas devetnaest godina poslije, na razli─Źite na─Źine vrlo organizirano plasira u javnost kako bi se sakrila i krivotvorila istina o vukovarskoj epopeji. Jedan detalj iz toga vremena nikada ne─çu zaboraviti. Uo─Źi pada Vukovara u Hrvatsku je do┼íao izaslanik Ujedinjenih naroda Cyrel Vance. Prije nego ┼íto je stupio na hrvatsko tlo sa stepenica zrakoplova upitao je strogo i prijekorno za┼íto i dalje dr┼żimo opkoljene vojarne i za┼íto ne damo vodu i pi─çe vojnicima u tim vojarnama. Nije upitao ┼íto se doga─Ĺa u Vukovaru ni u drugim opkoljenim gradovima u kojima su dnevno masovno ginula i civili, djeca, ┼żene, a zanimala ga je sudbina vojnika koji su imali i vodu i hranu i ─Źiji ┼żivoti nisu bili ugro┼żeni. Cyrel Vance bio je ─Źlan ─Źuvene Trilateralne komisije koja je poticala radi interesa krupnog kapitala i borbe za naftu, sukobe na Bliskom i Srednjem Istoku dakle, bio je ─Źovjek koji nije bio slu─Źajno poslan u Hrvatsku, poslan je da brani ameri─Źko-britanske interese, a ne da za┼ítiti ┼żrtve velikosrpske agresije. Cyrel Vance je bio u Vukovaru na dan njegovog pada tristo metara daleko od vukovarske bolnice kada su iz nje odvo─Ĺeni ranjenici na masovne likvidacije. Ni┼íta nije u─Źinio nije ─Źak ni poku┼íao sprije─Źiti zlo─Źine. Njemu i me─Ĺunarodnoj zajednici trebalo je ┼íest mjeseci da priznaju, iako su to znali od prvog dana, da su u Srbiju, u Mitrovicu i Ni┼í, u koncentracione logore odvedeni brojni Vukovarci.

Zbog takvog pona┼íanja me─Ĺunarodne zajednice, kako bi "spu┼żvom zaborava" izbrisali svoju krivnju za tragediju Vukovara, i druge tragedije na ovim prostorima, i danas se nastoji ne samo sakriti istina o vukovarskoj epopeji nego ju se nastoji krivotvoriti kako bi se njihova odgovornost i odgovornost agresora prebacila na ┼żrtve agresije. Mnogi predstavnici me─Ĺunarodne zajednice i mo─çnih svjetskih dr┼żava kada se zapo─Źne razgovor o Vukovaru i strahotama koje su se tamo dogodile ─Źesto nam govore: "Pustite Vukovar." "Demode je raspravljati o Vukovaru i pro┼ílosti". "Nemojte govoriti o srpskim zlo─Źinima jer time sprje─Źavate pomirbu i obnavljanje su┼żivota."

4. Vukovarski mit i njegova zloupotreba

Herojska borba Vukovaraca i svih ljudi iz cijele Hrvatske koji su se tamo na┼íli, a jo┼í vi┼íe patnje pu─Źanstva, uklju─Źuju─çi dvije tisu─çe djece, koji nisu napu┼ítali Vukovar do posljednjeg trenutka, epopeja vukovarske bolnice i borba za ranjenike stvorili su od Vukovara mit. Hrvati su se poistovjetili s tim herojskim pu─Źanstvom i vojnicima. Preko sudbine Vukovara za vrijeme herojske obrane, ali i nakon okupacije Vukovara, lomila se i prelamala sudbina Hrvatske jer je pad Vukovara poslu┼żio da se poku┼ía ponovno izvr┼íiti dr┼żavni udar u Hrvatskoj, da se za tragi─Źnu sudbinu Vukovara krivnja prebaci na dr┼żavno i vojno vodstvo Hrvatske, a ne na velikosrpskog agresora. Poku┼íala se velika emocionalna povezanost cijelog hrvatskog naroda sa sudbinom Vukovara, te nastala depresija i razo─Źaranje zbog pada Vukovara iskoristiti da se Vukovar od najve─çe hrvatske pobjede pretvori u najve─çi poraz i da se na padu Vukovara potaknu unutra┼ínji sukobi u Hrvatskoj.

Ve─ç u vrijeme kada je bilo jasno da se Vukovar ne─çe mo─çi obraniti usprkos herojske obrane, napravljen je plan i sustavno se, na razli─Źite na─Źine, stvaralo raspolo┼żenje da ako padne Vukovar da onda mora pasti i Tu─Ĺman, Sabor i Vlada. Nekoliko dana prije pada Vukovara Hrvatsku su preplavili pamfleti i leci koji su se tajno raspa─Źavali neformalnim kanalima protiv Tu─Ĺmana, Vlade i Sabora kao izdajni─Źkog i ─Źetni─Źkog vodstva, koje je prodalo Vukovar.

┼áirile su se brojne dezinformacije kako bi se padom Vukovara Hrvatska potpuno destabilizirala. ┼Żeljelo se da se Vukovar, umjesto simbola herojstva i vojnog ─Źuda, umjesto simbola pobjede nad velikom vojnom silom koja je tamo razbijena, pretvori u najve─çi hrvatski poraz, da se pad Vukovara prika┼że kao izdaja i posljedica pogre┼íne politike, a ne kao posljedica vojne i tehni─Źke nadmo─çnosti neprijatelja.

I danas, kada se na razli─Źite na─Źine poku┼íava krivotvoriti hrvatska povijest ponovno se na razli─Źite na─Źine obnavljaju neistine i stavljaju u opticaj razne optu┼żbe da je tada┼ínje dr┼żavno i vojno vodstvo glavni krivac za pad Vukovara i tragediju koja se tamo dogodila.

Danas je jasno da su KOS i druge jugoslavenske obavje┼ítajne slu┼żbe dobro pripremile destabilizaciju Hrvatske upravo prebacivanjem krivnje za pad Vukovara na dr┼żavno i vojno vodstvo Hrvatske kako bi se ono poku┼íalo sru┼íiti. Me─Ĺutim, i dalje ostaje misterija na koju jo┼í uvijek nema odgovora za┼íto su pojedinci i grupe u hrvatskoj vojski i politici ne samo onda prilikom pada Vukovara nego i danas nastavili zastupati i ┼íiriti KOS-ove podvale te i danas najve─çu Hrvatsku pobjedu - vukovarsku epopeju poku┼íavaju pretvoriti u navodno najve─çu hrvatsku izdaju.

To su razlozi zbog kojih ─çu poku┼íati kao potpredsjednik ratne Vlade otvoreno i argumentirano progovoriti o nekim doga─Ĺajima o kojima se u nas dosada nije govorilo a koji mogu pomo─çi da se doprinese utvr─Ĺivanju istine o herojskoj borbi hrvatske vojske i civilnog pu─Źanstva.

Vlada demokratskog jedinstva u cjelini, bez obzira na strana─Źku pripadnost njenih ─Źlanova, cijelo je vrijeme radila u te┼íkim uvjetima sve ┼íto je mogla da organizira i pomogne obranu Vukovara. Evo nekih detalja.

Prvi zna─Źajniji zadatak Vlade bio je organizirati obranu Hrvatske u cjelini, a ne kao niz nepovezanih samoorganizacija na strana─Źkoj ili na lokalnoj razini u kojima oni samo brane svoj dom i svoje mjesto. Me─Ĺutim, te┼íko je bilo uzeti ljudima oru┼żje koje su sami platili i re─çi im dajte ga za obranu nekog drugog mjesta. Prvi presedan dogodio se zbog Vukovara. Da bi pomogli obranu Vukovara kao Vlada inzistirali smo da se oru┼żje koje je do┼ílo u Slavonski Brod, a koje su platili Bro─Ĺani iz svojih sredstava, odmah prebaci za obranu Vukovara. Kasnije smo, kada nismo imali streljiva vukli o─Źajni─Źke poteze kao Vlada te smo uzimali streljivo s drugih rati┼íta da bi ga slali u Vukovar. Kada je Vukovar bio u okru┼żenju poku┼íavalo se malim avionima bacati oru┼żje i lijekovi za pomo─ç Vukovarcima. Poku┼íano je nekoliko proboja kako bi se probila blokada Vukovara,ali oni nisu uspjeli. U obranu Vukovara uklju─Źili su se dragovoljci iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine i inozemstva.

Cijelo vrijeme vukovarske epopeje na svim sjednicama Vlade i vrhovnog dr┼żavnog vije─ça, bez obzira ┼íto je bilo na dnevnom redu, uvijek se je raspravljalo i o Vukovaru.

Nije bilo no─çi da me negdje oko 3 ili 4 sata ujutro nije netko zvao iz Vukovara tra┼że─çi pomo─ç. Evo jedan primjer.

Jedne me no─çi, oko tri sata ujutro, nazvao Marin Vidi─ç Bili i tra┼żio da hitno po┼íaljem europske promatra─Źe, jer prijeti masakr nad civilnim pu─Źanstvom Iloka. Probudio sam tajnicu Zdenku Mustapi─ç, jer nisam imao telefonskih brojeva svih onih koje sam morao zvati. Zajedni─Źki smo zvali ljude kako bi digli europske promatra─Źe da ve─ç ujutro budu na licu mjesta, da poku┼íaju pomo─çi. Ipak je najte┼że bilo ve─ç pri kraju, kada su dolazili vapaji iz Vukovara za oru┼żjem i streljivom. Mi smo slali, ali to uglavnom nije dolazilo do Vukovara, dolazilo je do Vinkovaca, jer se na┼íi nisu mogli probiti do opkoljenog Vukovara. Nekoliko poku┼íaja proboja zavr┼íilo je neuspjehom. Tko je kriv za te neuspjele proboje, vjerojatno ─çe se jednoga dana saznati. Ako je itko kriv. Vjerojatno je najve─çi krivac nadmo─ç na┼íih neprijatelja u naoru┼żanju. Iako sam i na Vrhovnom dr┼żavnom vije─çu i u Vladi sudjelovao u raspravi o svim problemima obrane Vukovara, iako sam s mnogo ljudi iz Vukovara razgovarao o tome ┼íto se tih posljednjih dana stvarno doga─Ĺalo u Vukovaru, te┼íko mi je odgovoriti decidirano ┼íto se tamo stvarno doga─Ĺalo. Svatko ima svoju istinu.

Nama u Vladi nije bilo nikada te┼że nego prilikom pada Vukovara. Smatrali smo da smo uradili sve ┼íto smo mogli poku┼íavaju─çi spasiti Vukovar. Ipak to nije bilo dovoljno. Zato smo razumjeli mnoge Vukovarce koji su nas kritizirali i u nama tra┼żili krivce za tragediju Vukovara. Nikad se nitko od nas iz Vlade nije ljutio na bilo kojeg Vukovarca, ─Źak i onda kad su nas neopravdano optu┼żivali da smo mi glavni krivci za tragediju koju su do┼żivjeli.

5. Dramati─Źna sjednica Vlade demokratskog jedinstva 17. studenog 1991. godine

Dana 15. studenoga 1991. godine, na vi┼íe adresa u Zagrebu (predsjednik Republike, predsjednik Vlade, Ministarstvo obrane, Glavni sto┼żer Hrvatske vojske, Ministarstvo unutarnjih poslova, predsjednik Sabora, Crveni kri┼ż Hrvatske i Caritas), zapovjednik operativne grupe Vukovar-Vinkovci-┼Żupanja pukovnik Mile Dedakovi─ç Jastreb, poslao je dramati─Źno pismo iz kojeg je bilo jasno da ─çe narednih dana biti slomljena obrana Vukovara. U tom pismu Mile Dedakovi─ç Jastreb, ka┼że da ─çe uskoro pasti Vukovar te izme─Ĺu ostalog pi┼íe:

"Borovo Naselje je u neprijateljskim rukama, osim dijela glavne ulice za koji o─Źekujemo podatak jo┼í u toku dana. S obzirom na odnos snaga, smatramo da ─çe i taj posljednji punkt pasti. Sedamdeset posto nepobjedivog Vukovara je u rukama neprijatelja. Imaju─çi u vidu snage i sredstva kojima branitelji Vukovara raspola┼żu i ─Źime raspola┼że neprijatelj, o─Źekujemo da u toku dana ili no─çi Vukovar do┼żivi sudbinu Borova Naselja."

I povjerenik Vlade Republike Hrvatske za op─çinu Vukovar Marin Vidi─ç Bili slao je faksove i telefonski nas je stalno izvje┼ítavao da treba spa┼íavati civilno stanovni┼ítvo jer da svakog trenutka Vukovar mo┼że pasti.

Iz dana u dan poja─Źavali su se napadi na Vukovar s velikim vojnim snagama. U napadu je sudjelovala kompletna gardijska divizija i dvije brigade novosadskog korpusa s oko 600 borbenih vozila i brojnim raketnim i topni─Źkim sredstvima. Tu ogromnu vojnu silu poja─Źali su i pripadnici vi┼íe brigada Teritorijalne obrane Srbije i lokalnih teroristi─Źkih odreda s ukupno 30 000 ljudi.

Pucalo se iz oru┼żja s brodova na Dunavu i s vojvo─Ĺanske strane a aktivno je sudjelovalo i vojno zrakoplovstvo. Znali smo da nastupaju dramati─Źni trenuci pada Vukovara kada i Vlada snosi povijesnu odgovornost u spa┼íavanju stanovni┼ítva, te da kao Vlada moramo donijeti konkretne odluke ─Źak i van nadle┼żnosti Vlade jer drugi koji su trebali donositi odluke nisu ih donijeli.

U takvoj dramati─Źnoj situaciji 17. studenoga dobili smo brzojav od dopukovnika Vinka Vrbanca naslovljenog, izme─Ĺu ostalih i predsjedniku Vlade. U brzojavu se ka┼że da su u 4 sata ujutro i posljednja grupa branitelja na ─Źelu s mladim Jastrebom napustili Vukovar tako da su u Vukovaru ostali od necivilnog dijela samo Mladen Vidi─ç Bili povjerenik Vlade i Ravnateljica bolnice dr. Vesna Bosanac. U brzojavu se doslovno tra┼żi:

"Prvo, da Vlada Republike Hrvatske u ime 15 tisu─ça ┼żivota pogne glavu i pristane da na pregovore zakazane za danas po gospodinu Juzba┼íi─çu (ministar u Vladi demokratskog jedinstva) po┼íalje i svog predstavnika kao i predstavnika Europske misije.

Drugo, shva─çaju─çi da je to jedini na─Źin da se spase ┼żivoti, gospodin Vidi─ç je prihvatio da danas ide na pregovore s gospodinom Had┼żi─çem. Gospodina Vidi─ça ─çe na pregovore odvesti vojnim helikopterom.

Tre─çe, s obzirom na to da smo pripremni, odmah s tim treba upoznati me─Ĺunarodnu Europsku misiju, lorda Carringtona, jer samo to sada mo┼że pomo─çi civilima Vukovara. To treba podr┼żati jer je to ovaj put naju─Źinkovitije ┼íto se u Hrvatskoj mo┼że u─Źiniti za te ljude.

─îetvrto, svaka komunikacija izme─Ĺu zapovjedni┼ítva OG Vinkovci i Vlade mora te─çi na ovaj i ba┼í ovaj na─Źin, zna─Źi samo ┼íifrirano, sve mora biti hitno.

Peto, molim hitan odgovor ┼íto dalje ─Źiniti. Zapovjednik dopukovnik Vinko Vrbanac"

 

Preko zapovjedni┼ítva Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, ┼Żupanja Marin Vidi─ç Bili, povjerenik Vlade poslao je sljede─çu poruku:

"NO─ćAS ─ćE NAROD PANI─îNO BJE┼ŻATI IZ GRADA. HITNO PO┼ŻURITE S ODLUKAMA. SIGURNO JE VE─ć KASNO. BILI"

U dodatku poruke stoji:

"NO─ćAS SVI BORCI ODLAZE OSTAJE SAMO DOKTORICA I POVJERENIK VLADE. BILI."

U takvoj politi─Źkoj situaciji nakon ┼íto je predsjednik Vlade dr. Franjo Greguri─ç neuspje┼íno poku┼íao do─çi do predsjednika Republike, nakon ┼íto mu niti supruga predsjednika Republike nije znala re─çi gdje je, Franjo Greguri─ç je odlu─Źio sazvati izvanrednu sjednicu Vlade s ciljem da Vlada donese odluke bez obzira da li je, po Ustavu, za njih nadle┼żna ili nije. Na sjednicu Vlade pozvani su glavni vojni stratezi generali Anton Tus i Imra Agoti─ç, kako bi nam izlo┼żili situaciju ne samo za Vukovar nego i u cjelini ┼íto ─çe se doga─Ĺati nakon pada Vukovara. Anton Tus je decidirano rekao na Vladi na upit Franje Greguri─ça da se vojnom opcijom u ovom trenutku ne mo┼że spasiti Vukovar. ─îak nam je rekao da bi bio avanturizam ako bi poku┼íali vojni prodor svim raspolo┼żivim snagama da bi imali ne samo ogromne ┼żrtve nego da bi u slu─Źaju vjerojatnog poraza otvorili slobodan prostor za prodor JNA prema cijeloj Slavoniji i Zagrebu i vjerojatno izgubili rat.

Ve─çina ─Źlanova Vlade bila je svjesna povijesne odgovornosti i dono┼íenja odluka koje nisu u njenoj nadle┼żnosti ali se vi┼íe nije moglo ─Źekati da ih netko drugi donese. Na kraju smo se slo┼żili s istinom da smo vojno pora┼żeni u Vukovaru i da sada jedino jo┼í mo┼żemo poku┼íati spa┼íavati gra─Ĺane. U tom smislu smo se usuglasili da damo odobrenje povjereniku Vlade da pregovara i razgovara, ali u isto vrijeme smo smatrali da je najve─ça odgovornost Jugoslavenske narodne armije i me─Ĺunarodnih ─Źimbenika i da treba sve u─Źiniti kako bi ih natjerali da pomognu spa┼íavanju 15 000 ljudi od katastrofe koja je prijetila.

Na kraju je utvr─Ĺeno sljede─çe:

U situaciji kad je pod pritiskom me─Ĺunarodne javnosti Republika Hrvatska zaklju─Źila sporazum o apsolutnom prekidu vatre, me─Ĺunarodna zajednica mirno promatra kr┼íenje primirja od strane JA, posljedica ─Źega je pad Vukovara i Slunja, i dosada najve─ça mogu─ça stradanja civilnog pu─Źanstva. Upozoravaju─çi na navedenu ─Źinjenicu, Vlada Republike Hrvatske donijela je ove zaklju─Źke:

1. Potpredsjednik Vlade dr. Mate Grani─ç, ─Źlan Vlade Dra┼żen Budi┼ía i ─îlan Glavnog sto┼żera Hrvatske vojske pukovnik Imra Agoti─ç osobno ─çe, neposredno po zavr┼íetku sjednice Vlade:

- izvijestiti Promatra─Źku misiju EZ-a o situaciji u Vukovaru i zatra┼żiti hitno upu─çivanje promatra─Źkih ekipa u grad Vukovar radi spre─Źavanja stradanja civilnog pu─Źanstva;

- zatra┼żiti od generala Andrije Ra┼íete da se snage JA odmah postave izme─Ĺu snaga TO Srbije i ─Źetnika, te civilnog pu─Źanstva Vukovara, kako bi se sprije─Źio genocid.

2. Ministar vanjskih poslova dr. Zvonimir ┼áeparovi─ç odmah ─çe o situaciji u Vukovaru i prijetnji stradanja civilnog pu─Źanstva izvijestiti Ujedinjene narode, EZ, ministarstva i Vlade stranih zemalja te predsjedatelja Mirovne konferencije o Jugoslaviji lorda Carringtona.

3. ─îlan Vlade ┼Żivko Juzba┼íi─ç poku┼íat ─çe se dogovoriti da povjerenik Vlade Republike Hrvatske za Vukovar Marin Vidi─ç Bili pregovara u Vukovaru o spa┼íavanju civilnog pu─Źanstva.

4. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Franjo Greguri─ç izvijestit ─çe Savezni sekretarijat za narodnu obranu o mogu─çim posljedicama eskalacije rata u Republici Hrvatskoj i stradanja civilnog pu─Źanstva u Vukovaru. Posebno ─çe predstavnike ┼átaba Vrhovne komande oru┼żanih snaga SFRJ generala Veljka Kadijevi─ça i admirala Staneta Broveta, upozoriti da ─çe biti osobno odgovorni ako do─Ĺe do genocida.

5. O stanju u Vukovaru i mjerama koje ─çe poduzeti Vlada Republike Hrvatske izvijestit ─çe se predsjednika Republike Hrvatske.

6. Po┼íto Glavni sto┼żer Hrvatske vojske procijeni trenuta─Źnu situaciju u Vukovaru te nakon pribavljanja to─Źnih podataka o snazi i broju neprijateljskih snaga koje napadaju Vukovar, Ministarstvo informiranja izdat ─çe priop─çenje za javnost o situaciji u Vukovaru i mjerama koje poduzima Vlada Republike Hrvatske.

Radi hitne provedbe ovih zaklju─Źaka, Vlada je prekinula sjednicu u 11,20 sati, a nastavila ju je u 20,00 sati.

6. Prijete─çe pismo Kadijevi─çu i Brovetu

Dramati─Źnu sjednicu Vlade koju smo prekinuli u 11,20 sati, nastavili smo istoga dana u 20,00 sati . U me─Ĺuvremenu smo imali sjednicu U┼żeg kabineta Vlade, na kojoj smo se dogovorili da napi┼íemo prijete─çe pismo Veljku Kadijevi─çu i admiralu Stanetu Brovetu. Bio sam zadu┼żen da napi┼íem tekst toga prijete─çeg pisma. U svoje ime, i u ime Vlade, pisao sam brojna otvorena pisma Boutrosu Boutrosu Ghaliju, Barbari Bush, Gianniu De Michelisu, Kiri Gligorovu, Franji Tu─Ĺmanu, Milanu Ku─çanu, Franji Greguri─çu, Socijalisti─Źkoj internacionali i drugima. Me─Ĺutim, mislim da je najva┼żnije i najte┼że pismo koje sam kao prijedlog formulirao najprije za sjednicu U┼żeg kabineta, a kasnije i za sjednicu Vlade bilo prijete─çe pismo koje je Vlada usvojila i uputila Vrhovnoj komandi oru┼żanih snaga u Beogradu, odnosno generalu Veljku Kadijevi─çu i admiralu Stanetu Brovetu.

Na dopodnevnoj sjednici Vlade suo─Źili smo se s istinom da se Vukovar ne mo┼że obraniti i da prijeti velika opasnost civilnom stanovni┼ítvu Vukovara. S obzirom na goleme ┼żrtve agresora u tromjese─Źnoj opsadi Vukovara s pravom smo se bojali da ─çe se dogoditi masovna ubojstva ne samo vojnika i ranjenika nego i civilnog pu─Źanstva. S obzirom na dosada┼ínje pona┼íanje JNA tako─Ĺer smo pretpostavljali da ─çe oni stajati po strani i kasnije tvrditi kako nisu ni┼íta mogli u─Źiniti i da nisu odgovorni za ono ┼íto se dogodilo.

Kako smo bili nemo─çni da izravno poku┼íamo spasiti civilno pu─Źanstvo, tra┼żili smo na─Źin kako utjecati na Kadijevi─ça i Broveta i vojni vrh da ipak barem ne┼íto u─Źine pri spa┼íavanju i evakuaciji civilnog pu─Źanstva. Na sastanku U┼żeg kabineta predlo┼żio sam da ─çu napisati pismo Kadijevi─çu i Brovetu, koje im treba javno uputiti, odnosno da je potrebno u tom pismu zaprijetiti im kako Vlada u slu─Źaju masakra civilnog pu─Źanstva u Vukovaru, ne─çe mo─çi sprije─Źiti sli─Źan masakr nad obiteljima ─Źasnika JNA, koje su ┼żivjele u Hrvatskoj. Znali smo s kim imamo posla kao i to da jedino na takav na─Źin mo┼żemo pokrenuti vojni vrh da ne gleda skr┼ítenih ruku masakr ─Źetnika nad nedu┼żnim Vukovarcima. Na┼íe prijetnje nisu bile izmi┼íljene, jer smo tih dana dobivali obavijesti anonimnih skupina da ─çe minirati ku─çe i stanove u kojima ┼żive obitelji oficira JNA i dignuti ih u zrak ako vojska dopusti masakr nad civilnim pu─Źanstvom Vukovara. Takve smo obavijesti namjerno pustili da do─Ĺu do na┼íih neprijatelja, kako bi ozbiljnije shvatili na┼íe prijete─çe pismo. Iako smo znali, i kad smo pisali pismo, i kad smo ga poslali, da ne─çemo dopustiti masakr i osvetu nad obiteljima oficira JNA, bez obzira na to ┼íto ─çe se doga─Ĺati u Vukovaru, smatrali smo svojom du┼żno┼í─çu da zlo─Źincima zaprijetimo, jer smo bili sigurni da ─çe eventualno reagirati samo na prijetnju - oni su po┼ítovali samo silu. Znali smo da nemaju savjesti i da ih nikakvi humanitarni apeli ne mogu pokrenuti za akciju. Vjerovali smo da ih mo┼że pokrenuti samo strah za njihove obitelji, kao i strah od eventualnog budu─çeg su─Ĺenja za ratne zlo─Źine. Zato smo poku┼íali zaigrati i na tu kartu.

─îesto sam kasnije govorio da kao humanist i profesor u normalnim uvjetima nikad ne bih pristao napisati takvo pismo. Me─Ĺutim, i tada i danas smatram da je upravo zbog moralnih razloga trebao napisati takvo pismo, jer kada se tra┼że na─Źini da se spase nevini ljudski ┼żivoti tisu─ça ljudi, s obzirom na to da je ljudski ┼żivot najve─ça vrijednost, sve ostale moralne norme moraju se podrediti toj vrijednosti. Dakle, moralno je prijetiti ako se prijetnjom mogu eventualno spasiti ljudski ┼żivoti.

Vlada Republike Hrvatske, odnosno svi ministri i ─Źlanovi Vlade mislili su isto, pa smo odmah na po─Źetku sjednice Vlade donijeli odluku da generalu Veljku Kadijevi─çu i admiralu Stanetu Brovetu uputimo pismo ─Źiji sadr┼żaj glasi:

"Vlada Republike Hrvatske na svojoj 53. sjednici dana 17. studenog 1991. razmatraju─çi aktualnu politi─Źku i vojnu situaciju nakon sporazuma o apsolutnom prekidu vatre konstatirala je da se i nakon sporazuma o apsolutnom prekidu vatre nastavljaju vojne operacije s ciljem osvajanja Vukovara i drugih podru─Źja u Hrvatskoj. Vlada je upoznata s velikom opasno┼í─çu za ┼żivote vi┼íe od 10 000 stanovnika, od ─Źega je 2 000 mla─Ĺe od 16 godina u opkoljenom i razru┼íenom Vukovaru u kojem se i dalje ubijaju ne samo civili nego i djeca.

S tim u svezi Vlada Republike Hrvatske usvojila je sljede─çe zaklju─Źke:

1. Zahtijevamo da odmah u skladu s dogovorom o apsolutnom prekidu vatre obustavite sve napade, a osobito te┼íke napade na civilno pu─Źanstvo u Vukovaru. Ako se ne zaustave napadi na civilno pu─Źanstvo u Vukovaru i ako ni┼íta ne poduzmete da se spase njihovi ┼żivoti, Vlada Republike Hrvatske ne─çe vi┼íe pristajati na bilo kakve pregovore niti mo┼że dalje preuzimati odgovornosti za garantiranje sigurnosti ─Źasnicima i vojnicima i njihovim obiteljima na teritoriju Republike Hrvatske.

Odgovornost za ┼żivote ne samo nedu┼żnih gra─Ĺana u Vukovaru nego i za sigurnost i ┼żivote svih gra─Ĺana u Hrvatskoj i Jugoslaviji izvan Vukovara u va┼íim je rukama. Pred javno┼í─çu cijeloga svijeta i povije┼í─çu snosit ─çete odgovornost za mogu─çu smrt desetaka tisu─ça ljudi, jer masakr civila u Vukovaru koji prijeti zna─Źio bi po─Źetak gra─Ĺanskog rata, a koji vi┼íe nitko ne bi mogao zaustaviti na teritoriju biv┼íe Jugoslavije.

Zato Vlada Republike Hrvatske zahtijeva da svojim vojnim snagama naredite apsolutni prekid vatre i napravite tampon zonu u Vukovaru kako bi se spasilo civilno stanovništvo od osvete i omogućilo poduzimanje humanitarnih i drugih akcija.

2. Sudbinu ranjenika i civilnog stanovni┼ítva u Vukovaru ne mo┼żete prepustiti ─Źetni─Źkim hordama skidaju─çi sa sebe odgovornosti za njihovo djelovanje jer je poznato cijelom svijetu da djeluju kao dio va┼íih snaga, da ste ih naoru┼żali i s njima jedinstveno djelovali nevi─Ĺenom vojnom silom u slamanju herojskog otpora branitelja Vukovara. Zato ste odgovorni za sudbinu civilnog stanovni┼ítva, ali i za sudbinu svih gra─Ĺana koje ─Źeka pakao ukoliko dozvolite masakr civilnog stanovni┼ítva.

3. Zahtijevamo da omogu─çite dolazak europskih promatra─Źa u Vukovar i da ┼ítitite njihovu sigurnost te da se odmah omogu─çi evakuacija ranjenika, ┼żena i djece.

Vlada Republike Hrvatske obratit ─çe se me─Ĺunarodnoj javnosti i svim me─Ĺunarodnim institucijama kako bi ih upoznala s ─Źinjenicom da ste nakon zadnjeg prekida vatre na koje nas prisiljava Europska zajednica ponovno ofenzivnim vojnim akcijama zauzeli Slunj i da bez obzira na ┼żrtve i cijenu i dalje poku┼íavate ne samo zauzeti Vukovar nego ga i potpuno uni┼ítiti sa njegovim stanovnicima. Takvi va┼íi postupci suprotni preuzetim obvezama prema cijeloj me─Ĺunarodnoj zajednici vode u katastrofu i totalni gra─Ĺanski rat koji vi┼íe nitko ne─çe mo─çi zaustaviti.

PREDSJEDNIK

dr. Franjo Greguri─ç

Kako sam istu ve─Źer morao krenuti na put u Milano, a zatim u London na sastanak s lordom Carringtonom i na dogovorene sastanke u Foreign Officeu i Domu lordova britanskog Parlamenta, na putu sam u automobilu u deset sati nave─Źer slu┼íao kroniku dana Radio-Zagreba, kako najavljiva─Źki par dramati─Źnim glasom ─Źita na┼íe pismo.

Pismo je imalo uspjeha. Istoga dana stigao je odgovor od opunomo─çenika JNA generala Ra┼íete u kojem on u ime Vrhovne komande oru┼żanih snaga JNA predla┼że da se "pod za┼ítitom jedinica JNA i uz prisustvo predstavnika posmatra─Źke misije Europske zajednice i Me─Ĺunarodnog komiteta Crvenog krsta, evakui┼íu gra─Ĺani iz Vukovara." JNA je predlo┼żila evakuaciju sljede─çim pravcima: Vukovar-Osijek, Vukovar-Vinkovci, Vukovar-┼áid, Vukovar-Petrovci-Mirkovci i rijekom Dunav.

Da je na┼ía prijetnja bila efikasna pokazuje vrlo miroljubiv ton pisma koje zavr┼íava molbom na sljede─çi na─Źin: "Molimo vas da se spre─Źe eventualni postupci koji bi ugrozili pripadnike JNA i ─Źlanove njihovih porodica."

Vlada Republike Hrvatske odmah je odgovorila generalu Ra┼íeti. Prihvatili smo da se evakuacija izvede u suradnji i uz prisutnost Promatra─Źke misije Europske zajednice i Me─Ĺunarodnog komiteta Crvenog kri┼ża koji su se s tim suglasili te smo predlo┼żili da se evakuacija izvede pravcem Vukovar-Bogdanovci-Marinci-Zidine-Nu┼ítar-Vinkovci.

Me─Ĺutim, iako smo na taj na─Źin spasili dio stanovni┼ítva, u Vukovaru su se dogodili stra┼íni zlo─Źini posebno masovno ubojstvo ranjenika iz vukovarske bolnice. Jedan dio civila na┼żalost nije evakuiran u Hrvatsku nego su zavr┼íili u koncentracionim logorima u Srbiji.

Sve je to znala me─Ĺunarodna zajednica, ali su dugo vremena tajili postojanje takvih logora. Tek kada su ih otkrili novinari u ratu u Bosni i Hercegovini, me─Ĺunarodna javnost je po─Źela, dodu┼íe sporo, ali ipak priznavati da logori postoje te su krenule akcije osloba─Ĺanja ljudi iz tih logora.

Danas, 19 godina kasnije, jo┼í se uvijek ne zna sudbina znatnog broja Vukovaraca koji se vode kao nestali. Otkrivene su masovne grobnice ┼íto pokazuje da tzv. Jugoslavenska narodna armija nisu efikasno sprije─Źili zlo─Źine i da ona i njen vrh snose izravnu krivnju za ratne zlo─Źine i genocid, jer nisu sprije─Źili divljanje ─Źetnika, jer su naoru┼żali ─Źetnike, i jer su ih u biti uklju─Źili u svoje redove. U po─Źetku je postojala razlika izme─Ĺu ─Źetni─Źkih jedinica i JNA. U Vukovaru i kasnije sve se to stopilo. u jednu jedinstvenu zlo─Źina─Źku vojsku.

Pored Srbije i Crne Gore i JNA ogromna je krivnja me─Ĺunarodne zajednice koja nije ni┼íta u─Źinila da sprije─Źi zlo─Źine nego ih je dugo vremena skrivala pa ─Źak i pomagala agresoru i tretirala ga kao partnera kojeg je uva┼żavala i s kojim je pregovarala.

7. Sramotna britanska politika

U vrijeme pada Vukovara krenuo sam na put u London u o─Źajni─Źkom poku┼íaju anga┼żiranja lorda Carringtona i drugih engleskih politi─Źara s obzirom na njihov utjecaj na Srbiju i Milo┼íevi─ça da ih poku┼íam uvjeriti, a u krajnjoj liniji i moliti, da ne┼íto poduzmu kako bi spasili stanovni┼ítvo Vukovara od pokolja koji im je prijetio i koji se na kraju i dogodio. Na osnovi onoga ┼íto su mi rekli u Londonu, i kako su postupali, bilo mi je jasno da ne ┼żele pomo─çi, da znaju ┼íto se doga─Ĺa ali da ne ┼żele priznati da to znaju, nego da ─Źak poma┼żu prljavim i sramotnim potezima da se sakrije istina o stvarnim zlo─Źinima koji su se u to vrijeme ve─ç doga─Ĺali u Vukovaru dok sam ja razgovarao u Foreign Officeu, s lordom Carringtonom i u Britanskom parlamentu. Mislim da je potrebno radi argumentiranja istine o sramnoj politici Velike Britanije detaljno opisati to ┼íto se doga─Ĺalo u Londonu dok su se istovremeno masovno ubijali ranjenici u Vukovaru. Do┼ílo je vrijeme da se u Hrvatskoj argumentirano i javno progovori o sramnoj politici Velike Britaniije, Francuske i Rusije jer bez toga nije mogu─çe razumijeti ni dana┼ínju politiku Velike Britanije i dijela me─Ĺunarodne zajednice koja preko Haa┼íkog nastavlja s politikom, u najmanju ruku odmaganja Hrvatima, koju je vodila i prilikom pada Vukovara.

Srpska politika dosta je uspje┼íno igrala na tradicionalnu suprotnost interesa Njema─Źke i Velike Britanije. Na sve mogu─çe na─Źine optu┼żivala se ujedinjena Njema─Źka za razbijanje Jugoslavije zbog navodne ┼żelje da preko Hrvatske izbije na Jadran i pro┼íiri svoju utjecajnu sferu. Time je Srbija pridobivala one snage u Velikoj Britaniji koje su se bojale ujedinjene Njema─Źke. Zato se Velikoj Britaniji neprestano nudio patronat nad Srbijom, na osnovi povijesnih iskustava i prijateljstava tra┼żila se specijalna za┼ítita Srbije od navodno nove fa┼íisti─Źke opasnosti ne samo iz Hrvatske nego i Njema─Źke. Neprestano se isticalo kako su se Srbi uvijek borili na strani Engleza i kako se ponovno obnavljaju stare podjele prije Drugoga svjetskog rata. Dakle, Srbija se poku┼íavala svim mogu─çim sredstvima koristiti Velikom Britanijom kao ─Źiniteljem koji ─çe sprije─Źiti Njema─Źku, i neke druge zemlje i Europsku zajednicu u cjelini pri poduzimanju energi─Źnih mjera protiv agresora.

Sve su to bili razlozi zbog kojih sam se ┼żelio, i osobno, susresti sa slu┼żbenim i neslu┼żbenim predstavnicima Velike Britanije, a osobito s lordom Carringtonom.

Zato sam u razgovoru u Foreign Officeu nastojao nizom argumenata dokazati da smo antifa┼íisti, saveznici Velike Britanije iz Drugoga svjetskog rata i da su mnogobrojni sudionici antifa┼íisti─Źke borbe u Drugome svjetskom ratu ogor─Źeni britanskom politikom i njihovom podr┼íkom Slobodanu Milo┼íevi─çu, koji je pravi fa┼íist. U razgovorima u Foreign Officeu najvi┼íe su bili impresionirani mojim odgovorom na njihova pitanja: "Jeste li i Vi usta┼ía?", "Koliko ima usta┼ía u hrvatskoj vlasti?" Odgovorio sam im da smo za Slobodana Milo┼íevi─ça i vojsku svi mi usta┼íe, da oni usta┼íom progla┼íavaju i mene, koji sam potpredsjednik socijaldemokratske stranke, biv┼íe Komunisti─Źke partije. Za njih su usta┼íe i general Tus, i general ┼ápegelj, i brojni drugi Titovi generali, Hrvati koji su pre┼íli na na┼íu stranu. Za njih je usta┼ía i dr. Biland┼żi─ç, prijeratni komunist i u─Źesnik antifa┼íisti─Źke borbe od njezina po─Źetka, kao i dr. Prodan, ┼íef Saniteta, tako─Ĺer sudionik antifa┼íisti─Źke borbe, koji je, kao i dr. Biland┼żi─ç, nekoliko puta ranjavan u ratu. Za njih je usta┼ía i predsjednik Tu─Ĺman, koji je bio sudionik antifa┼íisti─Źke borbe. Rekao sam im da u Vladi demokratskog jedinstva imamo samo tri ─Źlana koji nikada nisu bili ─Źlanovi Saveza komunista, te da nas stra┼íno vrije─Ĺa i samo pitanje koje mi je postavljeno. Nakon rasprave u Foreign Officeu, odmah smo po┼żurili na dogovoreni razgovor s lordom Carringtonom.

Pripremaju─çi se za razgovor s lordom Carringtonom, jednim od klju─Źnih ljudi u rje┼íavanju jugotragedije, saznao sam da je on lord ─Źetvrte generacije, da je bogat, da je politi─Źar profesionalac kojem vjeruju ne samo Europska zajednica nego i Sjedinjene Ameri─Źke Dr┼żave i SSSR. Isto sam tako saznao na koje sve na─Źine srbijanska politika i njena propaganda poku┼íavaju slomiti lorda Carringtona i utjecati na njegove odluke.

Primio nas je vrlo srda─Źno, ─Źak nas je do─Źekao na ulazu u zgradu. Razgovor je bio vrlo srda─Źan i otvoren, ali je Lord vrlo vje┼íto, kada se trebao izjasniti o nekim na┼íim o┼ítrim primjedbama, prelazio na nove teme. Iz onoga ┼íto nas je pitao, a ne samo na osnovi onoga ┼íto je rekao, stekao sam dojam kako lord Carrington smatra, usprkos svim kriti─Źnim primjedbama koje se odnose na Milo┼íevi─ça, da je on pametan i sposoban ─Źovjek. Isto sam tako, na temelju njegova reagiranja, odmah shvatio da misli kako Kadijevi─ç i vojska, u nekim pitanjima, vode samostalnu politiku kao i da nisu samo puki instrument u Milo┼íevi─çevim rukama. Obja┼ínjavao nam je da je napad na Dubrovnik najve─ça gre┼íka vojske i srbijanske politike i da je to dokaz kako vojska poduzima neke samostalne akcije, odnosno da Milo┼íevi─ç kao pametan ─Źovjek, kada bi potpuno kontrolirao vojsku, ne bi napravio tako krupnu gre┼íku. ─îini se da smo vrlo jakim argumentima uspjeli uvjeriti lorda Caringtona da je ipak posrijedi samo vje┼íta Milo┼íevi─çeva strategija kako bi se on, spremno┼í─çu na kompromis, prikazao kao realist i mirotvorac, ─Źime spre─Źava o┼ítru reakciju svijeta prema Srbiji, a svu krivnju poku┼íava prebaciti na vojsku kao samostalnog ─Źinitelja u jugotragediji. Pokazali smo, zapravo, da je rije─Ź o podjeli uloga. Milo┼íevi─ç pregovara i sklapa primirja, ali u isto vrijeme nare─Ĺuje vojsci da planski i sustavno osvaja teritorije koje je on utvrdio u svom osvaja─Źkom planu kao budu─çi teritorij velike Srbije.

Lord Carrington je odgovorio vrlo kruto. Gospodo, ja nisam zadu┼żen za oru┼żje. Oru┼żje tra┼żite od Van den Brooka i ostalih koji vam mogu pomo─çi. Zadu┼żen sam za mir i u─Źinit ─çu sve ┼íto mogu da do mira do─Ĺe. Ali morate shvatiti da su za mir potrebne dvije strane i da moram na─çi na─Źina kako da i druga strana pristane na mir, odnosno kako da se prisili na mir.

Iz razgovora s lordom Carringtonom i razgovora u Foreign Officeu kao i iz drugih razgovora s brojnim li─Źnostima u Londonu, mogli smo rekonstruirati strategiju Srbije, odnosno glavne to─Źke srbijanske strategije za sljede─çe razdoblje. Srbijanski zahtjevi, ukratko rekonstruirani, jesu: 1. Inzistiranje na odr┼żavanju Jugoslavije kao moderne federacije, koju ─çe ─Źiniti Srbija, Crna Gora i BiH, a eventualno i Makedonija. Srbija i vojska ni u kom slu─Źaju ne misle zavr┼íiti rat prije nego ┼íto prisile BiH da ostane u Jugoslaviji ili ne uspiju li, ratom ─çe nastojati ve─çi dio BiH pripojiti Srbiji; 2. Srbija sve vi┼íe shva─ça da osim Slovenije ni Hrvatsku ne mo┼że zadr┼żati u Jugoslaviji kao federaciji. Me─Ĺutim, i dalje ┼żele pripojiti Jugoslaviji, odnosno Velikoj Srbiji, bez Slovenije i Hrvatske, ┼íto ve─çi dio Hrvatske. Optimalni plan bio je zami┼íljena crta od Karlobaga do Virovitice. Me─Ĺutim, bili su razra─Ĺeni i rezervni planovi. Ako se ne uspije vojnom silom uzeti Hrvatskoj njene teritorije na potezu Karlobag-Virovitica, zadovoljili bi se i okupiranim podru─Źjem Hrvatske na kojoj su formirali Republiku Srpsku Krajinu u Hrvatskoj. Me─Ĺutim, u to vrijeme ve─ç shva─çaju da ni to ne─çe biti mogu─çe jer je Hrvatska vojno oja─Źala te prelaze na novu taktiku. Tra┼że da JNA ┼ítiti okupirane krajeve Hrvatske a poslije da to rade i me─Ĺunarodne snage te da se pristupi dugotrajnim pregovorima. U me─Ĺuvremenu bi Srbi odr┼żali referendum o tome ho─çe li ili ne─çe ostati u Hrvatskoj i pod kojim ─çe uvjetima ostati. Ve─ç na razgovorima u Londonu bilo je jasno da ─çe Velika Britanija braniti uspostavljeno stanje i da ─çe vr┼íiti pritisak na Hrvatsku da legalizira tzv. Republiku Srpsku Krajinu i da prihvati nakon eventualnog raspada SFRJ i stvaranja samostalne Hrvatske da ona bude federalna dr┼żava u kojoj bi Srbi imali svoju federalnu jedinicu.

Uz to se tra┼żi i pravo Srba da bez obzira na to ┼íto ─çe Hrvatska biti suverena i samostalna dr┼żava mogu sudjelovati u Svesrpskom Saboru u Beogradu koji bi se brinuo o ukupnim srpskim interesima i razvoju srpske nacije;

3. Srbija nastoji da krnjoj Jugoslaviji, koju ┼żeli stvoriti, i koja je zapravo Velika Srbija, osigura kontinuitet s biv┼íom Jugoslavijom kako bi zadr┼żala sva prava, a Sloveniju i Hrvatsku ostavila bez naslije─Ĺa.

U svim razgovorima u Londonu, ne samo s lordom Carringtonom, nasuprot takvim stavovima Srbije, koji su tada i kasnije imali podr┼íku Velike Britanije, mi smo inzistirali na ovim stavovima: 1. Potrebno je izvu─çi sve konsekvence u politici iz ─Źinjenice kako je utvr─Ĺeno na svim me─Ĺunarodnim institucijama da su Srbija i JNA agresori, a Hrvatska ┼żrtva; 2. Potrebno je ukinuti me─Ĺunarodnopravni subjektivitet Jugoslavije - priznati sve republike kao nove dr┼żave koje se onda mogu povezivati i udru┼żivati jer su suverene. Dakle, Srbija i Crna Gora mogu stvarati federaciju, ali ne mogu biti me─Ĺunarodnopravni nasljednici raspadaju─çe Jugoslavije; 3. Odmah me─Ĺunarodnopravno priznati one republike koje su se referendumom gra─Ĺana izjasnile da ┼żele biti samostalne i suverene, kako bi se time ukinula svaka mogu─çnost da vojska mo┼że silom nametnuti bilo kakvu Jugoslaviju, ali i stvorile me─Ĺunarodnopravne pretpostavke da svjetska zajednica i sve dr┼żave mogu djelotvorno i diferencirano djelovati ka┼żnjavaju─çi agresora i poma┼żu─çi napadnute.

Najve─ça razlika u razgovorima bila je u odnosu prema nu┼żnosti priznavanja Hrvatske i Slovenije i svih republika koje to ┼żele, u ┼íto kra─çem roku, jer su lord Carrington i Velika Britanija smatrali da bi to dovelo do jo┼í ve─çeg rata, a ne mira, pa su zato inzistirali na rje┼íenjima za cijelu biv┼íu Jugoslaviju, kako predvi─Ĺa Haa┼íki sporazum. Mirovne snage moraju ┼íto prije sti─çi kao garancija prekida rata. Dakle, lord Carrington i predstavnici britanske slu┼żbene politike nisu ┼żeljeli rje┼íavati problem Hrvatske sve dok ne na─Ĺu rje┼íenja za Srbiju i ostale republike u paketu i na taj na─Źin ne rije┼íe problem na podru─Źju biv┼íe Jugoslavije u cjelini. U to vrijeme - pada Vukovara - nadali su se jo┼í uvijek da JNA i Milo┼íevi─ç mogu vojno rije┼íiti problem i prisiliti Hrvatsku na ostanak u Jugoslaviji, bez obzira na ve─ç donesenu odluku Hrvatskog sabora o progla┼íenju samostalnosti Hrvatske. Na tim mu─Źnim razgovorima u Londonu shvatio sam jo┼í vi┼íe koliko je bila va┼żna strate┼íka odluka dr. Franje Tu─Ĺmana i HDZ-a da ne prihvati zahtjev Ivice Ra─Źana i SKH SDP-a da se u saborskoj odluci o razdru┼żivanju Hrvatske od SFRJ ugradi i mogu─çnost ponovnog udru┼żivanja u nekakvi oblik Jugoslavije bilo federalni bilo konfederalni. Jer da je Franjo Tu─Ĺman prihvatio taj zahtjev SKH SDP-a, koji je obrazlagan kao navodno lukav potez kako bi se ubla┼żio pritisak na Hrvatsku, sigurno da bi pritisak Velike Britanije i drugih na Hrvatsku bio jo┼í ve─çi, i da bi Hrvatska te┼íko mogla odbiti nastavak pregovora o konstituiranju nove konfederalne Jugoslavije.

8. Monstruozna la┼ż i optu┼żba: Hrvatska vojska masakrirala 41 srpsko dijete u Vukovaru

Vjerujete li dragi ─Źitatelji, da britanske obavje┼ítajne slu┼żbe koje su najbolje na svijetu nisu stvarno znale ┼íto se doga─Ĺa u Vukovaru, odnosno vjerujete li da nisu o tome ┼íto su stvarno znale i ┼íto se stvarno doga─Ĺalo na vrijeme izvijestili vode─çe britanske politi─Źare?

Ako se dvoumite u odgovoru na postavljena pitanja, vjerujem da ─çe Vam pomo─çi u otklanjanju Va┼íih dvojbi istina o tome za┼íto je i kako i s kojim ciljevima u Londonu plasirana monstruozna optu┼żba i la┼ż da su u Vukovaru hrvatski vojnici ubili i masakrirali 41 srpsko dijete.

Ta la┼ż je lansirana upravo u vrijeme kada se u Vukovaru ─Źetni─Źke horde ubijale ranjenike iz vukovarske bolnice, kada su tisu─çe ljudi Hrvata, Rusina i drugih odvedeni u koncentracione logore. Dakle monstruozna optu┼żba i la┼ż bili su unaprijed smi┼íljeni kako bi se ┼żrtve agresije optu┼żili za zlo─Źine i kako bi se sakrili stvarni zlo─Źini i zlo─Źinci.

Evo kratkog opisa doga─Ĺaja koji zaslu┼żuje da u─Ĺe u zbirku najve─çih i najpodlijih podvala i sprege tajnih slu┼żbi, prljave politike i prljavih medija.

Uspio sam nekako dobiti pet minuta u┼żivo u poznatoj emisiji SKY-NEWS-a u pet sati popodne, vrlo gledanoj emisiji ┼íirom svijeta vjeruju─çi da ─çu dobiti priliku upoznati englesku i svjetsku javnost s onim ┼íto se stvarno doga─Ĺa u Vukovaru i da ─çe moj apel i vapaj, kako bi se pomoglo ranjenicima i civilnom stanovni┼ítvu, imati nekakvog odjeka.

U Londonu je u to vrijeme bila strahovita prometna gu┼żva tako da sam nakon razgovora u Foreigen Officeu zatim kod lorda Carringtona i u britanskom Parlamentu u zadnji trenutak stigao na drugi kraj Londona na emisiju u ┼żivo. Dok sam ulazio u studio, obzirom da je bilo to─Źno 17 sati, spiker me vidio kroz staklo da dolazim, po─Źeo je s emisijom te me je najavio i predstavio prije nego ┼íto sam sjeo na stolicu. Pred njim sam vidio hrpu novina. Iznenada je uzeo novine pokazuju─çi naslovnu stranicu pitao me je: "Je li istina da je Hrvatska vojska ubila i masakrirala ─Źetrdeset jedno dijete u Vukovaru?"

Te┼íko sam do┼íao do zraka, bio sam u ┼íoku, nisam mogao vjerovati jer sam upravo prije nekoliko desetaka minuta dobio iz Hrvatske izvje┼í─çe da ─Źetnici, uz mirno gledanje jedinice JNA, vr┼íe pravi pokolj. Pitao sam se kako je mogu─çe da se u jednoj demokratskoj zemlji, koja ima najbolju obavje┼ítajnu slu┼żbu i ─Źiji politi─Źari znaju ┼íto se stvarno doga┼í─Ĺa u Vukovaru mediji plasiraju takvu monstruoznu la┼ż koja ┼żrtvu pretvara u zlo─Źinca, koja u stvari ne samo skriva od javnosti monstruozne zlo─Źine koji se doga─Ĺaju u Vukovaru nego optu┼żuje za stra┼ían zlo─Źin Hrvate za koje znaju i oni koji su ga plasirali da je monstruozna la┼ż.

Radilo se o smi┼íljenoj dobro plasiranoj i pla─çenoj prevari. Slobodan Milo┼íevi─ç je anga┼żirao za velike novce poznate engleske reklamne agencije, koje su la┼ż smislile i plasirale, a engleska politika, obavje┼ítajne slu┼żbe i mediji nisu na to reagirali jer im je odgovaralo da se upravo u vrijeme, dok su se zlo─Źini okupatora u Vukovaru doga─Ĺali, ti zlo─Źini sakriju izmi┼íljanjem nepostoje─çih.

Ta monstruozna la┼ż bila je nakon dva dana demantirana ali je ona odigrala svoju ulogu. Nitko nije odgovarao za la┼ż, nitko se nije ispri─Źao, niti je pokrenut bilo kakav postupak utvr─Ĺivanja odgovornosti onih koji su takvu la┼ż plasirali.

Dok sam ja uspio demantirati tu la┼ż i odgovoriti na voditeljeva pitanja i potpitanja vezano uz nju, proteklo je mojih pet minuta planiranih za izno┼íenje istine o tome ┼íto se stvarno doga─Ĺa u Vukovaru.

I ovaj doga─Ĺaj pokazuje kako je opasno imati iluzije o demokraciji, slobodi i druga velika na─Źela koja Velika Britanija zajedno s me─Ĺunarodnom zajednicom la┼żno predstavlja kao bit svoje politike. Borba za demokraciju, slobodu i ljudska prava samo je lijepa ambala┼ża kako bi se ostvarili dr┼żavni interesi velikih sila. U tome se ne biraju sredstva. I zato svaki politi─Źar koji je naivan ima ┼íansu uspjeti jednako kao ┼íto ima ┼íanse janje koje bleji u vu─Źjoj jami.

Na┼żalost, hrvatski politi─Źari i dalje su naivni, mekani, nesamostalni i dalje pokorno slu┼íaju strane gospodare i dalje prihva─çaju povijesne krivotvorine ─Źime opasno ugro┼żavaju ne samo istinu o na┼íoj pro┼ílosti nego i hrvatsku budu─çnost o ─Źemu sam pisao u po─Źetku ovoga ─Źlanka.

Ne samo Hrvatska dr┼żava nego i cijeli hrvatski narod ponovno se nalazi na raskri┼żju kao i 90- tih godina. Jo┼í jednom je potrebno braniti i obraniti ono veliko ┼íto je hrvatski narod ostvario. Potrebno je obraniti samostalnost i dostojanstvo. Odluka je kao i 90- tih godina ponovno na hrvatskom narodu i on ne mo┼że prebaciti odgovornost na bilo koga drugoga.

Svaki Hrvat ima izbor sagnuti glavu i pokoriti se mo─çnim silama me─Ĺunarodne nepravde ili se suprotstaviti.

Svaki Hrvat slobodno bira slobodu ili ropstvo, istinu ili la┼ż, kulturu ┼żivota ili kulturu smrti. Samo nas istina mo┼że spasiti.

Prof.dr. Zdravko Tomac

Kolumna za Hrvatski fokus

18.11.2010.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU