Svima nama koji pratimo svaki Ivičin nastup zastalo je srce, kada je 27. siječnja u drugoj vožnji noćne slalomske utrke u Schladmingu bio u pravom smislu te riječi katapultiran sa staze u visine, koje ne doseže ni Blanka Vlašić, te se nakon pada na zaleđenu stazu nije dizao. Kada smo suznim očima pratili kako našeg Ivicu odvoze u akiji (sanjke za povrijeđene), bilo nam je jasno, da je sezona za aktualnog svjetskog prvaka u slalomu završena.

Slijedila je još jedna u nizu operacija koljena, u njemu i njegovoj sestri Janici već nažalost dobro poznatoj klinici u Baselu.

Ivica je već 02. veljače počeo sa laganom rehabilitacijom. Bez oklijevanja je privolio na razgovor sa Hrvatskom kulturnom zajednicom pa smo ga posjetili slijedeću večer. Upoznali smo jednog vrlo simpatičnog mladića, koji je usprkos svojih golemih sportskih uspjeha ostao jednostavan i skroman. Ni trunka potištenosti zbog prerano završene sezone, zračio je optimizmom.

Znali smo da je Ivica kompletna ličnost te da mu interesi nisu ograničeni na sportsku profesiju, nego da se između ostalog zanima i za povijest. Zato smo mu kao dar HKZ-a ponudili na izbor nekoliko knjiga, koje HKZ na nekomercijalnoj bazi nudi u Švicarskoj. Ivica je odmah iz prve dohvatio knjigu "Povijest hrvatskih neprijatelja" od Emila Čića, primjetivši da mu je tata već preporučio tu knjigu. Pažnju mu je privukla i knjiga "Dr. Franjo Tuđman - vizije i postignuća", pa smo imali čast u ime HKZ-a pokloniti dvije knjige.

U neformalnom i ugodnom razgovoru, koji će biti objavljen u slijedećim Društvenim obavijestima, Ivica nam je između ostalog pričao o svojim prvim koracima na snijegu, uvjetima treniranja, odnosima prema svojim konkurentima, nadolazećim naraštajima hrvatskih skijaša, svojim daljnim ambicijama, razdoblju nakon završetka sportske karijere. Tako smo saznali zanimljivi detalj, da je jedno vrijeme skijao čak i u Slavoniji. Za vrijeme boravka obitelji Kostelić u Borovu selu kod Vukovara, da bi održali kakav-takav konitinuitet skijaškog treninga, išli su zimi na brdašce pokraj Vukovara "visoko" niti 200m.

Dotaknuli smo i pitanje odnosa sa štampom. Ivica je kod te teme postao ozbiljan, iz njegovih riječi je izbijalo ogorčenje ili bolje rečeno razočarenje jednog još djelomično naivnog mladića, koji je na svojoj koži osjetio onu ružnu i gadnu stranu senzacionalističkog žurnalizma. Tu temu je završio riječima: "Pa ako bi mi i najbolji prijatelj bio novinar, više ne bi s njim mogao biti sasvim otvoren."
Nakon ovih riječi još više nam je vrijedilo povjerenje, koje nam je Ivica iskazao na početku razgovora, rekavši da nama vjeruje, pa nije potrebno da mu rukopis intervjua šaljemo na autorizaciju.

Razgovor je u par navrata bio prekidan telefonskim pozivima. Zvali su prijatelji, brižni otac se informirao u najnovijem stanju i daljnoj terapiji, javila se i djevojka. Ivica je telefonirao u našem neposrednom prisustvu, tako da nismo mogli prečuti dijelove razgovora. Razgovor sa djevojkom je bio posebno dojmljiv, jer odvijao se dvojezično, djevojka je govorila američko-engleskim, a naš Ivica hrvatskim, sa zagrebačkim specijalitetima (... nema frke ...). Nije da Ivica ne vlada jezikom svoje djevojke Amerikanke; čuli smo u jednom drugom razgovoru kako briljira odličnim engleskim sa američkim akcentom. Vidjevši naša začuđena lica, Ivica nam je objasnio da je naravno u početku komunicirao engleskim, ali odkada je veza postala ozbiljnija on očekuje da njegova djevojka nauči hrvatski. U međuvremenu ona hrvatski dobro razumije, ali joj govoriti ide nešto teže.

Mi smo u mislima napravili usporedbu sa mnogima našim sunarodnjacima u Švicarskoj, koji su u miješanom braku, a čija djeca ni rudimentarno ne vladaju jezikom svojeg hrvatskog roditelja. Na naš upit da li bi si mogao zamisliti život izvan Hrvatske, Ivica je odgovorio: "Ako me ne istjeraju teško si to mogu zamisliti."

I nakraju Ivica nam poručuje: "Nikada nemojte zaboraviti tko ste, i nemojte se sramiti svog porijekla, jer mi Hrvati smo ponosan narod sa velikom kulturom i povješću, a koju su mnogi pokušali krivotvoriti".

Usprkos teškoj ozljedi Ivica zrači optimizmom, nije odustao od natjecanja u brzinskim disciplinama i njegove ambicije su usmjerene prema olimpijadi 2006. u Torinu, gdje namjerava nastupati pored slaloma i u kombinaciji (slalom i spust). Mi, HKZ, a sigurno nam se u tim željama pridružuju svi Hrvati, ma gdje bili, želimo Ivici od sveg srca brzo i potpuno ozdravljenje, te još puno uspjeha na skijaškim stazama, i da nas bude čim više na bodrenju u Torinu.