Zbog činjenice da je HAVC jednoj producentskoj kući iz
Zagreba dao 250 tisuća kuna poreznih obveznika kako bi
sufinancirali film u kojemu ratni zločinac Mile
Novaković, koji je u vrijeme snimanja filma bio na
Interpolovoj tjeralici pod sumnjom za počinjenje brojnih
ratnih zločina u Domovinskome ratu, optužuje Hrvatsku
vojsku i hrvatsku državu za ratni zločin nad civilima u
Dvoru na Uni, branitelj Ivica Pandža - Orkan podnio je i
kaznenu prijavu. U razgovoru za Hrvatski tjednik Pandža
govori o filmu, ali i o svemu što je poduzeo kako bi
istina oko snimanja filma, sredstava, ali i onoga što se
zaista dogodilo u Dvoru, konačno izašla na vidjelo.
- Kakve su reakcije nakon Vašega
nastupa u Bujici?
Reakcije su pozitivne, očekujem i
negativne. Spreman sam na to.
- Smatrate li da bi ravnatelj
Hrvatskoga audiovizualnog centra Hrvoje Hribar trebao
dati ostavku?
Naravno, i to što prije. Ako sam ne da
ostavku, trebao bi biti razriješen s te dužnosti.
- Zbog filma ste podnijeli i kaznenu
prijavu. O čemu se zapravo radi?
Moja prijateljica iz Sarajeva u
kolovozu 2015. obavijestila me da je na Međunarodnome
filmskom festivalu u Sarajevu u selekciji filmova
Suočavanja s prošlošću prikazana tri filma. Jedan je
govorio o ratnome zločinu počinjenom nad osam tisuća
muslimana u Srebrenici, drugi o Richardu Holbrooku,
izaslaniku SAD-a za Balkan, a treći se zove '15
minuta - Masakr u Dvoru'. Rekla mi je da je film
na trenutke čak i gadljiv. Intenzivno sam nakon toga
kopao sve što sam mogao naći o tome filmu, pratio što
se događa. U kolovozu sam gledao Dnevnik televizije
Srbije. U dnevniku je voditelj najavio gosta, kolegu
novinara istraživača televizije Srbije Vladimira
Banića, i razgovarali su o filmu, gdje je tom prilikom
film ekskluzivno najavljen te da će biti emitiran
odmah nakon Dnevnika, što se i dogodilo.
Film je snimljen od početka do kraja,
te noći i sutra ujutro se na Youtube kanalu pojavio na
dva mjesta taj isti film. Na jednom je mjestu posve
bila odsječena odjavna špica, a na drugome
prepolovljena. Pogledao sam snimku filma i vidio
zanimljive institucije i pojedince na odjavnoj špici.
Ono što me posebno iznenadilo i šokiralo jest i ime
Save Štrbca i to zajedno uz Ministarstvo obrazovanja,
znanosti i sporta Republike Hrvatske, zatim Hrvatski
audio vizualni centar i Nukleus film iz Zagreba s
državnim tužiteljem Srbije za ratne zločine i cijelom
ekipom koja ja radila na tom filmu.
Film me uznemirio, a posebno spoznaja da su Savo Štrbac i
državne institucije na istome zadatku. Što to može biti da su oni na istom
zadatku. Pogledao sam detaljno film u kojemu je govorilo pet Danaca, pet Srba i
jedan Hrvat. Već mi je to zapalo za oči, da tu nema čistih namjera. Jer da netko
ima čiste namjere, onda bi o takvoj temi trebalo dati prostora svima podjednako,
bez obzira na to tko je tko, ako je cilj istina. Nisam se previše bavio
sadržajem filma.
Ono što je karakteristično u tome filmu jest nastup notornoga
ratnog zločinca Mile Novakovića, osobe s Interpolove tjeralice u čijemu voćnjaku
u selu Surduk na Dunavu u Srbiji, ni manje ni više, gostuje aktivni časnik
Kraljevine Danske, bivši zapovjednik satnije UN-a čiji su vojnici gledali ovo
ubojstvo, a nisu poduzeli ništa. Vjerujem da je taj danski časnik imao odobrenje
svoje države za nastup pred kamerom. Iskreno vjerujem da je imao. A ako je to
imao, onda je to pranje savjesti države Danske koja se je odrekla svoga časnika
i svojih vojnika i skida ljagu sa svoje odgovornosti jer nije učinila ništa da
se taj zločin spriječi. A kad se već dogodio zločin, nije učinila ništa da se
zločin procesuira.
- Apelirali ste i na institucije?
Vjerujući u hrvatsku državu stvorenu
na krvi i pravni sustav, zvao sam njezine institucije.
Zvao sam Ministarstvo kulture, došao sam najdalje do
tajnice, izrazila je zgražanje, rekla da ne zna o tome
ništa. Pitao sam što je HAVC, doznao da je to
institucija koja ima ravnatelja, svoje Vijeće. Na upit
odakle im novac, rekla je da dobivaju novac iz
proračuna i da će o ovome slučaju kontaktirati s
ministrom te će me netko zvati.
Nitko me nije zvao iz Ministarstva kulture. Zvao sam
Ministarstvo branitelja, razgovarao s ministrom koji je izrazio čuđenje, kako
to, što je tu. Vrtio se u krug, nije znao što ćemo. Nakon toga zvao sam dr. Antu
Nazora, ravnatelja Memorijalno dokumentacijskoga centra Domovinskoga rata, i on
je jedini to ozbiljno shvatio i pokušao to raspetljavati. Bio je primljen na
Pantovčku i razgovarao je sa savjetnikom za branitelje i s nekim iz Ureda za
nacionalnu sigurnost. Vidio sam da se i tu ne zna što napraviti. Jedan kaže
ovako, drugi onako.
Kad sam to sve sagledao, otišao sam u
policiju i podnio kaznenu prijavu protiv tada
nepoznatih počinitelja jer mi nisu bili poznati.
Kaznena je prijava podnesena 27. kolovoza 2015. Evo
što sam čačkao oko podnošenja te kaznene prijave:
vidio sam da je HAVC za koprodukciju ovoga filam dao
Nukleus filmu, producentskoj kući iz Zagreba 250
tisuća kuna. Znači, mi smo dali iz proračuna RH novac
da bi osuđeni ratni zločinac Mile Novaković, general
srpske vojske tzv. Krajine optužio Hrvatsku vojsku da
je rezala grkljane srpskim izbjeglicama.
U filmu on govori o jednoj zaklanoj ženi na krovu automobila, o
jednom čovjeku pet metara dalje u kanalu... Pa kako ta hrvatska vojska nije onda
zaklala toga generala, ako je to takva vojska kako to taj general zločinac
priča. Hvala Bogu, nakon te gungule toga je generala uhvatilo srce, dobno je
infarkt i umro je u vozilu Hitne pomoći. Od tada ne znam ništa. Sada sam šokiran
i iznenađen ovim događajima. Ravnatelj HAVC-a je rekao da se film prepravlja.
- Film je prikazan, učinak je
postignut. Ima li sada to prepravljanje više smisla?
Film je prikazan i u Danskoj. Bio je
nominiran za danskoga Oscara, među prvih pet. Banić je
još u kolovozu najavio da su Nizozemska, Norveška,
Švedska i Danska otkupile prava za emitiranje filma.
To je skandal par excellance.
- Novinar Saša Kosanović, koji je
također bio među onima koji su surađivali na ovome
filmu, prije nekoliko je mjeseci u novinama napisao da
'nije istina da Hrvatska vojska nije bila u Dvoru'?
On je u Pupovčevim Novostima imao
nekakva dva teksta. Jedan se čak zove 'U pandžama
mržnje'. Saša Kosanović doveo je u zabludu Brunu
Čavića, pukovnika Hrvatske vojke. Dovezao ga je u
svome automobilu u Dvor i rekao da će i Danci biti u
uniformama, pa je Čavić došao u šarenoj odori, a
general Novaković sa ženskim djetetom, unučicom od
deset godina u krilu. Po tome scenariju, jedan je
mirotvorac, a drugi ustaški krvolok. Cijeli taj film
jedna je obavještajna konstrukcija, a i mislim da iza
toga stoji netko ozbiljniji, a da su ovo samo
izvršitelji.
- Je li onda na neki način na djelu i
dalje specijalni rat protiv Hrvatske?
Ovaj film
primjer je specijalnoga rata protiv Hrvatske. Oni su
se zavukli u više hrvatskih institucija, koristili se
hrvatskom sirotinjom koja uplaćuje u proračun i
napravili su što su htjeli. I ja sam prošloga tjedna
doznao da je Hribar u Beogradu, valjda je išao
sređivati odjavnu špicu i prepravljati nešto.
- Da zaključimo, je li Hrvatska vojska u trenutku masakra bila u Dvoru?
Hrvatska vojska u trenutku počinjenja
masakra 8. kolovoza nije bila u Dvoru. Hrvatska je
vojska u Dvor ušla 7. kolovoza navečer kada se vodila
teška bitka, a 8. kolovoza, u jutarnjim satima, do
11:30 Hrvatske se vojska povukla prema službenoj
zapovijedi jer su Crvene beretke prešle Unu i ušle u
Dvor. Dan nakon toga, 9. kolovoza Hrvatska vojska
oslobađa Dvor i pronalazi leševe...
Andrea
Černivec, Hrvatski tjednik
www.hkz-kkv.ch |
