Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

JASENOVA─îKI TURIZAM      (17.05.2012.)

[Jo┼í jedno izvije┼í─çe na┼íe pouzdane, sveznaju─çe agencije Ella Hess, ovoga puta sa zatvorenog sastanka predsjednika vlade Zorana Milanovi─ça te njegovih ministara ┼Żeljka Jovanovi─ça (znanost, naobrazba, ┼íport) i Veljka Ostoji─ça (turizam). Nakon ovogodi┼ínjega (2012) jasenova─Źkog orgijanja, premijer ┼żeli ministrima utuviti u glavu zaklju─Źke i smjernice.]

ZORAN MILANOVI─ć - ZOKI: Drugovi kolege, veli─Źanstvena, jubilarna - 67-a - komemoracija jasenova─Źkog genocida je iza nas. Mo┼żemo biti zadovoljni, mo┼żemo biti ponosni i smjelo gledati budu─çnosti u o─Źi, kao i Me─Ĺunarodoj Zajednici i Europskoj Uniji, a bogme i Natopaktu, srpskom narodu u Hrvatskoj i triu Goldstein. Pa poslali smo jasnu poruku kao nikada do sada, odlu─Źnu i sna┼żnu: da se zna i da se nitko ne vara, da u ovoj zemlji vladaju oni koji su u Jasenovcu bili ubiveni. To je kontinuitet bratstva-jedinstva, i od toga ne odstupamo ni za pedalj! Bez zezanja!


┼ŻELJKO JOVANOVI─ć - JOVO: Dobro si bre kazao, premijeru. I Pupovac mi re─Źe da je bilo izvanredno! Nikada se vi┼íe nije psovalo usta┼íe. Ne zna se, veli, a ne znam ni ja, ko je bio bolji, Ti, drug Predsjednik ili drug Predsjednik Sabora. Pa tek rabini, pa tek Cigani, pa srpske fosilke i fosili, pa razdragana mladost koja jedva ─Źeka na┼íe nove ud┼żbenike istorije!


VELJKO OSTOJI─ć: Drugovi, dozvolite mi, ja bih prije svega samo jedno proceduralno pitanje, formalno, da tako ka┼żem. Nemojte misliti da sam ljubomoran, ali obojica imate tako krasne srpske nadimke: Zoki, Jovo..., pa vas molim, dozvolite mi, ja bih da me zovete Sovo.


JOVO: Pa nije Ti to srpsko ime. Misliš valjda: Savo?!


SOVO: Ne, baš hoću Sovo! Izvinite, ta sam slova izvukao iz svojega imena i prezimena, nemam nigdje "a".


JOVO: Ali, Veljko, ja kao Srbin, pa još ministar nauke, obrazovanja, šporeta i pravopisanija, ipak imam pojma o srpskim imenima...


ZOKI: Pusti ga, Jovo; kad to tako voli, neka bude Sovo.


JOVO: Ajd' dobro, kako Ti ka┼że┼í, gazda!


ZOKI: Vratimo se mi prijatelji na stvar. Na va┼żno i preva┼żno! Jasenova─Źki zaklju─Źci, idemo. Prvo, a to nam je, molim vas, jasno dao u zadatak i drug Predsjednik YUsipovi─ç, iako nema nikakve ovlasti, ali neka, ┼íto ja tu mogu...


JOVO: Ali je on nenadma┼íni autoritet, srboljub, ┼żidoljub, cigoljub, sve bre po jasenova─Źki, pa kad onako vojni─Źki podvikne, ─Źovjeku se sledi krv u krvnim sudovima, ima samo da slu┼ía!


ZOKI: Znam, dobro, pa naravno. Ho─çu re─çi, pustimo sad Jocu, nego on je po─Źeo ono s ud┼żbenicima, to je Tvoje da misli┼í, Jovo. Mijenjat ─çemo ud┼żbenike. Moramo. To tra┼żi od nas Goldstein, tra┼żi svijet, tra┼że svi. Na┼íe je udovoljiti svima. Dosta je usta┼íkih ud┼żbenika! Ako ho─çemo odgajati male partizane, male jugoslavene, onda kako ─Źovje─Źe da ih trujemo tim hrvatstvom! To je zlo─Źin prema djeci. Kako se ono zove, pedofilija.


JOVO: To ja sada smatram svojom najva┼żnijom zada─çom, naravno, uz uvo─Ĺenje novosadskog pravopisa, srpsko-hrvatskog, kako je najavio Goldstein, Slavko mislim. Dakle, ┼íto prije na ud┼żbenike! Istina, zakon nas ko─Źi jo┼í dvije godine, ali rije┼íit ─çemo mi to. Pa mi smo zakon, imamo ve─çinu u Saboru, i on je ionako glasa─Źka ma┼íinerija i brbljaonica za zalu─Ĺivanje hrvatskog naroda. ┼áto nama mo┼że nekakav zakon? Maknimo ga bez milosti!


ZOKI: Tako je, dobro zaklju─Źuje┼í. Dakle, ud┼żbenici!


JOVO: Pa zna se. Van kao prvo s takozvanim hrvatskim kraljevima, to nam je jasno stavio do znanja Goldstein, Ivo naime. Ne ćemo valjda u XXI vijeku još da vaspitamo male kadrove u duhu monarhizma i feudalizma!


ZOKI: Ti kraljevi ionako nisu postojali. To je, u povjerenju, rekao otac od Predsjednika mome ocu.


JOVO: Pa naravno. To je ┼íovinisti─Źka izmi┼íljotina, usta┼íluk ┼żivi. Da li je te kraljeve ikad neko vido? Jesi li ih Ti, Sovo, vido?


SOVO: Ama jok, bre. Ne ja.


JOVO: Vidi vidi, kako lepim pravopisom parla!


ZOKI: To na njega djeluje novo ime. Ajde Ti Jovo nastavi s ekspozeom.


JOVO: Pa evo, dakle kraljeve bri┼íemo. Onda usta┼ítvo: kao ┼íto je pokazao ovogodi┼ínji Jasenovac, treba ih jo┼í vi┼íestruko ocrniti, kao zlo─Źince kakvih nema na kugli Zemaljskoj.


SOVO: Gori su od Hitlera.


JOVO: Itler, kakav Itler, pa on je du┼ía od ─Źoveka u upore─Ĺenju s krvnicima, s kolja─Źima kao Paveli─ç, Luburi─ç, Ma─Źek...! Usta┼íe dakle tako opisujemo. A partizani, to je ova na┼ía narodno-oslobodila─Źka borba, tu nikakvih zlo─Źina nije bilo, a ni komunizma. Sve s├óm goli antifa┼íista. Oni su oslobodili Hrvatsku i omogu─çili da Srbi i Hrvati budu bra─ça.


ZOKI: Tito...


JOVO: E, drug Tito, on je najve─çi sin na┼íih naroda i narodnosti, on je demokratski izabran onim kuglicama jo┼í, pa plebiscitarno na stadionu uvek za 25 maj, i ima da naglasimo na stotinjak kucanih strana da je on stvorio hrvatsku dr┼żavu. Kakav Paveli─ç, kakav Tu─Ĺman, kakva Jadranka Kosor, Polan─Źec i Milinovi─ç, nego Tito.


ZOKI: To je sve dobro. Ali treba, ka┼że Ameba, mnogo govoriti o Jasenovcu. A Bleibur┼íki cirkus osuditi kao obnovu usta┼íke marionetske takozvane "NDH". Ali Jasenovac mora postati okosnica cjelokupne povijesti Hrvatske, najve─ça njezina masovna katastrofa.


JOVO: Nema da brine┼í. Jasenovac obra─Ĺujemo tako─Ĺe na stotinjak strana, i to se izu─Źava u svakom razredu tokom osmoletke.


ZOKI: A nemojte Ti i suradnici slu─Źajno zaboraviti Holokaust, jer ─çe nam Goldsteini i ostali mater...


JOVO: Kako, dru┼że Zoki, da zaboravim. To je najva┼żnije. To ─çemo da prika┼żemo kao logi─Źki nastavak Jasenovca, najve─çeg strati┼íta u... ovaj...


ZOKI: Ali nemoj, mame Ti, da nam se uvrijede ┼Żidovi, onda smo gotovi. Zna┼í da nema ve─çeg strati┼íta nego Au┼ívic; to je tako i amen.


JOVO: Pa da, sigurno. Ima da napravimo, nema bre da nema. Za Holokaust nije dosta jedan ili deset ud┼żbenika. Uve┼í─çemo za sve ┼íkole i razrede poseban predmet Holokaust.


ZOKI: E tako treba. Jo┼í ─çemo se morati na tu temu uvijek iznova vra─çati, sve dok ud┼żbenici ne budu gotovi. Djeca su nestrpljiva i dosta im je usta┼íke propagande u ┼íkoli. Tra┼że odlu─Źnu akciju.


JOVO: A dobro je na┼í Predsjednik rekao u Jasenovcu kada je pozvao okupljene pre┼żivjele antifa┼íiste (koje su usta┼íke zvijeri progonile samo jer su druge rase i politi─Źkih uvjerenja), da oni moraju ispravljati na┼íe ┼íkolske ud┼żbenike.


ZOKI: Svakako, oni su glas na┼íeg naroda. Ako su nepismeni, neka diktiraju, a vi se u ministarstvu pobrinite da sve vjerno i doslovce bude zabilje┼żeno, pa onda odmah s tim u ud┼żbenike! I ne izigravajte mi cenzore. Sve ┼íto ka┼żu, ulazi, bez obzira koliko je... op┼íirno.


JOVO: Razumije se, razumem!


ZOKI: A što si se Ti, Veljko... ovaj, Sovo, ušutio?


SOVO: E ja, premijeru, ne govorim neprozvan. Ja samo kad me Ti pita┼í, kad mi dade┼í rije─Ź, e onda ─çu ja govoriti.


ZOKI: Pa evo, smatraj se prozvanim. Kako Ti vidi┼í pretakanje Jasenova─Źkih smjernica u na┼í turizam?


SOVO: Hvala ┼íto ste mi dali rije─Ź, gospodine premijeru. Dozvolte mali uvod. Na┼ía partizanska Hrvatska, osim od zadu┼żivanja i rasprodaje, najve─çim dijelom ┼żivi od turizma. Zato moramo taj turizam voljeti i cijeniti, jer on je na┼í hranitelj. I moramo ga razvijati. Evo, imamo ve─ç razne vrste turizma. Tu je siroma┼íki turizam, pa tajkunski, onda imamo porno-turizam, masovni turizam, bolesni─Źki, kongresni, pravoslavni, gej-turizam, cionisti─Źki, plja─Źka┼íki, nasilni─Źki i sli─Źne turizme. A sada na┼íe ministarstvo, slu┼íaju─çi dr┼żavno vodstvo, uvodi i genocidno-holokausti─Źni turizam. Mi ga skra─çeno zovemo jasenova─Źki. Mo┼żete zamisliti koliko ─çemo zaraditi na stalnim hodo─Źa┼í─çima u Jasenovac. Dolazit ─çe nam Srbi, Cigani, ┼Żidovi, svi antifa┼íisti, homoseksualci, feministice, pa onda mase ┼íkolske djece iz svih krajeva svijeta, da ponosno poka┼żemo ┼íto mi ovdje na ovim prostorima imamo. Zaradit ─çe... evo tko ─çe sve zaraditi: logorsko osoblje, sladoledari, policija na krivim parkiranjima i pijanim voza─Źima, zatim autobusni voza─Źi, turisti─Źke agencije, javne ku─çe, obli┼żnji hoteli, privatni smje┼ítaj, pa preko njih i dr┼żava...


ZOKI: Oprosti ┼íto Te prekidam, kada to tako lijepo iznosi┼í. Ali, spomenuo si ┼íkolsku djecu; imat ─çemo tu jedan problem. Na┼ía anketna istra┼żivanja i ┼ípijuna┼ża u pojedinim zemljama pokazuju da jo┼í postoje neki otpori, kod konzervativnih roditelja, ali i same djece, jer izgleda da nemaju to─Źnu sliku ┼íto ih u Jasenovcu ─Źeka. Zabilje┼żeni su slu─Źajevi, neka to ostane me─Ĺu nama, da djeca zaziru kada ─Źuju da ─çe i─çi u Jasenovac, jer misle da ih tamo ─Źeka smrt u plinskim komorama. Tu jo┼í moramo raditi na propagandi i prosvje─çivanju.


SOVO: Tako je, premijeru. Da nam se ne desi da svi kapaciteti, cela infrastruktura, budu spremni, a onda da nam korisnici i plati┼íe ne do─Ĺu.


ZOKI: To je Tvoja briga i pazi da se ne brukamo, da nam se ne sramoti naš brend Jasenovac.


SOVO: Budi bez brige.


JOVO: Ali da se jo┼í vratim ja na ┼íkolstvo, obrazovanje i vaspitanje. Neka dolaze strana deca, za┼íto da ne, ali i na┼ía neka se u─Źe. A za njih imamo i ┼íkole. E pa, da li se vi se─çate kada je po ┼íkolama pokrenuta ona akcija sa prikupljanjem spajalica, da se prikupi deset miliona tih spajalica i da ─Ĺaci osjete i koli─Źinu i svu muku onih jadnih jevrejskih logora┼ía iz Jasenovca dabome, ali i iz Au┼ívica i hiljada drugih nacisti─Źkih logora smrti?


ZOKI: Ja to dobro znam. To je na ovim prostorima radio i onaj profesor Hajdarovi─ç u svojoj ┼íkoli. To je izvrsna stvar, ne samo da djecu obrazuje i odgaja, nego ih i odmori tijekom desetak mjeseci, pa i vi┼íe, od napornih ┼íkolskih obveza. Jer najsla─Ĺa je obveza Holokaust.


JOVO: To je ta─Źno u duhu na┼íeg nastavnog programa, da je Holokaust apsolutno u prvom planu, pa neka i trpe malo knji┼żevnost, hemija, geografija i ─Źega ve─ç sve tu ima. Ali, sada mi planiramo ne┼íto novo. Po─Źinjemo s dje─Źjim obdani┼ítima.


ZOKI: Vidim da je inicijativa Tvoja i nova, ni┼íta nisam ─Źuo jo┼í.


JOVO: To je, ┼íefe, na┼íe iznena─Ĺenje. Da Vam ukratko izlo┼żim u ─Źemu je su┼ítina projekta. Kazao sam Vam upravo o tim spajalicama u ┼íkolama. A sada mi ho─çemo u vrti─çima ne┼íto sli─Źno, ali jo┼í mnogo obrazovnije. Evo, po─Źinjemo uskoro, dolaze ljetni mjeseci s invazijom muha, velikih i malih, konjskih i ljudskih, zelenih i crnih. Nau─Źit ─çemo sitnu djecu kako se najbolje love muhe. Oni te muhe prebrojavaju, trpaju ih u kutije od ┼íibica, i na svakoj kutiji flomasterom napi┼íu broj─Źano stanje. I tako ┼íirom ovih prostora, u svim gradovima i selima, u svim vrti─çima gdje god ih ima, a tra┼żi─çemo i od porodica da u tom smislu organizuju svoju decu. Pa neka tako love muve dok ne ulove ┼áest Miliona istih. Tako ─çe jednim udarcem ubiti dvije muhe: ubit ─çe naime ┼íest miliona muha, a mislit ─çe i na onih ┼áest Miliona Jevreja, osjetiti njihovo stradanje...


ZOKI: Bravo, Jovo, imaš moju suglasnost.


JOVO: A ima jo┼í jedna stvar koju bih Vas gazda da priupitam. Evo, javljaju mi ro─Ĺaci iz Srbije ┼íta se tamo radi. Ja ─çu da Vam ispri─Źam, a Ti procijeni da li to mo┼że da se uklopi ovdje kod nas. Da Ti odmah ka┼żem, meni se ideja veoma svidjela. Jedna beogradska profesorka istorije podijelila je ─Ĺake na naciste i Jevreje i ozna─Źila jedne kukastim krstom, a druge Davidovom zvijezdom. Godinu dana djeca su bila po┼íte─Ĺena od nastave i u raznim situacijama dvije su se skupine me─Ĺusobno psovale i tukle. Zapravo, samo nacisti napadaju, udaraju i urlaju: mr┼í, d┼żukelo jevrejska, ker ti mater kevi ─çifutskoj, fuj, ni┼ża raso, begaj bre od mene, nema da ┼żdere┼í na┼í lebac, i tako dalje. A Jevreji se pomalo brane, pla─Źu i pate. Tako obje skupine shva─çaju ┼íto je diskriminacija i rasizam, u─Źe se zajedni┼ítvu, toleranciji i su─çuti. Na kraju - oni tamo ka┼żu mi - deca iz obe grupe nau─Źila su da su Jevreji vi┼ía rasa, i da je nedozvoljeno dovoditi u pitanje bilo ┼íto od onoga ┼íto oni sami o sebi tvrde.


ZOKI: Eto, i to mi se svi─Ĺa. ─îak mislim da bi ta vrsta o─Źigledne nastave kod nas jo┼í bolje uspjela, jer Srbi su pomalo ratoborni, pa mo┼żda vi┼íe u┼żivaju u mla─çenju ┼Żidova negoli ┼íto bi s njima suosje─çali. A na┼í je narod osje─çajan, dobar...


SOVO: ...pitom, drag, golubinje ─çudi...


JOVO: Da, Hrvat na sve ┼íutke pristane. Ne─çe da bidne problema. Dodu┼íe, ka┼żu mi da je u Beogradu bilo par slu─Źajeva otpora. Djeca do─Ĺu ku─çi i tu┼że se roditeljima pla─Źu─çi: Mi bre, kao, Jevreji, oni fol nacisti pa nas tabaju, a mi ne smemo da se branimo. A roditelji trk u ┼íkolu, pa o─çe da biju nastavnike, ne─çemo da nam deca budu Jevreji, mi smo Srbi, i sli─Źno.


ZOKI: Sam si rekao. Drugo smo mi. Pa Hrvati se najra─Ĺe poistovjete sa ┼Żidovima. Samo, tko ─çe kod nas glumiti naciste?


JOVO: I na to sam mislio. Pristat ─çe ako im obe─çamo da ─çe poslije dvostruko biti ┼Żidovi. Naravno, to ih varamo. Bit ─çe samo jedanput, kao i oni drugi.


SOVO: A mo┼żemo im dovesti i prave naciste, s Bleiburga i Thompsonovih koncerata.


JOVO: I to ┼íto ka┼że┼í.


ZOKI: Dobro, ministri moji. Ima li nešto što još niste rekli, a htjeli biste?


JOVO, SOVO (uglas): Ima, ima!


ZOKI: A što to?
JOVO, SOVO (deru se): Smrt fašizmu - sloboda narodu, šalooom!!!


ZOKI: E, takve vas volim! Drugovi, pazite kako vozite. Vidimo se u Kumrovcu i Srbu, a onda: šumarak Brezovicaaa!!! Bez zezanja!


Piše Mladen Schwartz

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU