Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

KAD KNJIGE GORE, KOSTI PUCAJU      (11.01.2011.)

Tijekom nedavnog obilaska knji┼żnice u Vinkovcima, koju je JNA posve uni┼ítila 16. rujna 1991. godine, jedan od na┼íih neslu┼żbenih vodi─Źa, patolog, primio je telefonski poziv. "Morat ─çete me ispri─Źati", rekao nam je. "Moram se pobrinuti za jedno samoubojstvo. "┼áto se dogodilo?" boja┼żljivo smo upitali. "Jedan je pedesetgodi┼ínji biv┼íi vojnik stavio pi┼ítolj u usta i povukao obara─Ź", ┼íapnuo je u odgovor.

Prestravljeni, uvjerili smo ga da shva─çamo. Na kraju krajeva, nije li suicid va┼żnije od kulturocida? Ili su to zapravo dvije strane iste medalje?

Razmotrimo najprije kulturocid, artiljerijski napad tijekom kojega je knji┼żnica osnovana 1875. godine sravnjena sa zemljom. Plamen je progutao police s knjigama i ormari─çe i sveo 86 000 knjiga i 5000 novinskih primjeraka na pepeo, zajedno sa rijetkim regionalnim zbirkama povijesnih i drugih dokumenata i rukopisima ─Źuvenih hrvatskih knji┼żevnika.

Dje─Źji odjel je nestao, a nestala je i priru─Źna biblioteka. Izgorjeli su generacijski zapisi ─Źitave jedne hrvatske regije, njezina povijesna i civilizacijska postignu─ça, svjedo─Źanstva njezinih vrijednosti, kulture i na─Źina ┼żivota.

Me─Ĺunarodni tisak poslu┼íno je izvijestio o tom barbarskom ─Źinu, pokazuju─çi ┼żivopisne slike knji┼żnice koja tinja, njezin uru┼íeni krov, zjape─çe prozorske okvire, ─Źetverokute pepela, a ne vi┼íe knjiga, ┼íto prete┼żu s uleknutih polica. Iracionalno sam se zapitala te┼żi li pepeo vi┼íe od knjiga dok sam prou─Źavala stare fotografije uni┼ítene knji┼żnice. Za┼íto bi se ina─Źe police najednom uleknule? U svakom slu─Źaju, tisak se nakon nekog vremena prebacio na druga djela destrukcije, koja su po─Źinili drugi po─Źinitelji u drugim ratovima u drugim dr┼żavama. A knji┼żnica u Vinkovcima ostavljena je da se iznova izgradi i iznova stvori svoj "┼żivot".

Ali ┼íto je s ┼żivotima koji su trebali biti iznova izgra─Ĺeni? Kako je vrijeme prolazilo, odva┼żnost nedovoljno naoru┼żanih branitelja koji su ┼ítitili svoje domove, obitelji i gradove od o─Źite agresije pala je ┼żrtvom onoga ┼íto se mo┼że nazvati jedino "postmodernisti─Źkom dekonstrukcijom" Domovinskog rata, teorije da su mnoge, ako ne i sve o─Źite ─Źinjenice ili realnosti jednostavne dru┼ítvene tvorevine, podlo┼żne promjeni ovisno o tome tko su zainteresirane stranke i kakvi su njihovi odre─Ĺeni politi─Źki prioriteti. Uporaba jasnih klasifikacija, na primjer mu┼íko naprama ┼żenskom, bijelo naprama crnom i imperijalno naprama kolonijalnom, osu─Ĺena je kao "staromodna" i "nazadna".

U specifi─Źnom slu─Źaju Domovinskog rata, kategorije agresora i ┼żrtve dekonstruirane su i najednom nije bilo ni agresora ni ┼żrtava. Svi su bili krivi. To je bio gra─Ĺanski rat. Primitivna "plemena" nastavljala su svoj stolje─çima dug sukob na istome podru─Źju. Hrvati su genocidni. Hrvati su fa┼íisti. Srbi su bili ti koji su bili ugro┼żeni pa su uzeli oru┼żje kako bi za┼ítitili svoje domove, obitelji i gradove od o─Źite agresije. Mno┼ítvo stranih "nepristranih promatra─Źa" napisalo je knjige koje potvr─Ĺuju te teze, razni Roberti Kaplani, Mishe Glenny, Laure Silbers. Snimljeni su dokumentarni filmovi koji prikazuju jednak broj srpskih, hrvatskih i muslimanskih negativaca, u jednakoj mjeri, a predsjednici triju etni─Źkih skupina oslikavaju jednako pohlepnima, nesno┼íljivima, podmuklima i isklju─Źivima.

Kako ne bi zaostali za njima, na┼íi doma─çi pisci i filma┼íi nastojali su udvostru─Źiti njihova nastojanja, s jednom napadnom iznimkom. U brojnim njihovim knjigama i filmovima, od kojih je mnoge financiralo Ministarstvo kulture, hrvatski branitelji su o─Źiti negativci, negativna sila u brutalnom sukobu. Drogirani ili potaknuti psihopatskim osobnostima pu┼ítenim s lanca pretjeranom popustljivo┼í─çu rata, oni plja─Źkaju, otimaju, siluju i ubijaju - djecu, starce, sve koji se na─Ĺu na njihovom pogubnom putu. Kako je vrijeme odmicalo, ─Źak su se i branitelji i njihove obitelji po─Źeli pitati: jesmo li mi sve to zamislili? Je li ikad bilo agresije, bombi, artiljerijskih napada, sravnjivanja ─Źitavih gradova, uni┼ítenja ─Źitavih obitelji, kulturnih blaga, crkvi, bolnica, ┼íkola, knji┼żnica?

Kroz ─Źitavu pisanu povijest, za narode koji su bili ┼żrtve porobljavanja, agresije, ─Źak i masovnih umorstava i genocida, uobi─Źajeno je da zabilje┼że ┼íto se dogodilo, za budu─çe nara┼ítaje, za potomstvo. U drevno doba, to se ─Źinilo hijeroglifima na zidovima ┼ípilja. U modernija vremena, imamo usmenu i pismenu povijest, dokumentarce i filmove. Ponekad jedna jedina knjiga mo┼że slu┼żiti kao simbol, jer iako su ljudi fizi─Źki mrtvi, knjiga im daje besmrtnost. Ona ujedno ─Źuva na ┼żivotu sje─çanje na ono ┼íto se dogodilo u onima koji su se borili, pre┼żivjeli, u onima koji su po─Źinili barbarska djela i u onima koji su stajali po strani i nisu u─Źinili ni┼íta.

Jedan od naj─Źuvenijih primjera je "Dnevnik Anne Frank", koji se nedavno ponovno pojavio u hrvatskim knji┼żarama po ─Źitavoj dr┼żavi. Da nijedna druga knjiga nije zabilje┼żila holokaust, ova bi svakako bila dovoljna. Prvi se put pojaviv┼íi 1947. godine, prevedena je na sve vode─çe jezike, po njoj je snimljen film i ima trajno mjesto na popisu obvezatne lektire u ve─çini svjetskih srednjih ┼íkola od trenutka kad je objavljena. Znam da je bila na popisu obvezatne lektire u mojoj srednjoj ┼íkoli u Portlandu, Oregon, Sjedinjene Ameri─Źke Dr┼żave. Tko nije ─Źuo za Annu Frank? Zapravo, ve─çina hrvatskih srednjo┼íkolaca, da se me─Ĺu njima provodi anketa, vjerojatno bi znala vi┼íe o Anni Frank nego o, na primjer, Sini┼íi Glava┼íevi─çu, vi┼íe bi znali o tragediji, patnjama i hrabrosti drugih naroda, nego svojega vlastitoga.

I tu kulturocid postaje suicid. I zato je, mislim, jo┼í jedan hrvatski branitelj stavio pi┼ítolj u usta i povukao obara─Ź. Kako je Krle┼ża rekao, "kad knjige gore, kosti pucaju". Stoga iako moja kolumna zacijelo ne─çe biti prevedena na nekoliko jezika, niti ─çe po njoj biti snimljen film, niti ─çe se, po svemu sude─çi, pojaviti na popisu lektire u ─Źitavom svijetu, ili na popisu lektire hrvatskih srednjo┼íkolaca, pi┼íem ove rije─Źi kako bih odala po─Źast onima koje su sile dekonstrukcije na kraju uvjerile da se sve to dogodilo samo u njihovoj ma┼íti. Nije.

Julienne Bušić

dnevno.hr

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU