Njemački novinar i bivši izvjestitelj iz Beograda, Moskve i Washingtona Urlich Schiller objavio je 2010. godine knjigu 'Deutschland und seine Kroaten' u kojoj krivotvori povijesne činjenice o borbi hrvatskoga naroda za slobodu i samostalnost, kao i o ulozi Njemačkr kod priznavanja Hrvatske kao neovisne države.

Knjiga o kojoj se naveliko raspravljalo dobila je svoj odgovor za što se pobrinuo naš suradnik Gojko Borić, a o čemu smo mi u Hrvatskom listu već nekoliko puta i pisali. 'Kroatischer Unabhängigkeitskampf: berechtigt und gerecht' odnosno 'Hrvatska borba za neovisnost: opravdana i pravična' naslov je knjige koju je uredio Gojko Borić.

U odgovoru na Schillerove klevete i laži sudjeluju hrvatski znanstvenici i publicisti

dr. Mario Grčević, prof dr. Aleksandar Jakir, prof. dr. Ivan Pederin, mag. Branko Salaj, dr. Tomislav Vujeva, dr. Tvrtko P. Sojčić i Gojko Borić

koji ističe da je njihovo raščlanjivanje Schillerova pamfleta znanstveno i pokrijepljeno stvarnim dokazima. 'Nije se išlo u polemike nego se na svaku Schillerovu tvrdnju odgovorilo činjenicama'.

Borić kaže kako nije bilo teško demantirati Schillera jer je njegov tekst toliko jednostran i prepun čak i najbanalnijih pogrješaka da se čovjek mora čuditi zašto ga netko od njegovih srbijanskih savjetnika nije na to upozorio. Tako Schiller piše da je kardinal Stepinac umro u Zagrebu, a nije nego u Krašiću; hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića preimenuje u Kovačevića; tvrdi da je Miroslav Krleža održao svoj glasoviti govor protiv socrealizma u Zagrebu, a nije nego u Ljubijani...

A Borić smatra kako je najgore u svemu što Schiller nije pročitao nijednu relevantnu knjigu iz hrvatske povijesti i današnjice, čak ni one na njemačkom jeziku, nego se koristio uglavnom sporednom propagandističkom literaturom velikosrpske i jugoslavenske provenijencije, kao i nekim stranim autorima koji nikako ne mogu prežaliti neslavnu propast komunističke Jugoslavije, u koje spada i on.

'Kad sam odlučio pozvati hrvatske znanstvenike i publiciste da recenziraju Schillerovu knjigu, neki su me savjetovati kako to ne bi bilo dobro jer bih mu na taj način "podigao cijenu', a jedan je rekao da bi to pospješilo njezinu prodaju. Ta odvraćanja nisam prihvatio, nego sam se odlučio na postupak koji je bio poznat u bivšoj državi, a zvao se "Knjigom na knjigu'.

Nema stranice u njegovoj knjizi na kojoj nisam pronašao krivotvorine, izostavljanja važnih podataka i navođenja propagandističkih tvrdnji srpskih i jugoslavenskih autora', govori Borić zašto su odlučili napraviti odgovor na knjigu navodeći neke od neistina i poluistina koje su često gore od laži jer izazivaju dojam da su istinite. Tako navodi kako njemački novinar tvrdi da su Hrvati bili 'gubitnici' u Prvom svjetskom ratu kao da su ga oni izazvali atentatom u Sarajevu i vodili kao Beč i Budimpešta pa su bili pobijeđeni. Schiller omalovažava i ubojstvo hrvatskih narodnih zastupnika u beogradskoj Skupštini i tvrdi da je kalj Aleksandar Karađorđević morao proglasiti diktaturu da bi 'stabilizirao državu', dok je, prema njemu, Ante Starčević bio ideološki preteća 'fašističkih ustaša', a Katolička crkva, posebice Franjevački red glavni rasadnici krvavog hrvatskoga nacionalizma i šovinizma. Borić ističe kako Schiller smatra da je ustaška Nezavisna Država Hrvatska ideološki i politički bila prethodnica demokratske Republike Hrvatske.

Schilleru smeta i Franjo Tuđman, kao i sadašnja Hrvatska. Tako piše kako se uNjemačkoj uglavnom pisalo i govorilo o Srbima kao 'največim krivcima za sve' što se zbivalo u posljednjem jugoslavenskom ratu, ali Hrvati su gotovo isto toliko krivi, ali njemačka javnost to nije htjela primiti na znanje. Njegov je zadatak 'rasteretiti srpsku krivnju', kako izričito piše u svome pamfletu, govori Borić, dodajući kako je i u pogledu haaškog tribunala Schiller u potpunosti na njihovoj strani, odnosno ne zanimaju ga hrvatski protudokazi i argumenti.

'Schiller neizmjerno mrzi Tuđmana ponajprije radi toga što je utemeljio Republiku Hrvatsku, a preko njega i Hrvata 'mlati' po tadašnjoj konzervativno-liberalnoj vladi Kohl-Genscher koju optužuje da je najviše kriva za osamostaljenje naše države. On spada u one rijetke njemačke publiciste koji su u komunističkoj Jugoslaviji vidjeli ostvarenje svojih "Ijevičarskih snova'.

Glavni Schillerov zaključak glasi: 'Najveći Tuđmanov ovozemaljski autoritet nakon 1960. bila je Nacija, u etnički čistom državnom području, bilo da je riječ o Herceg-Bosni ili Krajini, što nije bilo ništa drukčije nego kod Miloševića i njegovih Srba. A taj nacionalistički put nije pripremio nitko drugi nego Ante Pavelić, Poglavnik i vođa ustaša. Tu nije bilo mjesta suosjećanjima, priznanju vlastite krivnje i pokore, o obeštećenju i jednoj, prečesto korištenoj riječi, svladavanju prošlosti', zaključuje Borić.

Njihova knjiga "Kroatischer Unabhängigkeitskampf: berechtigt und gerecht' namijenjena je poglavito njemačkoj" publici, korisna je i za Hrvate koji nisu dovoljno upoznati s borbom za slobodu, demokraciju i državu, što je neraskidivo trojstvo u novijoj hrvatskoj povijesti. Gojko Borić još jednom je zahvalio Hrvatskom svjetskom kongresu u Njemačkoj i hrvatskoj kulturnoj zajednici 'Colonia Croatica'' u Kölnu, koji su najviše donirali, ali i brojnim pojedincima iz Njemačke, Švicarskei Hrvatske koji su dali znatan obol kako bi njihov odgovor na Schillerov pamflet ugledao svjetio dana.

Hrvatski list

09.02.2012.

Vezani članak: JUGOSLAWIEN, JUGOSLAWIEN UEBER ALLES  (Jugoslavija iznad svega)