Naša je budućnost doslovce ovisila o presudi
međunarodnog suda. Jer hrvatski reformirani komunisti
pripremali su sasvim drukčiju budućnost. Prisjetite se,
primjerice, Mesićeve pripreme za platformu pomirenja na
ovim prostorima, njezin nastavak u prijateljstvu
Tadić-Josipović pa ubrzano ubacivanje novih igrača poput
Džakule radi osiguranja kontinuiteta suradnje s novim
srbijanskim predsjednikom Tomislavom Nikolićem. Partija
i njezini igrači imali su jasnu strategiju budućnosti na
ovim prostorima u koju se odlično uklapao za njih
udruženi zločinački pothvat na kojem je nastala država.
Nije im išla u prilog Tuđmanova Hrvatska koju je u
konačnici valjalo osuditi kako bi se rušenjem tog
projekta otvorila neka druga platforma za novi
region. Pomno planiran scenarij posljednjih godina
predvođen 'malim Titom' na prostorima regiona
posljednjih je dana nevjerojatnom brzinom prilagođen
novim okolnostima.
Nakon saznanja o oslobađajućoj presudi
nastaje panika u partijskoj vrhušci. Nedorastao
situaciji partijskog ideologa i vođe, predsjedniku
Partije Zoranu Milanoviću ostavljena je tek uloga
osobe koja kontrolira i nadzire glasačku mašineriju
SDP-a, a ključnu ulogu skrivenog, ali istinskog
partijskog vođe i ideologa preuzima svjetlonoša Ivo
Josipović. Znao je on da dolazak oslobođenih generala
ne znači samo konačni kraj pravednog i obrambenog rata
već i veliku opasnost buđenja nacionalne svijesti što
Partiji u osnovi ugrožava staru ideju danas nazvanu
region.
Nije zato gubio vrijeme. Odmah se
obratio javnosti u dobro pripremljenom intervjuu i
obznanio novu taktiku Partije. Zborio je strasno i
jasno, bez uobičajenih pomirbenih tonova i
nedefiniranih stavova. Svjedočio je istinskog
zagovornika Oluje, govorio o generalima
herojima. Nije baš tako uvijek zborio. To što je
nedavno pozvao na odgovornost klapu HRM-a Sv Juraj
samo zato što su pjevali na splitskom koncertu potpore
hrvatskim generalima tek je dio koji bi želio
zaboraviti. Još bi mnogo toga što se tiče njegove
uloge prema Haaškom tužiteljstvu želio zaboraviti.
Je li presuda mađarskog suda Radimiru
Čačiću ujedno i presuda politici Zorana Milanovića?
Gdje je poveznica te optužnice i hrvatskoga premijera?
Zoran Milanović kao premijer inzistirao je da drugi
čovjek vlade bude Radimir Čačić svjestan rizika
osuđujuće presude kockajući se tako s cijelom
hrvatskom vladom i državom u cjelini. Tako je nakon
prve godine mandata ostao na ključnoj poziciji bez
čovjeka s kojim je gradio politiku svoje vlade u
jednom od najvažnijih resora kao što je gospodarstvo.
Neozbiljno i neodgovorno.
Isti
princip ponašanja Zorana Milanovića vidjeli smo i kod
Ive Sanadera s klimoglavcima bez stava i svijesti da
obnašaju najodgovornije
državničke dužnosti. Tko im se usudio suprotstaviti?
Ni onda kada je tema, primjerice, bila nacionalna
naftna kompanija, ni danas kada je u pitanju resor od
posebnog značaja. Aktualna partijska vlast dokazala je
kako je nedorasla i bez sposobnih kadrova. Ne zna
izvući zemlju iz krize, jer se ona svakim danom
produbljuje. Odgovoran premijer, svjestan situacije
uzemlji, odmah bi reorganizirao vladu i imenovao vladu
stručnjaka koja bi imala zadatak stabilizirati zemlju
i stvoriti pretpostavke za gospodarski razvoj. No od
političke elite koju zanimaju samo fotelje, stranačke
i državne povlastice teško je to očekivati.
Tu snagu i mudrost državnika imao je samo Franjo
Tuđman ako se prisjetimo vlade nacionalnog jedinstva,
što nam i sad treba u određenom obliku. Još je jedan
događaj obilježilo protekli tjedan. Suđenje i
nepravomoćna presuda hrvatskom premijeru pružila je
nadu, ali ne i odgovor u cjelini. Dobili smo Pedra, a
gdje su ostali? Odgovorni su također svi oni koji su
znali, svi oni koji nisu znali, a trebali su znati,
najviše oni koji su na to trebali reagirati, a nisu na
vrijeme. Jer šteta je učinjena. Sudi se hrvatskom
premijeru. Netko je sve to gledao i nije ništa
poduzimao kada je trebao.
Osim što je jasno da Pedro nije mogao sve sam. Valja
se ne uhvatiti u tu zamku jer ako ostanemo samo na Ivi
Sanaderu, čitav će sustav, čvrsto involviran, ostati
nerazotkriven s mogućim prestrojavanjem. A osnova
sustava je poltronstvo klimoglavaca i sluga spremnih
na sve za fotelju i svoju osobnu korist. Sustavno
uništavanje kritičke misli i suprotstavljanja
različitih razmišljanja stvorilo je poltronsku
ideologiju koja je omogućila apsolutizam velikog vođe.
Jučer Ive Sanadera u HDZ-u, danas Zorana Milanovića u
SDP-u.
Do danas to nismo promijenili.
Korupcija od akademske zajednice do zdravstva ide
dalje. Sustav je malo i nedovoljno razotkriven.
Institucije i sudstvo ne rade svoj posao. Ovaj put
su nam izvan Hrvatske očitali lekciju. Ali što ako
jednoga dana lekcija bude drukčija?
Možda se sjetimo one mudre misli dr.
Franje Tuđmana: 'Imamo svoju Hrvatsku. Naša je i
bit će onakva kakvu sami želimo ... '
Autor: Sanja Bilač
Izvor: Hrvatski list
29.11.2012. |