Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

KOMUNISTI─îKI ZLO─îINI U GRA─îANIMA     (12.05.2011.)

Dani sje─çanja na ┼żrtve komunizma u Gra─Źanima

Dana 9. svibnja 1945. u Europi je zavr┼íen Drugi svjetski rat. Svr┼íetkom do tada najve─çeg vojnog sukoba u povijesti stari kontinent po─Źinje novu eru u svojem razvoju. Hrvatski je narod u Drugom svjetskom ratu do┼żivio najgori mogu─çi scenarij, gra─Ĺanski rat obojan ideolo┼íkim predznacima tada┼ínjih vode─çih svjetskih sila. Dan 9. svibnja u Europi se slavi kao Dan pobjede.

Na ┼żalost, hrvatski je narod taj dan, ali i cijeli svibanj 1945. upamtio kao krvavo razdoblje najgore komunisti─Źke represije i terora. Osobito je grad Zagreb u svibnju 1945. do┼żivio jedne od najtamnijih trenutaka u svojoj povijesti. ┼áiroj javnosti malo su poznati doga─Ĺaji koji su se vrtoglavom brzinom odvijali u hrvatskom glavnom gradu.

Dana 6. i 7. svibnja mno┼ítvo hrvatskih vojnika i civila napu┼íta Zagreb iz straha pred Jugoslavenskom armijom, koja se poput bujice prelila Slavonijom i nadirala prema Zagrebu. Katastrofalna odluka o povla─Źenju prema Zapadu dovela je nekoliko stotina tisu─ça Hrvata u bezizgledan polo┼żaj. U boljoj situaciji nisu bile ni njema─Źke jedinice koje su se ve─ç mjesecima povla─Źile s juga Balkana.

Zlo─Źini koje su po─Źinili pripadnici Jugoslavenske armije na Daksi, ┼áirokom Brijegu, ┼ápanovici, Zrinu, Kra┼íi─çu i mnogobrojnim drugim hrvatskim gradovima i selima bili su upozorenje ┼íto ─çe sti─çi sve neistomi┼íljenike nove vlasti. Na ┼żalost, svi se hrvatski vojnici i civili ne─çe uspjeti evakuirati iz Zagreba i okolice, jer ─çe obru─Ź Jugoslavenske armije biti zatvoren prije njihovog izvla─Źenja. Iako se o─Źekivalo da ─çe u Zagreb kao prve jedinice u─çi odredi X. zagreba─Źkog korpusa, to se nije dogodilo.

"Slava oslobo─Ĺenja" Zagreba pripala je doju─Źera┼ínjim ─Źetnicima Koste Na─Ĺa, Peke Dap─Źevi─ça i Ko─Źe Popovi─ça. Njihove fotografije najbolje svjedo─Źe kojoj su vojsci pripadali do jeseni 1944. godine. Umjesto dotada┼ínjih kraljevskih kokardi stavili su crvenu zvijezdu i nastavili rat protiv svega ┼íto nosi hrvatski predznak. Naravno, ne treba imati iluzija da bi hrvatski partizani prema Zagrep─Źanima bili popustljiviji. Zlo─Źini koje je po─Źinio X. zagreba─Źki korpus u okolici Zagreba ili dalmatinske brigade na ┼áirokom Brijegu i Bleiburgu svjedo─Źe o njihovoj okrutnosti.

Ipak, Zagrep─Źani su se nadali dolasku dobro organizirane i obu─Źene vojske, a do─Źekali su gomilu prljavih i okrutnih doju─Źera┼ínjih ─Źetnika. Nakon ulaska Jugoslavenske armije u Zagreb zapo─Źinju strahoviti i jezoviti zlo─Źini nad Zagrep─Źanima i onima koji su se tih dana zatekli u Zagrebu, a nisu podr┼żavali komunisti─Źku vlast. Zagreba─Źke bolnice, prije svega Rebro, postale su strati┼íte golobradih hrvatskih vojnika, koji su izba─Źeni sa svojih le┼żajeva, preba─Źeni u kamione i odvezeni na strati┼íta. Na stotine nepo─çudnih Zagrep─Źana zatvoreno je u zloglasne logore "Kanal" (dana┼ínji autobusni kolodvor), Pre─Źko i druge. Gotovo da nije bilo zagreba─Źke obitelji iz koje nije bilo odvedenih u zatvor ili logor. Mnogobrojne su obitelji strepile ┼íto ─çe biti s njihovim najmilijima koji su oti┼íli prema Zapadu, u nepoznato.

Poznati hrvatski novinar i publicist Bogdan Radica godinama je ┼żivio u SAD-u. Bio je antifa┼íist, ali i antikomunist. Svr┼íetkom rata doputovao je u Zagreb da se uvjeri o stanju u "oslobo─Ĺenoj" Hrvatskoj. U svojoj je knjizi "Hrvatska 1945." ovako opisao prve dane u "oslobo─Ĺenom" Zagrebu:

"U Zagrebu su jo┼í tada praskale bombe i svaka je detonacija izazivala mraz u kostima njegova stanovnika. Poput vihora, strah se pojavljivao vertikalno i horizontalno, izazivaju─çi u ─Źovjeku osje─çaj fizi─Źke ni┼ítetnosti, ali i intelektualne bijede. Ljudski se ┼żivot snizio na tako nisku cijenu da su svi pojmovi o njegovoj vrijednosti, koje je povijest razvijala stolje─çima, jo┼í iz gr─Źkih preko rimskih do kr┼í─çanskih vremena, postajali beznadni. Njegov um, intelektualna bitnost, njegov duh i du┼ía, te┼íko su se mogli izdi─çi na povr┼íinu. Dok su razularene mase partizana, mladi─ça intoksiciranih la┼żima i alkoholom, pjevale pjesme o 'slobodi', slobode nije bilo ni za koga - ni za potla─Źenu i zastravljenu ve─çinu, kao ni za manjinu, koja se i sama bojala bezvla─Ĺa, nasilja i terora ┼íto ga je sama nametala ve─çini. Svatko je u svakom trenutku mogao postati ┼żrtvom arbitrarnog nasilja. Kad stari zakoni padaju, kakvi god oni bili, a novi nisu u stanju da se nametnu, strah odnosi ljudima volju, glavu i osje─çaje njihova dostojanstva. Pojaviti se iz Amerike u takvoj sredini, svoj isje─Źenoj trzajima vje─Źnoga straha, bilo je uistinu stra┼íno su┼żivljavanje izme─Ĺu vlasti slobode, osnovane na zakonu i pravu, i bezvla─Ĺa, nasilja i terora, osnovanog na imperativu pojedinaca ili skupine de┼íperatera, brava i rasova. Zakon je bio strojnica, i tko je imao vi┼íe fi┼íeka o pojasu, taj je bio i ja─Źi u odnosu prema neza┼íti─çenu pojedincu. Biti Srbin u to vrijeme zna─Źilo je biti vlast."

Tako je pisao Bogdan Radica, osvjedo─Źeni antifa┼íist i antikomunist, ─Źovjek koji je zazirao od totalitarizama. Zbog toga je njegov tekst bitan, jer je nepristran, pisan o─Źima ─Źovjeka koji dolazi iz jednog drugog, demokratskog miljea. Zagreb je dakle u svibnju 1945. bio grad straha i patnje, stradanja, ali i nadanja da je zlo mo─çno, ali ipak prolazno.

Najmasovniji zlo─Źini na podru─Źju Zagreba dogodili su se u njegovim rubnim naseljima ispod Medvednice, prije svega Gra─Źanima. Gra─Źani, uz Marku┼íevec, ─îu─Źerje, Remete, ┼áestine i Bukovec, ─Źine niz od nekoliko prigorskih sela koja su od davnina gravitirala Zagrebu ve┼żu─çi svoju ekonomiju uz glavni hrvatski grad. U vrijeme "oslobo─Ĺenja" Zagreba Gra─Źani su bili prigradsko selo s o─Źuvanom tradicijom i obi─Źajima, dok su danas predgra─Ĺe Zagreba u kojoj se tradicija o─Źuvala zahvaljuju─çi prije svega crkvenim, folklornim i ostalim dru┼ítvenim organizacijama.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Gra─Źaci su ┼żivjeli mirnim ┼żivotom bez ikakvih vojnih zbivanja. Ve─çina mu┼íkaraca bila je nova─Źena u domobranske postrojbe, dok ih se desetak dragovoljno prijavilo u Usta┼íku vojnicu. Sigurnost i mir Gra─Źanci su imali zahvaliti i blizini Vile Rebar koja se nalazila na rubu Gra─Źana, a u kojoj je ─Źesto, osobito kako se rat primicao kraju boravio i Ante Paveli─ç. Podru─Źje Vile Rebar, a samim time i cijelih Gra─Źana, osiguravao je Poglavnikov tjelesni sdrug. U selu je bila prisutna i satnija hrvatskog domobranstva, a od 1943. i jedinice njema─Źke vojske. Nijemci su spavali u prostorijama ┼íkole, ali i po ku─çama imu─çnijih seljaka. Nijemci su ubrzo sklopili prijateljstva s doma─çim stanovni┼ítvom. Prema svjedo─Źenju danas ┼żivu─çih svjedoka, Nijemci su osobito bili omiljeni me─Ĺu djecom, jer su im dijelili ─Źokolade i bombone, ┼íto je tada na selu bio pravi raritet. Osobitu je va┼żnost odigrala njema─Źka vojna ambulanta. Budu─çi da Gra─Źani tada nisu imali nikakvu zdravstvenu ustanovu, njema─Źki su bolni─Źari pru┼żali pomo─ç gra─Źanskim stanovnicima, a i danas ima ┼żivu─çih kojima su Nijemci kao djeci spasili ┼żivot, od tada smrtonosnih vodenih kozica i gripe. ┼Żivot je tekao svojim tokom. Mir i blagostanje naglo su prekinuti u svibnju 1945. godine.

Dolazak VI. li─Źke proleterske brigade u Gra─Źane bio je traumati─Źan doga─Ĺaj za cijelo selo kojeg se i danas stariji mje┼ítani sje─çaju s knedlom u grlu i suzom u o─Źima. Nakon dvodnevene bitke u kojoj su pripadnici VI. li─Źke proleterske brigade svladali hrvatske i njema─Źke snage u povla─Źenju, zapo─Źeo je cijelomjese─Źni masakr i i┼żivljavanje nad pora┼żenima. VI. li─Źka proleterska brigada uspostavila je u Gra─Źanima svoj sto┼żer. Brigada je tako─Ĺer uspostavila svoj sto┼żer i vojni zatvor u ulici Gra─Źec na ku─çnom broju 22, u ku─çi Drage Be┼íi─ça. Podrum ku─çe slu┼żio je kao mu─Źili┼íte, dok su gospodarske zgrade slu┼żile kao zatvor za zarobljenike. Prema navodima svjedoka, svako jutro partizani bi ─Źistili podrum od krvi i dijelova tijela mu─Źenih ljudi. U zatvoru su mu─Źeni hrvatski i njema─Źki vojnici, ali i velik broj civila, osobito ┼żena.

Stradali su i doma─çi stanovnici, ─Źlanovi usta┼íkog pokreta ili pripadnici hrvatskih vojnih formacija. Gra─Źani su kao strati┼íte izabrani iz dva razloga. Prvi je svakako prakti─Źne naravi i odnosi se na konfiguraciju gra─Źanskog terena. Gra─Źanska dolina ome─Ĺena na sjeveru Medvednicom, na zapadu ┼áestinama, a na istoku bre┼żuljcima koji se uzdi┼żu prema Remetama, pru┼żala je zlo─Źincima idealno mjesto za egzekuciju. Pucnjava i krikovi odbijali su se od brijegova, a mnogobrojne zavale i ┼íumarci davali su prostor za masovne jame. Ne treba zanemariti ni odli─Źnu povezanost sa Zagrebom. Samo 15-ak minuta vo┼żnje od logora na Kanalu bili su idealni za partizanske ─Źasnike i pripadnike KNOJ-a koji su navra─çali kako bi vr┼íili neku osobnu osvetu i smaknu─ça. Drugi je razlog bio taj ┼íto su Gra─Źanci tokom cijelog rata ostali lojalni hrvatskoj dr┼żavi. Broj Gra─Źanaca u hrvatskim oru┼żanim snagama i odli─Źan odnos s Nijemcima, kao i podatak da su Gra─Źani dali samo jednog ilegalca, kako su ga ostali mje┼ítani tada zvali, najbolje svjedo─Źi o tome. Zbog toga je novi re┼żim u Gra─Źanima demonstrirao svoju snagu. Pokolj ranjenika izvr┼íen je i u bolnici za plu─çne bolesti Brestovac na Sljemenu, gdje su hrvatski vojnici izba─Źeni iz bolesni─Źkih kreveta, poklani i pobacani u jame. Smaknu─ça su trajala sve do po─Źetka lipnja 1945. kada VI. li─Źka proleterska brigada napu┼íta Gra─Źane i ostavlja za sobom krvavi trag tzv. oslobo─Ĺenja.

Postavlja se pitanje krivnje za po─Źinjene zlo─Źine. Zapovjednik VI. li─Źke proleterske brigade Nikola Tesla bio je general ─Éoko Jovani─ç, ─Źovjek koji je na samom po─Źetku rata kao jedan od ─Źetni─Źkih zapovjednika provodio progon Hrvata u Srbu i Bori─Źevcu. Ubrzo je shvatio da su partizani ja─Źi i organiziraniji od ─Źetnika te je pre┼íao pod zapovjedni┼ítvo Josipa Broza Tita. Jovani─çeva izri─Źita zapovijed glasila je: "Sve bandite, koji su slu┼żili hrvatsku ili njema─Źku vojsku, treba strijeljati."

No, iako je ─Éoko Jovani─ç bio visokopozicionirani zapovjednik i osvjedo─Źeni neprijatelj svega hrvatskog, naredba o pogubljenju stigla je s vrha. Njegov nadre─Ĺeni, general Ko─Źa Popovi─ç, zapovjednik Druge armije, izravno je primio naredbe od Josipa Broza Tita. Da je zlo─Źin u Gra─Źanima izvr┼íen smi┼íljeno, jasno govori naredba koju je Aleksandar Rankovi─ç, ┼íef Ozne, uputio 17. svibnja zapovjedni┼ítvu Ozne u Zagrebu: "Va┼í rad u Zagrebu je nezadovoljavaju─çi. Za 10 dana u oslobo─Ĺenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita. Iznena─Ĺuje nas ova neodlu─Źnost za ─Źi┼í─çenje Zagreba od zlikovaca. Radite suprotno od na┼íih nare─Ĺenja jer smo rekli da radite brzo i energi─Źno i da sve svr┼íite u prvim danima."

Dakle, sve je jasno, Rankovi─ç kao ┼íef Ozne, izravno podre─Ĺeni Titov suradnik, dao je depe┼íu hrvatskoj Ozni da treba zapo─Źeti s represijom i zlo─Źinima. Nakon toga Ozna u Hrvatskoj kre─çe u akciju te zapo─Źinju tragi─Źni i krvavi doga─Ĺaji u Gra─Źanima. U prilog tome govori i podatak da su masovna pogubljenja u Gra─Źanima zapo─Źela 19. svibnja, zna─Źi dva dana nakon Rankovi─çeve naredbe. Sve do danas nitko nije odgovarao za zlo─Źine nad hrvatskim i njema─Źkim vojnicima te masom civila.

Ve─ç nekoliko mjeseci nakon gra─Źanskog pokolja stanovnici su na pojedinim strati┼ítima ostavljali cvije─çe. Uglavnom su to radili mladi koji su time prkosili komunisti─Źkoj vlasti. Kada je, me─Ĺutim, milicija razbila raspelo u blizini grobnice na Lonj┼í─Źini, Gra─Źanci su shvatili da situacija postaje ozbiljna. Obilje┼żavanje strati┼íta zapo─Źelo je tek stvaranjem slobodne Republike Hrvatske. Na gra─Źanskoj mrtva─Źnici postavljen je kri┼ż i spomen plo─Źa s natpisom Spomen ┼żrtvama rat svibnja 1945. godine. Osnovana je komisija za istra┼żivanje grobi┼íta i njihovo obilje┼żavanje. No s vrha dr┼żave plan i akcija starijih Gra─Źanaca bila je ko─Źena, jer nekome o─Źito nije bilo ugodno priznati da u glavnom gradu Hrvatske postoje masovna strati┼íta na kojima su komunisti ubijali svoje neistomi┼íljenike. Sve se zamatalo u celofan prozirnog anifa┼íizma.

Ipak navedena je plo─Źa 1995. uspje┼íno postavljena. Na jesen 2008. inicijativom mojeg prijatelja i suradnika, Tomislava ─îeglja pokrenut je u Gra─Źanima projekt Dani sje─çanja. Rijetko vi─Ĺenom agilno┼í─çu, ─îegelj je okupio sve mjesne udruge i organizacije: HPD Gra─Źani, HSPD Podgorac, Udrugu za o─Źuvanje i razvoj Gra─Źana, ┼áRD Gra─Źani, DVD Gra─Źani, Lova─Źko dru┼ítvo Sljeme - Gra─Źani i Etno udrugu Fala─Źek Prigorja. Uz pomo─ç ┼żupe sve su organizacije dale svoj prilog u velikoj procesiji i svetoj misi koju je u svibnju 2009. predvodio o. Vjenceslav Mihetec, upravitelj remetskog sveti┼íta.

Mno┼ítvo Gra─Źanaca u narodnim no┼ínjama, zbor Ba┼í─çina kao i brojni ugledni gosti odali su spomen gra─Źanskim ┼żrtvama. Uo─Źi sv. mise ljudima su podijeljeni leci s osnovnim podacima. Tako─Ĺer dan uo─Źi sv. mise na svim su gra─Źanskim strati┼ítima postavljeni veliki i lijepi drveni kri┼żevi s natpisima o broju ┼żrtava. Policija je iza┼íla na teren i vr┼íila informativne razgovore po mjestu. Me─Ĺutim, kri┼żevi su ostali na mjestu. Ne mogu ne primijetiti da istina i danas smeta onima koji sebe uporno nazivaju antifa┼íistima, a zapravo skrivaju iza toga lice zlo─Źina─Źkog bolj┼íevizma.

Godine 2010. krenuli smo korak dalje. Ponovno zahvaljuju─çi Tomislavovoj inicijativi projekt se nastavio. Bo┼żo Bani─ç, stanovnik Gra─Źana, snimio je film Sjene djetinjstva u kojem govore ┼żivu─çi Gra─Źanci, svjedoci tragi─Źnih doga─Ĺaja, a povijesni osvrt daje moja malenkost. Film je prikazan ve─Źer uo─Źi sve─Źane procesije i sv. mise. Gradska ─Źetvrt prepoznala je na┼í projekt te su uz njenu financijsku pomo─ç izra─Ĺene sada otkrivene spomen plo─Źe. Na ┼íest plo─Źa stoji natpis U spomen na ┼żrtve partizanskih pokolja u Gra─Źanima nakon svr┼íetka rata u svibnju 1945. godine.

U izradi su postolja za mramorne plo─Źe koje ─çe biti postavljene na strati┼ítima; Obernjak, Strmec, Bjel─Źenica, Lonj┼í─Źina, Pe┼í─Źenka i Zlodijev Brijeg i Banekov stubl. Na ostale dvije plo─Źe stoji natpis U spomen na sve poslijeratne ┼żrtve partizanskih pokolja u svibnju 1945. godine u Gra─Źanima.

Navedene dvije plo─Źe bit ─çe postavljene na sredi┼ínjem strati┼ítu Pri Isusu i na gra─Źanskoj mrtva─Źnici. Na taj ─çe na─Źin biti zavr┼íen prvi dio obilje┼żavanja, a na┼ía je velika ┼żelja u Gra─Źanima izgraditi veliki spomenik nedu┼żnim hrvatskim ┼żrtvama partizanskih pokolja. Znamo da ─çe biti te┼íko, da nam vladaju─çe strukture u dr┼żavi ne─çe i─çi na ruku, no ono ┼íto nas hrabri je da u projektu velikom ve─çinom sudjeluju mladi Gra─Źanci, ─Źiji su djedovi i bake svjedoci tragi─Źnih doga─Ĺaja. Iako su komunisti mislili da ─çe na┼íi preci pognuti glave i pre┼íutjeti istinu, oni su je prena┼íali s koljena na koljeno, sve do na┼íe dana┼ínje generacije.

Zbog svih gore navedenih podataka, o kojima postoji dokumentacija, a i grobnice ne la┼żu, ┼żalosno je slu┼íati izjave biv┼íeg i sada┼ínjeg predsjenika dr┼żave. Stjepan Mesi─ç dijeli ┼żrtve na "opravdane" i "neopravdane" i stalno promi─Źe nebuloznu ideju o ve─ç napisanoj povijesti. Kao da historiogarfija nije dinami─Źna znanost koja se stalno razvija i dolazi do novih spoznaja. Prema njegovim teorijama trebali bi zatvoriti studije povijesti i prestati s istra┼żiva─Źkim radovima. Tako─Ĺer napominje da se moramo okrenuti budu─çnosti i zaboraviti pro┼ílost, no dok drugima zabranjuje da pokapaju svoje mrtve, spreman je pozdravljati zlo─Źina─Źkim pozdravom "Smrt fa┼íizmu, sloboda narodu", pod kojim su stradale tisu─çe nevinih Hrvata i drugih naroda na podru─Źju biv┼íe Jugoslavije. Sada┼ínji predsjednik Josipovi─ç oti┼íao je i korak dalje. Zajedno s premijerkom Jadrankom Kosor podigao je ─Źetni─Źki spomenik u Srbu, a kapu partizanku nazvao "kapom mira i ljubavi".

No, ta je kapa u svibnju 1945. u Zagrebu predstavljala kapu mr┼żnje prema svemu hrvatskom i katoli─Źkom, a nije nosila nikakvo oslobo─Ĺenje. Do dan danas u Gra─Źanima se odr┼żao termin "preokret", a ne "oslobo─Ĺenje", jer nas Hrvate nisu imali od ─Źega osloba─Ĺati doju─Źera┼ínji ─Źetnici. Osobno i u ime organizacijskog odbora Dani sje─çanja na ┼żrtve komunizma u Gra─Źanima, pozivam ih 22. svibnja u Gra─Źane na odavanje po─Źasti ┼żrtvama komunisti─Źkog terora. Svojim bi dolaskom potvrdili demokratske nazore kojima se vole di─Źiti, jer ako je Europska unija osudila sve totalitarizme dvadesetog stolje─ça, a njima su puna usta Europe eto prilike da to poka┼żu i na djelu. Nema antifa┼íizma bez antikomunizma i nema naroda koji smije zaboraviti svoju pro┼ílost i ┼żrtve, a da istodobno o─Źekuje prosperitet u budu─çnosti.

Detaljan opis grobnica

Jela─Źi─çev Brijeg - Slu┼żbeno je strijeljano i zaklano 40 osoba. Na grebenu koji se blago uzdi┼że ju┼żno od crkve Sv. Mihalja prema Mihaljevcu i nosi ime Okrugljak, na vrhu ┼íume, uz cestu lijevo njema─Źki i hrvatski vojnici iskopali su rovove za obranu od partizana, a u sredini velika jama 6 x 6 m, u kojoj se nalazio protuzrakoplovni top. Ti rovovi i jame poslu┼żili su kao strati┼íte za I. bojnu Stra┼żarskog sklopa, mladi─ça od 17 godina, unova─Źenih nekoliko mjeseci pred kraj rata. Mladi─çi su ubijeni vatrenim oru┼żjem, ali i priklani bajunetama. U rovove je zakopan i manji broj civila. Prema pri─Źanju svjedoka ovdje je zakopano vi┼íe od 40 ljudi koliko iznosi slu┼żbena verzija. Stariji mje┼ítani kazuju i do 160 ┼żrtava.

Gola─Źa - Na zemlji obitelji Puntijar ubijeno je i zakopano pet ┼żrtava. Prilikom izgradnje tramvajske pruge 1947. i 1948. godine radnici i doma─çi ljudi prona┼íli su ostatke le┼íeva, ali su zbog vlastite sigurnosti o tome morali ┼íutjeti.

Matkov Brijeg - Partizani su 17 hrvatskih vojnika svukli do gola, te ih ulicom Isce pokraj crkve doveli do Matkovog Brijega. Na tom su ih mjestu poubijali i zakopali.

Grabe┼í─Źak - Prema ve─ç svjedo─Źanstvu Rudolfa Baneka, partizani su na vrh ulice Grabe┼í─Źak doveli desetak mladi─ça u plavim odorama, pitomaca zrakoplovne ┼íkole, svukli ih do gola i ┼żive pobacali u Banekov stubl (bunar).

─Éurkov vo─çnjak - U vo─çnjaku obitelji ─Éurak pokopano je deset ┼żrtava.

Gra─Źanski Ribnjak - Na zemlji obitelji Vincek, Puntijar i Trn─Źevi─ç pokopano je 13 hrvatskih i njema─Źkih vojnika stradalih u borbi.

Krivi─çev Brijeg - U dvije grobnice ba─Źeno je ukupno 60 golobradih mladi─ça, pripadnika Domobranske vojne ┼íkole. U prosjeku starosti 16 - 17 godina. ┼Żrtve su ubijene iz vatrenog oru┼żja, ali i priklane no┼żevima.

Strmec - Slu┼żbeno je na ovom mjestu pokopano 242 ljudi. Prema podacima tu se nalazila duboka jama, preostala nakon kopanja tunela u kojem je trebala biti dr┼żavna riznica Nezavisne Dr┼żave Hrvatske. Budu─çi su tunel po─Źeli kopati tek u kasnu jesen 1944. godine, nikada nije dovr┼íen. Nakon bitke u Gra─Źanima ovdje je pokopano 242 ljudi, hrvatskih i njema─Źkih vojnika. U drugoj polovici svibnja ovdje su dovodili civile iz Zagreba, koje su stijeljali i bacali u jamu. Prema svjedo─Źenju stariijih mje┼ítana ovdje se ukupno nalazi oko 600 ┼żrtava, me─Ĺutim slu┼żbeno se vodi broj od 242. Mirko Banek (1919.) i danas ┼żivu─çi stanovnik Gra─Źana pokapao je ┼żrtve na ovom strati┼ítu.

Partizanski zatvor u ku─çi obitelji Be┼íi─ç - U zatvoru na kbr. 22 u ulici Gra─Źec bili su dovo┼żeni ljudi iz svih dijelova Zagreba. To su uglavnom bili zatvorenici iz logora Kanal i Pre─Źko. Partizani su ljude dovodili u skupinama i smje┼ítali ih na dvori┼íte koje su ─Źuvali naoru┼żani stra┼żari, na udaljenosti svaka 2 m. U podrumu ku─çe Drage Be┼íi─ça bilo je mu─Źili┼íte. Prema svjedo─Źenju starijih mje┼ítana iz podruma je svako jutro izno┼íeno po nekoliko kanti krvi i ljudskih ostataka. Oni nesretnici koji bi pre┼żivjeli mu─Źenje bili bi vezani po troje telefonskom ┼żicom i u kolonama odvo─Ĺeni u ┼íumu gdje su bili ubijeni. Sve su to Gra─Źanci znali i sa strahom promatrali iz svojih ku─ça. Me─Ĺutim nikome nisu mogli pomo─çi. Svako jutro dvori┼íte je bilo prazno, a oko podneva bi dolazili novi zarobljenici. U zatvor su partizani ─Źesto dovodili i ┼żenske zarobljenike, uglavnom mlade Zagrep─Źanke ─Źiji su roditelji imali bilo kakvu slu┼żbu u Nezavisnoj Dr┼żavi Hrvatskoj. Djevojke su mu─Źene, potom silovane i ubijene. Prema nepouzdanim podacima ovdje je ┼żivot na navedeni na─Źin skon─Źala i k─çer doglavnika Mile Budaka - Grozda Budak. Navodno su partizani fotografirali njeno mu─Źenje te je na─Źelnik vojnog suda II. armije dr. Gabrijel Divjanovi─ç snimke pokazao Mili Budaku uo─Źi njegova smaknu─ça. Navedeni podaci nisu potvr─Ĺeni ve─ç sam ih ─Źuo iz raznih izvora, ali bez ─Źvrstih dokaza. Poslijednji su puta doveli ljude i odveli ih na strijeljanje, na sam blagdan Duhova 1945. godine.

Lonj┼í─Źina - Ovaj dio Gra─Źana od davnih je dana zvan i Banja Luka. Ne bih na ovom mjestu ulazio u toponimiju Gra─Źana, ve─ç to navodim kako se neupu─çeni ─Źitatelj ne bi zbunio i pomislio da se radi o gradu Banja Luci u Bosni i Hercegovini. Na ovom je mjestu pogubljeno i zakopano 27 hrvatskih vojnika i civila. ┼Żrtve su bile vezane ┼żicom i me─Ĺusobno povezane. Zbog toga su padale zajedno u jamu. Ubijane su no─çu vatrenim oru┼żjem. Prema naredbi partizana zemljom su ih zatrpali stanovnici Gra─Źana koji su za svoj rad dobili potvrde o radu.

Bel─Źenica i Pe┼í─Źenka - Na ovim je mjestima prema slu┼żbenim podacima strijeljano i poklano 110 ljudi. U borovini na po─Źetku dana┼ínje ulice Nadvina, nalazi se usjeklina izme─Ĺu borova, oko stotinjak metara od ceste. Tamo su na donjem mjestu sru┼íili borove da bi napravili branu i tako dobili jamu za pogubljenje. Trupce su zasipali zemljom kako se le┼íevi nebi ru┼íili prema dolje te kako krv ne bi tekla izvan usjekline. Na gornjoj strani bio je ┼íumski put za Vilu Rebar, gdje su partizani sa strojnicama do─Źekivali nove zarobljenike. Kad bi do┼íla nova skupina ljudi vezanih ┼żicom na rub usjeka, oni su ih ubijali i le┼íevi su padali u rupu jedni preko drugih. Kad su partizani napunili jamu Gra─Źanci su je morali zatrpati. Stariji Gra─Źanci navode da je ovdje pogubljeno i zakopano oko 800 hrvatskih vojnika i civila, me─Ĺu kojima ┼żene i djeca.

Zlodijev Brijeg - Na samom sjevernom dijelu Gra─Źana, blizu ┼íume nalazi se Zlodijev Brijeg. Na tom je mjestu strijeljano i zaklano 50 hrvatskih vojnika i civila.

Gr─Ĺanov vinograd - Iznad vinograda obitelji Gr─Ĺan strijeljani su i zaklani mladi─çi od 15 - 16 godina, pripadnici ─îasne radne slu┼żbe iz Velike Gorice. Nije poznat to─Źan broj pogubljenih, ali je ve─çi od desetak.

Zden─Źec (Pri Isusu) - Gra─Źanci taj dio Gra─Źana zovu Pri Isusu, zbog raspela koje se nalazi na tom mjestu. Slu┼żbeno su u tri grobnice pokopane 152 strijeljane i zaklane osobe. Me─Ĺutim, prema pri─Źanju starijih mje┼ítana, na lijevoj kosini uz stazu sve su udubine napunjene ljudskim tijelima. Stariji mje┼ítani navode broj od preko 300 ┼żrtava na ovome mjestu. Kako bi prikrili zlo─Źin komunisti su na ovom mjestu zasadili gustu crnogori─Źnu ┼íumu, koja odudara od okoline zasa─Ĺene hrastovima i bukvom.

Bjel─Źenica (Pri Mariji) - Budu─çi su Gra─Źanci i nekad i danas bili zaista vrlo pobo┼żni ljudi ─Źesto su u ┼íumi postavljali kipove Majke Bo┼żje. Zbog jednog od njih ovaj se dio ┼íume naziva Pri Mariji. Navedena je lokacija udaljena tek nekoliko minuta od Zden─Źeca i tamo┼ínjeg strati┼íta, pa se zapravo radi o jednom relativno velikom podru─Źju sa nekoliko kosturnica. Ovdje je strijeljano i zaklano 40 ljudi. Ovdje na Bjel─Źenici nalazio se veliki i duboki jarak kroz kojega je i┼íla ┼íumska cesta. ┼Żrtve su pokopane na taj na─Źin da su uru┼íili na njih zemlju s obje strane ceste. Sloj zemlje bio je debel oko 2 m. Sve je bilo posuto ┼żivim vapnom i zalijano otopinom lizola i kreolina. No, preko ljeta su ki┼íe isprale gornji sloj zemlje te su ljudski udovi jo┼í dugo vremena na u┼żas Gra─Źanaca virili iz zemlje.

Brestovac (Obernjak) - Bolnica Brestovac bila je lje─Źili┼íte za plu─çne bolesnike u vrijeme Nezavisne Dr┼żave Hrvatske. Lije─Źeni su vojni i civilni bolesnici. Ovo bi strati┼íte i doga─Ĺaji u bolnici Brestovac zahtijevali poseban ─Źlanak, jer je podataka jako puno i sam ih posjedujem. No budu─çi da Brestovac ne pripada selu Gra─Źani ve─ç se nalazi izvan mjesta, navest ─çu samo osnovne podatke. Prema izvje┼ítaju Miroslava Haramije i dr. Tadije Drinkovi─ça koji je brinuo za bolesnike, partizani su brutalno pogubili 40 te┼íkih bolesnika, uglavnom domobrana i civila. Naknadno je pogubljeno jo┼í 170 bolesnika, a partizani su ┼żivote po┼ítedili samo osoblje bolnice, jer im je bilo potrebno za lije─Źenje njihovih bolesnika. Brestovac je napu┼íten 1968. godine i danas izgleda potpuno sablasno. ┼Żrtve su pokopane u blizini od strane gra─Źanskih seljaka za ┼íto su dobili potvrde o radu.

Stare senoko┼íe - U blizini Brestovca nalaze se Stare senoko┼íe na kojima su nekada stari Gra─Źanci kosili travu i su┼íili sijeno za stoku. Ovdje je pokopano 8 hrvatskih vojnika u tri zasebne grobnice.

Domagoj Novosel, prof.

Predsjednik udruge "Fala─Źek Prigorja"

www.gracani.hr

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU