Dovođenjem Kukuriku koalicije na Markov trg pokušava se uvesti novu ljevičarska diktatura, koja bi trebala realizirati bez otpora planove o uspostavi nove balkanske zajednice naroda. Na tom putu opet im se ispriječio jedan Tuđman pa ga, očito, po svaku cijenu treba spriječiti u njegovu naumu.

Kandidatura Miroslava Tuđmana na izbornoj listi HDZ-a iznenadila je stratege balkanskih integracija, a potom je u njihovim redovima očito zavladao strah od gubitka već podijeljenih fotelja. Kako je prof. Tuđman svojom naobrazbom, manirama i moralnom čestitošću, u javnosti, iznimno ugledna i cijenjena osoba, balkanski stratezi su se nakon prvotne uzbune pribrali te odlučili da će protiv njega primijeniti već dobro iskušanu britansku strategiju posrednoga nastupanja. U realizaciju svoga plana uključili su tako političke čimbenike, koji svojim metodama neizravno djeluju na odluke izbornoga tijela.

Tako su se u kampanju uključili predsjednik Republike Ivo Josipović, nevladine udruge kao što su Transparency International i GONG te najmoćniji nacionalni medij -HTV - sa svojim vikend ratnicima u večernjem izdanju subotnjega i nedjeljnog Dnevnika. Izvrtanjem činjenica kako srpsko zakonodavstvo omogućuje zaštitu hrvatskim braniteljima od međunarodnog progona, predsjednik je nedavno opetovao kako njegovi stručnjaci pripremaju tužbu Ustavnom sudu radi poništenja već u Hrvatskom saboru prihvaćena Zakona o ništavnosti srbijanskih i JNA pravnih akata, čime na međunarodnoj razini pokušava dovesti u pitanje legitimnost provedbe donesena zakona, koji je predložila Vlada na čelu s predsjednicom HDZ-a.

Nekako istodobno predsjedniku su se pridružile samoproglašene udruge za nadgledanje demokratičnosti izbora te objavile lažne podatke o financijskim troškovima kampanje stranaka, ističući kako je HDZ već prvoga dana na svoju kampanju utrošio velike svote novaca, čime se u ozračju kaznene istrage sugerira kako sadašnje vodstvo i dalje raspolaže novčanim sredstvima iz netransparentnih fondova. To pak opet znači podizanje neizravne optužnice za korupciju pa se hrvatskim biračima sugerira da ostanu kod kuće ili glasuju za Kukuriku koaliciju.

Bez obzira što je HDZ preciznim navođenjem utrošenih sredstava s plaćenim PDV-om pobio navode klevetnika, u medijskom prostoru i dalje dominiraju spomenute organizacije, a da ih Državno izborno povjerenstvo (DIP) nije ni opomenulo zbog pristranosti u kojoj bi nepristrani DORH mogao pronaći i elemente korupcijskih kaznenih djela, u koja su vjerojatno uvučeni da za potrebe druge strane neargumentirano napadaju HDZ, a zašto su valjda i masno plaćeni. Odakle pak njima sredstva za kampanju koju vode u izborne i stranačke svrhe? Druga neizravna operacija vodi se preko Hrvatske televizije, a njezini nositelji nisu samo ideološki aktiv nekadašnjega Agitpropa, nego kao i spomenute organizacije vjerojatno dobivaju znatne honorare.

Naime, sugerirati u televizijskom Dnevniku na 20. obljetnicu pada Vukovara i okupacije toga dijela Hrvatske, kako je za njegovu sudbinu te stradanje ranjenika, vojnih zarobljenika i civila, kriva onodobna hrvatska politička vlast, od predsjednika države, Hrvatske vlade do Sabora, a ne Jugoslavenska narodna armija i postrojbe Srbije i Crne Gore ravno je opetovanju agresorskih napadaja na pobijene, silovane i zlostavljanje žrtve Domovinskoga rata. Dovući pak, umjesto na sud, u glavnu informativnu emisiju nacionalne javne televizije generala agresorske vojske Andriju Rašetu, koji hrvatskoj javnosti vojnim sredstvima nagovješćuje realizaciju novoga Memoranduma Srpske akademije, analogno je objavljivanju nekadašnjega intervjua s jugoslavenskim sekretarom za obranu Veljkom Kadijevićem u jednom zagrebačkom tjedniku početkom invazije na Hrvatsku.

Svaki vojnika zna staru izreku kako je lako poslije bitke biti general pa Rašetina tvrdnja kao visokoobrazovana vojnika ima smisao samo kao projekcija nove agresije koja bi trebala biti realizirana sad "blokadom Vukovara te nastupanjem kojim bi se išlo na odsijecanje Osijeka, izlazak do Đakova, i presijecanje linije Banja Luka - Pakrac - Virovitica, što je zapravo uspostava granica Velike Srbije. Izjava srbokomunističkoga generala kako je hrvatsko državno vodstvo bilo spremno prodavati državni teritorij samo je dio ratnih igara, što ih je JNA vodila protiv hrvatskoga naroda, kako bi mu slomila moralni otpor velikosrpskoj agresiji. Rašetina se vojska imala prigodu poslije Vukovara suprotstaviti bilo kojoj vojnoredastvenoj akciji, uključivo Bljesak i Oluju, ali to nije mogla zahvaljujući strategiji i taktici Hrvatske vojske.

Optužbama tadašnjega hrvatskoga političkog vodstva za tragediju Vukovara te prebacivanje odgovornosti za stradanja zarobljenika s JNA i Srbije na hrvatsku politiku treba tražiti u političkim ciljevima skupina koje se zalažu za povlačenje hrvatske tužbe protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Ako je hrvatska politika odgovorna za genocid počinjen nad stanovništvom istočne Slavonije onda je apsurdna optužnica protiv Srbije. Dilanje iz konteksta izvađenih dijelova transkripata iz Predsjednikova ureda nije nikakva potvrda odgovornosti hrvatskoga političkog vodstva nego pokazatelj tko zapravo stoji iza montiranih televizijskih optužnica protiv hrvatskoga vrhovništva. Isti oni koji iz Den Haaga svim silama nastoje povući hrvatsku optužnicu za genocid protiv Srbije.

Kad sam za komentar spomenutih događaja zamolio Miroslava Tuđmana, priloge u Dnevniku HRT ocijenio je riječima kako se nedjeljni Dnevnik pretvorio u ekspozituru nekadašnje Kontraobavještajne operacije JNA "Opera", koja je danas, između ostaloga, očito u funkciji predizborne propagande Kukuriku koalicije. Podsjetio je i kako je ta podvala KOS-a dokazana na sudu još 1994., a što je priznao na sudu i "Kosov" operativac Radenko Radojčić.

Zanimljivo je kako sve to znaju i u Državnom odvjetništvu, no nažalost, dosad još ništa nisu poduzeli protiv očita djelovanja strane špijunske mreže na hrvatskom državnom prostoru i u medijskom eteru. Državna tijela upletena u političke i predizborne igre, sve i da pokušaju provoditi zakone Republike Hrvatske našla bi se u procjepu između pozitivnih zakona i moći nekih političkih središta, koja dovođenjem Kukuriku koalicije na Markov trg žele u Hrvatskoj uvesti novu ljevičarsku diktaturu, koja bi trebala realizirati bez otpora planove o uspostavi nove balkanske zajednice naroda.

Na tom putu opet im se ispriječio jedan Tuđman, pa ga, po njihovu mišljenju, po svaku cijenu treba spriječiti u tom naumu.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
25.11.2011.