Kao jedan od glavnih britanskih stratega u jugoistočnoj
Europi slovi Dejan Jović, inaće savjetnik predsjednika
Republike Hrvatske Ive Josipovića. Jović je svojedobno
bio jedan od rijetkih zagrebačkih novinara, koji je
potkraj 80-ih godina, u slučaju JNA protiv Janeza Janše
i skupine slovenskih intelektualaca, izričito podupro
JNA. Ta, gotovo patološka veza s jednom zločinačkom
organizacijom kao što je bila JNA, danas se pretvorila u
postroj koji iza kulisa ravna hrvatskom državnom
politikom.
Jović je, kako tvrdi beogradski Blic,
jedan od deset najmoćnijih Srba na svijetu, a na
Pantovčak je instaliran, kako bi kao nevidljiva ruka
vodio Josipovića, koji preuzima moć čak i unutar
SDP-a, potisnuvši u pozadinu i samoga šefa stranke
Zorana Milanovića. O snažnoj dominaciji Jovićeve
politike unutar SDP-a svjedoci i ponašanje bivšega
branitelja i časnika HV-a, a sada SDP-ova saborskog
zastupnika Ante Kotromanovića, koji se na
prošlotjednoj saborskoj sjednici, kad je trebalo
glasovati o ništavnosti srbijanskih zakona na području
Republike Hrvatske, zbog stranačke stege, nije usudio
pojaviti u Saboru, premda mu je osobno, kao branitelju
i časniku, srbijanskim zakonom dovedena u pitanje
sloboda u zemlji za koju se borio.
Koliko je
pak riječ o usklađenim koncentričnim udarima iz
Beograda da se u posljednjem trenutku zaustavi
razdvajanje Srbije od Hrvatske, svjedoče upravo
Josipovićevi politički potezi. On je ponajprije,
iskoristivši blagdansku prigodu u tv-razgovoru na Dan
nezavisnosti, objavio kako je nezadovoljan sadašnjim
predsjedničkim ovlastima. Nakon što u svojim rukama
drži vojsku, sigurnosne službe i diplomaciju te kao
nitko uživa medijsku zaštitu, predsjednik bi se sad
ustavnim promjenama pokušao nametnuti i kao posebna
vlast iznad Hrvatskoga sabora, kojem bi, kako traži,
svojim potpisom mogao poništavati zakone.
Taj diktatorski
poriv, skriven iza dječjega lica predsjednika
Republike, odveo bi politički sustav u diktatorsko
jednoumlje, a volju hrvatskih birača, posredno
izraženu preko zastupnika u Sabom, pretvorio bi u
volju nepovrjedivoga vođe, koji, unatoč raskidu svih
državnopravnih sveza s bivšom SFRJ, optužnice njezinih
tijela čak i 20-ak godina kasnije, smatra "pravno
faktičnima".
Prošlotjedno SDP-ovo napuštanje
saborske sjednice, na kojoj je trebalo poništiti
jugosrpske optužnica kao i sve znatnije smanjivanje
Milanovićeva stranačkoga utjecaja, moglo bi se
interpretirati i kao SDP-ov zaokret od politike Ivice
Račana, čiji su zastupnici, za razliku od lipanjskoga
napuštanja Sabora, kad je proglašena državna
neovisnost, ipak 8. listopada 1991. nazočili sjednici
na kojoj su raskinute sve državnopravne sveze sa SFRJ.
Naime, raketiranjem Banskih dvora, 7.
listopada 1991. beogradski su stratezi napustili
jugoslavensku politiku stvorivši već sve preduvjete za
realizaciju velikosrpskoga projekta komadanja
Republike Hrvatske, pa su udarom na Banske dvore
pokušali likvidirati, ne samo hrvatskoga predsjednika
Franju Tuđmana, nego i hrvatske predstavnike u
saveznoj jugoslavenskoj vlasti - Stjepana Mesića i
Antu Markovića. Upravo je taj čin likvidacije i
jugoslavenskih dužnosnika iz Hrvatske, predsjednik
SDP-a Ivica Račan jasno razumio kao smrtni udarac
Jugoslaviji, pa je kao politički pragmatik na saborsko
zasjedanje doveo i svoje zastupnike, koji su onda s
drugim narodnim zastupnicima jednoglasno potvrdili
referendumsku odluku hrvatskoga naroda o izlasku iz
Jugoslavije.
Sadašnji
politički zaokret SDP-a na predsuverenističke pozicije
potvrđuje i upravo objelodanjeno Josipovićevo
stajalište o pitanjima gonidbe ratnih zločina. On se,
kako je izjavio, zalaže da sve zemlje u regiji, a
prije svega Hrvatska, Srbija i Bosna i Hercegovina,
donesu međunarodni sporazum kojim bi se riješilo
pitanje optužnica.
Dakle,
predsjednik Republike Hrvatske, inače bivši profesor
zagrebačkoga Pravnog fakulteta, prema ovoj izjavi,
masovne pokolje, progone, silovanja i koncentracijske
logore te tehniku etničkoga čišćenja i genocida, što
ih je provela JNA sa svojim paravojnim srpskim
postrojbama, smatra političkim pitanjem, koje bi
valjda trebali riješiti dogovorom Josipović i Boris
Tadić, koji optužnice protiv branitelja od srbijanske
agresije još uvijek tiska poput Miloševićeve tvornice
novca na Topčideru.
S druge pak strane, u izjavi kako bi
provedbu navedenoga sporazuma mogle nadgledati tzv.
nevladine organizacija, kao tvrdnja da je došlo
vrijeme o racionalizaciji i smanjivanju broja
optužnica, skrivaju političku smicalicu očito
proizvedenu u britanskom laboratoriju. Naime, nedavno
je poradi uputa za novo političko djelovanje boravila
u London predstavnica organizacije Detecta, što
upućuje na sukladnost Teršeličkinih pothvata i
rafinirane politike predsjednikova savjetnika Deajana
Jovića u izjednačavanju krivnje hrvatskih branitelja i
srpskih agresora.
Pozivom pak na smanjivanje masovnosti
optužnica predsjednik šalje poruka o reciprocitetu
krivnje te poništava ulogu Srbije u agresiji, što se
očito podudara sa zahtjevima Beograda o povlačenju
hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid pred
Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Zato će se na
stajalištima oko zakona o ništavnosti srbijanskih
optužnica hrvatski političari i ovoga tjedna očitovati
o potpori različitim političkim koncepcijama hrvatske
drćavnosti.
Piše Mate Kovačević
Hrvatsko slovo, 14.10.2011. |
