Kada je Mesić postao predsjednik države, nastojao je diskreditacijom Tuđmana obraniti svoje ranije krivokletstvo i lažno svjedočenje u Haagu i zato je cijeli svoj kabinet stavio u službu tužiteljstva Haaškoga suda kako bi pronalazili kakve takve dokaze koji bi potvrdili njegove optužbe i koji bi omogućili da se donese drastična presuda hrvatskim generalima i Tuđmanu i da se Domovinski rat pretvori u zločinački pothvat.

Branitelji na Jelačić placu štrajkaju glađu zbog Stjepana Mesića. Braniteljske udruge i brojni pojedinci, društveni i javni radnici i novinari traže ne samo moralnu, političku nego i kaznenu odgovornost Stjepana Mesića. U svojoj kolumni u Večernjem listu, novinar Zvonimir Despot pod naslovom 'Stipe Mesić treba na sud!' ističe bivšega predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića kao najodgovorniju osobu za prvostupanjsku presudu Haaškoga suda kojom su drastično osuđeni Gotovina i Markač kao sudionici zločinačkoga pothvata, odnosno kojom je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, iako mrtav, osuđen kao vođa zločinačkoga pothvata, a Oluja kriminalizirana kao planirani, svjestan i ostvaren zločinački projekt etničkog čišćenja Srba. Stjepan Mesić na takve optužbe odgovara u svome stilu:
'Nakon što sam na funkciji šefa države deset godina strogo provodio Ustav i Zakone Republike Hrvatske, ne polemiziram s onima koji ruše ustavni poredak ove zemlje' (portal Novog lista). Dakle Mesić kao i uvijek do sada optužuje na najgrublji način sve one koji ga kritiziraju i govore istinu o njegovom protuhrvatskom djelovanju. U prošlih desetak godina nazivao ih je ustašoidima i smećem, a sada je učinio korak dalje te ih optužuje da su rušitelji ustavnoga poretka Hrvatske.

Uzalud sam upozoravao HDZ da ne odlikuje Mesića

Što se mene osobno tiče, mnogo puta u prošlih petnaest godina vrlo sam argumentirano dokazivao da je Stipe Mesić glavni krivac za diskreditiranje krivotvorinama i lažnim optužbama Domovinskoga rata, za sotonizaciju prvoga hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana. I ne samo da je glavni svjedok za krivotvorene optužnice, nego da je kao predsjednik države u desetgodišnjem mandatu ustvari bio na čelu zločinačkoga pothvata pete protuhrvatske haaške kolone koja je nanijela goleme štete Hrvatskoj i Hrvatima u Bosni i Hercegovini:
Ukazivao sam i tražio od Sabora i Vlade da zaustave Stjepana Mesića i ospore njegovo svjedočenje u Haaškom tribunalu, da se suprotstave njegovoj politici. Ključni događaj dogodio se uoči desete obljetnice Oluje. Tada sam javno tražio da HDZ odustane od prijedloga da se Stjepan Mesić uoči proslave te obljetnice odlikuje najvećim državnim odličjima. To moje pismo upućeno Vjesniku nije objavljeno, ali sam ga objavio u svojoj knjizi Predsjednik protiv predsjednika tiskanoj 2005. godine.

U pismu sam naveo glavne razloge zbog kojih se ni pod koju cijenu ne smije odlikovati Stjepan Mesić. U tom sam pismu naveo da se u optužnicama protiv Gotovine, Markača i Čermaka ne tvrdi ništa novo što bezbroj puta nije u svojim brojnim istupima rekao i tadašnji predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić kao i drugi političari, novinari i predstavnici udruga građana koji su ga podržavali. Dakle naveo sam da je faktično krivotvorena optužnica protiv Gotovine, Čermaka i Mrakača napisana u Hrvatskoj, a da je glavni akter bio Stjepan Mesić koji je zastupao sljedeće krivotvorine; da je uzrok rata sporazum Tuđmana i Miloševića o komadanju Bosne i Hercegovine te da je zbog toga krivnja za rat podijeljena; da je oslobodilačka akcija Oluja bila zločinački pothvat s ciljem etničkoga čišćenja Srba iz Hrvatske: da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu i da je zločinačkim pothvatom nastojala stvoriti etnički čistu veliku Hrvatsku; da su hrvatsko državno i vojno vodstvo, kao i HDZ u cjelini, bili zločinačka organizacija; da je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman zločinac i da ga treba izjednačiti sa Slobodanom Miloševićem.

Takve su kvalifikacije vrlo jasno izražene u svim haaškim optužnicama protiv Hrvata iz Hrvatske i protiv Hrvata iz Bosne i Hercegovine, a one se temelje i na svjedočenju Stjepana Mesića kao svjedoka optužbe u procesu protiv Tihomira Blaškića, koje se pretvorilo u svjedočenje protiv dr. Franje Tuđmana.
Svi pripadnici političke elite, uključujući i predsjednika Stjepana Mesića, koji prihvaćaju takve krivotvorine, a napose oni koji ih i sami promiču, htjeli to ili ne, pretvaraju Domovinski rat od našega ponosa u našu sramotu. U stvari, prihvaćaju tezu da Domovinskoga rata nije ni bilo, prihvaćaju pretvaranje velikosrpske agresije u građanski rat i etnički sukob, prihvaćaju podijeljenu odgovornost i nametnutu tezu da je Hrvatska utemeljena na zločinu.

Dakle svi koji prihvaćaju takve kvalifikacije, a napose oni koji ih propagiraju, ni na koji način ne bi smjeli, pisao sam, dobiti bilo kakvo odličje u povodu desete godišnjice Oluje. Pismo sam završio sljedećom konstatacijom:
'Ako HDZ, nakon svega što je Stjepan Mesić učinio u podržavanju i promicanju krivotvorina o Domovinskome ratu i o dr. Franji Tuđmanu, prihvati prijedlog da se najviše odličje u povodu desete obljetnice Oluje dodijeli Stjepanu Mesiću, onda će izgubiti svaku mogućnost obrane Domovinskoga rata i dr. Franje Tuđmana od krivotvorina i neistinitih optužaba po kojima je Domovinski rat bio zločinački pothvat, odnosno, po kojima je prvi hrvatski predsjednik bio vođa dvostrukoga zločinačkoga pothvata i ratni zločinac.'

Na žalost, Hrvatski je sabor nekoliko dana poslije odlučio da se predsjednika Stjepana Mesića odlikuje najvišim odličjem upravo uoči proslave desete obljetnice Oluje. Većina zastupnika HDZ-a za vrijeme glasovanja nije bila u sabornici, ali i ona manjina zastupnika HDZ-a bila je dovoljna da se u Saboru, sa zastupnicima oporbe, postigne potrebna većina glasova. Na taj je način i HDZ, unatoč otporu znatnoga dijela njegovih zastupnika, omogućio davanje najvišega odličja Stjepanu Mesiću. Tako je HDZ omogućio Stjepanu Mesiću da na sve prigovore njegovoj politici kriminaliziranja dr. Franje Tuđmana i Oluje slavodobitno odgovori: 'Nemate pravo na kritike i osporavanje moje politike jer ste mi davanjem najvišega odličja uoči desete obljetnice Oluje priznali da sam u pravu, da sam vodio dobru politiku, čak tako dobru da ste me za tu politiku i odlikovali'.

Bio je ključna osoba za krivotvorene

Dakle za sramotnu i ponižavajuću presudu kojom je Domovinski rat proglašen za udruženi zložinažki pothvat nisu krivi samo Stjepan Mesić i njegovi članovi 'udruženog zločinačkog pothvata' koji su godinama širili lažne tvrdnje da je Hrvatska dvostruki agresor na Srbe u Hrvatskoj i na Muslimane u Bosni i Hercegovini, da je državno i vojno vodstvo na čelu s dr. Franjom Tuđmana planiralo i provelo etničko čišćenje Hrvatske i dijelova Bosne i Hercegovine a u svrhu stvaranja etnički čiste velike Hrvatske.

Taj dio hrvatske političke, medijske i intelektualne elite bio je na istoj crti velikosrpskoga optuživanja Hrvatske čiji je eksponent Savo Štrbac. On je još u kolovozu 2001. slavodobitno izjavio: 'Optužnica protiv Ante Gotovine redefinira povijest, a država Hrvatska koja je nastala na zločinu ne može nastaviti postojati već će se njezino ustrojstvo redefinirati. To je prilika za nas Srbe da se legitimnim i legalnim sredstvima izborimo za pravo državnosti Republike Srpske Krajine.' U istom intervjuu Nedjeljnom Telegrafu Štrbac izjavljuje da se optužnicom protiv generala Ante Gotovine 'piše jedna nova povijest, tako da će na sudenju biti smješten među krivce izravno i mrtvi predsjednik Franjo Tuđman, a Domovinski i obrambeni rat pokazati kao zločinački i agresorski.'

Nema nikakve dvojbe da je jedan od ciljeva Haaškoga suda bio suditi prvome hrvatskome predsjedniku Franji Tuđmanu jer je on srušio planove dijela Međunarodne zajednice, jer je vojnim akcijama oslobodio Hrvatsku i stvorio samostalnu nacionalnu državu i ugrozio time interese prije svega Velike Britanije koja je krenula u poništavanje hrvatske pobjede i izjednačavanje krivnje agresora i žrtve i pretvaranje velikosrpske agresije u navodni građanski rat s podijeljenom krivnjom. Kako je Franjo Tuđman umro, tražilo se načina kako da mu se sudi. Izabrali su generala Gotovinu kao zamjenskoga Tuđmana kako bi lažno optužujući Gotovinu, optužili i Tuđmana i srušili i poništili velike rezultate koje je hrvatski narod ostvario.

Stjepan Mesić izabran je od dijela Međunarodne zajednice za specijalne zadatke koje je trebao provesti. Trebao je Franju Tuđmana od velikana prervoriti u zločinca. Tuđmanu nikada nije oprošteno što je stvaranjem hrvatske vojske i provođenjem oslobodilačkih akcija onemogučio nametanja hrvatskom narodu plana Z-4 kojim je Međunarodna zajednica pokušala priznati srpsko etničko čišćenje od Hrvata u Hrvatskoj i pretvaranje etnički čiste SAO Krajine u federalnu jedinicu u Hrvatskoj. Nije oprošteno Tuđmanu ni što je spasio opstojnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i što je zabranom u hrvatskom Ustavu ulaska Hrvatske u regionalnu Balkansku zajednicu bitno poremetio planove Međunarodne zajednice.

Zato već od 1995. godine odmah nakon Oluje počeo je sustavan, organizirani pritisak na Hrvatsku kako bi se obezvrijedila Tuđmanova politika i njegovo životno djelo i kako bi se stvorile pretpostavke da se Hrvatskoj u miru nametne ono što je hrvatski narod energično odbacio u pobjedničkome Domovinskome ratu. Zato nije slučajno što se cijelo vrijeme krivotvorene povijesti i nametanje budućnost suprotne volji hrvatskoga naroda provodilo upravo diskreditiranjem Franje Tuđmana, prvoga hrvatskoga predsjedmka.

U sastavljanju Mesićeve optužnice protiv Franje Tuđmana sudjelovali su mnogi političari i političarke u Hrvatskoj, mnoge 'nevladine' udruge i mediji, koji su u optužbama čak bili radikalniji od Stjepana Mesića. Međutim, Stjepan Mesić ipak je ključna osoba koja je tu neutemeljenu optužnicu podigla na rang optužnice tužiteljstva Haaškoga suda, jer se u svim optužnicama Haaškoga suda polazi od povijesne krivotvorine da je Franjo Tuđman, na čelu hrvatskoga državnoga i vojnoga vodstva, svjesno planirao i proveo zločinački pothvat etničkoga čišćenja Srba iz Hrvatske, odnosno, da je na zločinački način, zajedno s Hrvatima iz Bosne i Hercegovine vodio agresivni rat protiv Bosne i Hercegovine, odnosno, da je sve to radio kao, tobože, provođenje sporazuma s Miloševićem iz Karađorđeva, sa svrhom komadanja Bosne i Hercegovine.

Krivokletstvo

Dakle još jednom ističem da Stjepan Mesić, kao svjedok optužbe protiv generala Tihomira Blaškića, nije ondje govorio nikakve tajne ni nepoznate stvari. On je u Haagu samo ukratko ponovio svoju optužnicu koju je formulirao protiv Tuđmana davno prije i čije je glavne elemente temeljio na krivotvorini da su se Tuđman i Milošević u Karađorđevu dogovorili o kraju rata, odnosno, o dogovornom ratu, sa svrhom komadanja Bosne i Hercegovine i stvaranja velike Srbije i velike Hrvatske.

U sjajnoj knjizi Miroslava Tuđmana 'Vrijeme krivokletnika' vrlo argumentirano Miroslav Tuđman dokazao je da je Stjepan Mesić svjesno lagao svjedok u Haagu i da je počinio dvostruko krivokletstvo te je između ostaloga napisao: 'Ono što je Mesić svjedočio jest mješavina poluistina, pogrešnih informacija i dezinformacija'. Kada se njegovi iskazi usporede s dokumentima i činjenicama, ili kada se Mesićevi iskazi suoče s njegovim izjavama o istim stvarima i događajima danim u različitim prigodama, očito je da su Mesićeve izjave bremenite neistinama i lažima. Kako je Mesić takve lažne izjave dao pod prisegom na Haaškome sudu, onda su one, po propisima toga istoga Suda, kažnjive kao krivokletstvo. Ali ne samo po propisima Haaškoga suda, jer je Mesić, i kao zastupnik Hrvatskog sabora i kao predsjednik Republike, 'prisegnuo svojom čašću' da će 'poštivati Ustav i zakone', a to ga obvezuje da uvijek govori istinu.

Sve neistine što ih izriče kao visoki hrvatski dužnosnik trebale bi biti kažnjive kao krivokletstvo, zbog prisege koju je dao i Hrvatskome saboru i pred sucima Ustavnoga suda Republike Hrvatske.

Mesić je otišao u Haag da bi optužio predsjednika Tuđmana ne bi li dobio međunarodnu podršku da se vrati u visoku politiku. Kada je Mesić postao predsjednik države, nastojao je diskreditacijom Tuđmana obraniti svoje krivokletstvo i lažno svjedočenje i za to je cijeli svoj kabinet stavio u službu tužiteljstva Haaškog suda kako bi pronalazili kakve takve dokaze koje bi potvrdili njegove optužbe i koji bi omogućili da se donese drastična presuda hrvatskim generalima, Tuđmanu i da se Domovinski rat pretvori u zločinački pothvat. Protivno Ustavu i zakonu Mesić je stranim novinarima i javnosti dao na uvid državne tajne i Tuđmanove transkripte. U izabranim je medijima objavljivao izabrane transkripte s ciljem diskreditacije Tuđmana i Domovinskoga rata i potpore tužiteijstvu Haaškog suda. Poslao je izravno transkripte Carli Del Ponte čime je ponovno prekršio zakone.

Kao predsjednik države odigrao je bitnu negativnu ulogu u donošenju saborske rezolucije 2000. godine kojom Hrvatska prihvaća da Haaško tužiteljstvo može istraživati operaciju Oluja u cjelini, a ne samo pojedinačno počinjene zločine.

Predsjednik Josipović brani Stjepana Mesića, brani haašku presudu, mozda i zato što se i on boji odgovornosti jer je on pisao Račanu i Mesiću prijedlog rezolucije kojima se na milost i nemilost operacija Oluja stavlja Haaškom istražitelju. Možda nije slučajno što upravo nakon sramotne presude Haaškoga suda kojom se hrvatsko državno i vojno vodstvo i sudionici Domovinskog rata proglašavaju sudionicima udruženoga zločinačkoga pothvata na web stranici predsjednika Josipovića nema ni riječi o prvome predsjedniku Franji Tuđmana, ali se nalaze svi podaci sa slikama o djelovanju krivokletnika Stjepana Mesića. Nije li to najava neke buduće politike i nekih budućih procesa protiv svih onih koji su bili na Brijunskom sastanku, ali i mnogih drugih.

Ipak, sad su gubitnici

Stjepan Mesić, Vesna Pusić i drugi trebali bi se sada osjećati kao pobjednici. Međutim, očito je da se tako ne osjećaju, da su uplašeni jer nisu očekivali da će se hrvatski narod probuditi i da će konačno zatražiti da se maknu iz politike svi učenici udruženoga zločinačkoga pothvata protiv države, svi suradnici i pomagači Carle Del Ponte i svi oni koji su zaslužni za sramotnu presudu Haaškog suda. Za kraj citirat cu karizmatika velečasnoga Zlatka Sudca: 'Više bi volio biti u koži Ante Gotovine u Haaškoj tamnici nego u koži Stipe Mesića u njegovim dvorima.'

Sjećam se razgovora u Vukovaru s majkom jednoga moga poginuloga studenta davne 2000. godine kada mi je rekla: 'Profesore, bol nas majki je vječna i ne možete nam pomoći, ali ta bol može biti i veća ako dopustite da ono veliko zasto su žrtvovali živote naši sinovi, postane nešto sramno i zločinačko.' Na žalost, to se upravo i dogodilo i zato moramo obraniti istinu i srušiti lažne optuzbe, a to je moguće ako počnemo raščišćavati u Hrvatskoj, ako imenujemo krivce i ako im oduzmemo pravo da i dalje djeluju kao udruženi zločinački pothvat" protiv hrvatskoga naroda, Domovinskoga rata i hrvatske države. Svakako u tom raščišćavanju nužno je započeti od Stjepana Mesića.

Dr. Zdravko Tomac,

Hrvatski list, 05.05.2011.