Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

KOME JE SMETALO MINISTARSTVO ISELJENI├ťTVA?      (05.10.2011.)

Zakon o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima ne smije donositi ishitreno, po ┼żurnom postupku, zbog osobnih ili strana─Źkih interesa i sl., jer treba dati priliku iseljenicima i onima koji poznaju problematiku iseljeni┼ítva, da iznesu svoje mi┼íljenje, primjedbe i dopune.

Ministarstvo iseljeni┼ítva uspostavljeno je odmah po osnivanju prve Vlade Republike Hrvatske 30. svibnja 1990. Bila je to politi─Źka ideja koju je odgovorno zagovarao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tu─Ĺman. On je ve─ç prije uspostave suverene Hrvatske uo─Źio velike mogu─çnosti hrvatskog iseljeni┼ítva[1]. Osnivanje Ministarstva iseljeni┼ítva, raseljeni Hrvati diljem svijeta, u komunizmu stigmatizirani kao "usta┼íka emigracija", do─Źekali su s iznena─Ĺenjem i radosnom nadom da je kona─Źno do┼íao kraj komunisti─Źkoj nepravdi i represiji, koja se pola stolje─ça prema njima primjenjivala.

Prvim ministrom Ministarstva iseljeni┼ítva imenovan je Gojko ┼áu┼íak, povratnik iz Kanade. Zada─ça Ministarstva iseljeni┼ítva bila je uspostava svekolikog povezivanja Hrvatske sa raseljenim Hrvatima diljem svijeta te ja─Źanje diplomatskih i gospodarskih veza sa zemljama u kojima ┼żive iseljeni Hrvati. Gojko ┼áu┼íak u svom je mandatu uglavnom putovao sa zada─çom povezivanja domovine i iseljeni┼ítva, tuma─Źenjem prilika u domovini i priprema za obranu. Zbog oru┼żane srpske pobune u Hrvatskoj po─Źetkom 1991., Gojko ┼áu┼íak bio je imenovan najprije zamjenikom ministra obrane, a zatim 18. rujna 1991. postaje novi ministar obrane.

Slijede─çim ministrom Ministarstva iseljeni┼ítva 2. prosinca 1991. g. imenovan je Dr. Zdravko San─Źevi─ç, povratnik iz Venezuele. Pod njegovim vodstvom zapo─Źinje namjensko ustrojavanje i organiziranje Ministarstva iseljeni┼ítva. Zada─ça je bila dono┼íenje potrebne zakonske regulative o iseljeni┼ítvu, zatim diplomatska, gospodarska, kulturna i informativna povezanost Domovine s hrvatskim iseljeni┼ítvom. U ministarstvu se uspostavljaju odjeli za iseljeni┼ítvo i hrvatske manjine. Hrvati u BiH smatraju se entitetom i nisu u nadle┼żnosti Ministarstva iseljeni┼ítva. U skladu tih promjena broj zaposlenih raste do 14 djelatnika. Dr. San─Źevi─ç bio je ministar za iseljeni┼ítvo na┼żalost prekratko, samo do 12. kolovoza 1992. Tada se u sazivu ─Źetvrte Vlade Republike Hrvatske s predsjednikom Hrvoje ┼áarini─çem, predla┼że ukidanje Ministarstva iseljeni┼ítva.

Josip Manoli─ç bio je tada┼ínji ┼íef Ureda za za┼ítitu ustavnoga poretka, tijela koje je koordiniralo svim tajnim slu┼żbama. Prema usmenoj informaciji on je predlo┼żio predsjedniku dr. Franji Tu─Ĺmanu ukidanje Ministarstva iseljeni┼ítva zbog navodnih primjedbi o ┼ítetnom dojmu takvog ministarstva na strane vlade u inozemstvu. U to vrijeme bila je u jeku svekolika ratna i humanitarna pomo─ç Hrvatskoj te je takva odluka Hrvate u iseljeni┼ítvu neugodno iznenadila.

Istovremeno, u rujnu 1992. mandat predsjednika Zastupni─Źkog doma Hrvatskog dr┼żavnog sabora (7. rujna 1992. - 24. svibnja 1994.) dobiva Stjepan Mesi─ç tada┼ínji ─Źlan HDZ-a. Tada┼ínji tajnik sabora, u cijelom Mesi─çevom mandatu, bio je An─Ĺelko Sikiri─ç, dipl. iur. (1991-1994). Potrebno je bilo pripremiti usvajanje prijedloga nove Vlade, ┼íto je radilo tajni┼ítvo Sabora. Iseljeni┼ítvo je doznalo da se sprema ukidanje Ministarstva iseljeni┼ítva i s takvom odlukom bilo je vrlo nezadovoljno. Kao tada┼ínji pomo─çnik ministra iseljeni┼ítva poznato mi je bilo da su iseljenici poslali pojedina─Źna i skupna prosvjedna pisma u Sabor kako bi se saborski zastupnici zalo┼żili za opstanak Ministarstva iseljeni┼ítva i njegovog uklju─Źenja u ─Źetvrti saziv Vlade. Pouzdano se zna da su iz najmanje dva iseljeni─Źka sredi┼íta poslana pisma, adresirana pojedina─Źno na imena i prezimena tada┼ínjih svih saborskih zastupnika i druga skupno potpisana pisma adresirana na predsjednika sabora Stjepana Mesi─ça. Poimence adresirana pisma na sve saborske zastupnike, nikada nisu isporu─Źena. Mo┼że se zaklju─Źiti da su neovla┼íteno zadr┼żana unutar tajni┼ítva Sabora, jer je s po┼ítarske strane nemogu─çe da nijedan zastupnik nije dobio takvo pismo. Kako zastupnici nisu zaprimili pisma nitko nije pokrenuo raspravu u Saboru o pristiglim primjedbama iz iseljeni┼ítva i ┼ítetnosti ukidanja Ministarstva iseljeni┼ítva. Tako je Ministarstvo iseljeni┼ítva ┼íutke ukinuto. Dr. Zdravka San─Źevi─ça, dobrog poznavatelja hrvatskoga iseljeni┼ítva, predsjednik dr. Franjo Tu─Ĺman imenovao je prvim opunomo─çenim veleposlanikom Hrvatske u Bosni i Hercegovini (1992 - 1996), a po isteku mandata postaje zastupnik u Hrvatskome dr┼żavnom saboru i predsjednik Odbora za useljeni┼ítvo.

Djelatnost Ministarstva iseljeni┼ítva kasnije se poku┼íala preustrojiti kroz Hrvatsku maticu iseljenika, no to nije bilo vi┼íe na dovoljno utjecajnoj zakonodavnoj razini. Upravo obrnuto, ravantelji HMI mjenjali su se po odlukama Vlade koje su dolazile na vlast, temeljem politi─Źke podobnosti, a ne po poznavanju problematike, radnom elanu i iskustvu u interesu iseljeni┼ítva.

Nezadovoljstvo iseljeni┼ítva je raslo, jer se primje─çivala sve ve─ça samovolja i inertnost administracije ┼íto preraslo u odbojnu birokraciju koja uop─çe nije prihva─çala potrebe, status, potencijal i prava iseljenika, za razliku od nekih drugih zemalja s velikim populacijama iseljenika koje su to pozitivno i korisno rije┼íile (primjerice Italija). Stoga peta Vlada Republike Hrvatske uvodi ponovno odnos prema iseljeni┼ítvu novim Ministarstvom povratka i useljeni┼ítva (od svibnja 1995. do lipnja 1999.). Ministrom je imenovan Marijan Petrovi─ç, poduzetnik i povratnik iz Kanade. Ministarstvo djeluje s 39 zaposlenika i ostvaruje zakonske pomake i gospodarske rezultate. No i to Ministarstvo povratka i useljeni┼ítva se ponovno ukida, nastupom sedme Vlade Republike Hrvatske s predsjednikom Ivicom Ra─Źanom. Kasnije se uspostavlja Uprava za hrvatske manjine, iseljeni┼ítvo i useljeni┼ítvo pri Ministarstvu vanjskih poslova.

Sli─Źna situacija doga─Ĺala se i sa zastupnicima iseljeni┼ítva u Hrvatskom (dr┼żavnom) saboru. Njihov broj stalno se je smanjivao; od prvotnih 12 zastupnika iz iseljeni┼ítva do sada┼ínjeg prijedloga 3 fiksna zastupnika Hrvata izvan Hrvatske. Potrebno je razlikovati potrebe Hrvata iz iseljeni┼ítva, Hrvata nacionalnih manjina u susjednim zemljama i Hrvata u BiH. Nedavno je HRT 1. program[2], u emisiji "Glas domovine", emitirao razgovor s dr. Ivanom Bagari─çem, sada┼ínjim zastupnikom i predsjednikom saborskog Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske i promicateljem Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Hrvatske kao "nove strategije" prema iseljeni┼ítvu. Bagari─ç je izjavio da je do sada Hrvatska imala samo ─Źlanak 10. Ustava Republike Hrvatske koji je definirao odnos i obvezu Hrvatske prema dijelovima svog naroda izvan Republike Hrvatske. Zatim je ustvrdio: "Me─Ĺutim, na┼żalost, ni jednog vi┼íe dokumenta, niti zakona, niti strategije, niti kakvog drugog dokumenta koji bi definirao taj odnos. Ovo je prvi put da Vlada pristupa ovom problemu, odnosno ovom pitanju, na jedan sustavan na─Źin". Na┼żalost takva izjava ni─Źim utemeljena, posve je neto─Źna, jer pre┼íu─çuje svu predhodnu kronologiju. Primjerice, da je Ministarstvu iseljeni┼ítva od novog mandata 2. prosinca 1991. omogu─çen nesmetan i kontinuiran rad, odavno bi bio donesen Zakon o iseljenicima, ure─Ĺeni skladni odnosi sa hrvatskim iseljeni┼ítvom, poput onih o broju saborskih zastupnika, mogu─çnostima glasovanja, prava na dr┼żavljanstvo i dr.

Na novopredlo┼żeni Zakon o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Hrvatske uslijedile su krupne primjedbe. Tako je dr. Zdravko San─Źevi─ç u Hrvatskom fokusu[3] (17. kolovoza 2011.) naveo ozbiljne dopune tog Zakona. On smatra da je Hrvat svaki onaj tko se identificira s hrvatskim narodom - nacijom i mo┼że svoje podrijetlo dokazati, pa i nekoliko koljena unazad. Ni jednog Hrvata se ne smije diskriminirati po rasi, boji ko┼że ili bilo kojim antropolo┼íkim karakteristikama, niti po mjestu ro─Ĺenja ili po vjeroispovijesti, ispravno tra┼żi San─Źevi─ç.

Cijeli niz ozbiljnih primjedbi na prijedlog Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Hrvatske iznosi i biv┼íi saborski zastupnik i ravnatelj HMI Ante Beljo, povratnik iz Kanade, u Glasu koncila od 25. rujna 2011. te najavljuje: >Bit ─çe ustavna tu┼żba protiv diskriminiraju─çih odredaba!< Navode─çi postupnu redukciju od 12 na 3 zastupnika iz iseljeni┼ítva ukazuje na sve anomalije takvog dogovora, onemogu─çavanja glasovanja u inozemstvu i smatra kako je Zakon nemoralni sporazum sada┼ínjeg HDZ-a i SDP-a[4]. Beljo je izjavio: "Ne znam da postoji i u jednoj iseljeni─Źkoj zemlji na svijetu takav neprimjeren odnos mati─Źne dr┼żave prema vlastitim pripadnicima svoga naroda koji ┼żivi izvan granica". Beljo navodi brojku od oko 4 milijuna Hrvata i njihovih potomaka koji danas ┼żive u vi┼íe od 50 dr┼żava svijeta odnosno oko 400.000 hrvatskih dr┼żavljana s pravom glasa koji ┼żive izvan Republike Hrvatske.

Temeljem navedenog proizlazi da se Zakon o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Hrvatske ne smije donositi ishitreno, po ┼żurnom postupku, zbog osobnih ili strana─Źkih interesa i sl., jer treba dati priliku iseljenicima i onima koji poznaju problematiku iseljeni┼ítva, da iznesu svoje mi┼íljenje, primjedbe i dopune.

Zaklju─Źno: Od izigravanja do neiskori┼ítenih mogu─çnosti politi─Źkih, diplomatskih i gospodarskih potencijala hrvatskih iseljenika pro┼ílo je vi┼íe od 20 godina. Nepovjerenje Hrvata izvan Hrvatske prema vlastima u Hrvatskoj samo se produbilo. To je neprocijenjiva i nemjerljiva ┼íteta za hrvatski narod i hrvatsku dr┼żavu. Klju─Źno je bilo ukidanje Ministarstva iseljeni┼ítva krajem 1992. godine. Kome je smetalo Ministarstvo iseljeni┼ítva u situaciji kad je iseljeni┼ítvo najvi┼íe pomagalo Hrvatskoj? Danas se lak┼íe zaklju─Źuje za┼íto su neki utjecajni politi─Źari, poput Manoli─ça i Mesi─ça, tada bliski savjetnici predsjednika dr. Franje Tu─Ĺmana i visoko pozicionirani du┼żnosnici HDZ-a, u stvari radili protiv reguliranja prava i uspostave odnosa s hrvatskim iseljeni┼ítvom. U posljednjih 20 godina postalo je razvidno da su postojale, a i danas postoje lijeve politi─Źke snage, kojima ideja povezivanja hrvatskog iseljeni┼ítva s Domovinom nikada nije bila draga. Slijednici te politike nikada nisu imali ┼żelju uspostave odgovornih politi─Źkih i gospodarskih odnosa s raseljenim dijelom hrvatskog naroda u svijetu. Neki od njih, poslije 2000.g., svoje su animozitete prema iseljeni┼ítvu i javno iskazivali.

Damir Borov─Źak

--------------------------------------------------------------------------------

Autor teme je povratnik iz Kanade u velja─Źi 1991. Djeluje kao tajnik za iseljeni┼ítvo u Sredi┼ínjici HDZ-a po─Źev┼íi od velja─Źe 1991. - prvih oru┼żanih sukoba sa srpskim pobunjenicima. Od 1992. radi kao pomo─çnik ministra u Ministarstvu iseljeni┼ítva do njegovog iznenadnog ukinu─ça. Od tada do danas prati odnose hrvatske vlasti prema problematici hrvatskog iseljeni┼ítva.

--------------------------------------------------------------------------------

[1] lat. emigracija; preseljenje iz domovine u stranu zemlju

[2] Dana 13.06.2011. u 15.35 sati

[3] http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3033:zakon-o-odnosima-republike-hrvatske-s-hrvatima-izvan-hrvatske-&catid=6:iseljenistvo&Itemid=18

[4] Glas koncila 25.9.2011.; Intervju Ante Beljo

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU